SV. PIO IZ PIETRELCINE – SLUŽBA ČITANJA
POZIVNIK
R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište
Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).
Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”
Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”
Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.
HIMAN
Kriste, ti vođo, glavo svih pastira,
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.
Njega ti sebi odabra za slugu,
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.
Bio je duša, uzor svoga stada,
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.
Svetima svojim, Kriste, ti si kruna.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.
Jednaka hvala na vijek Višnjem Ocu
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.
PSALMODIJA
Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini
Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)
I.
Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
uberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše’«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu − *
on je Bog sudac!
Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.
II.
Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog — Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih — *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
ta moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
‘li da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
‘zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«
Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.
III.
Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leđa bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim — *
njemu ću pokazati spasenje svoje.
Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.
R. Neprestano za vas molimo i ištemo.
O. Da se ispunite spoznajom volje Njegove.
SLUŽBA ČITANJA
PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Ezekiela
(18,1− 13.20− 32)
Svatko će primiti nagradu za svoja djela
Dođe mi riječ Gospodnja: “Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: Oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!
Života mi moga, riječ je Gospodina Boga: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će umrijeti.
Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini − taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Gospodina Boga.
Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što učini, a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraća što je u zalog primio, oči podiže kumirima čineći gadosti; posuđuje uz dobit i uzima pridavak − ne, takav sin neće živjeti! Učinio je te gadosti i umrijet će, a krv će njegova na njega pasti.
Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku će biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova.
Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih počini, i bude čuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena: zbog pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik − riječ je Gospodina Boga − a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik − hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. A vi velite: Put Gospodinov nije pravedan! Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.
Ali dom Izraelov kaže: Put Gospodnji nije pravedan! Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? Dome Izraelov, ja ću suditi svakome po njegovim putovima − riječ je Gospodina Boga. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre − riječ je Gospodina Boga. Obratite se, dakle, i živite!
OTPJEV (Jr 31, 29; Ez 18, 20. 30. 20)
R. Neće više govoriti: Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu. * Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice.
O. Sudit ću svakome po njegovim putovima, sin neće snositi grijeha očeva, ni otac grijeha sinovljeva. * Nego.
DRUGO ČITANJE: Iz pisama Padre Pija iz Pietrelcine
Lett 500,510,Epist I 1065; 1093-1095
Snažno ću uzdići k Njemu svoj glas i neću posustati
Samo me poslušnost obvezuje da Vam očitujem što se sa mnom događalo ovoga kolovoza 1918., od petoga uvečer pa kroz cijeli šesti dan.
Ne uspijevam Vam izraziti kakav se kroz to vrijeme strašan martirij dogaðao. Uvečer, petoga, upravo sam ispovijedao naše dječake kad me odjednom zgrabio strašan trepet pred prikazom nebesnika koji se pojavio oko moga duha. U ruci je drao kao neko oruđe, slično vrlo dugačkoj željeznoj šipci dobro zašiljenoj, a iz šiljka kao da je izlazila vatra. U isto sam vrijeme sve to motrio i gledao kako mi taj svom snagom zabada šiljak u dušu. Jedva sam zajecao, osjćæao sam da umirem. Rekoh dječaku da ode, jer sam se osjećao loše, bez snage da nastavim.
To mučeništvo trajalo je bez prekida sve do jutra sedmoga kolovoza. Što sam sve pretrpio kroz to tuno vrijeme, bez prekida, ne znam reći. Gledao sam kako mi taj šiljak nemilo raste i trga i utrobu, sve je bilo zahvaćeno tim željezom i vatrom. Od toga dana do danas smrtno sam ranjen. U dnu svoje duše osjećam ranu stalno otvorenu, previjam se od boli.
Što vam reć o tom što me pitate, kako se dogodilo to moje raspeće? Bože moj, kako se osjećam zbunjen i ponižen kad moram očitovati što si ti učinio u meni, bijednome svome stvoru!
Bilo je ujutro, prošloga 20. rujna, u koru, poslije odsluene svete mise: zahvatilo me smirenje, slično slatkom snu. Sva osjetila, nutarnja i izvanjska, kao i sve moći duše uivale su neopisiv mir. U tom stanju ovladao me posvemašnji muk, i oko mene i u meni. Na to je odmah ušao veliki mir i predanost da budem posvema lišen svega. A sve to kao predah posred raspada. I sve u tren oka.
I dok se to događalo, našao sam se pred tajanstvenom osobom, sličnom onoj koja mi se ukazala 5. kolovoza, s tom razlikom da joj je iz ruku i nogu i boka tekla krv. Pogled na nju me strašio, i što sam u taj čas osjetio u sebi, ne znam reći. Osjećao sam da umirem, i umro bih da mi Gospodin nije podržao srce, koje mi je silno udaralo u grudima.
Kad mi se ta osoba povukla s vida, opazio sam da su mi ruke, noge i bok probijeni i da krvare. Predstavite si muku koju sam tada iskusio i neprestano je gotovo danomice osjećam. Rana srca stalno krvari, osobito od četvrtka uvečer do subote. Oče moj, umirem od boli zbog muke i popratne zbunjenosti. Bojim se da ne umrem iskrvavljen, ako Gospodin ne usliša vapaje moga siromašnog srca te od mene ne povuče ovaj zahvat.
Hoće li mi Isus, tako dobar, udijeliti tu milost?
Hoće li bar povući od mene zbunjenost koju osjećam zbog tih vanjskih znakova? Vapit ću k njemu jakim glasom i neću prestajati zaklinjati ga da od mene po svome milosrđu povuče ne samu muku, ne samu bol, jer vidim da je to nemoguće te osjećam volju da me bol opije, ali ti vanjski znakovi, oni me ispunjaju silnom zbunjenošću i neopisivim i neizdrljivim poniženjem.
Osoba koju spominjem u prijašnjem pismu ista je kao i ona u drugom pismu, onom od 5. kolovoza. I bez prekida nastavlja svoj zahvat, uz najveće duševne muke. U svojoj nutrini osjećam stalno uborenje, slično vodopadu što bez prekida vrca krvlju. Bože moj! Pravedna je tvoja kazna i ispravan tvoj sud, ali mi se napokon smiluj. Gospodine, uvijek ću ti vapiti s prorokom: Gospodine, nemoj me karati u srdbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! (Ps 6, 2 i 37, 1). Oče moj, sada Vam je poznata sva moja nutrina, a Vi mi dobrostivo uputite riječ potpore posred tako nesnosne i teške gorčine.
OTPJEV (Mt16 :24, Heb 12: 2)
R. Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, * neka uzme svoj križ i neka ide za mnom
O. Krist umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu. * Neka uzme svoj križ i neka ide za mnom
MOLITVA
Bože koji si sv. Piju,svećeniku, dao milost da na čudesan način bude dionik trpljenja Tvoga Sina, udijeli nama da se po njegovu zagovoru suobličimo Isusovoj smrti kako bismo dospjeli do slave uskrsnuća. Po Gospodinu našem …
ZAKLJUČAK
R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.
