XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
33. NKG – TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
PROPOVIJED
Tekst Evanđelja po Luki odgovara onome što se naziva Isusovim eshatološkim govorom koji se pojavljuje u tri sinoptička evanđelja, iako s različitim vizijama između jednog i drugog. Lukin je najeksplicitniji u smislu ispravljanja zlouporaba nekih koji su se pojavili u Jeruzalemu ili u bilo kojoj zajednici da kažu da je došao dan Gospodnji, smak svijeta, pa da ih slijede. Luka je vrlo pažljivo katehizirao svoju zajednicu o tome, u smislu da nije bio evanđelist koji je bio pretjerano impresioniran Luka je autor Novog zavjeta koji je najbolje razumio proročansko-apokaliptičnu poruku Isusa gledajući na povijest kao najpozitivniju, bez opsjednutosti katastrofalnim krajem sektaških pokreta. posebno s obzirom na to da je znao ili imao vijesti o uništenju Jeruzalema 70. godine naše ere. Luka je autor Novog zavjeta koji je najbolje razumio proročansko-apokaliptičnu poruku Isusa gledajući na povijest kao najpozitivniju, bez opsjednutosti katastrofalnim krajem sektaških pokreta.
S uništenjem Jeruzalema nije došao kraj svijeta, pa čak ni judaizma. Židovi su mislili da će onog dana kada hram bude uništen, izraelski narod nestati. Nije bilo tako! Jer bez hrama, religija može imati mnogo smisla. Zatim je sve te događaje trebalo reinterpretirati. Luka priprema svoju zajednicu na progone, budući da će kršćani biti progonjeni; ali tu nije kraj. Apokaliptični slučajevi nisu najbolji način za katehizaciju ili razgovor o Bogu i njegovom spasenju, ali isto tako ne bismo trebali živjeti s pretvaranjem da ćemo ovdje živjeti zauvijek. Čežnja za boljim svijetom je ono što je radikalno kršćansko. I taj bolji svijet nalazi utočište u novom životu, u novom iskustvu života koje ne možemo programirati… kao što je danas gotovo sve programirano. Mi kršćani se ne trebamo bojati.
Ne možemo a da ne budemo oprezni kada se udubljujemo u značenje ovakvog teksta. Zapravo, nije se dogodio kraj svijeta i povijesti koja se u nekim kršćanskim krugovima s vremena na vrijeme javljala. Sigurno je da Isus nikada nije predvidio kraj svijeta i povijest s dolaskom Božje vladavine. Nije bio u zabludi, iako je bio eshatološki “prorok”. Ali pri tome moramo shvatiti da se nešto novo i “definitivno” pojavilo s njegovim pozivom na obraćenje i traženje Boga svom dušom i svim srcem. Jer kraljevstva ovoga svijeta samo izazivaju ratove i katastrofe, ali Kraljevstvo Božje kojemu on posvećuje svoj život donosi nam pravdu i mir. Ako nije, to je zato što moćnici ovoga svijeta žele zauzeti mjesto Boga u povijesti. I to je ono što se ovim govorom osuđuje. Kršćani moraju znati da će biti u sukobu s onima koji vladaju svijetom. U slučaju Luke, govor priprema kršćane, ne za kraj svijeta, već da budu spremni na progonstvo i boriti se ako su doista vjerni poruci proroka iz Galileje. Zbog toga moramo ostati “budni”, ali ne zbog apokaliptičnih katastrofa, nego zato što je Božja vladavina kritična instanca koja se ne može prihvatiti u mnogim sredinama ovoga svijeta.
Svjedočanstva & Vjera 