I. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
01. NKG – Svagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA
Danas u Evanđelju (Mk 2, 13-17) Isus ponovno izlazi k moru i poučava mnoštvo. Dok je prolazio u carinarnici je ugledao Levija Alfejeva kojemu kaže; “Pođi za mnom!” Grčki “Ἀκολούθει μοι” (čitaj; akoluthei moi), latinski “Sequere me” (čitaj; sekvere me). Ovo bismo mogli prevesti i “Slijedi me”. Poći za Isusom, slijediti ga ne znači najprije ići fizički za njim istim putem već nasljedovati način i stil njegova života. Slijediti ga u duhovnom smislu riječi.
Evanđelje dalje bilježi da dok je Levije ‘sjedio’ na ove Isusove riječi; “usta i pođe za njim”.
Lijepo je ovdje i važno primjetiti da za glagol ‘ustati’ starogrčki jezik na kojem je pisano Evanđelje koristi isti glagol kao i za riječ ‘uskrsnuće’ – ἀνάστασις. (čitaj; anastazis). U Evanđelju za “on usta i pođe za njim” na grčkom stoji “καὶ ἀναστὰς ἠκολούθησεν αὐτῷ” (kai anastas ekoluthesen auto).
Levije je sjedio u namjeri da obavi svoj mrski posao skupljača poreza. “Sjediti” ovdje možemo promatrati i u duhovnom smislu riječi isto kao ‘ustati i poći za Isusom’. Naime, možda smo i mi zakočeni sa lancima kakve pohlepe i potreban nam je Isusov pogled i poziv da mu otvorimo svoje srce i krenemo za njim? Možda je i nama potrebno ‘uskrnuće’ od nekakvih mana, grijeha? Sjetimo se da kada Isus liječi, ozdravlja na prvome mjestu nije fizički već duhovni aspekt i pitanje vječnog spasenja! Uskrsnuti znači biti slobodan od smrti a upravo je smrt ono što grijeh uzrokuje. Isus nas oslobađa od smrti grijeha. O tome se radi!
Za Levija je bila dovoljna samo jedna Isusova riječ. Danas u prvom čitanju (Heb 4, 12-16) slušamo kako je “Živa Riječ Božja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača”.
Dalje u Evanđelju vidimo Isusa u Levijevoj kući za stolom sa carinicima i grešnicima. Pismoznanci farizejske sljedbe prigovaraju njegovim učenicima zašto jede s njima.
Ovdje je važno zapaziti dvije stvari. Prvo, vidimo da Isus dolazi među one koji još nisu donijeli temeljnu odluku da napuste grijeh. Ali on upravo dolazi radi takvih ljudi da im da milost i snagu za obraćenje. Kaže “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike”. To je dobra pouka i nama vjernicima kada sudimo ljude koji su zapali u grijeh. Drugo, pitanje farizejske oholosti. Oni koji se smatraju pravednicima veći su grešnici od svih drugih. Oni su još najviše ovi bolesni kojima treba liječnik. Pred njihovom ohološću i Svemogući Bog ostaje nemoćan. I Bog je nemoćan pred njihovom pretpostavkom svetosti i čistoće. Zato, treba se čuvati tvrdokornosti srca i proganjanja grešnika, utjerivanja pravde i farizejske revnosti. Radije pogledajmo kako ćemo poput Isusa pridići pale, pomoći onima koji su u duhovnosti negdje zapeli, donijeti onu nadu i radost radi koje će ljudi biti spremni ustati i napustiti ono što ih koči na putu svetosti.
don MB
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.