XXVII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
27. NKG – Svagdan ili: Sv. Bruno, prezbiter
JUTARNJA MOLITVA
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
Isuse, nauči me moliti.
Slušam Tvoj glas kako mi govori:
Kad moliš, govori: Oče.
To je najvažnije.
To neka bude govor tvoga srca.
To osjećaj u sebi. Boga imaš na nebesima.
Ali, ne dalekog Boga, nedokučivog i nedodirljivog,
već je On Otac.
On ti je Roditelj, pun sućuti i nježnosti za sve.
To je bitno za molitvu.
Čim osjetiš da ti je Bog Otac i da si ti dijete Božje
– znat ćeš moliti.
Čim osjetiš da ti srce izgovara tu čudesnu riječ: Oče,
Sve drugo će dolaziti samo od sebe.
Bog ti je i prijatelj. Blizu ti je.
Kako je dragocjeno imati prijatelja.
K njemu smiješ i o ponoći dođi u nevolji i potrebi.
K Bogu smiješ uvijek.
On ostaje trajno pun pažnje i ljubavi za svaku tvoju molbu.
Bog kao da neprestano čeka na vratima
da, čim pokucaš i zatražiš ono što ti treba,
odmah otvori vrata srca i usreći tvoje biće.
Pred Bogom nemoj mudrovati.
U tvojoj molitvi riječi neka ne budu obilne i dotjerane.
Traži i išti u jednostavnosti srca.
Bez mnogo mudrovanja reci što ti treba.
Otac s neba obdarit će te svime što ti je potrebno,
a dat će ti i više.
Jer, On bolje zna što ti treba.
S Bogom razgovaraj.
To je tada istinska molitva.
O, kad bi svi koji kucaju i otvara im se,
s jednakom pažnjom i ljubavlju mogli i željeli čuti moj glas.
I Ja često stojim na vratima i kucam.
Stojim kao prijatelj danju i noću,
U zgodno i nezgodno vrijeme.
Čekam na vratima tvoga srca.
I želim da mi otvoriš vrata da bih ušao k tebi
i kod tebe se nastanio.
Dolazim kao prijatelj.
Želim te usrećiti svojom prisutnošću.
Dovoljno je samo da na moj znak otvoriš vrata
I dadeš mi prostora u dubinama svoga bića.
Tada ću Ja moliti u tebi.
p. Z. Linić