I. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
01. NKG – Svagdan
RAZMATRANJA
Molim za milost: da budem zahvalan što kao grješnik mogu sjesti za Gospodinov stol.
Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu, i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.
Običan dan. Kao mnogi drugi. I Sv. Marko uobičajeno počima opisivati novi događaj. Kao da se ništa novog ne događa. Isus je ponovno uz more. Opet je mnoštvo uz njega. On ih ponovno poučava.
I Levij je bio na svom uobičajenom poslu. Kao i svaki drugi dan došao ja u svoj ured ne očekujući ništa posebno. Ili, možda, ipak! Toga dana se nešto nesvakidašnje dogodilo. Pokraj njegova ureda prolazio je Rabin Isus iz Nazareta. Pogledi su im se susreli. Slijedio je poziv i odziv. Kao da su se dogovorili i čekali jedan na drugoga. Ni u ovom pozivu nema nikakvog objašnjenja. Nikakve garancije, nikakvih obećanja. Kao što ništa od toga nije bilo ni u pozivima braće Šimuna i Andrije, Ivana i Jakova. Ništa doli Isusova riječ. Levij u svom odzivu nije ništa manje spreman od četvorice prvih pozvanih. S njime se povećava krug učenika. On je peti učenik. I njega Isus nalazi na poslu, na obali. Ali on nije ribar i posao mu je “strašan”.
Carinike su promatrali kao profesionalne grešnike. U svom su poslu surađivali s Rimljanima koji su među porobljenim narodima nalazili svoje suradnike što su za njih ubirali porez. Tako su carinici dolazili u dodir s nežidovima i po židovskom zakonu postajali “nečisti”. Trajno su kršili zakon. K tome su se i bogatili na nepravedan način, ubirući više poreza nego što im je bilo propisano. Zato ih nisu voljeli ni Židovi ni Rimljani. Svi su ih prezirali.
Za Isusa to ništa ne vrijedi. Svojim postupkom ponovno sve iznenađuje. Njegov pogled gleda dublje, ispod onoga što se vidi i očituje na svjetlu dana. Tko zna zašto je Levij bio tu i kako je dospio na to mjesto. Možda se već htio toga riješiti, ali nije našao ni prilike ni načina. Svakako, Isus je vidio njegovo srce. On je znao što je u njemu. Levij mu se svidio i on ga zove.
Gospodine, hvala ti što nikoga ne zapostavljaš. Ne obazireš se na ljestvicu vrijednosti koju svijet uspostavlja. Hvala što ti je oko pronicavo, a srce milosrdno. Pomozi mi da znam voljeti drugoga jer je čovjek, a ne jer vrši neku službu koja mu daje visoko i povlašteno mjesto u društvu ili je možda zbog svoje službe i posla manje vrijedan u očima ljudi.
Kad zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.
Izvanredan prizor. Levij je od radosti priredio gozbu. Čini se da je želio izaći iz tog gliba u kojemu se nalazio. Kao da mu je svega bilo dosta. Osjećao je da više takav život nema smisla, ali nije imao hrabrosti odlučno prekinuti i tako su mu dani bili zbilja nesnosni. Isus je naišao pokraj njegove carinarnice i pozvao ga u pravi trenutak. Levij je osjetio kao da je spašen i oslobođen neke more što ga je pritiskala i gušila. Nije mu dala da normalno diše i živi. Zato je bio presretan. Htio je na taj način svima pokazati da je postao novi čovjek. Gozba je za to bila izvrsna prilika.
Hvala ti, Gospodine što si upravo takav. Hvala što si blizak ljudima te jedeš i piješ s njima. Hvala što sjedaš za stol s grješnicima. Hvala što se ne izdvajaš i ne sjedaš samo s onima koji misle da su pravedni i pošteni. Hvala ti što mene grješnika zoveš i primaš za svoj stol. Hvala što me ne prezireš, nego me sitiš svojim dobrima sa stola.
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.