2503 – NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST

Blagovijest

Navještenje Gospodinovo: Blagovijest

“Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj reče joj: ‘Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom!’ Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.’
-Kako će to biti – reče Marija anđelu – jer se ja ne sastajem s mužem?
-Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!’ Tada je anđeo ostavi” (Lk 1, 26 – 38).

kta

1903 – VEČERNJA MOLITVA – SV. JOSIP

SV. JOSIP – VEČERNJA MOLITVA

Sveti Josipe, tebi se utječem i molim za tvoju zaštitu. Molim te za sebe i za sve, koji kao i ja moraju sami ići kroz život. Sve ih vidiš da li su u tvornicama na pokretnoj traci, ili iz dana u dan sjede pred računarima ili rade negdje drugdje. Ti znaš, kako je danas oštra borba za život. Vidiš kako oni nakon završenog dnevnog posla dolaze kući iscrpljeni u prazni stan. Nitko ih ne očekuje s kojim bi mogli podijeliti radost i bol. Također vidiš kako nikog nema koji bi ih zaštitio, kad je potrebno. Ti sve poznaješ koji leže bez pomoći usamljeni i bolesni. Sveti Josipe, ti znaš kako je težak naš prividno lagani život. Dođi, pomozi nam. Budi nam očinski prijatelj u svim nevoljama duše i tijela! Amen.

1903 – SV. JOSIP – JUTARNJA MOLITVA

SV. JOSIP, ZARUČNIK BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Svetkovina

JUTARNJA MOLITVA

Sveti Josipe, čija je zaštita pred Božjim prijestoljem tako velika, tako jaka i tako brza. Tebi predajem sve svoje interese i želje. O sveti Josipe, pomozi mi tvojim moćnim zagovorom i traži za mene od tvojeg Božanskog sina sve duhovne blagoslove po Isusu Kristu našem Gospodinu, tako da mogu ponuditi moju zahvalu i štovanje s tvojom nebeskom moći našem nadasve ljubljenom Ocu. O sveti Josipe, nikad se neću umoriti gledati Tebe i Isusa kako spava u tvojem naručju. Ne usuđujem se približiti, dok on počiva u blizini tvojeg srca. Zagrli ga i umjesto mene. Poljubi umjesto mene njegovu dražesnu glavicu i moli ga, uzvratiti mi poljubac kod mojeg posljednjeg udisaja. Sveti Josipe, zaštitniče umirućih moli za mene. Amen.

1903 – SV. JOSIP – MISNA ČITANJA

SV. JOSIP, ZARUČNIK BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Svetkovina

MISNA ČITANJA
📖: 2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a (ili: Lk 2,41-51a)

Prvo čitanje: 2Sam 7, 4-5a.12-14a.16
Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova

Čitanje Druge knjige o Samuelu
U one dane: dođe Natanu ova Gospodnja riječ: »Idi, reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: ‘Kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac, a on meni sin.
Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.’«
Riječ Gospodnja.

1703 – Sveti Patrik

Sv. Patrik rođen je oko 385. godine u kršćanskoj obitelji u Britaniji.

 

Otac mu je bio đakon, ali je Patrik je provodio lagodan život ne mareći ni za znanost ni za vjeru. Kad mu je bilo 16 godina, jednog se dana nalazio na očevu imanju i tada ga oteli irski gusari te odveli u Irsku i prodali kao roba.
Patrikov gospodar odredio ga je za pastira. Nalazeći se uz stada u samotnim brdima i šumama, Patrik je našao Boga i to je bilo sudbonosno otkriće njegova života.
On se predao životu pokore i molitve, a nakon šest godina uspio je pobjeći kući.
Uskoro je usnio san u kojemu ga Irci zovu k sebi da ih pouči u kršćanskoj vjeri. Otputovao je u Galiju gdje se spremao za svećeništvo.
Patrik se u naviještanju najprije obraćao kraljevim odličnicima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i priprosti puk. Još je jedno veliko djelo Patrik učinio u Irskoj. Uveo je monaštvo kakvo je vidio da cvate u Galiji. Kasnije će Irski monasi odigrati veliku ulogu u cijeloj Europi, postat će vjerovjesnici novih europskih naroda. Patrikovo naviještanje i rad imali su silan uspjeh. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije njega nije ni bilo. Bilo je i problema u naviještanju, tako je jednom bio 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek na intervenciju vrlo utjecajnih prijatelja bio je oslobođen. Patrik je organizirao biskupije koje su se poklapale s područjem pojedinih plemena. Na početku misionarenja svećenici su dolazili iz Galije i Britanije, a Patrik je nastojao odgojiti domaći kler. Ovaj apostol Irske umro je 461. godine ali se točan datum smrti ne zna.
Mnoge crkve u svijetu njemu su posvećene, najviše u Irskoj, SAD-u i Australiji. Dan sv. Patrika se slavi 17. ožujka kao irski nacionalni blagdan. Jedan je od rijetkih svetaca koje štuju: katolici, pravoslavci, anglikanci i luterani. I Nigerija ima ovoga svetca za zaštitnika
U slikarstvu, Sveti Patrik je uvijek naslikan sa trolistom djetelinom, jer je poganim Ircima na taj način objašnjavo trojedinog Boga.
U današnjem modernom svijetu mnogi ljudi blagdan Svetog Patrika poistovjećuju samo sa poznatim irskim proizvodom pivom, tako da taj dan obilježavaju sa pijančevanjem, hedonizmom, itd – što nije naravno nimalo slično Svetom Patriku, velikom katoličkom svecu.

KT
Sretan imendan želimo svim našim Patrikima, Patricijama i Domagojima!

1603 – Sv. Klement Marija Hofbauer

Sveti Klement Marija Hofbauer – 16. ožujka

Sveti Klement Marija Hofbauer

Svetac kojeg se danas s radošću prisjećamo je Klement Marija (Clemens Maria) Hofbauer, apostol Varšave i Beča. Rodio se 26. prosinca 1751. u moravskom selu Tasovice nad Dyji (kotar Znojmo, danas Češka) kao Jan Dvořák, deveto od dvanaestero djece Čeha i Njemice. Rano je ostao bez oca i postao pekar. Htio je postati svećenik, ali nije imao novaca za školovanje. Češko prezime zamijenio je njemačkim – Hofbauer. Neko vrijeme živio je kao pustinjak. Kad je navršio 21 godinu, zahvaljujući dobročiniteljima započeo je studirati bogosloviju u Beču, a završio u Rimu 1784. U Rimu je 1785. postao redovnik redemptorist i primio svećenički red. Djelovao je od 1787. kao dušobrižnik varšavskih Nijemaca, naučio poljski i osnivao redemptorističke samostane u Poljskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i Rumunjskoj. U Varšavi je s prijateljem osnovao školu za 350 siromašnih dječaka i gimnaziju za djevojčice. Naročitu brigu vodio je za siročad i djecu s ulice i neprestano organizirao misije. U njegovoj varšavskoj crkvi svetog Benona mise su se služile od jutra do mraka, ispovijedalo se i propovijedalo neprestano, na poljskom i njemačkom.

U vrijeme napoleonskih ratova, 1808., morao je napustiti Varšavu i nastavio djelovati u Beču. Postao je omiljeni bečki ispovjednik i propovjednik. Privukao je mnoštvo ljudi svojim vatrenim, seoskim temperamentom i neuništivim humorom. Kad je jednom skupljao milostinju, netko mu je pljunuo u lice, a on je rekao: “To je bilo za mene, a sada dajte nešto i za siromašnu djecu.” Prozvali su ga apostolom Beča, a on je vjernike posjećivao kod kuće, družio se sa studentima i znanstvenicima, prijateljevao s umjetnicima, a naročitu brigu vodio o nevoljnicima i siromasima, kojima je hranu donosio pod ogrtačem. Osnovao je i katoličko učilište. Bio je veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i uvijek je sa sobom nosio krunicu koju je nazvao svojom pokretnom knjižnicom. Mladima koje je duhovno vodio, obično bi je poklonio kao najdraži dar. Preminuo je 15. ožujka 1820. u Beču, a nepregledno mnoštvo vjernika iskazalo mu je počast. Blaženim ga je proglasio 1888. papa Lav XIII, a svetim 1909. papa Pio X. Zaštitnik je Beča, šegrtskih udruga te mnogih župa i crkava diljem Europe i svijeta.

1103 – Sveti Eulogije iz Córdobe

Sveti Eulogije iz Córdobe – 11. ožujka

Sveti Eulogije iz Córdobe

Današnji sveti zaštitnik je Eulogije iz Córdobe (San Eulogio de Córdoba), mučenik iz IX stoljeća. Rođen je godine 800. u španjolskom gradu Córdobi (Andaluzija), kojom su tada vladali Mauri. Djelovao je u vrijeme vladavine emira Abd ar-Rahmana II i Muhammada I. Pobožni sin plemenite, senatorske obitelji, stekao je visoku naobrazbu, kao i petorica njegove braće. Svestrani znanstvenik i vrsni pisac, po nekima najznačajniji Španjolac IX stoljeća, postao je svećenik i upravljao crkvenom školom. Potpomagao je i bodrio kršćanske mučenike i njihove obitelji za vrijeme maurskih progona.

Zbog svoje vjere više puta je zatvaran, a za jednog tamnovanja napisao je “Povelju mučeništva”. Imenovan je nadbiskupom Toleda, ali nije posvećen. Uhićen je zbog pružanja utočišta svetoj Leokriciji (Lukreciji) iz Córdobe, djevojci koja je protiv roditeljske volje s islama prešla na kršćanstvo. Propovijedao je Radosnu vijest i na sudu i u zatvoru. Najprije su ga bičevali, a potom mu odrubili glavu na današnji dan, 11. ožujka 859. u Córdobi. I Leokricija je pogubljena, četiri dana kasnije. Zaštitnik je tesara i kotlara, te mnogih naselja, župa i crkva diljem Španjolske i svijeta.

1003 – Četrdeset mučenika iz Sebaste

Armenskih četrdeset mučenika

O četrdeset kršćanskih mučenika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII. legiji, zvanoj „Legio fulminata Melitensis”, sačuvani su nam slavni govori koje su na njihov blagdan držali veliki crkveni govornici IV. stoljeća, među njima i sveti Bazilije Veliki. Govori su vjerno svjedočanstvo o hrabrosti svetih mučenika koji su se radije smrznuli u vodi negoli odrekli svoje vjere. Povijesni izvori svjedoče o potresnom događaju mučeničkog svjedočenja četrdesetorice mučenika. Tijekom progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika. Oni su stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi su izabrali smrt, umrijeti u ledenoj vodi. Dok su se nalazili u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže neka nakon njihove smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, selo danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo broj 40. Stoga su zamolili i vjernike neka ne uzimaju njihove relikvije. Zamolili su neka najmlađi između njih, sluga Eunoik, ako bude pošteđen od smrti i zadobije slobodu, postane čuvarom njihova groba. Na kraju oporuke, nakon kratkih preporuke braći u vjeri, pozdrava roditeljima i prijateljima, svi su se potpisali.

0903 – Sveta Franciska Rimska

Sveta Franciska Rimska, redovnica (1384-1444)

Današnja svetica proživjela je jedno od najtežih razdoblja povijesti Crkve, tzv. zapadni raskol, kada je kršćanstvo imalo čak trojicu papa i bilo podijeljeno. Još kao djevojčica, zajedno je s majkom, obilazila rimske bazilike, klečala na grobovima svetih mučenika i dijelila milostinju brojnim siromasima. Imala je zvanje za redovnicu, ali se ipak morala udati za plemića Lorenza jer je tako tražio njezin otac. Rodila mu je šestoro djece, kojima je bila dobra i uzorna majka, ali ne samo njima već i rimskoj sirotinji. Uvijek je nalazila vremena za dugu molitvu. Poslije smrti svoga muža i djece pridružila se bratovštini Oblata u Tor de Specchi u Rimu, koju je 1433. sama osnovala uz suradnju drugih rimskih odličnih gospođa posvećujući se brizi za siromahe i bolesnike. Umrla je 1444. a grad Rim je štuje i danas kao svoju veliku zaštitnicu.
Život sv. Franciske satkan je od viđenja, objava i duhovnih zanosa. Resile su je naročito slijedeće kreposti: poniznost, poslušnost, ljubav, strpljivost, duh vjere. Provodila je strogo pokornički život. Jela je samo povrće, nosila kostrijet, išla od kuće do kuće te prosila milostinju za siromahe. Mnogo je molila a osobito za grješnike.

0803 – Blaženi Wincenty Kadłubek

Blaženi Wincenty Kadłubek – 8. ožujak

Blaženi Wincenty (Vinko) Kadłubek, poljski biskup, cistercit i povjesničar, rođen je oko 1160. u Karwówu kod Opatówa (vojvodstvo świętokrzysko, središnja Poljska), u bogatoj plemićkoj obitelji. Školovao se najprije u krakowskoj katedralnoj školi, a potom u Francuskoj (Pariz) i Italiji (Bologna). Nakon povratka u domovinu postao je rektor katedrale u Sandomierzu. Već se 1189. potpisivao kao „Magister Vincentius“. Djelovao je kao upravitelj katedralne škole u Krakówu, a 28. ožujka 1208. papa Inocent III. imenovao ga je krakowskim biskupom. Mnogo je radio na obnovi i jačanju duhovnosti svećenika i vjernika u svojoj biskupiji. Podržavao je i potpomagao samostane i redovnike u Jędrzejowu, Sulejowu, Koprzywnicy i Miechowu. Djelovao je 1214. kao mirotvorac između Mađarske i Poljske, u sporu oko Galicije. Sudjelovao je 1215. na Četvrtom lateranskom saboru.