Nedjelja – Propovijedi– 1. DOŠ (A)
Pametni i razumni Izrael je mnogo manje razumljiv od životinja bez pameti, kako kaže danas prorok u Prvom čitanju. Životinje poznaju svoga gospodara. Izrael ne poznaje svoga Boga i svoga Dobročinitelja. Ovaj redak se često kristi kao slika izraela koji je odbio upoznati i primiti Mesiju. Mi ga želimo primiti, čekamo ga i pripremamo mu pu u našim srcima, i ne samo…
Na početku smo još jednoga početka zvanoga Došašće ili Advenat. Vrijeme priprave za dolazak Novorođenoga kralja. Zacijelo nam današnja čitanja pružaju veliku pomoć za ovu pripremu ili barem u najmanju ruku prihvaćanja puta kojim krenuti. Prorok Izaija živi u burnim vremenima kada se mnogo toga lijepoga i ne vidi jer je ono što je bučnije i uočljivije – zlo, prekrilo i ono malo dobra što je preostalo. Mogli bismo reći da živi u našem vremenu i okruženju.
Uza sve to prorok gleda naprijed i vidi dobro, nada se dobru i poziva na dobro. Poziva da se približi njegov narod Jeruzalemu odakle će doći “riječ Gospodnja” i Sionu (Sion je razdvojen od Jeruzalema potokom Cedronom, a to znači da je jedno i Sion i Jeruzalem u smislu zajedništva, nade i okupljanja.) iz ili sa kojega će “doći Zakon”. Zato prorok zove i ponavlja ustrajno svoj zov da se u svijetlosti pođe prema Sionu i Jeruzalemu. Upravo je ovo važno opaziti i istaknuti kao poziv da se izbjegne nesigurnost noći i tame, a da se prihvati svjetlost.
Francuski mislilac Michel Tournier je naglasio da je dan i danja svijetlost jednaka za sve, međutim što nije slučaj za noć, noć je različita za sve. Svojim plaštem noć prekriva sve i tama ne da gledati, pa se stoga i stvaraju različita tumačenja i za jedan te isti događaj. Noć je crna i nesigurna pogotovu bilo u našim snovima ili javi, stoga prepustimo danu, suncu i svijetlosti svoje misli, odluke i svoj put.
U Bibliji je noć, uostalom kao i u tolikim drugim kulturama, radi toga što je suprotna danu i svijetlu, opisana kao tama, mrak, sjena, večer, crnina što sve zajedno znači, noć je jedno zlo koje treba uvijek izbjegavati. Ivan kaže da je Juda izašao u noći izdati Isusa. Đavao je ušao u njega. Job kaže da je u noći ubojica siromašnih i pravednih ustao da ih pobije. Jedino psalmista (139) kaže da je za Gospoda noć kao dan i da je On pobjeđuje. I u današnjem ulomku Isus nas poziva i upozorava upravo na nesigurnost noći. Lopov to i koristi zato mu ne dopustimo.
Poslije ovoga poziva da izbjegavamo tamu i noć, ne preostaje nam drugo već se posvetiti danu i pripremi za Božić, za Svetu Noć koju će Novorođeni pobijediti, a s Njime i svi oni koji ga budu dočekali spremno. Ova četiri tjedna Došašća su jedno lijepo, ali kratko vrijeme za pripremu, stoga od nas kršćana se očekuje da čitav naš kršćanski život i djelovanje budu kao jedna trajna priprema za Njegov Dolazak. To bi trebao biti naš način života i hoda kako prema Bogu tako i prema bližnjemu. Pavao danas kaže da je noć poodmakla, a dan je blizu, te da svučemo staroga čovjeka tame i obučemo se u svjetlosti – “zaogrnite se Isusom Kristom”.
Vrijeme Došašća je vrijeme bdijenja, budnosti, priprave, ali i nade, pa stoga se mi kršćani na ovaj poziv ne možemo oglušiti već zamoliti Božji blagoslov i pomoć da s Njime hodimo u svijetlosti prema Njegovom Sionu, prema Njegovom Jeruzalemu i da ovaj put ispunimo dobrim djelima i na vrijeme stignemo na susret s Njime. Lako je dočekati Božić i pripremiti sve ostalo osim nas, no, ako ne pripremimo najprije sebe onda nam je bogata i sjajna trpeza samo manjkavi nadomjestak praznine koju smo stvorili.
Pozivi su preozbiljni da bismo se mogli kockati. Izaija očajnički opominje i zove. Nisu ga poslušali, a znamo što im se dogodilo. Pavao zove i opominje i rimljane i druge kamo je kročio. Gdje su danas kršćani Sjeverne Afrike, Male Azije i svih Pavlovih i drugih apostola i otaca putovanja. Mi ćemo danas biti odgovorni ako se oglušimo na Kristov poziv i ako se ne pripremimo i ne budemo Gospodinu kročili po danjoj svjetlosti i sigurnosti što nam ju on daruje.
“ – Kako mogu postignuti vječni život?
– Život vječni je ovdje. Uvijek dolazi u sadašnjosti.
– Zar ja sada nisam u sadašnjosti?
– Ne!
– Kako ne?
– Jer nisi napustio svoju prošlost.
– Zašto bih morao napustiti svoju prošlost? U mojoj prošlosti sve nije bilo loše.
– Prošlost treba napustiti ne samo zato što je bila zla ili loša, već zato što je prošlost tvoja i moja i sviju nas mrtva”(A.de Mello, Mabić,Prispodobe IV.198.).
Da, prošlost je mrtva, moramo se trgnuti i probuditi, ostaviti noć, tamu, mrak, večer i sjenu iza sebe, a prihvatiti Onoga koji dolazi, Onoga što je pobijedio noć i donio nam vječni dan, vječno svijetlo. Dok je vrijeme kročimo s Njime i molimo ga da nam ne dopusti sići sa ovoga puta, ako se to ipak dogodi da se Njegovom pomoću čim prije vratimo svjetlosti i putu Svetih sakramenata, posebno u ovo predbožićno vrijeme Svete Ispovijedi i Svete pričesti. Učinimo to punom kršćanskom odgovornošću u cijeloj obitelji, pa će naša priprema biti odgovor na Kristov poziv i poziv Njegove Crkve, koja nas zove kao Izaija svoje Židove. Odazovimo se dok je dan! Odazovimo se i uđimo i mi tako pripremljeni s Isusom u Njegovu Lađu kao Noa i njegovi sinovi u sigurnost od potopa i drugih nedaća mrkle noći koja nam neprestano prijeti.
Sada po zapovijedi carevoj na popis, a usporo po mržnji Herodovoj u Egipat…
Svijeće, nije važno koje i kakve, trebaju biti upaljene od naših srca i duša, pa dalje u ljubavi i iščekivanju susreta s Njime i sa svima njima…
+ fra Franjo Mabić
Podjeli ovo:
Svjedočanstva & Vjera 