XXIX. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
29. NKG – Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik
Spomendan
BIBLIJSKA MISAO DANA
Dvije povijesno odvojene zgode Luka je stavio zajedno radi Isusova i vjerničkog stava prema materijalnim dobrima.
U prvoj zgodi “netko iz mnoštva” traži od Isusa presudu u obiteljskoj svađi oko baštine. Mladi brat morao je nakon očeve smrti seliti u bijeli svijet a roditeljsko imanje prepustiti starijem bratu, kako se posjed ne bi odviše usitnio i postao nerentabilan. Stariji je brat pri tome morao mlađemu isplatiti u novcu dio koji mu pripada po Zakonu. Mladi očito nije bio zadovoljan dobivenom svotom. Mjesto da ide na pravi sud, obratio se uglednom Proroku iz Galileje jer su se i drugi židovski vjernici obraćali mjesnim teolozima za presudu u sporovima te bili spremni postupiti kako teolog prosudi. Isus odlučno odbija ne samo zato što mladi brat traži jednostavno da Božji čovjek presudi njemu u prilog. Nego zato što se Isus osobno ne veže uz materijalna dobra. On se njima služi, ali im ne robuje. Takav stav traži i od svih ljudi. Njegova opomena je stroga: “Čuvajte se svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!” (r. 15). Ima i drugih vrsta pohlepe, osim gramzljivosti u materijalnim dobrima. Npr. pohlepa za dominiranjem nad drugima, pohlepa za slavom, znanjem, sportskim uspjesima… U svemu tome nije sadržajni i pravi život. Čovjek je više od onoga što posjeduje, čini, zna, drži pod svojom kontrolom. Isus ovim zove na vjernički sadržajno življenje.
Luka je ovdje dodao Isusovu parabolu o bogatom poljoprivredniku koji ne zna vjernički sadržajno živjeti. Iz općeg konteksta je očito da ovaj poljoprivrednik nije oteo zemlju. Marljivo je dao obraditi njive kaje posjeduje, uredno isplaćivao nadničare. Godina je dobro rodila i on stoji pred problemom: kamo spremiti novi urod marljiva rada i razboritog poslovanja? Bog ga u paraboli zove “bezumnikom”, iako je ovaj marljivi posjednik postupao po svim pravilima poslovne mudrosti: odlučio je srušiti stare žitnice, sagraditi nove i reći “duši svojoj”: “Imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!” Ovdje je “duša” izraz za osobu. Ovaj poljoprivrednik razgovara sam sa sobom u paraboli, prema pravilima istočnjačke književnosti, da čitaoci mognu prodrijeti u njegovo unutarnje raspoloženje i mišljenje.
Prema pravilima zemaljskog poslovanja, ovaj bogataš je mudar i poslovan čovjek. Prema objavi kaju Isus iznosi, on je bezumnik zato što se ne bogati u Bogu nego “sebi zgrće blago”. Iz parabole o snalažljivom upravitelju (Lk 26, 1-13) te o bogatašu i Lazaru (16, 19-31) kao i izreka o pomaganju siromasima u Lk 12, 33 i 18, 22 vidimo što znači bogatiti se u Bogu: tako se služiti materijalnim dobrima i osobnim sposobnostima da pomažemo siromahe svih vrsta. Bogaćenje u Bogu je prihvaćanje osobnog prijateljstva s njime služenjem ljudskoj braći i sestrama. Prihvaćanje Božjeg vrhovništva tako da se ne lijepimo za materijalna dobra i opažamo nevolje ljudi oko nas.
Lajkaj ovo:
Sviđa mi se Učitavanje...
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.