0911 – VEČERNJA MOLITVA – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
32. NKG – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE, Blagdan

VEČERNJA MOLITVA

Molitva za ljubav – “Bože, ti si ljubav. Svaka je prava ljubav od tebe. Tvoj je Sin sve zapovijedi sažeo u zapovijed ljubavi prema tebi i bližnjemu. Mi ne znamo pravo ljubiti. Potrebna nam je snaga tvoje ljubavi. Zato izlij na nas Duha svoje ljubavi, da on u nama učini ono što za sami nismo sposobni, pa da po nama bude u svijetu bude više ljubavi. Pomozi nam da te ljubimo svim srcem i svom dušom, jer ćemo jedino tako moći nesebično voljeti i svakog čovjeka. Amen.”

0911 – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

Posveta Lateranske bazilike
Nakon što je car Konstantin Veliki 313. godine dao Crkvi potpunu slobodu, njegova je žena Fausta darovala dvorac Lateran u Rimu na brežuljku Celiju papi za rezidenciju. Tu je car Konstantin dao sagraditi crkvu, koju je papa Silvestar I. posvetio 9. XI. 324. godine na čast Presvetom Spasitelju. To je prva crkva u kojoj je rimski puk smio javno i nesmetano častiti sliku Spasitelja, što se diže nad glavnim oltarom. Budući da se uz crkvu nalazi veličanstvena krstionica, crkva je kasnije nazvana imenom svetoga Ivana Krstitelja. Ta je crkva sve do danas ostala glavna crkva Rima i cijeloga svijeta, te nosi časni naziv: „Majka i glava svih crkava u Rimu i na cijelom svijetu” (natpis na pročelju). Uz tu su crkvu pape stanovali oko 1.000 godina. Tu je održano pet općih crkvenih sabora. Papina katedrala nije crkva svetoga Petra nego Lateranska bazilika. U njoj se vršilo i zborno bogoslužje (statio) na najvažnije dane crkvene godine, a u Uskrsnoj noći svečano se dijelio sakramenat krštenja.
Obljetnica posvete Lateranske bazilike slavila se najprije u Rimu a od 12. stoljeća i u cilejo Crkvi rimskoga obreda, kao znak ljubavi i jedinstva s Petrovom Stolicom, koja, kako je napisao sveti Ignacije Antiohijski (oko 110.), „predsjeda svekolikom skupu ljubavi”, cijeloj Crkvi.
Na blagdan posvete crkve, posebno Lateranske bazilike, bogoslužje nas potiče misliti ne samo na materijalnu zgradu nego još više na zgradu sazdanu od živog kamenja, svetu Crkvu katoličku, koja zajedno s Kristom sačinjava jedno Otajstveno tijelo. U kojem je smislu Crkva hram, razjasnio je Pio XII.: “Crkva ima s utjelovljenom Riječju istu službu, svrhu i zadaću: sve učiti istinu, ljudima upravljati i voditi ih, Bogu prinositi milu i ugodnu žrtvu i tako uspostavljati između višnjega Tvorca i njegovih stvorova ono jedinstvo i sklad, koje apostol naroda opisuje ovim riječima: ”Više niste tuđinci i pridošlice, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji, sazidani na pravom temelju, na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu. U njemu ste i vi zajedno sazdani za stan Božji u Duhu (Ef 2, 19-22). To svakako biva kad se Krist u dušama ljudi izgrađuje i širi, te kad se duše smrtnika na Kristu izgrađuju i rastu. I tako se u ovom zemaljskom progonstvu sve više podiže sveti hram u kojem Božje veličanstvo prima ugodno i zakonito štovanje” (Enc. „Mediator Dei”), Na zaglavnom kamenu, Kristu trebaju se izgrađivati vjernica prema opomeni svetoga Petra: „Pristupite k njemu, živom kamenu… te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovni hram” (l Pt 2, 4-5).

Zašto slavimo posvetu Lateranske bazilike?
Slaveći posvetu Lateranske bazilike, mi slavimo dan posvete papine katedrale. Time slavimo i svoje jedinstvo s Papom.

0911 – Sveti Dionizije

Sveti Dionizije i drugovi, mučenici (+ 258)

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje. On je misionario tada posve beznačajno galo-romansko naselje zvano Lutetia Parisiorum, iz kojeg se kasnije razvio grad Pariz. Tamo je s dvojicom svojih sudrugova Rustikom i Eleuterijem za Decijeva god. 250/51. ili za Valerijanova progonstva godine 258. poginuo mučeničkom smrću. Bila mu je odrubljena glava. Pokopan je 6 kilometara dalje od pariškoga naselja.
Kasnije, tj. oko god. 624., na mučenikovu je grobu bila podignuta glasovita benediktinska opatija St. Denis. Opat te opatije Hilduin oko god. 835. poistovjetio je pariškog mučenika s Dionizijem Areopagitom, koga je u Ateni obratio sveti Pavao. Bilo je to iz želje da bi se osnutak pariške biskupije vezao neposredno uz apostole. Takvih je pokušaja u srednjem vijeku bilo na sve strane.
Kako je Pariz kasnije sve više dobivao na značenju, sve se više širio i kult njegova biskupa sv. Dionizija. On je postao zaštitnikom Franačkoga Carstva, a uvršten je i u broj 14 svetih pomoćnika u nevolji. U ikonografiji ga prikazuju kako drži u rukama vlastitu odrubljenu glavu hitajući iz mjesta gdje je ubijen, današnji Montmartre, prema mjestu gdje je sahranjen, današnji St. Denis. Zazivaju ga u pomoć naročito kod glavobolje. Njegov se lik nalazio i na ratnim zastavama francuskih kraljeva. Spomendan je sv. Dionizija i nakon obnove kalendara ostao kao neobvezatan u Kalendaru opće Crkve. Dakako da se u Parizu naročito svečano slavi.

 

0911 – JUTARNJA MOLITVA – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
32. NKG – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE, Blagdan

JUTARNJA MOLITVA

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Naša vjera treba biti konkretna, treba se očitovati u vremenu i prostoru. Zgrada crkve nije samo mjesto gdje se vjernici sakupljaju na molitvu ili središte svakog mjesta. Zgrade crkava daju svjedočanstvo i o životu te zajednice. Svjedočanstvo ostaje vidljivo pa ako i zajednica nije prisutna. One su polja Božje snage i pozivaju ljude da se sjete Boga u svijetu koji je na Boga zaboravio.

Svega stvorenja blagi Gospodaru,
Isuse Kriste, primi našu hvalu –
Posvetu slaveć ovog svetog doma
Godišnjim slavljem.

U dom se ovaj Božji narod skuplja,
Riječ Božju sluša, Božje hvale pjeva,
S Kristovom žrtvom žrtvu svoju spaja
Sebe prinoseć.

Vjernike svoje, Kriste, Božji Sine,
Tajnama svetim ovdje hraniš, krijepiš,
Sretno da stignu strmim zemskim putem
Vječnomu domu.

Pogledaj, Bože, vedrim svojim licem
Odani narod što se ovdje moli:
Ispuni molbe, srca nam ohrabri,
Nebom nadari.

Neka je slava Tebi, Višnji Oče,
Slava i Tebi, Spasitelju svijeta,
Slava nek ori Bogu Duhu Svetom
Uvijeke. Amen.

„Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti.“
❤ Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen. ❤
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

0911 – MISNA ČITANJA – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
32. NKG – POSVETA LATERANSKE BAZILIKE, Blagdan

MISNA ČITANJA
📖: vl. Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17); Ps 46,2-3.5-6.8-9; Iv 2,13-22

Prvo čitanje: Ez 47, 1-2.8-9.12
Vidjeh vodu gdje izvire iz Hrama. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

U one dane: Odvede me anđeo natrag k vratima Doma Gospodnjega. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku – jer pročelje Doma bijaše prema istoku – i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. I reče mi:
»Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«
Riječ Gospodnja.