32. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – e

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
32. NKG – Sv. Leon Veliki, papa i crkveni naučitelj

KRALJEVSTVO BOŽJE U ISUSU

U ovom smo odlomku prvo poučeni da je kraljevstvo Božje posve različito od kraljevstava ovoga svijeta. Gospodin Isus kaže farizejima da “to ne dolazi s promatranjem”. Time je mislio da njegov pristup i prisutnost ne smiju biti obilježeni vanjskim znakovima dostojanstva. Oni koji su očekivali nešto vidjeti bili bi razočarani. Uzalud bi čekali i gledali na takvo kraljevstvo, dok bi pravo kraljevstvo bilo usred njih, a da oni to ne bi znali. “Evo”, kaže On, “kraljevstvo je Božje među vama.”
Izraz koji naš Gospodin ovdje koristi točno opisuje početak Njegovog duhovnog kraljevstva. Počelo je u jaslama u Betlehemu, bez znanja velikih, bogatih i mudrih. Iznenada se pojavio u jeruzalemskom hramu i nitko osim Šimuna i Ane nije prepoznao njihovog kralja. Trideset godina kasnije prihvatili su ga samo nekoliko ribara i carinika u Galileji. Vladari i farizeji nisu imali oči da to vide. Kralj dođe k svojima, a njegovi ga ne primiše. Cijelo to vrijeme Židovi su tvrdili da čekaju kraljevstvo. Ali gledali su u krivom smjeru. Čekali su znakove koje nisu imali opravdanja očekivati. Kraljevstvo je Božje zapravo bilo usred njih! Ali oni to nisu mogli vidjeti!
Doslovno kraljevstvo koje će Krist jednog dana uspostaviti počet će u nekim aspektima vrlo slično Njegovom duhovnom. Neće biti popraćeno znacima, i oznakama, i vanjskim manifestacijama koje mnogi očekuju vidjeti. Neće biti uvedeno razdobljem općeg mira i svetosti. Neće se Crkvi navijestiti takvim nepogrešivim upozorenjima, da će svi biti spremni za to, i pripremljeni za njegovo pojavljivanje. Doći će iznenada, neočekivano i bez upozorenja za ogromnu većinu čovječanstva. Šimuna i Ana bit će jednako malo u posljednji dan kao što ih je bilo na početku Evanđelja. Većina će se probuditi jednog dana, poput ljudi iz sna, i otkriti, na svoje iznenađenje i užas, da je Božje kraljevstvo stvarno došlo.
Bilo bi dobro da ove stvari stavimo k srcu i dobro razmislimo o njima. Velika većina ljudi potpuno je prevarena u svojim očekivanjima u pogledu Božjeg kraljevstva. Oni čekaju znakove koji se nikada neće pojaviti. Oni traže indikacije koje nikada neće otkriti. Oni sanjaju o sveopćem obraćenju. Oni maštaju da će misionari, propovjednici i škole promijeniti lice svijeta prije nego dođe kraj. Čuvajmo se takvih grešaka. Nemojmo spavati kao drugi. Kraljevstvo Božje bit će nad ljudima puno prije nego što mnogi očekuju. “Ne dolazi s promatranjem.”
Kao drugo, u ovom odlomku smo poučeni da će drugi dolazak Isusa Krista biti vrlo IZNENADAN događaj. Naš Gospodin to opisuje upečatljivom brojkom. On kaže: “Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov”
Drugi Kristov osobni dolazak stvarno je ispunjenje ovih riječi. O točnom danu i satu tog dolaska ne znamo ništa. Ali kad god se dogodila, barem je jedna stvar jasna – doći će na Crkvu i svijet iznenada, trenutačno i bez prethodne najave. Cjelokupni sadržaj Svetoga pisma ukazuje na to. To će biti “u času kad ne mislite.” Doći će “kao tat u noći”. (Matej 24:44; 1. Solunjanima 5:2.)
Ovaj iznenadni Kristovov drugi dolazak je svečana misao. Trebalo bi nas natjerati da proučavamo stalnu pripravnost uma. Želja i nastojanje naših srca treba biti da uvijek budemo spremni za susret s našim Gospodinom. Naš životni cilj trebao bi biti ne raditi ništa i ne govoriti ništa, što bi nas moglo učiniti posramljenim ako bi se Krist iznenada pojavio. “Blagoslovljen,” kaže apostol Ivan, “koji bdije i čuva svoje haljine.” (Otkrivenje 16:15.) Oni koji osuđuju doktrinu o drugom dolasku kao spekulativnu, izmišljenu i nepraktičnu, bilo bi dobro da ponovno razmotre tu temu. Doktrina se nije tako smatrala u danima apostola. U njihovim očima strpljivost, nada, marljivost, umjerenost, osobna svetost, bili su neraskidivo povezani s očekivanjem ponovnog dolaska Gospodina. Sretan je kršćanin koji je s njima naučio misliti!
Naposljetku, u ovom smo odlomku poučeni da postoje dva Kristova osobna dolaska koja su nam otkrivena u Svetom pismu. Bio je određen da prvi put dođe u slabosti i poniženju, da trpi i umre. Bio je određen da dođe drugi put u moći i velikoj slavi, da obori sve neprijatelje pod svoje noge i da kraljeva. Prilikom prvog dolaska trebao je biti “učinjen grijehom za nas” i ponijeti naše grijehe na križ. Prilikom drugog dolaska trebao se pojaviti bez grijeha, za potpuno spasenje svoga naroda. (2. Kor. 5:21; Heb. 9:28.) O oba ova dolaska naš Gospodin izričito govori u stihovima pred nama. O prvom govori kada kaže da Sin Čovječji “mora trpjeti i biti odbačen”. O drugom govori kada kaže da će Sin Čovječji “biti poput munje,
Jasno vidjeti ova dva Kristova dolaska od velike je važnosti za ispravno razumijevanje Svetoga pisma. Čini se da su učenici i svi Židovi u vrijeme našega Gospodina vidjeli samo jedan osobni dolazak. Očekivali su Mesiju koji će doći KRALJEVATI, ali ne i onoga koji će doći PATITI. Čini se da većina kršćana, na sličan način, vidi samo jedan osobni dolazak. Vjeruju da je Krist prvi put došao da pati. Ali čini se da ne mogu razumjeti da Krist dolazi po drugi put da vlada. Obje su strane došle do istine, ali nijedna, nažalost, nije prigrlila cijelu istinu. I jedni i drugi su više ili manje u zabludi, a pogreška kršćanina tek je druga po važnosti nakon židovske.
Onaj tko teži biti dobro poučen i utemeljen kršćanin, mora stalno imati pred svojim mislima oba dolaska Isusa Krista. Jasan pogled na temu velika je pomoć za korisno čitanje Biblije. Bez njih ćemo stalno nalaziti izjave u proročanstvima koje ne možemo niti pomiriti s drugim izjavama, niti još objasniti. Isusov dolazak osobno prvi put da bi patio, i Isusov dolazak osobno drugi put da bi kraljevao, dvije su znamenitosti koje nikada ne bismo trebali izgubiti iz vida. Stojimo između njih dvoje. Vjerujmo da je oboje stvarno i istinito