01. KOR – JUTARNJA MOLITVA – A

I. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
01. KOR – PRVA KORIZMENA NEDJELJA

JUTARNJA MOLITVA

Gospodine moj, dobro Ti jutro.
Sada kada smo u ovom korizmenom vremenu, posebno me žaloste moji grijesi kojima te ranjavam. Unatoč tome što si Ti tako dobar prema meni, ipak Ti još nisam vjerna do kraja.
Svaka me sitnica lako odvuče od Tebe.
Smiluj mi se Gospodine, nemoj me kažnjavati. Ne želim da moja duša bude u mraku, jer kada te ne vidim, nemam više radosti u sebi, niti utjehe u životu. Primi me i vodi unatoč mojim grijesima kojima te ražalostim. Nemam kome drugome otići osim Tebi. Hvala Ti što me uvijek primaš natrag k Sebi i što me voliš. Hvala Ti, Isuse.

34. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJED – NEDJELJA KRISTA KRALJA (C)

XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
34. NKG – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

PROPOVIJED

Krist je Kralj! Kao što je ovdje nad Riom, tako je i nad cijelim svijetom i cijelom vasionom…

U ovoj posljednjoj nedjelji liturgijske ili crkvene godine slavimo svetkovinu Krista Kralja. On nije samo “Kralj srdaca ili naših srdaca”, kako pojedini danas žele naglasiti i time umanjiti značenje ovoga svetoga čina i svete svetkovine, već je on Kralj svih naroda i Kralj svih država i krajeva. On je “Kralj svih Izraelovih plemena” koji ga priznaju kao nekada Davida i po tome sklapaju vječni savez s Njime. Jeruzalem u današnjem psalmu je središte svega i mjesto gdje će “Kralj Židova” – kako piše ponad glave na križu, biti osuđen, mučen, raspet,ismijan i ubijen kao razbojnik za sve.On pred Pilatom sam i na križu sam postaje Otkupitelj i Kralj svega stvorenja i svega stvorenoga, onih koji ga priznaju i koji su s njime, kao ona plemena Izraelova što se ujedinjuju i priznaju Davida za svoga kralja. On je vječni kralj sada i srdaca i svega, odnosno sve vasione.

03. DOŠ – JUTARNJA MOLITVA – A

III. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
03. DOŠ – TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

JUTARNJA MOLITVA

DOBRO TI JUTRO MOJ ISUSE

Oslobodi me sada svega što nije od Tebe
i vodi me u ovaj dan spremnu za Tebe.
Blagoslovi mene i sve moje i sva stvorenja Tvoja.
Budi mi blizu u svemu što radim i oprosti mi ako griješim.
Pouči me kako živjeti bez grijeha i kako voljeti.
Tebi je sve znano i poznano moj Isuse.
Samo se Tebi sva predajem i samo Tvoja želim biti.
Tvoje Ime neka mi bude prvo na ustima.
Sve moje misli i sve moje zelje neka budu za Tebe.
Ti, samo Ti budi uvijek na prvome mjestu u mome životu.
Ti mi pokazuj puteve i staze i Ti me vodi Isuse.
Moje su želje velike ali Ti učini sve po svojoj svetoj volji.

0912 – Sv. Petar Fourier

Sveti Petar Fourier

1. prosinca
   
   Sveti Petar Fourier rođen je 30. studenoga 1565. u Mirecourtu u tulskoj biskupiji. Od ranog je djetinjstva pokazivao sklonost prema kreposti. Pun dobrote, blag, susretljiv, radije je podnosio pogrde i udarce nego da sudjeluje u sukobima. Često se povlačio u kapelicu posvećenu Presvetoj Djevici. Zvukom zvonca okupio bi oko sebe nevinu skupinu pred kojom je tako rado bio “mali svećenik”. Odlazi na sveučilište gdje nauke završava odličnim uspjehom. Bio je ustrajan u radu, a imao je i izvrsno pamćenje. Bio je toliko sklon pokori da su ga poglavari često opominjali i zahtijevali da na bude popustljiviji prema sebi. U 20-oj godini stupa u red regularnih kanonika sv. Augustina. Zbog izuzetne naobrazbe i svetog života u 32-oj godini ljudi ga već smatraju svecem. Osniva kongregaciju Naše Gospe a punih 20 godina života posvećuje reformi regularnih kanonika Lorene. 1630. započinje rat između Francuske i Austrije a glad, neizvjesnosti, bolesti i strahovanja ljudi, svetac je pokušavao umanjiti svim silama.

2. prosinca 1640. ulazi u nebesko blaženstvo, a odmah nakon njegove smrti nastade prepirka za njegovo tijelo. Grad koji ga je primio u izbjeglištvo i njegovi učenici željeli su zadržati njegovo tijelo. Nakon 5 mjeseci pregovaranja grad dopusti da se tijelo vrati u njegovo rodno mjesto ali njima se mora dati svečevo srce i njegova ponutrica. Sve do 1732. vodila se parnica kome će pripasti svečevo tijelo. Godine 1679. Fourier dobiva naslov “časni sluga Božji”, a blaženim ga proglasi papa Benedikt XIII. 10. siječnja 1730. Papa Leon XIII. proglasio ga je svetim 27. svibnja 1897. na Spasovo u crkvi sv. Petra u Rimu. Tu stoji njegov golemi mramorni kip među osnivačima redova.

0712 – Sveti Ambrozije

Sveti Ambrozije
(Trier, oko 340. – Milan, 4. travnja 397.), biskup, crkveni naučitelj, vodeći pisac crkvenih himni i svetac.
Rodio se vjerojatno u gradu Trieru oko 339. godine. Potjecao je iz veoma ugledne rimske obitelji. Otac mu je bio visoki carski činovnik u Galiji. Ambrozije je studirao u Rimu govorništvo i pravo. Oko 370. godine postao je guverner (legatus consularis) u sjevernoj Italiji sa sjedištem u Milanu. Kad je u tom gradu umro arijanski biskup Auksencije, kler i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika na biskupskoj stolici, premda je bio tek katekumen, tj. pripravnik za sveto krštenje.

0512 – Sveti Saba

Sveti Saba, opat

Jedan od velikih osnivača i promicatelja redovničkog života na Istoku, uz sv. Pahomija i sv. Bazilija, jest i sv. Saba. Prije nego opišemo život sv. Sabe, recimo najprije nešto o podrijetlu redovničkog ili monaškog života.

Pošto je kristijanizirala gradove, Crkva je, prije nego je osvojila sela, zauzela pustinje zahvaljujući monaštvu. Taj oblik kršćanskog života, jednako važan za povijest Crkve i civilizacije kao i drugi, ne predstavlja ipak novost, nego samo u svom razvijenom obliku. Možemo zapaziti njegovu prethodnu fazu u kršćanskom asketizmu (asketae, continentes, virgines), koji je bio veoma raširen, a koji se temelji na »evanđeoskim savjetima«:

»Jer ima ljudi koji su od rođenja nesposobni za ženidbu; ima takvih koje su ljudi učinili nesposobnima; a ima i takvih koji se odriču ženidbe radi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti neka shvati!…«

Spremna sam na sve

Spremna sam na sve, i iskreno kada pogledam kakvi su ljudi danas, s čim se ljudi bave te kako ne znaju pronaći smisao života poželim samo da sve nestane i da ostane netko tko će sve ponovno izgraditi. Ne bojim se takvog trenutka
.. lijep dan vam želim :))

Molitva za Crkvu

Molitva za Crkvu

Svemogući Bože !

Ti si se u Isusu Kristu objavio svim narodima.

Brojni su u njemu tebe prepoznali i prihvatili te te postali članovi tvoje velike obitelji.

Molimo te za cijelu Crkvu ispuni je svojom istinom i mirom.Čisti je gdje je okaljana , ispravljaj i podiži gdje pada u nevjeri, ozdravljaj je gdje je narušena, udijeli joj što joj nedostaje i obdari snagom i odvažnošću da svi njezini članovi ustraju u naviještanju evanđelja riječju i životom po vjeri na hodočasničkom putu prema nebeskoj domovini .

Amen.

 

 

Molitva za ljubav

Molitva za ljubav

Bože, ti si ljubav.
Svaka je prava ljubav od tebe.
Tvoj je Sin sve zapovijedi sažeo u zapovijed ljubavi prema tebi i bližnjemu.
Mi ne znamo pravo ljubiti.
Potrebna nam je snaga tvoje ljubavi.
Zato izlij na nas Duha svoje ljubavi , da on u nama učini ono za što sami nismo sposobni ,pa da po nama u svijetu bude više ljubavi.
Pomozi nam da te uzljubimo svim srcem , svom snagom , svom dušom i svom pameti, jer ćemo jedino tako moći nesebično voljeti i svakog čovjeka.

Amen.

Sveta Katarina

Sveta Katarina, djevica i mučenica

Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.
Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali “Kinom staroga svijeta”. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris.