Marija

Svjedočanstvo

Pozdrav svima! Željela bih posvjedočiti o moćnom zagovoru Majke Marije. Naime prije dvadesetak dana počela sam moliti Devetnicu Gospi od Svete Krunice, koja se moli tri puta za molbu, i tri puta za zahvalu. Sada sam na trećoj devetnici za molbu i mogu Vam samo reći da je molitva čudo! Molim ju svaki dan u rano jutro. U svakoj devetnici dogodila se sitnica koja mi je polako mjenjala situaciju u kojoj sam se tada nalazila. Molila sam Gospu da po njenom zagovoru Isus očisti i ukloni sve osjećaje koje sam imala prema krivoj osobi koja me povrijedila, i tih osjećaja mjesecima se nisam mogla riješiti, mislila sam da nikad neće prestati…no već u prvoj devetnici oni su počeli prolaziti…druga devetnica donijela mi je nekog drugog u život, sva tuga, bol, žalost, razočarenje su nestali..i sada u trećoj devetnici sigurna sam da ne osjećam više apsolutno ništa prema osobi za koju sam mislila da sam ga voljela…Isus je pročistio moj um i moje osjećaje, i sada vidim ! Molim treću devetnicu, i svako malo Gospa mi daje znakove da čuje..da moli za mene..pa vas sve zajedno molim da molite i vi tu krunicu..jer vjerujem da nema toga u čemu nam Gospa ne može pomoći svojim zagovorom…Molite za mene da imam više vjere, jer katkada i ja padnem u vjeri…hvala vam BVB

KRIST KRALJ – Poruka biskupa Josipa Mrzljaka u povodu završetka Godine vjere

Današnjom nedjeljom završava liturgijska godina, a završava i Godina vjere koju je o pedesetoj obljetnici II. vatikanskog sabora proglasio papa Benedikt XVI. prošle godine 11. listopada. Uputio nam je tada svoju encikliku „Vrata vjere“ i zaželio da hrabro uđemo na ta vrata i otkrivamo veliko bogatstvo za čovjeka i čovječanstvo koje se pronalazi kada se uđe na ta vrata. I ja sam tada kao Vaš pastir uputio pismo svim vjernicima naše Varaždinske biskupije sa željom da ponajprije zahvalimo Bogu za dar vjere, da zahvalimo svojim roditeljima, majkama i očevima, bakama i djedovima koji su stoljećima čuvali vjeru i nama je predali kao veliku vrijednost i veliko bogatstvo. Često nam i nisu mogli ostaviti neko drugo bogatstvo, ali su nam ostavili svjedočenje poštenoga života u vjeri u kojoj smo naučili poštivati Boga i čovjeka. A kada su poneki i ostavili materijalno bogatstvo, obično bi brzo nestalo i propalo, a bogatstvo duha i vjere ostaje. U svojem pismu zaželio sam da ne budemo „gluhi“ za prihvaćanje riječi Božje, već da otvorimo svoj razum i srce kako bismo se u slobodi opredijelili za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život“. Prigoda je da se na kraju te godine ispitamo koliko smo u tome uspjeli. Ne možemo o tome iznositi neke statističke podatke, ali ćemo u budućnosti vidjeti koliko smo napredovali, a zato nam je potrebno svjetlo vjere i upravo pod tim naslovom uputio nam je i sadašnji papa Franjo posebnu encikliku na blagdan svetih apostola Petra i Pavla ove godine. Veseli nas kako svijet, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, prihvaća papu Franju i citira njegove riječi i rečenice (izvlačeći ih često iz konteksta), ponekad doduše potpuno krivo i zato je na nama da slušamo njegove poruke i pisma.

Evo što nam kaže u uvodu enciklike:

Kada govorimo o tome svjetlu vjere, možemo čuti prigovore mnogih naših suvremenika. U današnje vrijeme misli se kako je takvo svjetlo moglo biti dovoljno za društvo u starini, ali da je beskorisno za nova vremena, za čovječanstvo koje je postalo „punoljetno“, koje je ponosno na svoju racionalnost i željno na nov način istraživati budućnost. U tom smislu vjera se počela doživljavati kao neko varljivo svjetlo, koje sprječava čovjeka da se smiono upusti u stjecanje novih znanja i spoznaja.

… I tako se čovjek odrekao traženja velikog svjetla, velike istine, da bi se zadovoljio malim svjetlima koja prosvjetljuju kratak trenutak, ali nisu sposobna otvoriti put. Kada nema svjetla, sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, put koji vodi do cilja od puta na kojem se, bez pravog smjera, neprestano vrtimo u krug.

… Prijeko je potrebno ponovno uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kada se njezin plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi. Svjetlo vjere posjeduje, naime, jedinstveno obilježje, jer je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život.

I kada se u suvremenom društvu nastoje razoriti neke temeljne vrijednosti, kao što su ljudski život i obitelj, razara se zapravo sam čovjek.

Prvo okruženje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj. Tu prije svega mislim na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku. Ta je zajednica plod njihove ljubavi, koja je znak i prisutnost Božje ljubavi, priznavanje i prihvaćanje dobrote spolne različitosti, zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo (usp. Post 2, 24) i sposobni rađati novi život, to očitovanje Stvoriteljeve dobrote, njegove mudrosti i nauma njegove ljubavi. Utemeljeni na toj ljubavi, muškarac i žena mogu jedno drugom obećati uzajamnu ljubav činom koji uključuje cijeli život, i u kojem se zrcale mnogobrojne odlike vjere. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova, koji nas podupire i omogućuje nam darivati cjelokupnu budućnost ljubljenoj osobi. Vjera nam isto tako pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogatstvu, jer pomaže u njima prepoznavati ljubav Boga Stvoritelja, koji nam daruje i povjerava misterij nove osobe.

Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla koje je uputio učeniku Timoteju i kojima ga bodri da bude uporan u propovijedanju riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Pritom Pavao još napominje: „… jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 3-5)

Draga braćo i sestre,

na poseban način u ovom pismu pozdravljam i zahvaljujem svim roditeljima koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju svoju djecu, posebno obiteljima s više djece jer su one, ne samo zalog naše budućnosti, nego i znak nade koja nam je itekako potrebna u ovo naše vrijeme.

Pozdravljam i čestitam djevojkama i mladićima koji ulaze u zajednički život u sakramentu svete ženidbe.

Pozdravljam i sve vas koji trpite i nosite razne životne križeve. I vama papa Franjo poručuje:

Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu. U Kristu, sâm Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere (usp. Heb 12, 2).

Isus nas je pozvao da zajedno s Njim nosimo križ vlastitog života, križ Crkve i križ našeg hrvatskog naroda u kojem živimo. Ako smo to naučili i utvrdili u Godini vjere, puno smo naučili. Uskliknimo i mi na kraju s papom Franjom molitvom upravljenom Mariji, Majci Crkve i Majci naše vjere: Pomozi, Majko, našu vjeru.

Uz iskreni pozdrav i blagoslov!

† Josip
vaš biskup

Molitvena nakana

Molim sve ljude dobre volje, da se pomole Bogu za mene, iduci tjedan imam 2 ispita i jako mi je bitno da ih polozim. Jako me strah da cu pasti i gubim nadu i volju za svime. Molim vas pomolite se. Hvala vam, BVB!

Svjedočanstvo

Ljudi vjerujte! Zelim s vama podijeliti svoje svjedocanstvo.Studiram tehnicki faks i do sad sam na rokovima znala poloziti max po dva ispita. Zahvaljujuci sv.Riti i dragom Isusu polozila sam 6 ispita na dva roka! Naravno,prije svega dali su mi snage da ucim i nagradili moj trud! Hvala im!

Svjedočanstvo – Položeni ispiti

Hvaljen Isus i Marija. Želim posvjedociti koliko je Bog velik. Javila sam se početkom 9.mjeseca (kada su počeli ispiti ) da se pomolite za mene da dam uvjet za 4.gd. Molila sam devetnicu sv. Riti i sv. Josipu prije početka ispita da mi daju snage i volje za učenje, te da dam preostala 3 ispita. Na prvom roku sam dala 1 ispit, a drugi sam pala (očekivala sam da ću ga proci jer sam učila puno i znala sam ga). Bila sam jako tužna kad sam saznala da sam ga pala, ali prepustila sam Bogu sve svoje brige jer sam znala da ima nešto bolje za mene. Svaki dan se molim i zahvaljujem Bogu na svim milostima koje mi daje, sretna sam jer sam odgajana u duhu vjere i što sam osjetila Božju ljubav. On nas neizmjerno voli i uvijek je uz nas. Na 2.roku sam dala i preostala 2 ispita ( iz kolegija kojeg sam pala imam 4, a drugi predmet 5 iako moje znanje nije za 5 i svjesna sam toga). Često znam otići u Zg katedralu i pomolit se tamo prije ispita da se mogu skoncentrirat. Molite se, molite i idite što češće u Crkvu, ona je naša stara majka koju uvijek moramo braniti, štititi i kojoj moramo pomagati. Širite vjeru oko sebe, pričajte ljudima o Bogu i kako je velik naš Bog. Sve svoje brige prepustite Njemu i osjetit ćete Njegovu milost, svi će se problemi rješiti ako ustrajete u molitvi. Molite krunicu svaki dan, neka nam svaki dan zapocne s krunicom tako ćemo biti sigurni da nas Bog prati u našem svakodnevnom radu. Hvala Vam svima na molitvi. BVB Nastavi čitati “Svjedočanstvo – Položeni ispiti”