Krštenje Gospodinovo – Nedjeljne propovijedi -“A”

 Današnja čitanja se odnose na Isusovo Krštenje u rijeci Jordanu koje je podijelio Ivan Krstitelj. Isus traži od Ivana da ga krsti, odnosno da primi Ivanovo krštenje. Čin uranjanja u vodu znači pokazivanje unutarnjega preobraženja, unutarnje promjene, od grješna čovjeka do postanka Djeteta Božjega. Sam Ivan je iznenađen i, reklo bi se, izgubljen. Matej potvrđuje kako sam Bog Otac izgovara one riječi što ih je prorokovao prorok Izaija (u ime Boga): “Ovo je moj Sin ljubljeni, u njemu mi je sva milina”(Mt 3,17; Iz 41 1). U Djelima Apostolskim, Petar podsjeća početak Isusova poslanja i djelovanja u vrijeme propovijedanja Ivanova krštenja. Petar zna i razumije da je izvor sve moći Isusove sam Bog. Isus je posvećen, ne samo ovom vodom i u vodi, već je posvećen iznutra Duhom Svetim. Ovo Isusovo krštenje i naše kršćansko krštenje je ponuđeno i otvoreno svima, svim narodima, Židovima i jednako svim poganima, svima nama. Ostaje da opravdamo naše krštenje izvršavanjem obveza krsnoga zavjeta što smo ga preuzeli ili što su ga za nas preuzeli i nama u odrasloj dobi, mudrosti i znanju predali. Njima i svetoj Crkvi hvala, a na nama je obveza ovo zavjetno preuzimanje djelima života potvrditi i kazati i kazivati čitava života čiji smo i kome pripadamo. Nastavi čitati “Krštenje Gospodinovo – Nedjeljne propovijedi -“A””

03. DOŠ – MISNA ČITANJA – f

petak-misna-citanja-3-dosaPetak– Misna čitanja – 3. DOŠ (A)
📖: Iz 56,1-3a.6-8; Ps 67,2-7; Iv 5,33-36

Prvo čitanje: Iz 56, 1-3a.6-8
Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost.
Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. Nastavi čitati “03. DOŠ – MISNA ČITANJA – f”

03. DOŠ – MISNA ČITANJA – e

cetvrtak-misna-citanja-3-dosa

III. TJEDAN DOŠAŠĆA – ČETVRTAK
03. DOŠ – Svagdan 

MISNA ČITANJA
📖: Iz 54,1-10; Ps 30,2.4-6.11-13; Lk 7,24-30

Prvo čitanje: Iz 54, 1-10
Ko ženu ostavljenu Gospodin te pozvao.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin. Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat narodima, i napučit će opustjele gradove. Ne boj se, nećeš se postidjeli; ne srami se, nećeš se crvenjeti. Zaboravit ćeš sramotu svoje mladosti i više se nećeš spominjati rugla udovištva svoga.
Suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. Jest, ko ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Gospodin te pozvao; ko ženu mladosti. A ona zar se otpušta? — pita Bog tvoj. Za kratak trenutak ostavih tebe, al’ u sućuti velikoj opet ću te sabrati.
U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al’ u ljubavi ti se vječnoj smilovah — govori Gospodin, tvoj Otkupitelj.
Bit će mi ko za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit ću ti prijetiti. Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira — veli Gospodin koji ti se smilovao.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati “03. DOŠ – MISNA ČITANJA – e”

Isusova čudesa zabilježena u Novom Zavjetu

Isusova čudesa zabilježena u Novom Zavjetu


USKRSNUĆE MRTVIH
Matej
Marko
Luka
Ivan
Jairova kći
9,18-25
5,22-42
8,41-56
.
sin udovice iz Naina
.
.
7,11-15
.
Lazar
.
.
.
11,1-44

ISUS ZAPOVIJEDA PRIRODNIM SILAMA
Matej
Marko
Luka
Ivan
stišava oluju
8,23-37
4,37-41
8,22-25
.
hod po vodi
14,25-31
6,45-52
.
6,19-21
hrani 5 000 ljudi
14,15-21
6,35-44
9,10-17
6,5-13
hrani 4000 ljudi
15,32-38
8,1-9
.
.
stater u ustima ribe – hramski porez
17,24-27
.
.
.
osušena smokva
21,18-22
11,12-26
.
.
čudesni ribolov
.
.
5,1-11
.
voda u vino
.
.
.
2,1-11
drugi čudesni ribolov
.
.
.
21,1-11

OZDRAVLJENJA OD FIZIČKIH I MENTALNIH BOLESTI
Matej
Marko
Luka
Ivan
ozdravljenje gubavca
Mt 8, 2 – 3
Mk 1, 40-45
5, 12 – 16
.
ozdravljenje stotnikova sluge
8, 5-13
.
7, 1-10
4, 43-54
ozdravljenje Petrove punice
8, 14-15
1,29-34
4,38-41
.
opsjednuti Gerazenci
8, 28-34
5,1-20
8,26-39
.

ozdravljenje uzetoga (paraliziranoga)

9,2-7
2,3-12
5,18-25
.
ozdravljenje bolesne žene
9,20-22
5,25-29
8,43-48
.
dva slijepca
9,27-31
.
.
.
ozdravljenje opsjednutog nijemka
9,32-33
.
.
.
čovjek s uzetom rukom
12,10-13
3,1-5
6,6-10
.
opsjednuti slijepac i nijemak
12,22
.
.
.
kći žene Kanaanke
15,21-28
7,24-30
.
.
opsjednuti padavičar
17,14-18
9,17-29
9,38-43
.
dva jerihonska slijepca (Bartimej)
20,29-34
10,46-52
18,35-43
.
gluhi mucavac
.
7,31-37
.
.
opsjednuti u sinagogi
.
1,23-26
4,33-35
.
slijepac iz Betsaide
.
8,22-26
.
.
zgrblljena žena
.
.
13,11-13
.
čovjek s vodenom bolešću
.
.
14,1-4
.
deset gubavaca
.
.
17,11-19
.
malhovo uho
.
.
22,50-51
.
sin kraljevog službenika iz Kafarnauma
.
.
4,46-54
.
uzeti na ribnjaku Betsaide
.
.
5,1-9
.
slijepac od rođenja
.
.
9,1-7
.

Svinjetina na drugi način

 

Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. Mk 5,17

Koja bol…
Dođeš nekome, daleko;
potrudiš se za njega, daruješ mu vrijeme;
učiniš za njega veliku stvar;
a kao riječi hvale dobivaš:
“Otiđi!”

Kakva uskogrudnost…
Gledaš Ljubav kako širi ljubav,
nezasluženo, besplatno,
čini ono što ti sam ne možeš,
za dobro drugoga,
na, naizgled, tvoju štetu.

Isus ozdravlja opsjednutoga,
istjeruje iz njega legiju u krdo svinja.
Kad materijalno zadobije u srcu veću vrijednost
od duhovnoga,
pa bila to riječ i o svinji,
tu nema mjesta za Ljubav,
nema mjesta za Boga,
tjeramo ga iz života svoga.

I zbog manjih sitnica od ove.
Nisu vidjeli veličinu Božje Ljubavi
koju nisu ni zaslužili – jer je besplatna.
Kao što ni mi ne prepoznajemo Božje darove,
pred drugim, opipljivim izrazima ljubavi,
ili možda “ljubavi”?
Kao što možda ne ljubimo.
I molimo Isusa da otiđe iz naše sredine,
jer nam smeta njegov blagi pogled,
njegov osmjeh i dodir…

A potrebna je samo ljubav:
velikodušna, dobrostiva,
koja sve podnosi.
I gubitak svega bogatstva,
pa bila to riječ i o svinji.

 

duhovno duhoviti duh

27. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

27. nedjelja kroz godinu (A)

Biblijski svijet, a tim i svijet Isusov i njegovih učenika prisno su povezani sa vinogradarstvom. U židovskoj religiji vino je važan dio koji se spominje uz religiozni objed. Kod svečane pashalne gozbe, kod takozvanog Sedera, Pashe predviđene su četiri čaše vina, s vlastitim molitvama. Kad Isus drži u Jeruzalemu svoju posljednju pashalnu večeru, on je govorio riječi nad blagoslovnom čašom koje su do danas srce svete mise: “Ovo je kalež novoga i vječnoga saveza, moja krv, koja se za vas i za mnoge prolijeva…” Vino, promijenjeno u Isusovu krv, stoga je posvuda u svijetu gdje se slavi misa, bitni dio kršćanskoga života.
Nikakvo čudo, da je Isus često upotrebljavao sliku vinograda, da bi pojasnio svoju poruku. Svi njegovi slušatelji točno su znali o čemu on govori. Već u Starom zavjetu bilo je uobičajeno da su proroci govorili o Božjem narodu, o Židovima kao vinogradu Gospodnjem. Izrael je kao jedan od Boga zasađen vinograd, dobro obrađivan i skrbljen. Od toga vinograda, očekuje Bog, vlasnik, dobar urod.
Isus prihvaća slikoviti govor proroka. Ali on nadodaje potpuno novi element: “Naposljetku posla domaćin k njima sina svoga misleći: poštovat će mog sina.” Isus unosi samoga sebe u prispodobu. Oni prije njega poslani od Boga bijahu sluge Gospodareve. Isus tim misli na proroke koje je Bog slao svome narodu. On je više od proroka. On je sin. On je Božji posljednji i najviši glasnik. Isus nije mogao jasnije kazati tko je on sam. Njegovi slušatelji su razumjeli. Oni su se pobunili ili su mu vjerovali.
Nitko ozbiljan ne može tvrditi da bi Isus držao sebe “samo” za proroka. On je bio osvjedočen, da ima poseban odnos prema Bogu: ne sluga nego sin. Do danas se razdvajaju duhovi.
Što Isus govori u svojoj prispodobi svojim slušateljima, snažna je hrana: Ako mene odbacite, tada ste odbacili posljednjeg Božjeg glasnika. Tada vas Bog sa svoje strane može samo odbaciti. Nije li Bog to učinio? Nije li Bog odbacio židovski narod, nakon što Isus, Sin Božji nije prihvaćen nego je ubijen? Tako završava prispodoba. Ona prijeti odbacivanjem židovskoga naroda po Bogu.
Je li do toga došlo? Je li Bog “razbaštinio” Židove? Kršćani su to često tvrdili s tragičnim posljedicama za Židove. Ipak Isus je drukčije postupio. On je preokrenuo prijetnju. Dao je svoj život za svoj narod. I za nas sve. Svi bismo trebali spadati u “razbaštinjene”. Za sve nas on je prolio svoju krv, za Židove, kršćane i za sve ljude. To slavimo, kada podižemo vino u misi koje je postalo Isusova krv, svima nama na spasenje.
Fra Jozo Župić

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 21. NKG (A)

“Ti si Krist, Sin Boga Živoga!” “Ti si Petar, Stijena i na toj Stijeni sagraditi ću Crkvu svoju!” Petar daje Isusu odgovor tko je On za njega, a Isus mu uzvraća prvenstvom među apostolima. Apostoli se nisu namučili dati odgovor Isusu. Odgovorili su onako kako su mislili oni oko njih, počevši od Heroda koji je mislio da je ustao Ivan Krstitelj, pa do ostalih koji ga drže Jeremijom ili Ilijom. Danas je red na meni i tebi da damo odgovor tko je Isus za mene i tebi, pa onda tako i usmjeriti vlastiti život prema ovom odgovoru.

“Nekoliko časnih sestara Istočne Crkve je radilo u koncentracijskom logoru u Sibirskoj divljini na teškom radu sječe šume. Nedaleko njih su bile barake zatvorenika koji su radili isti posao. Jedne večeri, dok su časne sestre bile u molitvi oko jedne pećice, netko je pokucao na vrata.
Skoro divljim glasom je zavikao: ”Otvorite, ništa vam se neće dogoditi. One nisu imale nakanu otvorili jer su se bojale, ali kada je glas zagrmio: ”Otvorite ili ćemo razvaliti vrata”, one su otvorile.
Kada su otvorile vrata ušlo je dvadesetak snijegom obijeljenih ljudi, tako da su jedva stali u njihovu baraku. Jedan od njih je sestrama koje su još u strahu rekao: ”Čuli smo da ste kršćanke i da molite. Govorite nam o Bogu. Svećenika nismo vidjeli već trideset godina. Recite nam nešto…”
Od te večeri baraka je postala tajna crkva gdje su se zatvorenici redovito okupljali. Sestre su ih poučavale u vjeri, učili ih Evanđelje i molitve koje su već davno svi zaboravili. Neke od njih, mlađe, su i krstile. U zamjenu ovi ljudi, kažnjenici za svagdanja zlodjela, su zamjenjivali sestre u teškom radu, (Naime svatko je morao usjeći određenu mjeru drva do večernje kontrole, tako da se moglo drugima pomoći.) dajući tako priliku sestrama da više vremena posvete molitvi i vjerskom životu.
Tin Ujević kaže da nema ni dobra ni zla vremena. Mi smo oni koji blagoslivljamo ili proklinjemo vrijeme. U svakom vremenu ima i previše blagoslova, samo je pitanje želimo li mi blagoslov…”
Nađi svoj put i njime kroči… ne zaboravi svoj put niukakvim okolnostima.(R.W.332).
Namjerno sam započeo,neuobičajeno,ovim primjerom samo da se još jednom pokaže i potvrdi ova Isusova da je vrata paklena neće nadvladati. Bilo je paklenih vrata u povijesti od Neronovih i Dioklecijanovih progonstava pa sve do našega doba u kojem su neprirodni i protubožji komunizam i nacizam htjeli kao paklena vrata nadvladati ove Kistove rječi, a ja bih se radije izrazio i rekao da su htjeli uništiti ovu Kristovu garanciju. Zar danas Rusija i njeni bvši sateliti, kao i Albanija i druge zemlje okovane službenom nevjerom ne dokazuju ovo. Nakon gotovo čitava stoljeća zabrana i zatiranja Crkva se kao feniks rađa i izlazi iz novih katakombi. Bilo mi se drago prisjetiti upravo ove garancije kada sam nedavno bio u Palestini na mjestu gdje je Isus dao Petru ovu garanciju, mijenjajući mu ime, zatražio je i dao mu novu misiju, novu zadaću, koju je Petar spremno prihvatio.
Zato mislim, da je danas radi prvoga čitanja bilo potrebno razmišljati o Primatu koji je Petar dobio, ali ostaje uz to jedno veoma bitno pitanje za svakoga kršćanina na koje treba dati odgovor, a to je “a vi što kažete tko sam ja?”
Zato prvi koji se moraju upitati, tko je Isus za mene moramo biti mi kršćani jer smo članovi njegove Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati. Ne trebamo niti smijemo za ovaj odgovor tražiti po našoj prošlosti kako su nas učili tko je Isus ili druge odgovore iz katekizma, treba nam osobni naš odgovor na ovo pitanje, tko je za mene Isus Krist?! Na ovo pitanje može samo odgovoriti onaj tko ga je susreo i tko ima osobno iskustvo života sa njim. Samo naše iskustvo i život s njime je već odgovor na ovo traženo pitanje, pa je uistinu uvijek bolje životom davati odgovor nego samom praznom teorijom. Zato ako samo ispovijedamo vjeru na misi vjerovanjem ulazimo u veliki rizik da to budu samo riječi i ništa više. Vjera Crkve u Isusa se mora vidjeti, pokazati, posvjedočiti u životu svagdanjem. Svatko od nas ima mogućnost pomoći drugome u ovome i utvrditi ga svojom vjerom da i drugi bude jači vjerom i svojom pripadnošću Kristovoj Crkvi, a pogotovo onima koji su u kolebanju i kojima treba pomoć braće sa čvrstom vjerom u Krista.
Petar je od danas u službi zajednici. On nije zapovjednik postrojbe, makar ona bila i Isusova, on je samo onaj koji će biti prvi sluga i u svemu. Biti će ono što je Isus bio njima i brat i prijatelj i sluga, i sve to u poniznoj ljubavi prema Bogu i braći koja ga budu okruživala i okružuju.
Zato sve ovo što smo čuli danas mora u nama proizvesti stres u savjesti da nas upita gdje sam to ja? Koji je moj odgovor za Krista; tko je on za mene? Što sam ja to učinio ili što činim, odnosno, što mi je činiti da i ja doprinesem da se Isusovo proroštvo i garancija – da je vrata paklena neće nadvladati, ispuni i mojim doprinosom, makar on bio i najskromniji? Koliko sam pravi ispovjednik moje vjere u Krista svakidašnjim dobrim djelima? Na koncu, moram se upitati da bih upotpunio ovu sliku, što to ja činim u zajednici Crkve i koliko sam joj u službi?
Iza svega ovoga pitam se, smijem li toliko puta upućivati pitanja zamjerke Crkvi i njenom vodstvu poslije svega ovoga? Ako ne doprinosim otkuda mi pravo negativne kritike i zamjerki. Nemam pravo kada puno doprinosim, kamoli ovako. Kako mogu ja kritizirati neku firmu samo za koju sam čuo i ne pripadam joj i ne doprinosim? Mogu li se ljutiti vođe i članovi? Zašto isti model ne bih primjenio na moje ponašanje prema Crkvi. Najprije ću nastojati biti u službi Crkve svaki dan i to poboljšavati, a zatim će i ova pitanja nestati, kada vidim koliko sam slab i nejak.

svetazemlja 2“Ti si Krist Sin Boga živoga…, a ja tebi kažem ti si Petar Stijena…”

svetazemlja 1

Cezareja Filipova (Pan)… je mjesto zbivanja iz današnjega Evanđelja…

fra Franjo Mabić

20. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

Isus se taktički ili diplomatski povukao od domaćih protivnika da ih za neko vrijeme izbjegne, ali i da one ushićene svime što se dogodilo zadnjih dana, malo umiri i prizemlji. Prolazi kroz kananejski kraj – danas u Libanu – koji je bio uvijek – povijesno i danas i u Isusovom vremenu – protivan Židovima, kako svjedoči biblijska povijest i Josip Flavije, ali mu to ne smeta, niti ima bojazni. Isus nije ovdje došao propovijedati, ali On nikada ne prestaje izvršavati volju Očevu, s jedne strane, a s druge strane, glas se o njemu pročuo, pa ni ovdje nema mira i odmora, već ono njegovo poslanje u punoj mjeri i punom smislu. Ovdje se susreće neumorna ljubav majke prema svojoj kćerki i njezina duboka vjera u Boga, tu pred njom, makar On došao i po – njima neprijateljskoj – lozi Davidovoj. Ona Boga prizna je i Boga pouzdano moli. Zar ovo ne najavljuje i ne potvrđuje današnje Prvo čitanje – Božji odnos prema poganima koji Boga priznaju.
Okolni narodi Izraela i tuđinci koji su živjeli sa Izraelcima su mnogo puta iskazivali vjeru u Jahvea. Rekli bismo, sasvim prirodno i normalno jer i danas u našim svetištima Svetoga Ivana Krstitelja ili Svetoga Ante, pogotovo u Bosni i Hercegovini Svetoga Ilije, dolaze toliki drugih vjera da se začuditi. Neka dolaze i dobrodošli u svako naše svetište i svakom našem Božjem ugodniku, miljeniku i posredniku.
Međutim, svjedoci smo da tako nije bilo niti u Starom Zavjetu u Izraelskom narodu, niti u Novom, jer apostoli kao eksperti zabranjuju drugima prorokovati. Na ovo se lako danas nadovezuje “oštar” i za nas nerazumljiv dijalog, rekli bismo, od jednoga Isusa. Isus na ženinu molbu odgovara da ne priliči uzeti kruh ispred djece, a oni predstavljaju sinove Izraelove, i dati ga psićima koji ovdje prestavljaju druge vjere i narode, odnosno jednom riječju – pogane.
Neki od nas se mogu sablazniti nad Isusovim riječima sada, kada znamo da Isus jednako cijeni svako Božje stvorenje, a gledajmo što sada kazuje. Međutim zato su ovdje bibličari da meni i vama pojasne neke stvari koje nam očito nisu jasne. Pas je bio u Izraelu znak nečistoće, zato i danas je zabranjeno s pisma u javne lokale i prostore, ali isto tako na travnjake i cvijetnjake. Pas liže krv, a krv je život, kao što jadnoga Lazara dokrajčuju ližući mu rane (Lk 16,21). Tako je u kulturnom i javnom rječniku ondašnjega Izraela bio iskazan svaki poganin nečistim: rimljanin, grk, samarijanac… No, uvijek je bilo iznimki kako u Starom Zavjetu kao Rutha ili kao toliki kojima se Isus zadivio radi njihove vjere, kao satniku, samarijanki na zdencu, milosrdni samaritanac, kao i ovoj ženi danas. Bitno je iskazati veru i vjerovati, jer kako kaže sam Božanski Spasitelj, tko vjeruje već je spašen, a tko ne vjeruje već se sam osudio. Isus ovim činom priprema apostole na jedan tvrđi način za sutra, za njihovo sveopće propovijedanje svakom kraju, svakome narodu i plemenu.
Mislim da je sada potpuno drugačije, jer je Isus htio i radi slušateljstva, koje je uvijek tvrdo Židovsko, pokazati da je i on za zakon, ali taj se zakon može itekako dopuniti ljubavlju i razumijevanjem kojega baš uvijek nije bilo na pretek.
Dakle, jednostavno iza svega, Isus je objavio da je spasenje otvoreno svima, pa i poganima, jer je samo vjera bitna. Sazrijati će vrijeme da će Isus prekoriti na ovu temu farizeje da su zaključali Kraljevstvo Božje i ne daju drugima ući i njega, a sami ne ulaze. Zato će imati za nagradu da će svi oni psi (prostitutke i prostituti poganskih hramova koji su bili kao obredni) ih preteći u Kraljevstvu Božjemu. Možemo zamisliti kolika je to uvreda prepoštenim i samouvjerenim farizejima koji su bili jedini baštinici pravednosti i opsluživanja zakona, barem su oni tako držali.
“Ako vidiš utopljenika, baci mu uže i gledaj što prije izvući ga iz vode. Međutim ako vidiš da je to previše teško za tebe, nemoj to činiti. Zašto? Zato jer bi te utopljenik mogao povući u vodu i umjesto jedne mrtve osobe mogle bi biti odmah dvije.
Isto tako u put pojedinih osoba da obrate druge na Božji put spasenja je prepun opasnosti.Poznati su pokušaji tolikih kršćanskih mladića da pokušaju obratiti pojedine djevojke na kršćanstvo, pa su ostali bezuspješni, odnosno uspješni za drugu stranu jer su redovito završavali u grijehu.
Pazi, kada govoriš o duhovnim stvarima sa jednim svjetovnjakom uvijek si u opasnosti da preuzmeš njegov riječnik profanosti i time gubiš sve ono čime si bio oboružan na početku.
Kako možeš spasiti tuđu dušu ako najprije nisi zauzet da zadržiš čistom svoju, jer balvan i dlaka su uvijek aktualni, a pogotovu dlaka…(PRW:Mabić/Jukić V.247).
Zar danas Isus nije upravo od jednoga sablažljivoga govora, po našem mišljenju, svojom razboritošću za sebe, slušateljstvo i za samu tuđinku učinio. Ako nam je u svemu primjer i put zašto ga onda ne bismo slijedili i na ovom i ovakvom putu razboritosti koji vodi punom uspjehu.
Svetoga Franju Saleškoga su pitali jednoga lijepoga dana da im objasni kako on uspijeva ostati miran i dostojanstven, pogotovu kada raspravlja sa žučnim osobama koje ne znaju za dostojanstvo i staloženost. Njegov odgovor je bio sasvim jednostavan, ali ne za sve:
”Potpisao sam ugovor sa mojim jezikom: on mora šutjeti dok još vrije u srcu. Kada se temperatura smanji i srce preuzme normalan hod, onda jezik može započeti, ali više neće započeti kao što bi bilo na početku”(op.cit.248).
(Usp. Svaka voda je blagoslovljena kada se drži u ustima.)
Dajmo onima koji nas slijede, ne samo mrvice, makar ih oni i tražili, dajmo im puninu naše vjere koju ćemo, s Božjom pomoću i blagoslovom, potvrđivati svaki dan više da dobrim djelima. Tako nećemo biti oni osuđeni koji neće da ulaze u Kraljevstvo, a priječe druge, pa je logično i prirodno da ih stiže Božja kazna i da se ne samo mrvice već sva hrana uzima ispred djece i baca psićima, jer su psići postali vrjedniji i zaslužniji od Izraelove pojedine djece.
Primjer i pouka je danas jednako suvremena kao i onda. Razlika je u tome što mi moderni farizeji još gore vidimo ondašnja, pa samim tim još manje sebe nego oni.

kanaanka 2

Vjerom onoga slijepca i majka kananejka vapije: “Isuse Sine Davidov smiluj mi se!”

kanaanka 3

“O ženo, velika je vjera Tvoja!”

fra Franjo Mabić

%d blogeri kao ovaj: