XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
34. NKG – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
PROPOVIJED
Krist je Kralj! Kao što je ovdje nad Riom, tako je i nad cijelim svijetom i cijelom vasionom…
U ovoj posljednjoj nedjelji liturgijske ili crkvene godine slavimo svetkovinu Krista Kralja. On nije samo “Kralj srdaca ili naših srdaca”, kako pojedini danas žele naglasiti i time umanjiti značenje ovoga svetoga čina i svete svetkovine, već je on Kralj svih naroda i Kralj svih država i krajeva. On je “Kralj svih Izraelovih plemena” koji ga priznaju kao nekada Davida i po tome sklapaju vječni savez s Njime. Jeruzalem u današnjem psalmu je središte svega i mjesto gdje će “Kralj Židova” – kako piše ponad glave na križu, biti osuđen, mučen, raspet,ismijan i ubijen kao razbojnik za sve.On pred Pilatom sam i na križu sam postaje Otkupitelj i Kralj svega stvorenja i svega stvorenoga, onih koji ga priznaju i koji su s njime, kao ona plemena Izraelova što se ujedinjuju i priznaju Davida za svoga kralja. On je vječni kralj sada i srdaca i svega, odnosno sve vasione.
Naziv današnje svetkovine i današnje evanđelje ne čini nam se da mogu ići zajedno. Svetkovina nas vodi mišlju na veličinu i sjaj kralja, kraljestva i kraljevanja, a evanđelje na križ i čak na izrugivanje Raspetoga. No, tu i je ono pravo. Sjetimo se Mojsija u pustinji i mjedene zmije. To je bilo poniženje za svakoga pogledati zmiju, ali je za one koje je ugrizla ljutica pogled u zmiju bio spas. Tako je Krist uzeo ruglo i sramotu križa (Imajmo na umu da nijedan rimski građanin nije smio biti razapet na križ jer je to bila najsramotnija kazna koja se samo primjenjivala na tuđincima i strancima.) da ponizi sam sebe, kako kaže sv.Pavao, i da nam po ovom drvetu donese spasenje, da nas otkupi.
Krist se samo jedamput u životu izjasnio kraljem i to pred Pilatovim sudom kada je ostao sam i napušten bez apostola, vezan i okrunjen trnovom krunom. Njegov tron postaje križ, njegova kruna je trnje, žezlo muje štap od trske, kraljevska odjeća skrletna haljina, a njegovo oružje je istina i pravda, a za vojsku je rekao da mu treba Nebeski Otac bi mu poslao čete anđela. Nada svim ovim je njegov zakon – Ljubav, iz i radi koje je otišao na križ za nas.
Isus je uistinu kralj. On je vrata Kraljestva Nebeskoga Božjega. On u Evanđelju izgovara sto dvadeset i dva puta riječ Kraljestvo Nebesko. On to uvijek govori za svoje siromahe, one koji ga slušaju i slijede, nikada to nije koristio da bi iučemu mirisalo na politiku ili imalo politički prizvuk. Za to njemu pripisivati ovakav način je uvijek besmislica. Tako je također i besmislica nekih poteza u povijesti Crkve, a i danas ich ima u napasti, da ovozemaljske snage, pa čak i vojne, da uspostave vjerska prava ili što drugo u Crkvi. To znači potpuno otići od Evanđelja i zaboraviti Isusove riječi – moje Kraljestvo nije od ovoga svijeta. On vlada s križa i križem. On je vladar koji služi i koji nas je zadužio i naredio da jedni drugima služimo kao što je i on nama (apostolima) služio. To je ito će biti njegovo Kraljestvo u nama i među nama. Hvala Bogu da je Sveta Crkva bogata ovakvim primjerima služenja tolikih kraljeva i knezova kršćanskoga puka diljem svijeta kroz dvadeset stoljeća.
Nekog starog umirovljenog službenika u Bosni dohvatila kap. Nekoliko dana lebdio je između života i smrti. Ali se malo pomalo pridigao. O potpunom zdravlju, naravno, nema ni govora. Ipak se starčić slobodno kretao po kući iz koje već godinama ne izlazi, osim kad mora susjednom brijaču.
Jednog dana posjetio ga njegov župnik. Starčić ga dočekao raskriljenih ruku, veseo, nasmijan kao da mu je došao car u kuću.
Župnika začudilo njegovo veselo raspoloženje, a tako teško hoda. Zato ga upita:
– Uzmete li štap ako vam kadkad treba izići iz kuće?
– Ne treba mi. Mogu bez njega. Ali bez jednog štapa ne mogu.
Starac ode do kreveta, skide nešto sa zida i donese k stolu. Pokaže mu: stari drveni križ.
– Evo mi štapa. Kad posrnem, na njega se oduprem. Nema tvrđeg štapa na zemlji.
Držeći tako križ u ruci i gledajući u njega nastavi starac kao sam od sebe:
– Često moram ovako slab satima ležati u krevetu. Onda se počnem s Njim razgovarati.
– Pa, o čemu razgovarate? – upita ga znatiželjno župnik.
– Vi znate onu krasnu pjesmu Velikog Petka: “Puče moj, što učinih tebi?” I ja slušam kako mene Isus kori: “Karlo, Karlo, što učinih tebi? Ja tebi otvorih vrata raja, a ti? …”
I starčić, kao da mu je u ruci koplje, zamahnu prema Isusovim prsima: “A Karlo otvori svojim strašnim grijesima tvoje Presveto Srce da zadobije tvoju ljubav i tvoje Kraljestvo nebesko!”
Na starčevu se licu odražavala iskrena žalost nad vlastitim grijesima, a u isto vrijeme nije mogao sakriti veliku radost što je to Srce ipak otvoreno za sve raskajane grešnike( I.Suić, Mabić/Jukić,V. 125).
Evo još jedamput ću donijeti značenje kralja u Izraelu da se uvijek podsjetimo zašto je toliko značajan kralj i zašto onda mi Kristu dajemo rado to ime:
a) Kralj je bio središte jedinstva naroda koji je onemogućavao da svatko vuče na svoju stranu i tako slabio snagu zajedništva.
b) Kralj je bio branitelj od vanjskoga neprijatelja: bio je odgovoran u spašavanju svoga naroda od napadača, ujedno osiguravajući svome narodu mir i blagostanje.
c) Kralj je bio zaštitnik pravde za siromahe, za one koji se nisu mogli obraniti sami.
d) Kralj je bio također osoba koja je bila zadužena da se svakodnevno održava molitva Gospodinu u ime čitavoga naroda, prinoseći na njegov oltar potrebe i dobra svega naroda: molitva i žrtva svaki dan u hramu u ime svih za sve.
Tko ne bi želio i danas ovakvoga kralja. Hvala Bogu mi imamo Kralja ljubavi, pravde i mira. Imamo i Njegovo kraljevstvo. Molimo ga da bude i naše!
fra Franjo Mabić
Podjeli ovo:
Svjedočanstva & Vjera 