BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM
Vjeronauk
U našoj župi u vremenu došašća mladi imaju jedan lijepi običaj. Jedan drugome ostavljaju poticajne poruke, kratke, ali duboke misli, često iz Evanđelja ili iz pera nekog sveca. Obvezuju se da će moliti za tu osobu ili na njezine nakane. Tako je mene prije nekoliko dana dočekala vrlo poticajna poruka. U svom sam adventskom poštanskom sandučiću naišao na malu epruveticu, onakvu kakvu koriste u laboratorijima. Na njoj je bio zapisan evanđeoski citat Mt 17,20, a u njoj su se nalazili papirić s porukom „ovoliko je dovoljno, ne zaboravi“ te nekoliko sitnih zrnaca. Odmah me oduševila originalnost ideje koju je ta osoba, inače mlada znanstvenica, realizirala.
Vjera na prvi pogled izgleda neznatna, nesposobna, nekorisna, neučinkovita, poput gorušičinog zrna iz poznatog Isusovog govora, ali iz te se vjere događaju velika djela, divni plodovi po kojima se Svevišnji proslavlja. I najmanji čin iskrene vjere i odvažnog predanja u volju Božju sposoban je od čovjeka učiniti velikana vjere i ljubavi. Pogledajmo danas Mariju, dopustimo da nas ovaj odlomak povede u malu školu vjere.
Prije svega, ni ti ni ja nismo sami sebi donijeli vjeru, poziv na nasljedovanje Boga, već je to učinio netko drugi. Anđeo Božji dolazi Mariji i donosi joj radosnu vijest. Poruka je vrlo važna. Vjera je od Boga, ona nam dolazi s nebesa, nju nam donosi uvijek netko drugi. Nama je uvijek potreban netko drugi da nam donese vijest da Bog računa na nas. Naša je Gospa imala jedinstveni privilegij da joj taj poziv donese ni manje ni više nego arkanđeo Gabrijel. Nama vjeru najčešće donose oni drugi anđeli – poslanici, jer anđeo znači poslanik – obični ljudi roditelji, prijatelji, vjerovjesnici ili vjeroučitelji. Različiti su načini, ali princip je uvijek isti. Ono najvažnije što imam u životu, a to je katolička vjera, nisam si sam omogućio ili „sredio“, već mi je besplatno darovano.
Pogledajmo kako Gospa reagira nebeskom glasniku na njegov čuveni pozdrav „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Ovako nam prenosi sveti Luka: „Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati.“ (Lk,1,29) Marija je izvan sebe, pa kako i ne bi bila nakon što ju je u njezinom domu posjetio jedan od najvažnijih anđela Gabrijel. Ovdje se radi o jednoj činjenici. Božje poruke u našem životu pobuđuju određeni revolt, zbunjenost pa i pozitivnih strah. No to je dobro, to je dio mehanizma naše reakcije na Božju riječ. Ona nas zbunjuje jer na poziva na drugačije vrijednosti. No ono što je Gospa učinila, a što mi mnogo puta ne činimo, jest da stade razmišljati. Gospa je Majka mudrosti jer ona razmišlja i prebire u srcu Božju riječ. Vjera traži angažman onih najdubljih ljudskih sposobnosti a to je intelektualno prosuđivanje. Ne radi se o nekom racionalizmu ili intelektualizmu kod Gospe, već o spremnosti i otvorenosti da ju Bog u potpunosti zainteresira.
Nakon toga anđeo Gabrijel kliče: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga!“ Gospa je zamišljena i pita se što i kako, a Bog joj poručuje – ne boj se. Čega se imamo bojati kada je Bog s nama, kada on želi biti Emanuel – s nama Bog. Ipak normalno je da nas Božja riječ i njegov poziv plaše. Naučili smo drugačije, uzdamo se u svoje riječi, riječi i djela ovoga Svijeta i kada nam netko kaže da to nije sve u životu i da su to lažne sigurnosti i utočišta onda smo u strahu jer drugo ne poznajemo. Zato nam Bog kaže ne boj se dijete moje. Ja sam pravi Bog, moja obećanja nisu prazna. Gospodin nam obećava svoju prisutnost u opasnostima i iskušenjima. Otvorimo se stoga tom pozivu i napustimo one koje smo sami navukli na sebe ili su nas drugi njima obukli. Sveta Marija velika je upravo po tomu što je dopustila da ju Gospodin oslobodi straha, što se predala Božjem planu za njezin život. Marija je u nesigurnosti kako će to biti kada muža ne poznaje, ali klikće od radosti evo službenice, tu sam Bože, neka mi bude po Tvojoj riječi, ja Te želim Bože, želim Tvoj plan za svoj život!
Koji je bio rezultat toga Gospinog predanja? „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.“ (Lk 1,46-48)
Imala je pravo ona djevojka kada mi je u onoj poruci napisala. Ovoliko je dovoljno, ne zaboravi. Dovoljan je mali čin vjere i predanja u Boga da On i s nama učini velike stvari.
Autor: vlč. Borna Puškarić
Svjedočanstva & Vjera 