Gospodine, stvorio si nas s našim darovima. Dao si nam sposobnosti s kojima trebamo nastaviti izgrađivati i uljepšavati ovaj svijet. Ulio si u naše srce opravdanu želju „nadilaženja“: biti bolji, više poznavati, biti sposobniji. No, mi smo tu opravdanu želju pretvorili u nadmetanje, suparništvo: želimo biti bogatiji od drugih; mudriji od drugih; duhovniji od drugih; sposobniji od susjeda, kako bismo pokazali vlastitu nadmoć nad drugima. Ako kao sebeljubni ljudi kažemo: „sve za mene“, kao oholi govorimo “ja sam izvrsniji od tebe“. Tako živimo u suparništvu s drugima, ali ne možemo uživati u tim pobjedama jer su postignute na dimu lažne slave. Zato smo veoma tolerantni prema vlastitim manama: opravdavamo ih, tumačimo ih ili ih niječemo. Uvijek imamo razlog opravdati se. Ali smo, kao oholice, veoma zahtjevni prema pogrješkama i ograničenjima drugih. Naši grijesi nisu grijesi, a nedostatci drugih su neoprostivi i nezaboravljivi. Postoje grijesi koji nam daju određeno vremenito zadovoljstvo ili neku vrstu prividnog sjedinjenja, a oholost nam donosi samo podjele i sukobe. Ne postoji nijedna ugodna ili dobrotvorna nagrada ili nadoknada grijeha oholosti. Uvjeri nas Gospodine, da je oholost jedan od najštetnijih grijeha jer, po svojoj naravi, izaziva podjelu.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.