33. NKG – VEČERNJA MOLITVA – e

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska

VEČERNJA MOLITVA

Isuse moj i sada Te od srca molim za sve nas
budi nase svjetlo u nasim zivotima, u nasim obiteljima,
u nasim bliznjima i u onima koji su se udaljili od Tebe.
Svjetlo koje ce nas obasjati i kad se tama nad nas nadvije,
i kad izgubimo pravi put pod nogama i kad neznamo od
tuge i boli kuda sa sobom…Svjetli nam uvijek svojom svjetiljkom,
i kada nas sve nade napuste i kada nam sve lade potonu,
i kada nas bliznji zaborave i kada starost pokuca na vrata,
Ti nam svjetli Isuse i vrati nam nadu,radost i ufanje,a napose
ljubav…Budi i ostani zauvijek nase SVJETLO…Amen.

❤ Ugodne i mirne snove želi  Vam ekipa admina.  

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)

33. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – e

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska, redovnica
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Lk 19,41-44
Isus žali zatvaranje vođa koji upravljaju životom Židova odbacivanjem njegove poruke, koja se konkretizira u odbacivanju njegove osobe. Zanimljivo je da je današnje evanđelje nastavak priče o njegovom trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, usred likovanja i aklamacije naroda. Kontrast je zapanjujući. Od radosti i ushićenja prelazimo na prizor gdje Isus plače promatrajući “sveti grad”. U tom razmišljanju o gradu, za koji je znao da će umrijeti, Isus izražava svoju duboku tugu zbog zatvaranja njegovih sunarodnjaka. Plače na kraju koji ga čeka i plače za onim što će propatiti ljudi koje voli. Došao je kao knez mira i oni nisu mogli prepoznati Božju gestu ljubavi u njegovom dolasku.
Čini se da riječi ovog evanđelja evociraju bolan stav tog naroda, kako nam to sam sveti Luka pripovijeda u poglavlju 13,34. U oba se teksta ističe stav predanja Isusa koji dolazi u miru, te oštrina gradskih čelnika koji ga odbacuju i progone.

1711 – Sveta Elizabeta Ugarska

Sveta Elizabeza Ugarska (1207-1231)

Crkva nas stoljećima uči o zemaljskim i duhovnim vrednotama milosrđa. Sam Isus nas u Evanđelju potiče na brigu i iskazivanje milosrđa za njegove najmanje, a ono što je govorio to je i sam činio dajući nam primjer. Jedna od osoba koja je zdušno prihvatila te Isusove naputke bila je sv. Elizabeta Ugarska.
A govoraše svima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Lk 9,23-24

33. NKG – JUTARNJA MOLITVA – e

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska, redovnica
Spomendan

JUTARNJA MOLITVA

U evanđelju, Isus je plakao kad je ugledao grad, pokazujući svoju frustraciju postupcima ljudi. Odabrali su činiti stvari koje su htjeli radije nego slijediti volju Oca. Ponekad smo poput njih, bili smo zaslijepljeni svojim idejama i osobnim brigama koje nas sprječavaju da vidimo Božji plan za nas. Kao vjernici, jesmo li spremni poslušati Njegove zapovijedi?
Neka Božja Riječ osvijetli sve što danas činimo i neka nas njezina snaga utješi da održimo svoju vjeru živom.

33. NKG – MISNA ČITANJA – e (II)

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
33. NKG – Sv. Elizabeta Ugarska, redovnica
Spomendan

MISNA ČITANJA
📖 od dana : Otk 5,1-10; Ps 149,1-6a.9b; Lk 19,41-44

Prvo čitanje: Otk 5, 1-10
Zaklan je Jaganjac i svojom nas krvlju otkupio iz svakoga plemena.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata!
I vidjeh snažnog anđela gdje iza glasa proglašuje:
»Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?«
I nitko — ni na nebu ni na zemlji ni pod zemljom — nije mogao otvoriti knjige ni pogledati u nju.
Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.
A jedan od starješina reče: »Ne plači!
Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac
sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.
On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.
A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca.
U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih.
Pjevaju oni pjesmu novu: »Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pečate njezine jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; učinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji.«
Riječ Gospodnja.