Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.
Isus je s vama, ne bojte se !
Laku i blagoslovljenu noć žele vam vaši administratori ..
Božji blagoslov nek je s vama !
Nastavi čitati “Upozorenje o „Upozorenju“”
Mk 7,1-8.14-15.21-23
Danas imamo pravi kult sredstava za čišćenje tijela, rublja, stana, automobila i slično, koji njeguje industrija oglašavanja. Dobiva se dojam kao da čistoća tijela i okoliša može zamijeniti unutrašnju čistoću, moralnu čistoću. Površno shvaćena čistoća i nasilna težnja za apsolutnom čistoćom može nas dovesti do sterilnosti, hladnoće, fanatizma. Tako onda to silno čišćenje u današnjemu društvu proizvodi goleme količine smeća i otpadnih voda koje zagađuju okoliš kao nikada dosada.
U težnji za čistoćom može se očitovati ljudska agresivnost, a često se javljaju fanatici čistoće koji teroriziraju sve oko sebe, kopaju po negativnostima drugih da bi ih optužili. Kada netko silno ističe izvanjsku čistoću, kad se hvali kako se strogo pridržava svakog propisa i običaja, javlja se bojazan da time želi prikriti manjak ljubavi prema ljudima. Također, mnogi su ljudi opterećeni prisilnim pranjem tijela, što upućuje na duhovnu dimenziju potrebe za čišćenjem od krivnje. Isus nam je stoga darovao sakrament ispovijedi u kojemu se oslobađamo od tereta krivnje.
Osobna čistoća i različita sredstva za njezino održavanje pomažu čovjeku da se osjeća dobro. No, bez čistoće srca, čovjek je okupan izvana, ali nečist iznutra. Bog ne želi samo vanjsku higijenu, već i čistu nutrinu. Isus je došao u sukob s farizejima i njihovim uskim propisima o obrednoj čistoći. Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih? – upitaju ga. Isus im odgovara: Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. Isus govoru o čistoći ruku, suprotstavlja čistoću srca. Ono što čovjeka onečišćuje nisu stvari vanjštine, nego nutrine. To su tajne srca. Ljudi ih ne vide, ali Bog ih vidi. Tu, u srcu, rađaju se zle nakane. Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevare, razularenost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.
Ovu napetost između ljudskih uredbi i čistoće srca susrećemo i danas u Crkvi. Nekim je kršćanima danas, kao nekoć farizejima, stalo do izvanjskoga dojma, do onoga što ljudi vide i što će reći. “Predaje starih” (formalizam, tradicionalizam, ritualizam, legalizam) priječe da vjera dopre do srca i potakne na promjenu. Isus dakle jasno kaže da je zlo u ljudskom srcu, pa je očito da to zlo treba čistiti i postići čisto srce. Zbog toga je potrebno unutarnje čišćenje. Čistoća ili nečistoća stanja su našega duha. To posebno naglašava Luka u Isusovoj polemici s farizejima, kad im predbacuje da čiste samo vanjštinu čaša i zdjela: A nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji je načinio vanjštinu, načinio i nutrinu? Nego dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto (Lk 11, 39-41).
Dakle, čist je samo onaj kojemu je nutrina čista, a nutrina su naše istinske namjere i motivi koji mogu biti iz ljubavi ili iz sebičnosti. Čovjek se stoga čisti ljubavlju. Onima koji ljube sve je čisto. “Nije više stvar u obredima čišćenja, već u ljubavi kao iskonskoj snazi koja pročišćuje sve i za koju je sve čisto” (A. Grün). Čovjek treba biti čist po evanđelju, a ne po ideologiji na koju se poziva. Kada izostane iskonska kršćanska ljubav, preostaje samo paradno domoljubno katoličanstvo, lišeno duha koji istinski daje život.
Svatko od vas ima barem jednog neprijatelja.Imate barem jednu osobu kojoj niste skloni.Odbojna je za vas jer vam možda na čistu miru radi nečeg zavidi.
Svekrva možda zavidi nevjesti ili obrnuto,sin majci,brat bratu,susjed susjedu..vi šefu ili on vama…
Neznate zašto vas određena osoba mrzi…Pretpostavljate da je ljubomora ili nešto treće,i ono što najviše želite je da to prestane. Nastavi čitati “Subota – Riječ za tebe – 18. NKG”
Išao sam tiho ulicom i razmišljao gdje bih mogao sresti Boga… Naišao sam na staricu koja me zamolia da je popodne odvedem u trgovinu…odbio sam je rekavši da imam popodne drugog posla i da nemam kad ići u grad… Predmrak kad sam išao u grad i sreo tu istu staricu njen pogled natjerao me da se postidim pred njom,pred samim sobom i pred Bogom… Nastavi čitati “Subota – Misli o Bogu – 18. NKG”
Nastavi čitati “PRESVETO TROJSTVO – PROPOVIJEDI (B)”
ŠTO JE TO NEOPROSTIVI GRIJEH ILI GRIJEH PROTIV DUHA SVETOGA? TE TKO JE SAGRIJEŠIO PROTIV DUHA SVETOGA?
Netko me je jednom pitao: Kako ću ja znati jesam li sagriješio protiv Duha Svetoga? I ako jesam, znači li to da sam izgubljen za svu vječnost?
Vrlo lako to možemo znati, jer onaj tko je sagriješio takvim grijehom uopće se ne kaje, uopće ne traži Božje milosrđe, uopće ne razmišlja o sakramentu ispovijedi…
Kratko rečeno o ovom grijehu: Riječ je o ustrajanju u tvrdokornosti, očajanju ili odbijanju bilo kakvih spasonosnih opomena.
Kao posljedica toga dolazi do potpune otupjelosti u savjesti, i takve osobe onda pristaju na sve ono što je protivno Božjem glasu ili objavljenoj Božjoj istini: Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca OTUPJELE SAVJESTI. (1 Tim 4, 1-2)
Ustrajanje u tvrdokornosti i otupjelosti u savjesti možda se najbolje može vidjeti u riječima sv.Stjepana onima koji će ga kamenovati i u njihovoj reakciji na njegove riječi:
TVRDOVRATI I NEOBREZANIH SRDACA I UŠIJU, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (Dj 7, 51-54)
Jer mnogi su NEPOKORNI, praznorječni i zavodnici, … (Tit 1, 10)
… nego su im OKALJANI I RAZUM I SAVJEST. … odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. (Tit 1, 15-16)
Kod takvih osoba grijeh poprima takvu dimenziju da ga oni niti ne priznaju, a niti žele ispovjediti ili tražiti oproštenje ili osjetiti kajanje.
Primjer osobe koja do kraja ostaje u tvrdokornosti je lijevi razbojnik koji se čak i u takvom stanju izruguje Isusu. Zatim, primjer osobe koja je odbacila Božje milosrđe i priliku za pokajanje je Juda (unatoč svemu što je vidio i doživio s Isusom kroz tri godine). Zatim su tu iz Djela apostolskih Ananija i Safira koji su lagali Duhu Svetom (vidi Dj 5, 1-10)…
Možda je najbolje objašnjena težina ovog grijeha i nemogućnost pokajanja u Poslanici Hebrejima:
Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, NEMOGUĆE JE OPET SE OBNOVITI NA OBRAĆENJE kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« (Heb 6, 4-8)
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. (Heb 10, 26-27)
I na kraju nam Katekizam Katoličke Crkve snažno u svezi ovoga lijepo ističe da Božje milosrđe ne pozna granica, ali upozorava: TKO NAMJERNO ODBACI PRIHVATITI BOŽJE MILOSRĐE POKAJANJEM, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. »Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti« (vidi KKC, br. 1864).
ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA:
1. Ne ufati se u spasenje (zdvajati o milosrđu Božjem);
2. Zlo se ufati u spasenje bez dobrih djela (preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje);
3. Protiviti se poznatoj kršćanskoj istini;
4. Zavidjeti duhovnim dobrima svoga bližnjega;
5. Otvrdnuti u grijehu (odbijati spasonosne opomene);
6. Ne pokajati se ni na smrti (namjerno ustrajati u nepokori).
BOŽJE PRAŠTANJE JE PONUĐENO DO KRAJA SVIMA KOJI GA ŽELE
Primjer u tome nam je desni razbojnik koji je zadnjim dahom zavapio Isusu: „Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo.“ A Isus mu je na to rekao: „Još danas ćeš biti sa mnom u Raju.“
Zatim je tu primjer sv. Pavla koji je od progonitelja kršćana postao najrevnijji navjestitelj Radosne vijesti Isusa Krista. Sam o tome piše: Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. (1 Tim 1, 12-13).
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Iv 1, 9)
ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR, JER JE VJEČNA LJUBAV NJEGOVA.
Himan Duhu Svetomu: O dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika
p.P
V. VAZMENI TJEDAN – NEDJELJA (B)
MISNA ČITANJA
Prvo čitanje: Dj 9, 26-31
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati “05. VAZ – NEDJELJA – MISNA ČITANJA (B)”
Ovu podulju usporedbu, braćo i sestre, Isus je ispričao svome slušateljstvu iza kako je ozdravio slijepca od rođenja. Farizeji mu nisu vjerovali, zanijekali su mu čudo, a ozdravljenjoga su potjerali. Isus osuđuje njihovu sljepoću nazivajući ih lopovima i ubojicama, pa im stoga daje prijekor ovom usporedbom.
Ovaj je jezik, kao i pojmovi pastir, stado, ovce, ovčinjak, poznat u Bibliji od prve pa sve do zadnje stranice. Isus se zato služi i usporedbom i rječnikom da bude jasan i razumljiv svima. Pastir je vođa stada, njegov je štap potpuna sigurnost ovcama, ili kako kaže Isus ” on mora dovesti ovce u ovčinjak, a ovce će slušati njegov glas”. Nije nikako ni za zanemariti činjenica da pastir nije samo vođa, već je on ujedno i onaj koji je neprestano sa ovcama, i na putu i mirovanju. Psalam 22 kaže:”Ne bojim se nikakva zla jer si ti sa mnom, štap tvoj i palica tvoja utjeha su meni”. Isus to još pojašnjava kada kaže da Dobri pastir ne spašava najprije sebe, već najprije spasava ovce, odnosno dijeli njihovu sudbinu, pa ako je potrebno braneći ih daje i svoj život za ovce svoje.
Danas je ovdje nasuprot pastira lopov i ubojica ovaca. Oni su daleko od ovaca, nisu sa svojim stadom, a u opasnosti su prvi koji spasavaju svoju glavu, a ostavljaju na milost i nemilost ovce. Isus ovdje jasno primjenjuje ovu usporedbu na tolike pojedince i skupine svoga vremena: svećenike, pismoznance, političare, možda i same zelote, koji su bili veliki protivnici Rimljana, a od njih većina je štitila samo svoje privilegije ili ostvariti svoje naume, a najmanje staviti se na raspolaganje braći i služiti im. U svemu ovome sada izlazi veoma lijepa slika Dobroga Pastira koji u sebi ujedinjuje dobrotu i ljepotu, radost i svijetlo, ljubav i nježnost, što sve ulijeva nadu i povjerenje ovcama, i zato ga slijede i s njim žive. On živi s njima i za njih.
Danas je dan duhovnih zvanja, pa bi bilo pogrešno zaključiti da se ovo odnosi samo na ljude koji su predvodnici u Crkvi. Da, odnosi se na njih, ali jednako na sve nas. Svi smo pozvani u njegov ovčinjak i doprinijeti svojim djelovanjem da ovčinjak svaki dan postaje jači i veći, da okuplja nove ovce, a da ove koje su u njegovom stadu znadnu čuti glas Pastira i slijediti ga, a ne kao oni kojima Isus danas govori ovu usporedbu. Oni se kunu u svoj narod i za njegovo dobro, ali Isus zna da nije tako. Pokušava im oči otvoriti i izliječiti njihovu nevjeru, laž i sljepoću. Međutim to nije bilo moguće; kada nisu vjerovali da je ozdravio slijepca pred njihovim zdravim očima, kako će mu ovo prihvatiti. Aktualnost evanđelja je i danas ovdje. Mi olako vidimo danas pastire i predvodnike u crkvi i olako im predbacujemo da su samo vođe, da su podaleko od vjernika ili da trebaju biti sa svojim stadom neprestano, da dijele sudbinu stada u životu, radosti i patnjama. Sve to može biti točno, ali bi bilo mnogo ljepše, a zacijelo i točnije, kada bismo mi svaki sebi ovo rekli i primjenuli na nas same pojedinačno. Koliko ja pripadam Isusovu ovčinjaku i stadu? Koliko više sam mogao doprinijeti da stado napreduje u svakom smislu, a nisam? Koliko sam puta čuo poziv Dobroga Pastira, a ja sam se oglušio? Jednako se ovdje svi moramo pitati bilo da smo pastiri, predvodnici u Crkvi, mi svećenici, ali jednako vi roditelji koji ste pastiri u obitelji i jednake dužnosti u tome imamo, s razlikom što su naša stada veća i odgovornost u vjernosti ovoj zadaći veća. No, nitko nije niti može biti isključen. Ako se ne osjeća ili nije u poziciji pastira jest u poziciji člana stada. Tu su dužnosti koje treba izvršavati, ako se želi dobro stadu i ako se želi biti suradnik Dobroga Pastira. Tko će nas obraniti od lopova i ubojica, ako li ne on. Mnogi su se u povijesti pojavili i htjeli povesti ovce, ali im stado nije povjerovalo jer nisu bili ni sa stadom, niti dijelili sudbinu stada, kako to čini Dobri pastir i polaže svoj život za ovce svoj.
“Polovinom sedamnaestog stoljeća Židovi skoro da su bili van sebe od radosti. Od Španjolske do Rusije se pročuo glas da se ukazao Mesija. Njegovo je ime bilo Sabbatai Zvi.
Bogataši su užurbano dijelili svoja bogastva siromasima. Mnogi su odvažno i odlučno činili pokoru za propušteno u životu. Izmišljali su teške pokore; od ukotrljavanja u snijeg do spavanja sa što težim kamenom na grudima, ne govoreći o bičevanju i sličnom samo da bi s Mesijom zaslužili ulazak u Obećanu Zemlju.
On je naredio da više ne tuguju za Sionom jer će on to vratiti. Jedna djevojka Židovka u Poljskoj često je sanjala da će se udati za Mesiju i to joj se obistinilo. Vjerovala je da je to Božji pomazanik.
Dočuo je to sultan i pozvao ga: “Ako si glasnik Božji, to pokaži i mi ćemo te slaviti. Moji će te borci na par mjesta probiti kopljem, i ako ne umreš svi ćemo te priznati Mesijom. Međutim, ako nisi Mesija moraš prihvatiti našu vjeru ili izaberi smrt.”
Ni trenutka se nije dvoumio. Obukao je sultanovu odjeću i prihvatio Muhamedovu vjeru. Poslije toga jasno je rekao sultanu: “Ja nisam nikakav Mesija, ja sam samo ponizni podložnik Njegova Veličanstva.”(TiM,Mabić/Jukić,Pr.V.133).
Židovi, kako znamo nisu prihvatili Isusa, a olako su povjerovali Sabbatai Zvi. Nažalost, ljudi lakše vjeruju ovakvima nego Utjelovljenoj Istini. U svakom stoljeću je bilo ovakvih prevaranata koji su vukli milijune osoba i sebe zvali raznim spasiteljima, dobrim pastirima, a uglavnom su koristili nezadovoljstva naroda ili izrabljivali njihove jade, kao što je danas Isus upravo ljut na ove kojima govori. Zato im ovako oštro i jasno govori, jer se kunu u ime naroda, a na prvom mjestu je njihov probitak i njihova osobna korist.
Isus je dopustio da ga probode koplje. Postao je i ostao Onaj koji daje život za svoje ovce. Stoga je uvijek veoma važno dobro pogledati svako novo ime u vjeri. Znajmo da postoji samo jedno Ime, kojemu zahvaljujući ljudi se mogu spasiti, ako hoće. To je Dobri Pastir! Molimo ga da mognemo vječno ostati u njegovom stadu i slušati njegov glas!
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.