2312 – RAZMATRANJA

IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – PETAK
04. DOŠ – 23. prosinac ili: Sv. Ivan Kentijski, prezbiter
Svagdan

RAZMATRANJA

Lk 1,57-66

Dragi prijatelji, kroz prikazane retke pisma Staroga i Novog zavjeta Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I ona porodi sina. Njezini susjedi čuli su kako joj Gospodin iskaza obilje milosti i dobrote i zato je radost bila dvostruka.

”Osmog dana skupiše se da obrežu dječaka, želeći ga nazvati imenom njegova oca. Na to se mati usprotivi pa reče ‘Ivan će se zvati’. To isto potvrdi i njegov otac koji je do tog trenutka bio nijem, a Gospodin ga dotaknu, ozdravi, otvori usta i on progovori i prozva sina svoga imenom; ‘Ivan mu je ime!’ Narod oko njega je bio u strahu zbog veličine koju Bog iskaza i razglašavali su taj događaj po svem gorju judejskom, pa su u neznanju pitali, što li će biti od ovog djeteta? I uistinu, ruka Božja bila je s njim od rođenja. Živio je u pustinji hraneći se skakavcima, a na sebe oblačio devinu kožu.”

Možemo reći da je Ivan doista bio poseban čovjek i u toj svojoj posebnosti shvatio je svoje poslanje. Pozivao je na obraćenje i pripravu puta Gospodinu. Znao je iščekivati i bio je u stalnom vremenu iščekivanja – došašću, baš kao i mi danas. I zato mogu reći, advent ili došašće je ‘jutro’ crkvene godine. Vrijeme je to pripreme i spremanja, vrijeme nade i očekivanja za novi ‘dan’. I još nešto, došašće je još i vrijeme nade u obećano i radost ostvarenja onoga čemu se čovječanstvo nada. Ono je i pogled okrenut prošlosti, obećanju, ali i budućnosti, očekivanju ispunjenja obećanoga.

Zato evanđelist Luka kroz današnji odlomak poziva i sve nas na hodočašće obraćenja. Poziv je upućen i na hod u vjeri prema dubinama otajstva Isusa Krista. Ivan svjedoči svojim životom da je Isus konačna stvarnost koja je u sebi primila i preobrazila svu ljudsku i stvorenu stvarnost.

Zato i danas Crkva kroz liturgiju obnavlja i još više uprisutnjuje ili posadašnjuje otajstvo Isusa Krista, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. A što je to drugo nego opetovani poziv – postati dionikom toga otajstva i otvoriti se Božjoj stvarnosti. Pa, neka i u nama danas misna čitanja budu poziv na životnu budnost i mudrost.

Pozvani smo i na preispitivanje osobnog života u vjeri i nadi. Vjera i nada ukazuju kako je svaki ljudski život, ma kakav bio, neizmjerno vrijedan jer je Bog postao čovjekom. Amen! Aleluja!

s. Augustina Barišić, ASC

Komentiraj

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: