3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.
Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.
Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!
Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.
Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).
Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.
“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”
Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”
Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.
Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.
Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).
Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

Nastavi čitati

3. Korizmena nedjelja – Misna čitanja – 03. KOR/A

3. Korizmena nedjelja – Misna čitanja – 03. KOR/A
📖: Izl 17,3-7; Ps 95,1-2.6-9; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42

Prvo čitanje: Izl 17, 3-7
Daj nam vode da pijemo!

Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Narod je žeđao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija i govorio: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije nato zazva Gospodina: »Što ću s ovim narodom? Još malo pa će me kamenovati.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Istupi pred narod! Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda pa neka se narod napije.« Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: »Je li Gospodin među nama ili nije?«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

Utorak – Biblijska misao dana – 02. KOR/A – POBOŽNO SAMOZAVARAVANJE

Mt 23, 1-12POBOŽNO SAMOZAVARAVANJE
Mt 23,1-12
Kao što smo jučer rekli, prva tri korizmena tjedna predstavljaju jednu liturgijsku cjelinu. U svakoj se svetoj Misi nudi temeljna pouka za duhovni život. Današnje nas evanđeosko čitanje upozorava na prijetvornost i licemjerje u našem molitvenom životu. Nema teže optužnice od one iz Isusovih usta: Govore a ne čine! To je teški oblik samozavaravanja.
S jedne strane Isus prema farizejima i pismoznancima osjeća i strahopočitanje, ali istodobno i gnjev, srdžbu. Poštuje ih zbog njihove savjesnosti, zbog revnosti obdržavanja Božjega zakona, oni imaju učiteljsku, ‘Mojsijevu’ stolicu, s druge strane, Isus je na njih gnjevan jer im njihovo ponašanje ne odgovara riječima koje naučavaju. Njihovo ponašanje naziva duhom prijetvornosti, laži. Tko želi Božju riječ tumačiti i drugima prenositi, mora se i sam truditi, u životu je odjelotvoriti. Oni koji tumače, moraju biti krajnje ponizni, nasljedovati Boga u svojim postupcima, zračiti Boga i njegovo smilovanje. Nastavi čitati

1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

nedjeljne-propovijedi-01-kor-a1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

Napasti Adamu i Evi, napasti i samom Isusu, su tema današnje nedjelje. Adam i Eva su pali, Novi Adam – kako ga zove sveti Pavao – Isus je pobijedio. Đavao je uvjerio Adama i Evu da se udalje od istine i prihvate đavlovu istinu. Kada su upoznali tu njegovu novu istinu, bilo je kasno i uzaludno što su se uvjerili da nije vrijedilo ništa to njihovo novo saznanje. Kao i uvijek poslije učinjenoga grijeha savjest se otvori i pita. Ovo Prvo čitanje samo najavljuje ono što slijedi.

Upravo psalam 50. “Smiluj mi se Bože” žali za učinjenim grijehom jer je savjest probudila vjeru i traženje oprosta kajanjem, te traži da istom vjerom Bog oprosti i vrati “radost spasenje” i radost nevinosti duše. Bog je u upravo u Kristu – Novom Adamu oslobodio čovjeka od ovoga grijeha i njegovih posljedica, od smrti, kako nam danas tumači sveti Pavao u Drugom čitanju. Nastavi čitati

1. KORIZMENA NEDJELJA – Misna čitanja – 01. KOR/A

1-korizmena-nedjelja-misna-citanja-01-kor-a1. KORIZMENA NEDJELJA  – Misna čitanja – 01. KOR (A)

📖:Post 2,7-9; 3,1-7; Ps 51,3-4.5-6a.12-14.17; Rim 5,12-19; Mt 4,1-11

Prvo čitanje: Post 2, 7-9; 3, 1-7
Stvaranje praroditelja i grijeh

Čitanje Knjige Postanka
Gospodin Bog sazda čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. I Gospodin Bog zasadi vrt na istoku u Edenu i u nj smjesti čovjeka koga je sazdao. Tada Gospodin, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva, a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je načini Gospodin Bog. Ona reče ženi: »Zar vam je doista Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?« Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ’Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj da ne umrete!’« Nato će zmija ženi: »Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.« Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svome mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati

Utorak – Misna čitanja – 08. NKG/A

Mk 10, 28-31

Utorak – Misna čitanja – 08. NKG (A)
📖
: Sir 35,1-12; Ps 49,5-8.14.23; Mk 10,28-31

Prvo čitanje: Sir 35, 1-12
Tko vrši zapovijedi, prinosi žrtve pričesnice.

Čitanje Knjige Sirahove
Tko se drži Zakona, umnožava svoje žrtve.
Tko vrši zapovijedi, prinosi žrtve pričesnice.
Tko uzvraća ljubav, prinosi brašneni cvijet.
Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu.
Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla, i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde.
Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi.
Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik, i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg.
Ugodna je žrtva pravedna čovjeka, i njezin se spomen ne zaboravlja.
Vedra oka časti Gospoda, i ne škrtari prvinama što ih prinosiš.
Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja, i s radošću posvećuj desetinu.
Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, vedra oka i koliko možeš.
Jer sve Gospod plaća i vratit će sedmerostruko.
Ne podmićuj ga, jer on ne prima mita.
I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu, jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

Ponedjeljak – Misna čitanja – 08. NKG/A

Mk 10, 17-27

Ponedjeljak – Misna čitanja – 08. NKG (A)

📖: Sir 17,24-29; Ps 32,1-2.5-7; Mk 10,17-27

Prvo čitanje: Sir 17,24-29
Obrati se Gospodu i spoznaj sudove Božje.

Čitanje Knjige Sirahove
Pokajnicima Gospod daje povratak
i tješi one koji su izgubili nadu.
Obrati se Gospodu i okani se grijeha,
moli se pred licem njegovim
i prestani ga vrijeđati.
Vrati se Višnjem i okani se nepravde
i jako zamrzi na gnusan čin.
Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju,
mjesto živih koji ga mogu slaviti?
Hvala mrtvih mrtva je — kao da ih nema,
samo živ i zdrav hvali Gospodina.
O kako je veliko milosrđe u Gospoda,
praštanje onima koji mu se obraćaju!
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

Nedjelja – Misna čitanja – 08. NKG/A

Mt 6, 24-34Petak – Misna čitanja – 08. NKG (A)

📖: Iz 49,14-15; Ps 62,2-3.6-9ab; 1Kor 4,1-5; Mt 6,24-34

Prvo čitanje: Iz 49, 14-15
Tebe ja zaboraviti neću!

Čitanje Knjige proroka Izaije
Sion reče: »Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi.« Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati

Subota – Biblijska misao dana – 07. NKG/A

Isus i djecaISUS I DJECA – PUSTITE MALENE K MENI
Mk 10,13-16
Želi li netko biti medijski u središtu pozornosti, treba samo da zagrli dijete, visoko ga digne, poljubi ili pak pomiluje. Tako se i naši političari rado druže se djecom, miluju ih, pohađaju škole, obdaništa, vrtiće, ustanove za djecu s posebnim potrebama, jer su to nevina stvorenja, time stječu bodove u svojih glasača. S druge pak strane majke su presretne ako im neka ovozemaljska veličina vidi dijete, zamijeti ga ili pomiluje. Tim zemaljskim moćnicima nije zapravo stalo do djece, nego do vlastite slike u javnosti. Žele se predstaviti kao čovjekoljupci, a to onda iskazuju na djeci.
Zanimljivo je promatrati kako se Isus opirao svim silama da se od njega načini zvijezda. Nije trpio da ga se veliča, bježao je od masa koje su ga htjele zakraljiti, jednostavno se povlačio na samotna mjesta. Ali ovdje, kad dolaze majke s djecom k Isusu, nešto ga djeci vuče. Dok s jedne strane učenici priječe majke, žele da puste Učitelja na miru, žele mu omogućiti vrijeme tišine i samoće, žele stvoriti oko njega zaštitni koridor, on se tomu izrijekom i s ljutnjom protivi. Ako itko ili išta na svijetu ima pravo pristupa k njemu, onda su to djeca. Nesmetano, krajnje spontano. Djeca su za Isusa slika kako čovjek treba pristupiti Bogu. Nastavi čitati