TIJELOVO – MISNA ČITANJA (B)

TIJELOVO – MISNA ČITANJA (B)

📖: Izl 24,3-8; Ps 116,12-13.15.16bc-18; Heb 9,11-15; Mk 14,12-16.22-26

Prvo čitanje: Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.

Čitanje Knjige Izlaska

U one dane: Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati “TIJELOVO – MISNA ČITANJA (B)”

PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)

Kršteni na ime Oca i Sina i Duha Svetoga
Svetkovina Presvetog Trojstva:

Ova svetkovina ne slavi konkretni događaj iz povijesti spasenja kao većina drugih u toku liturgijske godine. Slavi vjersku istinu koja se u Crkvi iskristalizirala nakon općih sabora u Niceji god. 325. i Carigradu god. 381. Pod navalama arijanizma koji je u ime jednote Boga Biblije zanijekao božansku jednakost Krista i Duha Svetog s Ocem. Oko god. 800. nastala je prigodna misa u čast Presvetog Trojstva koja se posebno slavila u Španjolskoj i Francuskoj. Polagano je prihvaćen posebni blagdan u benediktinskim samostanima u čast Presvetog Trojstva, a tek god. 1334. uveden je u sveopću Crkvu. Slavimo ga u nedjelju iza Duhova kao zahvalu za dovršeno djelo spasenja koje je Otac izveo u Sinu raspetom i uskrišenom po Duhu Svetomu. Nastavi čitati “PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)”

PRESVETO TROJSTVO – MISNA ČITANJA (B)

PRESVETO TROJSTVO – MISNA ČITANJA (B)
📖: Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20

Prvo čitanje: Pnz 4, 32-34.39-40
Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu:
»Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati “PRESVETO TROJSTVO – MISNA ČITANJA (B)”

TIJELOVO – Misna Čitanja/A

TIJELOVO – Misna Čitanja (A)

📖: Pnz 8,2-3.14b-16a; Ps 147,12-15.19-20; 1Kor 10,16-17; Iv 6,51-58

Prvo čitanje:
Pnz 8, 2-3.14b-16a

Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 147, 12-15.19-20
Pripjev: Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.

Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.

On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.

Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!

Drugo čitanje: 1Kor 10, 16-17
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.

Svijećnica – Marijine misli

 

Marija, prihvaćajući dijete osjeti kako joj se srce stišće od tjeskobe. Vrh mača već je taknuo njezinu dubinu: tek joj je bilo darovano ovo dijete i već je na gotovo svakom koraku morala osjetiti kako nije samo njezino, kako ju nadilazi u toj svojoj malenosti i nejakosti. To dijete koje je ispunjalo cijelo njezino srce, koje je bilo sav smisao njezina bića – nije u potpunosti pripadalo njoj, nije bilo samo njezino dijete. Svakom novom spoznajom o njemu otkidao se komadić njezina srca. Svakim je novim događajem postajala svjesnija da ga mora dijeliti, dijeliti sa svima koji to budu htjeli, dijeliti sve dok ga potpuno ne izgubi jer je on poslan svima u Izraelu i svim narodima.

Dijete joj je jasno dalo do znanja da pripada svim ovim ljudima, da je ovdje radi sviju, da je njegovo poslanje već započelo. Ali i Marijino također: ona ga treba nositi svima, otkrivati, darivati! Njezino majčinsko srce već je osjećalo mač boli! Znala je da ga već počinje gubiti, da se on, premda još nejako djetešce, već počeo otkidati od nje i sjetila se sada one svoje riječi, onoga jutra na izvoru u Nazaretu: “Službenica sam Gospodnja!” Onda možda i nije u potpunosti znala što to može značiti. Sada je počela naslućivati. Kad su se, još istoga dana, uputili prema Nazaretu, Josip i Marija išli su u tišini prebirući u srcima sve ove događaje…”

02.02.2014.LokalPatriot(1)

Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript


Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Iz Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)

Presveto Trojstvo
Presveto Trojstvo
Sigurno ste se divili i čudili kako prava ljubav može promijeniti čovjeka.
– Dijete koje plače – umiri se kad se majka nad njim nagne.
– Ogorčeni ljudi pokušavaju opet imati povjerenja kad sretnu čovjeka koji je prema njima dobar.

Nastavi čitati “PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)”

KRIST KRALJ – Poruka biskupa Josipa Mrzljaka u povodu završetka Godine vjere

 Današnjom nedjeljom završava liturgijska godina, a završava i Godina vjere koju je o pedesetoj obljetnici II. vatikanskog sabora proglasio papa Benedikt XVI. prošle godine 11. listopada. Uputio nam je tada svoju encikliku „Vrata vjere“ i zaželio da hrabro uđemo na ta vrata i otkrivamo veliko bogatstvo za čovjeka i čovječanstvo koje se pronalazi kada se uđe na ta vrata. I ja sam tada kao Vaš pastir uputio pismo svim vjernicima naše Varaždinske biskupije sa željom da ponajprije zahvalimo Bogu za dar vjere, da zahvalimo svojim roditeljima, majkama i očevima, bakama i djedovima koji su stoljećima čuvali vjeru i nama je predali kao veliku vrijednost i veliko bogatstvo. Često nam i nisu mogli ostaviti neko drugo bogatstvo, ali su nam ostavili svjedočenje poštenoga života u vjeri u kojoj smo naučili poštivati Boga i čovjeka. A kada su poneki i ostavili materijalno bogatstvo, obično bi brzo nestalo i propalo, a bogatstvo duha i vjere ostaje. U svojem pismu zaželio sam da ne budemo „gluhi“ za prihvaćanje riječi Božje, već da otvorimo svoj razum i srce kako bismo se u slobodi opredijelili za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život“. Prigoda je da se na kraju te godine ispitamo koliko smo u tome uspjeli. Ne možemo o tome iznositi neke statističke podatke, ali ćemo u budućnosti vidjeti koliko smo napredovali, a zato nam je potrebno svjetlo vjere i upravo pod tim naslovom uputio nam je i sadašnji papa Franjo posebnu encikliku na blagdan svetih apostola Petra i Pavla ove godine. Veseli nas kako svijet, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, prihvaća papu Franju i citira njegove riječi i rečenice (izvlačeći ih često iz konteksta), ponekad doduše potpuno krivo i zato je na nama da slušamo njegove poruke i pisma.

Evo što nam kaže u uvodu enciklike:

Kada govorimo o tome svjetlu vjere, možemo čuti prigovore mnogih naših suvremenika. U današnje vrijeme misli se kako je takvo svjetlo moglo biti dovoljno za društvo u starini, ali da je beskorisno za nova vremena, za čovječanstvo koje je postalo „punoljetno“, koje je ponosno na svoju racionalnost i željno na nov način istraživati budućnost. U tom smislu vjera se počela doživljavati kao neko varljivo svjetlo, koje sprječava čovjeka da se smiono upusti u stjecanje novih znanja i spoznaja.

… I tako se čovjek odrekao traženja velikog svjetla, velike istine, da bi se zadovoljio malim svjetlima koja prosvjetljuju kratak trenutak, ali nisu sposobna otvoriti put. Kada nema svjetla, sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, put koji vodi do cilja od puta na kojem se, bez pravog smjera, neprestano vrtimo u krug.

… Prijeko je potrebno ponovno uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kada se njezin plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi. Svjetlo vjere posjeduje, naime, jedinstveno obilježje, jer je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život.

I kada se u suvremenom društvu nastoje razoriti neke temeljne vrijednosti, kao što su ljudski život i obitelj, razara se zapravo sam čovjek.

Prvo okruženje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj. Tu prije svega mislim na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku. Ta je zajednica plod njihove ljubavi, koja je znak i prisutnost Božje ljubavi, priznavanje i prihvaćanje dobrote spolne različitosti, zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo (usp. Post 2, 24) i sposobni rađati novi život, to očitovanje Stvoriteljeve dobrote, njegove mudrosti i nauma njegove ljubavi. Utemeljeni na toj ljubavi, muškarac i žena mogu jedno drugom obećati uzajamnu ljubav činom koji uključuje cijeli život, i u kojem se zrcale mnogobrojne odlike vjere. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova, koji nas podupire i omogućuje nam darivati cjelokupnu budućnost ljubljenoj osobi. Vjera nam isto tako pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogatstvu, jer pomaže u njima prepoznavati ljubav Boga Stvoritelja, koji nam daruje i povjerava misterij nove osobe.

Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla koje je uputio učeniku Timoteju i kojima ga bodri da bude uporan u propovijedanju riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Pritom Pavao još napominje: „… jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 3-5)

Draga braćo i sestre,

na poseban način u ovom pismu pozdravljam i zahvaljujem svim roditeljima koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju svoju djecu, posebno obiteljima s više djece jer su one, ne samo zalog naše budućnosti, nego i znak nade koja nam je itekako potrebna u ovo naše vrijeme.

Pozdravljam i čestitam djevojkama i mladićima koji ulaze u zajednički život u sakramentu svete ženidbe.

Pozdravljam i sve vas koji trpite i nosite razne životne križeve. I vama papa Franjo poručuje:

Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu. U Kristu, sâm Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere (usp. Heb 12, 2).

Isus nas je pozvao da zajedno s Njim nosimo križ vlastitog života, križ Crkve i križ našeg hrvatskog naroda u kojem živimo. Ako smo to naučili i utvrdili u Godini vjere, puno smo naučili. Uskliknimo i mi na kraju s papom Franjom molitvom upravljenom Mariji, Majci Crkve i Majci naše vjere: Pomozi, Majko, našu vjeru.

Uz iskreni pozdrav i blagoslov!

† Josip
vaš biskupSlika