05. NKG – VEČERNJA MOLITVA – b

V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG – Sv. Pavao Miki i drugovi, mučenici, Spomendan

VEČERNJA MOLITVA

Neka mir Tvoj uđe u ljude
I da bude tu kada se probude
Neka žalosni osvanu u sreći.
Laku Ti noć, odoh i ja leći.

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

05. NKG – PONEDJELJAK – JUTARNJA MOLITVA

V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG – Sv. Pavao Miki i drugovi, mučenici, Spomendan

JUTARNJA MOLITVA

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
“Tebi ću se moliti, o Bože, ujutro ćeš moj glas uslišati.” Ps 5, 3

Isuse, Ti si sunce koje još uvijek obasjava ovaj naš bijedan svijet a Tvoja Majka Marija zora koja najavljuje Tvoj dolazak.
Budi uvijek svjetlo moga života.
Ti vidiš kako često mrak obuzima moju dušu, obasjaj me i osvijetli moj put da jasno vidim kuda idem i da me nikakva sjena mraka ne može uplašiti.
Ti si jasnoća mojih dana, ne daj da me duh ovoga svijeta vara i vuče k sebi.
Ti si moje nebo koje održava moj život i svaki novi dan koji mi u svojoj ljubavi poklanjaš.
Amen

05. NKG – PONEDJELJAK – MISNA ČITANJA (I)

V. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
05. NKG – Sv. Pavao Miki i drugovi, mučenici, Spomendan

MISNA ČITANJA
📖: Post 1,1-19; Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c; Mk 6,53-56

Prvo čitanje: Post 1,1-19
Reče Bog i bi tako.

Početak Knjige Postanka
U početku stvori Bog nebesa i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.
I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć.
Tako bude večer, pa jutro — dan prvi.
I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijele vode od voda!« — I bi tako!
Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.
A svod prozva Bog nebo.
Tako bude večer, pa jutro — dan drugi.
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« — I bi tako!
Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more.
I vidje Bog da je dobro.
I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. — I bi tako!
I nikne iz zemlje zelenilo, trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti.
I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro — dan treći.
I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju. — I bi tako! I načini Bog dva velika svjetlila — veće da vlada danom, manje da vlada noću — i zvijezde.
I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro — dan četvrti.
Riječ Gospodnja.