2712 – SV. IVAN APOSTOL I EVANĐELIST – ŽIVOTOPIS

SV. IVAN, APOSTOL I EVANĐELIST,
Blagdan

Rođen u prvom stoljeću, bio je sin Zebedeja i Salome, a potjecao je iz Betsaide na Genezaretskom jezeru. Imao je brata Jakova, također apostola. Prije svog apostolskog zvanja bio je ribar, kao što su bili i Šimun Petar i Andrija. On je od samog početka pripadao onim učenicima koji su kod Isusa imali određenu naklonost. Za Ivana u Evan­đelju stoji da je odano ljubio Isusa i da je jednako tako od Isusa bio ljubljen. Osim s Isusom, i s Petrom ga je vezalo posebno prijateljstvo. Sveti Ivan je pisac četvrtoga Evanđelja, Otkrivenja i triju poslanica. Bio je jedan od prvih koje je Krist pozvao da ga slijede, ali također i jedini apostol koji je, unatoč više pokušaja da ga se ubije, umro prirodnom smrću. Apostol Pavao nazvao je Ivana zajedno s Petrom i Jakovom: “stupovi Crkve”. Nastavi čitati “2712 – SV. IVAN APOSTOL I EVANĐELIST – ŽIVOTOPIS”

0112 – Karlova molitva predanja

Molitva francuskog blaženika

Bl. Charles de Foucauld nakon dugo godina lutanja i traženja upoznao je Boga te mu se odlučio radikalno predati. U svojoj želji za bližim odnosom s Kristom sastavio je i jednu od najljepših molitvi predanja u kršćanskoj povijesti:

Oče moj,
predajem se Tebi,
čini sa mnom što hoćeš.
Što god učinio, hvala Ti.

Spreman sam na sve, primam sve
samo da se Tvoja volja ispuni na meni
i na svim Tvojim stvorenjima.

Bože moj, ne želim ništa drugo.
Stavljam svoj život u tvoje ruke

Tebi ga darujem, Bože moj,
svom ljubavlju svoga srca
jer Te ljubim i ta ljubav traži
da Ti se darujem, da se potpuno predam
u Tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem
jer Ti si moj Otac! Amen. Nastavi čitati “0112 – Karlova molitva predanja”

1611 – Sveta Gertruda

Sveta Gertruda – velika zagovornica duša u čistilištu

Objave sv. Gertrude Velike (1 .dio)

Život sv. Gertude Velike
Sv. Gertruda prozvana velikom se rodila 6. 1. 1256 u Eiselbenu, u pokrajini Saksoniji u Njemačkoj. Ne zna se gotovo ništa o njenim roditeljima, vjerojatno je potjecala iz siromašnije obitelji. U 5 godini ostaje bez oba roditelja i 1261 godine je primljena na odgoj i obrazovanje u opatiju u Helfti koja je bila utemeljena 1229 godine.
Prema nakani utemeljitelja princa Brucarda od Mansfelda opatija u Helftu je trebala pripadati obnovljenom benediktinskom redu Cistercita, ali zbog složenosti crkvenih prilika u to vrijeme to nije bilo moguće kanonski provesti u djelo. A za nas je važnija činjenica da su se sestre samostana iz Helfte u to vrijeme smatrale benediktinkama cistercitkinjama koje ljubomorno i u izvornom duhu opslužuju pravilo sv. Benedikta vedre kristocentrične duhovnosti pune ljubavi prema svečanom slavljenju liturgije, posebno časoslova. Nastavi čitati “1611 – Sveta Gertruda”

1111 – SV. MARTIN TOURSKI

Sv. Martin – Životopis

Hagiografi smatraju svetoga Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj liturgijski bladan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu, što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih, slikara i umjetnika također. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela »novo se vino pije na blagdan Svetoga Martina«. Nastavi čitati “1111 – SV. MARTIN TOURSKI”

1111 – SV. MARTIN TOURSKI

Sv. Martin – Životopis

Hagiografi smatraju svetoga Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj liturgijski bladan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu, što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih, slikara i umjetnika također. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela »novo se vino pije na blagdan Svetoga Martina«. Nastavi čitati “1111 – SV. MARTIN TOURSKI”

0911 – Sveti Dionizije

Sveti Dionizije i drugovi, mučenici (+ 258)

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje. On je misionario tada posve beznačajno galo-romansko naselje zvano Lutetia Parisiorum, iz kojeg se kasnije razvio grad Pariz. Tamo je s dvojicom svojih sudrugova Rustikom i Eleuterijem za Decijeva god. 250/51. ili za Valerijanova progonstva godine 258. poginuo mučeničkom smrću. Bila mu je odrubljena glava. Pokopan je 6 kilometara dalje od pariškoga naselja.
Kasnije, tj. oko god. 624., na mučenikovu je grobu bila podignuta glasovita benediktinska opatija St. Denis. Opat te opatije Hilduin oko god. 835. poistovjetio je pariškog mučenika s Dionizijem Areopagitom, koga je u Ateni obratio sveti Pavao. Bilo je to iz želje da bi se osnutak pariške biskupije vezao neposredno uz apostole. Takvih je pokušaja u srednjem vijeku bilo na sve strane.
Kako je Pariz kasnije sve više dobivao na značenju, sve se više širio i kult njegova biskupa sv. Dionizija. On je postao zaštitnikom Franačkoga Carstva, a uvršten je i u broj 14 svetih pomoćnika u nevolji. U ikonografiji ga prikazuju kako drži u rukama vlastitu odrubljenu glavu hitajući iz mjesta gdje je ubijen, današnji Montmartre, prema mjestu gdje je sahranjen, današnji St. Denis. Zazivaju ga u pomoć naročito kod glavobolje. Njegov se lik nalazio i na ratnim zastavama francuskih kraljeva. Spomendan je sv. Dionizija i nakon obnove kalendara ostao kao neobvezatan u Kalendaru opće Crkve. Dakako da se u Parizu naročito svečano slavi.

 

2201 – Sveti Vinko Pallotti

Sveti Vinko Pallotti
Sveti Vinko Pallotti

Sveti Vinko Pallotti

Vinko Pallotti rođen je 21. travnja 1795. godine u Rimu, od oca Petra Pavla Pallotti i majke Magdalene de Rossi. Njegovo djetinjstvo bilo je prožeto i poticano dubokom vjerom njegovih roditelja. Za svećenika je zaređen 16. svibnja 1818. godine, a nakon ređenja posvetio se oživljavanju kršćanske vjere u tadašnjem Rimskom pučanstvu.

Njegova svećenička i apostolska uloga u Rimu bila je briga za pripadnike raznih slojeva društva u različitim životnim potrebama -briga za siromašne, bolesne i na rubu stojeće ljude tadašnjeg Rima, utemeljenje ustanova poput karitasa, sirotišta i azila, dušobrižništvo vojnika, radnika, studenata i zatvorenika, promicanje i briga o bratstvima i religioznim udruženjima.

Sveti svećenik Vinko Pallotti bio je nadahnut uzvišenim i plemenitim idealom oživljavanja i promicanja vjere i djela milosrđa među katolicima diljem svijeta. Živeći u središtu Crkve te svojim mnogobrojnim apostolskim aktivnostima, uvidio je svu težinu problema s kojima se kršćanstvo suočavalo u doba velikih promjena. Intuitivnom je vizijom shvatio kako ti problemi mogu biti riješeni samo onda kada svaki kršćanin postane svjestan svoje vjerničke odgovornosti i počne surađivati u apostolatu Crkve. To ga je dovelo do utemeljenja jedne zajednice koju je nazvao Družba katoličkoga apostolata, kojoj na jednak način pripadaju i svećenici i redovnici i laici. Kasnije je na toj jezgri osnovao dvije zajednice, jednu za muškarce, a drugu za žene. Bio je to predivan ideal, veoma potreban u vrijeme njegova življenja. No on je još potrebniji danas kada su vjera i djela milosrđa suočeni s još većim preprekama od onih nastalih nakon Francuske revolucije. Nastavi čitati “2201 – Sveti Vinko Pallotti”

1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA

SVETA TEREZIJA OD ISUSA (AVILSKA)
Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. O tome je njemački isusovac Josef Sudbrack napisao vrijednu i stručnu studiju u kojoj pokazuje aktualnost Terezijina iskustva. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Tko si bude dao truda te pročita barem središnje tekstove iz Terezijinih djela, naći će u njima onakve stavove kakvi su i njemu potrebni za njegov osobni duhovni život. Nastavi čitati “1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA”

0709 – Sveti Marko Križevčanin

Sveti Marko Križevčanin, mučenik (1580-1619)
Svetih muževa i žena, dostojnih pohvale, ima u svojoj povijesti svaki kršćanski narod pa tako i hrvatski. To su u prvom redu oni koje i Crkva proslavi častima oltara. Jedan je takav i sveti Marko Križevčanin. Godine 1580. rođen je u Križevcima u tadašnjoj biskupiji, danas nadbiskupiji zagrebačkoj. Jedno je vrijeme bio dušobrižnik u Hrvatskoj dok ga ugarski primas Pázmány nije pozvao u Ugarsku, u Trnavu (danas ja taj grad u Slovačkoj) te imenovao rektorom sjemeništa i kanonikom, a povjerio mu je i upravu opatije Széplak. Od g. 1619. bio je misionar u Košicama. Ondje je radio zajedno s dvojicom isusovaca: Melhiorom Grodzieckim i Stjepanom Pongráczom. Kad je u Košice provalio zapovjednik vojske sedmogradskog kneza Gabriela Bethlena G. Rákóczi, sva su trojica svećenika zbog odbijanja da postanu kalvini podvrgnuti mukama. M. Crisinus i M. Grodziecki poginuše 7., a S. Pongrácz 8. rujna 1619. Godine 1905. proglašeni su blaženima. Relikvije im se nalaze u negdašnjoj isusovačkoj crkvi u Trnavi. Nastavi čitati “0709 – Sveti Marko Križevčanin”

2408 – BL. Miroslav Bulešić

Blaženi Miroslav Bulešić

Djetinjstvo i sjemenišno školovanje

Miroslav Bulešić rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitve i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika «Oče budi volja tvoja», knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj Dobrila. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Budući da je godinu dana bio u pripravnici «Alojzjevišče» u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931/32. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada je, završivši pet razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića («Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom») njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim. Nastavi čitati “2408 – BL. Miroslav Bulešić”

%d blogeri kao ovaj: