“Ti si Krist, Sin Boga Živoga!” “Ti si Petar, Stijena i na toj Stijeni sagraditi ću Crkvu svoju!” Petar daje Isusu odgovor tko je On za njega, a Isus mu uzvraća prvenstvom među apostolima. Apostoli se nisu namučili dati odgovor Isusu. Odgovorili su onako kako su mislili oni oko njih, počevši od Heroda koji je mislio da je ustao Ivan Krstitelj, pa do ostalih koji ga drže Jeremijom ili Ilijom. Danas je red na meni i tebi da damo odgovor tko je Isus za mene i tebi, pa onda tako i usmjeriti vlastiti život prema ovom odgovoru.
“Nekoliko časnih sestara Istočne Crkve je radilo u koncentracijskom logoru u Sibirskoj divljini na teškom radu sječe šume. Nedaleko njih su bile barake zatvorenika koji su radili isti posao. Jedne večeri, dok su časne sestre bile u molitvi oko jedne pećice, netko je pokucao na vrata.
Skoro divljim glasom je zavikao: ”Otvorite, ništa vam se neće dogoditi. One nisu imale nakanu otvorili jer su se bojale, ali kada je glas zagrmio: ”Otvorite ili ćemo razvaliti vrata”, one su otvorile.
Kada su otvorile vrata ušlo je dvadesetak snijegom obijeljenih ljudi, tako da su jedva stali u njihovu baraku. Jedan od njih je sestrama koje su još u strahu rekao: ”Čuli smo da ste kršćanke i da molite. Govorite nam o Bogu. Svećenika nismo vidjeli već trideset godina. Recite nam nešto…”
Od te večeri baraka je postala tajna crkva gdje su se zatvorenici redovito okupljali. Sestre su ih poučavale u vjeri, učili ih Evanđelje i molitve koje su već davno svi zaboravili. Neke od njih, mlađe, su i krstile. U zamjenu ovi ljudi, kažnjenici za svagdanja zlodjela, su zamjenjivali sestre u teškom radu, (Naime svatko je morao usjeći određenu mjeru drva do večernje kontrole, tako da se moglo drugima pomoći.) dajući tako priliku sestrama da više vremena posvete molitvi i vjerskom životu.
Tin Ujević kaže da nema ni dobra ni zla vremena. Mi smo oni koji blagoslivljamo ili proklinjemo vrijeme. U svakom vremenu ima i previše blagoslova, samo je pitanje želimo li mi blagoslov…”
Nađi svoj put i njime kroči… ne zaboravi svoj put niukakvim okolnostima.(R.W.332).
Namjerno sam započeo,neuobičajeno,ovim primjerom samo da se još jednom pokaže i potvrdi ova Isusova da je vrata paklena neće nadvladati. Bilo je paklenih vrata u povijesti od Neronovih i Dioklecijanovih progonstava pa sve do našega doba u kojem su neprirodni i protubožji komunizam i nacizam htjeli kao paklena vrata nadvladati ove Kistove rječi, a ja bih se radije izrazio i rekao da su htjeli uništiti ovu Kristovu garanciju. Zar danas Rusija i njeni bvši sateliti, kao i Albanija i druge zemlje okovane službenom nevjerom ne dokazuju ovo. Nakon gotovo čitava stoljeća zabrana i zatiranja Crkva se kao feniks rađa i izlazi iz novih katakombi. Bilo mi se drago prisjetiti upravo ove garancije kada sam nedavno bio u Palestini na mjestu gdje je Isus dao Petru ovu garanciju, mijenjajući mu ime, zatražio je i dao mu novu misiju, novu zadaću, koju je Petar spremno prihvatio.
Zato mislim, da je danas radi prvoga čitanja bilo potrebno razmišljati o Primatu koji je Petar dobio, ali ostaje uz to jedno veoma bitno pitanje za svakoga kršćanina na koje treba dati odgovor, a to je “a vi što kažete tko sam ja?”
Zato prvi koji se moraju upitati, tko je Isus za mene moramo biti mi kršćani jer smo članovi njegove Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati. Ne trebamo niti smijemo za ovaj odgovor tražiti po našoj prošlosti kako su nas učili tko je Isus ili druge odgovore iz katekizma, treba nam osobni naš odgovor na ovo pitanje, tko je za mene Isus Krist?! Na ovo pitanje može samo odgovoriti onaj tko ga je susreo i tko ima osobno iskustvo života sa njim. Samo naše iskustvo i život s njime je već odgovor na ovo traženo pitanje, pa je uistinu uvijek bolje životom davati odgovor nego samom praznom teorijom. Zato ako samo ispovijedamo vjeru na misi vjerovanjem ulazimo u veliki rizik da to budu samo riječi i ništa više. Vjera Crkve u Isusa se mora vidjeti, pokazati, posvjedočiti u životu svagdanjem. Svatko od nas ima mogućnost pomoći drugome u ovome i utvrditi ga svojom vjerom da i drugi bude jači vjerom i svojom pripadnošću Kristovoj Crkvi, a pogotovo onima koji su u kolebanju i kojima treba pomoć braće sa čvrstom vjerom u Krista.
Petar je od danas u službi zajednici. On nije zapovjednik postrojbe, makar ona bila i Isusova, on je samo onaj koji će biti prvi sluga i u svemu. Biti će ono što je Isus bio njima i brat i prijatelj i sluga, i sve to u poniznoj ljubavi prema Bogu i braći koja ga budu okruživala i okružuju.
Zato sve ovo što smo čuli danas mora u nama proizvesti stres u savjesti da nas upita gdje sam to ja? Koji je moj odgovor za Krista; tko je on za mene? Što sam ja to učinio ili što činim, odnosno, što mi je činiti da i ja doprinesem da se Isusovo proroštvo i garancija – da je vrata paklena neće nadvladati, ispuni i mojim doprinosom, makar on bio i najskromniji? Koliko sam pravi ispovjednik moje vjere u Krista svakidašnjim dobrim djelima? Na koncu, moram se upitati da bih upotpunio ovu sliku, što to ja činim u zajednici Crkve i koliko sam joj u službi?
Iza svega ovoga pitam se, smijem li toliko puta upućivati pitanja zamjerke Crkvi i njenom vodstvu poslije svega ovoga? Ako ne doprinosim otkuda mi pravo negativne kritike i zamjerki. Nemam pravo kada puno doprinosim, kamoli ovako. Kako mogu ja kritizirati neku firmu samo za koju sam čuo i ne pripadam joj i ne doprinosim? Mogu li se ljutiti vođe i članovi? Zašto isti model ne bih primjenio na moje ponašanje prema Crkvi. Najprije ću nastojati biti u službi Crkve svaki dan i to poboljšavati, a zatim će i ova pitanja nestati, kada vidim koliko sam slab i nejak.
“Ti si Krist Sin Boga živoga…, a ja tebi kažem ti si Petar Stijena…”
Cezareja Filipova (Pan)… je mjesto zbivanja iz današnjega Evanđelja…
fra Franjo Mabić
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.