IV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
04. NKG – Sv. Ivan Bosco, prezbiter
Spomendan
VEČERNJA MOLITVA
Zaželjela bih ti Isuse laku noć,
i zamolila da mi blagosloviš i ovu
noć i san koji će na oči doć.
Hvala ti na suncu i blagom vjetru,
hvala ti na svakom osmijehu moje
djece koji mi uljepšavaju dan,
daruj i njima mirnu noć i ugodan san.
IV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
04. NKG – Sv. Ivan Bosco, prezbiter
Spomendan
MISNA ČITANJA
Mk 5,21-43
Nakon što smo se u jučerašnjem susretu sa poslanicom Hebrejima susreli i sa velikim skupom junaka i mučenika koji su posvjedočili svoju vjeru, danas se susrećemo sa još jednim primjerom najboljeg i najvećeg uzora. Ovdje nas pisac ove poslanice sportskim rječnikom želi potaknuti na razmišljanje o svome životu koji je naša utrka, koju nitko ne može izbjeći ako hoće doći do cilja koji nam postavlja vjera. Nitko ne može trčati ako nije oslobođen bremena ili bilo kakvog tereta. A za utrku u kreposti grijeh je najveće breme koje nas može zakočiti i usporiti u utrci prema cilju, i to ne samo grijeh koji je već počinjen već i svaka napast koja može zaokupiti našu pažnju i tako nas zavesti da popustimo u naporima utrke ili čak da od nje odustanemo. Poslanica nas želi motivirati za što kvalitetniju utrku stavljajući nam pred oči Isusa, koji nam treba biti najveća motivacija prema cilju. Jer Isus je za nas boj bio na križu, i time nam pokazao koliko mu je do nas stalo. Tko doista pomno motri Isusa na križu, taj neće sustati u utrci niti će klonuti duhom. Ovdje me posebno trgnula zadnja rečenica današnjeg odlomka, koja nam govori kako se još uvijek nismo oduprli grijehu do krvi. Još se uvijek nismo dali do kraja u borbu protiv grijeha i trebamo se zamisliti nad tom činjenicom. Na to nas upućuje i završetak današnjeg Psalma o Kristovoj muci koju otajstveno obnavljamo u zajednici vjernika i od koje mi siromasi primamo hranu i okrepu. Zato pjevamo hvalu bogu svome jer ga time neprestano tražimo. U današnjem se evanđelju susrećemo sa Isusom, Gospodarom prirode i krotiteljem paklene moći, koji je mnogo puta pokazao svoju vlast i nad bolestima i nad samom smrti, kao što je to primjer i u današnjem odlomku evanđelja koje nam donosi primjer o ozdravljenju neizlječivo bolesne žene i o uskrisenju Jairove kćeri. Te dvije žene su čekale na Isusa. Bila je potrebna samo vjera. Prva je samo kroz doticanje Isusovih haljina bila izliječena i Isus je htio obznaniti tu vjeru pa se morala odati. To je Isus pitao zbog onih koji su ga okruživali, zbog nas i naše vjere. Tako je bilo i sa ocem koji je došao moliti za svoju kćer: ‘samo vjeruj’. I zaista, iako su svi znali da je umrla Jairova kći Isus je na podsmjeh očevicima uskrisio djevojku. Vjerujmo u Isusa i mi takvom čvrstom vjerom, i ne samo onda kad nam treba, ili nekakvom fanatičnom vjerom i li vjerom koja se zaustavlja samo na kipovima… već vjerom koja zaista Krista ozdravitelja i otkupitelja oživljuje kroz naš život.
Sveti Ivan don Bosco, svećenik (+ 1880)
Svetac kojega se Crkva danas sjeća u svojoj liturgiji, don Bosco, roden je u siromašnoj seljačkoj obitelji kod Torina. U drugoj godini ostaje bez oca pa zajedno s majkom od ranog djetinjstva počinje se baviti poljskim poslovima. S 11 godina izrazio je želju da postane svećenik. Kako nije bilo opće školske obveze u Italiji toga vremena mali Ivan Bosco dnevno je prevaljivao 8 kilometara kako bi kod jednog svećenika učio latinski, tada za svećenički stalež neophodne potreban jezik. U 13-oj godini Ivan odlazi u najam kao sluga kako bi zaradio za svoje školovanje. Nakon 2 godine primi ga u kuću jedan svećenik ali on ubrzo umire te Ivan mora pješačiti 20 kilometara dnevno do prve latinske škole. Kad je Ivanu bilo 26 godina, došao je do željenog cilja: do svećeništva. Kao mlad svećenik dolazi u Torino gdje je bilo mnogo siromašnog proletarijata te on odmah započinje okupljanje zapuštene mladeži. Njegova blagost i ljubav ubrzo je privukla mnoge besposličare i osobe prepuštene ulici. Uz mnogo muke osnuje neku vrstu internata a kada su se iz ove zajednice počela javljati i duhovna zvanja don Bosco osniva Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu i zapuštenu djecu i mladež, nju pomagati, odgajati i spremati za život. Skrbeći i za žensku mladež zajedno sa svetom Dominikom Mazarellom osniva i žensku granu svoje kongregacije. Don Bosco je uživao a i danas uživa glas idealnog i svetog svećenika i apostola mladeži. Don Bosco umro je 1880 godine. Svetim ga je proglasio papa Pio XI. 1934. godine. Salezijanska družba jedna je od najbrojnijih redovničkih zajednica u Crkvi. Bog je, doista, blagoslovio Don Boscovo djelo.
KTA
Zaštitnik je mladeži, dječaka, školske djece, studenata, šegrta, nakladnika, težaka, mađioničara i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Podsused, Žepče).
Sv. Ivan Bosco, Spomendan
JUTARNJA MOLITVA
Marijo, moguća Djevice!
Ti velika i slavna obrano Crkve!
Ti osobita pomoćnice kršćana!
Ti koja obraćaš neprijatelja, ti koja uklanjaš krivovjerja,
ti nas prati svojom majčinskom zaštitom,
priteci nam u našim potrebama,
a u času naše smrti primi nas u vječnu slavu Očeva kraljevstva. Amen.
sv. Ivan Bosco.
IV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
04. NKG (I) – Sv. Ivan Bosco, prezbiter
Spomendan
MISNA ČITANJA
📖:od dana Heb 12,1-4; Ps 22,26b-28.30-32; Mk 5,21-43
Prvo čitanje: Heb 12, 1-4
Postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!
Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega.
Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da — premoreni — ne klonete duhom.
Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati “04. NKG – MISNA ČITANJA – c (I)”
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.