Voda iz pustinje

sveti_ivan_krstitelj5
Čovjek neplodne i suhe pustinje uranja u vodu one koji hoće živjeti. Ovaj savez sprženog i neplodnog pijeska s oživljujućom i hranjivom vodom sažima čitavu Izraelovu avanturu. Pustinja, to je Izlazak, dugo putovanje Izraela od izlaska iz Egipta do Obećane zemlje. Voda koja na Mojsijev udarac istječe iz stijene. Jordan koji natapa plodnu dolinu.
To je i avantura čovjeka u kušnji pustinje nesigurnosti, napuštenosti, gdje izvire žeđ za Bogom, žeđ utažena „vječnom rijekom vode žive”, o kojoj govori Otkrivenje.
Uza sve to pustinja i voda nisu ništa bez životnog daha. „Ja vas krstim vodom, ali onaj koji dolazi krstit će vas ne vodom nego Duhom”, ponavlja Ivan Krstitelj. Jer samo Isusova smrt i uskrsnuće otvaraju vrata novoga života.
Izvanredna osoba ovaj Ivan Krstitelj, kojemu je Crkva posvetila dva blagdana: 24. lipnja (njegovo poslanje) i 29. kolovoza (njegovo mučeništvo). Nije slučajno što je Ivanje najdulji dan u godini i što se pale krjesovi da se rastjera noć. „Ivan nije bio svjetlo, nego je došao da svjedoči za svjetlo”. Ima li ljepšeg svjedočanstva za svjetlost nego sunce?
Evo ga u tamnici. Bio je dosta naivan da rekne istinu čak i državnom knezu. Evo ga u verigama. Zaslužio je i nitko ga ne će osloboditi. Izgleda da je Bog stao na stranu jačih bataljuna.
Ipak čini čudesa po svojemu Sinu. Ali ta čudesa ozdravljaju nekoliko siromašnih jadnika koji nisu čisti da bi širili kraljevstvo Božje, izgleda. Još više, ova čudesa ne oslobađaju svetog proroka, bližeg rođaka i preteču dostojno počašćenog od onog koji ih čini. Nije lako beznadno čamiti u tamnici a ipak se zanimati za čudesa koja ga se osobno ne tiču.
Ali Ivan Krstitelj nije trska koju ljulja vjetar stoljeća. On vjeruje usprkos svemu. Ivan Krstitelj znade da Bog, na kraju krajeva, ima uvijek pravo. Ukratko, Ivan Krstitelj vjeruje

Svetac dana – Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Svetac dana – Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski (Ivan korvatský, charvátský) ili sveti Ivan Češki (Jan Český), češki pustinjak, živio je u IX. i X. stoljeću na mjestu današnjeg naselja Svatý Jan pod Skalou (okrug Beroun, Středočeský kraj). Bio je sin hrvatskog kralja Gostumila (Gostomysla), vladara Bijelih Hrvata iz sjeveroistočne Češke i kraljice Elizabete. Živio je u špiljama pokraj rijeke Ledenice, posve sam, u gustim i divljim šumama. Moravski knez Bořivoj I, oženjen svetom Ludmilom, odjahao je jednog dana u lov, ugledao košutu i pogodio je strijelom iz svoga luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla pod kamenu hrid do velike šume. Iz stijene je tekla čista voda i ranjena košuta je tu legla. Iz njenog vimena teklo je obilje mlijeka pa su se Bořivojevi ljudi napili do mile volje. Iz šume je tada izašao strašan čovjek, sav obrastao i obratio se knezu imenom, iako ga nikada nije vidio. „Zašto si ubio moju košutu?“ Knez i njegovi ljudi su se prestrašili, a knez ga je upitao: „Tko si ti?“ Odgovorio je: „Ja sam kraljević Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši 42 ljeta. Nitko me nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti. Ubio si mi dobru životinju, koja me hranila cijeli moj vijek, na nesreću tvoju i moju!“ Knez Bořivoj pozvao je Ivana u svoj obližnji dvor u Tetínu. Ivan je to otklonio: „Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!“ Knez mu je poslao konja i svećenika, ali Ivan nije sjeo na konja, nego je pješice išao do crkve. Tamo se pričestio, ali nije htio ništa jesti ni piti.

Zatim se vratio u svoju šumu i živio tamo do smrti. Uzeo je u ruke papir i crnilo i napisao svoju povijest. Preminuo je na današnji dan, 24. lipnja 904, a pokopala ga je sveta Ludmila. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Nad njegovim grobom podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u XI. stoljeću benediktinska opatija Svatý Jan pod Skalou. Na Ivanov grob stoljećima su dolazili brojni hodočasnici sa svih strana svijeta. Jedan je od zaštitnika crkve svetog Vida u Pragu, a njegov lik se nalazi i na koricama zagrebačkog rukopisnog misala iz 1690. Tamo piše: Ivanus Gostumili, Croata Eremita (Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak). U kapeli svetog Ivana Krstitelja na Gorici Lepoglavskoj glasoviti slikar Ivan Ranger naslikao je i svetog Ivana Hrvatskog, čovjeka u šumi, koji kleči pred raspelom, a za njim su na tlu žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: „Sveti Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak“.

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Slika: Sveti Ivan Hrvatski, pustinjak

Svetac dana – Sveti Antonio Maria Gianelli

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Sveti Antonio Maria Gianelli

Današnji je sveti zaštitnik Antonio Maria Gianelli, talijanski biskup i osnivač redovničkih družbi. Rodio se 12. travnja 1789. u Cerreti, naselju općine Carro (provincija La Spezia, Ligurija). Seljački, napoličarski sin, odličan učenik, od malena je pokazivao želju za duhovnim zvanjem pa ga je Nastavi čitati “Svetac dana – Sveti Antonio Maria Gianelli”

Gospa Fatimska – GOSPA KOJA JE ODLUČILA OSTATI

Gospa koja je odlučila ostati - Borovo naseljeSvetište Majke povratnika

Kip Gospe Fatimske Gospinu svetištu u Borovu naselju predstavlja glasoviti lik Majke povratnika ili lik Gospe, koja je odlučila ostati. Taj naslov, kojim Majku Božju danas časte Vukovarci nastanjeni u Borovu naselju i brojni hodočasnici u ovo Gospino svetište, proširio se čitavim svijetom zahvaljujući čudesnim okolnostima pod kojima je kip, i nakon tri pokušaja uništenja od strane agresora vođenoga velikosrpskom ideologijom, ostao očuvan.

Prve granate bačene na ovaj dio Vukovara pale su upravo na Gospino svetište, i to 2. kolovoza 1991. godine, na blagdan Gospe od anđela – Poricijunkulu, svjedoči ratni i poratni župnik ove župe, o. Ante Perković. Strop se urušio pred samim Gospinim kipom, ali je on ostao neoštećen. Župnik potom sklanja kip na sigurnije mjesto, u župni stan u zapadnom dijelu svetišta.

Međutim, kako su u daljnjem granatiranju grada najviše na meti agresora bile upravo katoličke crkve, jedna je od mnogobrojnih granata izravno pogodila i prostoriju u kojoj je privremeno sklonište našao kip Gospe Fatimske. Svi su predmeti u toj prostoriji bili uništeni, osim Gospina lika koji je ostao neoštećen. Župnik je potom, treći put u kratkom razdoblju, potražio novo sklonište za kip, te ga sprema u prizemlje crkve. Gospino je svetište međutim 22. studenoga 1991. u potpunosti uništeno i sravnjeno sa zemljom.

Sedam godina kasnije, nakon mirne reintegracije Hrvatskoga Podunavlja, među prvima na zgarište crkve vraća se o. Perković. Braći, koja su ga pratila, rekao je: Ako pronađemo Gospin kip, bit će to pravo čudo. I čudo se dogodilo. Na svetkovinu Isusova prikazanja u hramu, 2. veljače 2000. godine, koja se u hrvatskom narodu od starina naziva Svijećnica i Marino, postrojbe Hrvatske vojske pronašle su kip Gospe Fatimske, gotovo neoštećen. Kad ga je župnik ugledao, u zanosu je uskliknuo: Ostala si jer si tako htjela bit pred nama posve čista, bijela. Čekala si djecu svoju, stradale u teškom boju, da se vrate gdje smo bili, gdje su naši najmiliji! Ruševine, strašna slika, ne uništi tvoga lika!

U sjeni kipa Majke Božje Fatimske razotkrivaju se Božji zahvati u održanju ove župe i njezinih vjernika tijekom mnogih turobnih godina 20. stoljeća. Župa sv. Josipa Radnika u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovo naselje nastala je odcjepljenjem 1938. godine od župe matice sv. apostola Filipa i Jakova u središtu grada. Tadašnja tvornička uprava dodijelila je iste godine i lokaciju za gradnju crkve. Nakon veleprevrata, nove komunističke vlasti su 1945. godine župu nasilno ugasile.

Godine 1962. godine započinje međutim drugi život župe, i to na Krivoj bari. Vukovarski franjevci kupuju običnu obiteljsku kuću i prilagođuju njezin skromni prostor za održavanje bogoslužja. Prvi župnik, o. Flavijan Šolc, uporno punih pet godina traži građevinsku dozvolu za gradnju nove crkve. Posljednji njegov pokušaj bilo je pismo upućeno na kabinet predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita. Uoči slanja pisma, župnik se zavjetovao: ako dobije građevinsku dozvolu, izgradit će Gospi svetište.

Upravo na svetkovinu Gospe Fatimske, 13. svibnja 1967., stigao je pozitivan odgovor. Župnik se sjetio svojeg zavjeta te odmah započeo izgradnju Gospina svetišta. Gradnja nije išla lako: morao je obići 132 župe kao prosjak moleći za pomoć. Nakon punih 14 godina gradnje, Gospino je svetište 13. svibnja 1981. godine, na blagdan Gospe Fatimske, konačno i posvećeno.

Kako je riječ o godinama u kojima je u komunističkoj državi gotovo nemoguće bilo nabaviti svetačke kipove, tek o. Franjo Tomašević, nasljednik o. Šolca u župničkoj službi, uspijeva uz pomoć redovnice Ivane Veselinski, članice Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, izravno iz Fatime dobiti drveni kip Gospe Fatimske. Gospin lik blagoslovljen je na svetkovinu Gospe Fatimske 13. svibnja 1988. godine, što se smatra početkom Gospina svetišta.

U Domovinskom ratu kroz otškrinuta vrata pakla izlivena je zastrašujuća mržnja koja je uništila svetište. Međutim, u zgarištu otkriveni neoštećeni lik Gospe, koja je odlučila ostati simbol je neuništive Majčinske blizine, njezine blagotvorne utjehe te simbol konačne slike Crkve koju vrata paklena neće nadvladati.

Preuzeto: www.zupa-cernik.hr/

Svetac dana – Uskrsni ponedjeljak, Sveti Celestin II

Uskrsni ponedjeljak

Uskrsni ponedjeljak

Na uskrsni ponedjeljak spominjemo se puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.

Slika: Uskrsni ponedjeljak

Slika: Uskrsni ponedjeljak

Slika: Uskrsni ponedjeljak

Slika: Uskrsni ponedjeljak

Svetac dana – Sveti Celestin I.

Sveti Celestin I.

Današnji sveti zaštitnik je papa Celestin I, koji je kao 43. papa vladao od 422. do 432. Po jednima rođen u Rimu, po drugima u Kampaniji, sin Priska, spominje se prvi put kao Celestin đakon u ispravi pape Inocenta I. iz 416. Kao namjesnik Kristov bio je vrlo energičan i aktivan. Borio se protiv raznih krivovjernih nauka i sljedbi u ranoj crkvi, prije svega protiv nestorijanizma i pelagijanizma. Prema učenju carigradskog patrijarha Nestorija Krist nije bio jedinstvena osoba nego je postojao kao dvije osobe i imao dvije naravi, božansku i ljudsku. Pelagijanizam, koji se širio u južnog Galiji i Engleskoj, prenaglašavao je čovjekovu slobodnu volju i naravnu mogućnost da dosegne spasenje. Za vrijeme Celestinovog pontifikata održan je III. opći sabor u Efezu (431), koji je osudio Nestorijev nauk, a Mariju svečano proglasio Bogorodicom. Saborska odluka o Marijinom bogomajčinstvu smatrana je u Rimu kao istinska pobjeda papinih nastojanja i zalaganja njegovog izaslanika Ćirila Aleksandrijskog.
Izuzetno je zaslužan za pokrštavanje Irske jer je 431. poslao na Zeleni otok opata Paladija, a po nekima i svetog Patrika, da tamo šire Radosnu vijest. Posebne zasluge stekao je i u graditeljstvu. Obnovio je i poljepšao takozvanu Julijevu baziliku, koja se danas zove Santa Maria in Trastevere, a bogata je prekrasnim mozaicima. Dao je sagraditi i baziliku svete Sabine na brežuljku Aventinu, u kojoj svake godine na Pepelnicu u Rimu svečano započinje korizma. Preminuo je u Rimu 27. srpnja 432. Umjetnici ga često prikazuju s golubicom, zmajem i plamenom.

POSVETNA MOLITVA SVETOM JOSIPU

POSVETNA MOLITVA SVETOM JOSIPU

Sveti Josipe, ti brižni i sretni hranitelju najsvetijeg Djeteta, kojemu si bio djevičanski i zakonski otac – budi i meni duhovni otac. Rado ti se posvećujem i stavljam pod tvoju zaštitu. Odsada te smatram svojim ocem i zaštitnikom, a ti mene smatraj svojim djetetom i daj da osjetim djelovanje tvoje moći i ljubav! Zato mi izmoli milost obraćenja i ustrajnosti u dobru. Daj da budem dionik tvojih kreposti.

Sačuvaj u meni iskrenu i trajnu vezu s Bogom, duševni mir duboku poniznost srca, savršeno slaganje s voljom Božjom. Izmoli mi strpljivost u poteškoćama, čvrsto povjerenje u Providnost Božju, a iznad svega goruću ljubav prema presvetim osobama Isusa i Marije, neokaljane njegove Majke. O mili, blagi, strpljivi, ponizni i sveti Josipe, uzmi nas sve za svoju djecu i budi nam uvijek dobar i vjeran otac. Amen

1103 – Sveti Eulogije iz Córdobe

Sveti Eulogije iz Córdobe – 11. ožujka

sveti_eulogije

Sveti Eulogije iz Córdobe

Današnji sveti zaštitnik je Eulogije iz Córdobe (San Eulogio de Córdoba), mučenik iz IX stoljeća. Rođen je godine 800. u španjolskom gradu Córdobi (Andaluzija), kojom su tada vladali Mauri. Djelovao je u vrijeme vladavine emira Abd ar-Rahmana II i Muhammada I. Pobožni sin plemenite, senatorske obitelji, stekao je visoku naobrazbu, kao i petorica njegove braće. Svestrani znanstvenik i vrsni pisac, po nekima najznačajniji Španjolac IX stoljeća, postao je svećenik i upravljao crkvenom školom. Potpomagao je i bodrio kršćanske mučenike i njihove obitelji za vrijeme maurskih progona.

Zbog svoje vjere više puta je zatvaran, a za jednog tamnovanja napisao je “Povelju mučeništva”. Imenovan je nadbiskupom Toleda, ali nije posvećen. Uhićen je zbog pružanja utočišta svetoj Leokriciji (Lukreciji) iz Córdobe, djevojci koja je protiv roditeljske volje s islama prešla na kršćanstvo. Propovijedao je Radosnu vijest i na sudu i u zatvoru. Najprije su ga bičevali, a potom mu odrubili glavu na današnji dan, 11. ožujka 859. u Córdobi. I Leokricija je pogubljena, četiri dana kasnije. Zaštitnik je tesara i kotlara, te mnogih naselja, župa i crkva diljem Španjolske i svijeta.

Sveta Apolonija i sveta Skolastika

Sveta Apolonija i sveta Skolastika – 9. veljače

sveta_apolonija

Sveta Apolonija

Danas slavimo svetu Apoloniju iz Aleksandrije, mučenicu iz III stoljeća. U vrijeme posljednjih godina vladavine rimskog cara Filipa Arapina (vladao je od 244. do 249.) u narodu je izbila buna. Kao odgovor buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani, a njihova imanja su pljačkana i paljena. U egipatskom gradu Aleksandriji pored ostalih uhvatili su i đakonicu Apoloniju, stariju kršćanku, uglednu, mudru i omiljenu predvodnicu tamošnjih vjernika, glasovitu po svojem apostolskom radu i svetom životu. Tukli su je, šamarali i čupali joj zube kliještima, ali se nije odrekla svoje vjere. Potom su naložili vatru i zaprijetili joj da će ju baciti u oganj ako se ne odrekne svoga Boga i vjere u Isusa Krista. Ona je zamolila da je načas oslobode, a kad su to učinili, sama je skočila u vatru i izgorjela.

sveta_apolonija_2

Dogodilo se to godine 249., a Dionizije, biskup Aleksandrije (247.-265.), u svojem pismu Fabijanu, biskupu Antiohije, s divljenjem i bez osude opisuje Apolonijin čin. I sveti Augustin u svojem djelu „O državi Božjoj državi” ističe da je slobodno svojom voljom poći u smrt, samo da se izbjegne grijeh i govori da je taj čin posljedica naročite pobude od strane Duha Svetoga. Štovanje svete Apolonije brzo se raširilo najprije na Istoku, a zatim i na Zapadu. Sagrađene su mnoge crkve i kapele u čast aleksandrijske mučenice. Umjetnici je obično prikazuju kao mladu djevojku i često je slikaju s kliještima u rukama ili sa zlatnim zubima na ogrlici. Zazivaju je kod zubobolje i stomatoloških problema, a zaštitnica je zubara, te mnogih gradova i župa diljem svijeta.

 

 

sveta_skolastika

Sveta Skolastika

 

Sveta Skolastika Nursijska (Scholastica, Scolastica da Norcia) bila je sestra blizanka svetog Benedikta opata, utemeljitelja benediktinaca i zaštitnika Europe. “Skolastika stoji kao proljetni smiješak uz svog ozbiljnog brata Benedikta”, piše u jednom njemačkom svetačkom zborniku. Rođena je 480. u Norciji (Umbrija). O životu svete Skolastike doznajemo iz druge knjige „Dijaloga” svetog Grgura Velikog, posvećene životu svetog Benedikta. Od djetinjstva je Skolastika bila posvećena dragom Bogu, a kao redovnica živjela je ponizno, skromno i šutljivo, u molitvi stalno povezana s Isusom. Nekoliko godina prije smrti boravila je u ženskom samostanu u Plombarioli, nedaleko benediktinskog samostana u Monte Cassinu. Prema strogim redovničkim pravilima samo jednom godišnje smjela je provesti dan sa svojim bratom Benediktom u duhovnim razgovorima. Susret se odvijao u prostoriji na samostanskom posjedu, kamo bi Benedikt došao u pratnji jednog učenika. Dirljiv je opis posljednjeg susreta Benedikta i Skolastike. Dan su proveli u hvaljenju Boga i duhovnim razgovorima. Prije mraka su blagovali, a poslije još malo razgovarali. Kad je Benedikt htio poći u samostan, Skolastika ga je zamolila da ostane i da cijelu noć provedu zajedno. Htjela je razgovarati o radostima nebeskoga života, ali Benedikt nije želio provesti noć izvan samostana. Nato je Bog na usrdnu Skolastikinu molitvu poslao silan pljusak i snažnu grmljavinu koja ih je zadržala zajedno do zore.

sveta_skolastika_i_sveti_benedikt

 

Tri dana poslije tog susreta Benedikt je imao viđenje sestrine duše kako izlazi iz tijela i u obliku golubice leti u raj. Skolastika je preminula 10. veljače 547. Benedikt je poslao braću redovnike po tijelo svoje sestre i položio ga u grob pripravljen za njega samog. U kolijevci benediktinskog reda, u glasovitom samostanu Monte Cassinu, na njihovom zajedničkom grobu piše: “Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva.” Vjernički puk zaziva svetu Skolastiku kod grčeva, protiv udara groma i u vrijeme suše za kišu. Zaštitnica je redovnica benediktinki i francuskog grada Le Mansa, posvećeni su joj brojni samostani, crkve, kapele i oltari, a prikazali su je u svojim djelima mnogi velikani likovne umjetnosti.

Gospa od Brze Pomoći – Pobožnosti – LITANIJE NAŠOJ GOSPI BRZE POMOĆI

Gospodine, smiluj se! Gospodine, smiluj se!
Kriste smiluj se! Kriste smiluj se!
Gospodine, smiluj se! Gospodine, smiluj se!
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože smiluj nam se
Duše Sveti Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.

Majko sina Božjega, Moli za nas!
Naša Gospo od Brze pomoći, Moli za nas!
Zagovornice sviju, koji te s pouzdanjem zazivaju, Moli za nas!
Da nam vjera bude živa i prosvijetljena, Moli za nas!
Da nam ufanje postane nepokolebivo, Moli za nas!
Da nam se ljubav usavrši, Moli za nas!
Da vjerno vršimo Božje zapovijedi, Moli za nas!
Da ustrajemo u dobrim djelima, Moli za nas!
Da se opiremo pobunama zle volje, Moli za nas!
Da ne podlegnemo napastima, Moli za nas!
Da se uspješno borimo protiv grijeha, Moli za nas!
Da zadobijemo milost skrušenog pokajanja, Moli za nas!
Pomoćnice u svim duhovnim i vremenitim potrebama, Moli za nas!
Pomoćnice onima, koji se žele vratiti na put spasenja, Moli za nas!
Pomoćnice onima, koji teže za svetim svećeničkim i redovničkim životom, Moli za nas!
Pomoćnice propovjednicima Evanđelja, Moli za nas!
Pomoćnice svim radnicima u vinogradu Gospodnjem, Moli za nas!
Pomoćnice borcima za vjeru, Moli za nas!
Pomoćnice u rasvjetljavanju nevjernika, Moli za nas!
Pomoćnice u obraćenju krivovjeraca, Moli za nas!
Pomoćnice Svetoga Oca biskupa i svećenika, Moli za nas!
Uzore kršćanskih majki, Moli za nas!
Svjetlo kršćanskim očevima, Moli za nas!
Zaštitnice mladeži, Moli za nas!
Radosti čestitih obitelji, Moli za nas!
Utjeho žalosnih, Moli za nas!
Snago klonulih i malodušnih, Moli za nas!
Savjetnice u svakoj nevolji, Moli za nas!
Obrano od zaraznih bolesti i pošasti, Moli za nas!
Obrano od požara, Moli za nas!
Obrano od groma i oluje, Moli za nas!
Obrano od poplave, Moli za nas!
Obrano putnika, Moli za nas!
Obrano naše domovine, Moli za nas!
Obrano u času smrti, Moli za nas!
Osloboditeljice duša iz čistilišta, Moli za nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine.

Moli za nas, Gospo Brze Pomoći!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

Pomolimo se.
Svemogući vječni Bože, koji vidiš, da smo okruženi tolikim opasnostima i bijedom, dopusti u svojoj beskrajnoj dobroti, da nas Bezgrešna Djevica Marija, Majka Tvojega Božanskog Sina, brani od zlog duha i štiti u svim protivnostima, da nas brzom pomoći oslobodi od svakog zla duše i tijela i sigurno vodi u nebesko kraljevstvo, po zaslugama Gospodina našega Isusa Krista, Sina Tvoga.
Amen.

SV. IVAN MARIJA VIANNEY – Zrnca vjere

Sv. Ivan Marija Vianney o molitvi

Poznato je, kako se sotona boji onoga, koji moli, jer ga gleda povezana s Bogom. I čini sve, da nas spriječi u molitvi. Kad sotona želi upropastiti neku osobu, počinje joj isticati odvratnost prema molitvi.

Da, braćo moja, čim napustimo molitvu, trčimo velikim koracima prema paklu. Nikad nećemo stići k dobrom Bogu, ako se ne prihvatimo molitve. Da, braćo moja, dobro obavljenom molitvom zapovijedamo Nebu i zemlji, i svi će nam se pokoravati. Nastavi čitati “SV. IVAN MARIJA VIANNEY – Zrnca vjere”

%d blogeri kao ovaj: