2306 – Sveti Josip Cafasso

Sveti Josip Cafasso (1811-1860)

Nije mala stvar biti ispovjednik i duhovni vođa jednom svecu i to takvog formata kakav je bio sv. Ivan don Bosco. Zato je s pravom netko napisao: “Ljudski govoreći, bez sv. Josipa Cafassa ne bismo imali sv. Ivana don Bosca, a vjerojatno ni salezijanske družbe.” Jedan je svetac duhovno rodio i odgojio drugoga. Zato je i papa Pio XI. odličnog duhovnog vodu ne samo Don Bosca, već i tolikih duša, svetoga Josipa Cafassa nazvao “biserom talijanskoga klera”.
Josip Cafasso rodio se 15. siječnja 1811. u Castelnovo d’Asta – danas se to mjesto zove Don Bosco – u Piemontu kao sin vrijedne kršćanske obitelji. Roditelji su mu bili seljaci, ljudi naučeni na rad, ali i ljudi duboke i proživljene vjere. Njihov je pogled na svijet bio skroz-naskroz kršćanski. U njemu su odgojili i svoga sina Giuseppina, krhka tijelom, izobličena rahitisom, ali bistra i nadasve energična dječaka. Njegovo su blijedo lice resila dva sjajna, neobično živa i crna oka, iz kojih je odsijevao čudesan sjaj. Te su oči odavale nevinost i bezazlenost. Kad je došao u školu, njegovi su ga drugovi zbog malena stasa i grbe jako zadirkivali, vrijeđali i izrugivali, pa je morao mnogo pretrpjeti. No unatoč tome on je ipak prema svima ostao dobar i odnosio se prijateljski. I baš je time izvojevao pobjedu jer su ga kasnije svi voljeli i gotovo na rukama nosili. Osjetili su da se u tom dječaku krije neobično dobro i plemenito srce, a to ih je osvajalo i k njemu privlačilo.
Svršivši osnovnu školu u Chieriju, u istom je gradu stupio u sjemenište. Nastavi čitati “2306 – Sveti Josip Cafasso”

0106 – Sveti Justin

Paolo Veronese - Mučeništvo sv. Justina, 1575.g.
Paolo Veronese – Mučeništvo sv. Justina, 1575.g.

Sveti Justin 

Justin se rodio oko 100. godine poslije Krista. Rođen je u poganstvu te je odgojen u kulturi svoga vremena. Pohađao je filozofske škole onoga vremena: stoike, peripatetike, pitagorejce te neoplatoniste. Nakon što je završio škole, djelovao je kao filozof u Ateni. Budući da je htio spoznati istinu, osjećao je da ni u jednoj filozofiji ne može utažiti žeđ za pravom i istinskom spoznajom Boga. Na koncu, upoznao je kršćanstvo oko 130. godine u gradu Efezu. Kao filozof branio je i naučavao novu filozofiju – kršćanstvo.

U Rim dolazi oko 140. te osniva vlastitu filozofsku školu. Tu besplatno uvodi učenike u kršćansku vjeru. U svom životu borio se na poseban način protiv marcionita i gnostika. Jedan od njegovih najpoznatijih učenika bio je Tacijan. Justin je bio optužen za ispovijedanje kršćanske vjere te je umro mučeničkom smrću zajedno sa svojih šest učenika oko 164. godine u Rimu. Nastavi čitati “0106 – Sveti Justin”

1805 – Život Ivana Pavla II.

Život Ivana Pavla II.

Papa Ivan Pavao II.

Ivan Pavao II. 264. je papa, odnosno 263. Petrov nasljednik. Karol Józef Wojtyła, izabran za Papu 16. listopada 1978., rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyłe i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.

Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama g. 1938. upisuje se na sveučilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.

Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Istodobno, jedan je od promicatelja “Rapsodijskog kazališta” koje je također djelovalo u tajnosti.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Poznavajući Wojtyłine iznimne sposobnosti i darovitost tadašnji krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha Wojtyłu šalje na daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao nadbiskup sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu (1962. – 1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudium et spes”. Kardinal Wojtyła sudjelovao je također na pet skupština Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.

Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na 29. rujna 1978. i već 14. listopada otvara se nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.

Za vrijeme svog pontifikata Ivan Pavao II. bio je na 104 apostolska putovanja. Treći posjet Hrvatskoj u lipnju bio je 100. apostolsko putovanje Ivana Pavla II. Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Tomu treba pribrojiti i Papine knjige “Prijeći prag nade” iz 1994., “Dar i otajstvo: uz pedesetu obljetnicu mog svećeništva” iz 1996. i “Rimski triptih” iz 2003.

Prema podacima Tiskovnog ureda Svete Stolice, do 21. veljače 2002. Papa je u tijeku svoje papinske službe predvodio 131 svečanosti proglašenja blaženim na kojima je proglasio 1.282 blaženika te 43 svečanosti proglašenja svetima proglasivši 456 svetaca. Održao je 8 konzistorija na kojima je imenovao 201 kardinala. Predsjedao je i na 6 plenarnih skupština kardinalskog zbora. Od 1978. do danas sazvao je 15 skupština biskupske sinode: 6 općih redovitih (1980., 1983., 1987., 1990., 1994. i 2001.), jednu opću izvanrednu (1985.) i 8 posebnih skupština (1980., 1991., 1994., 1995., 1997., 1998. [2] i 1999).

Niti jedan se papa nije susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija srijedom sudjelovao je do sada više do 16 milijuna hodočasnika, ne ubrajajući u to posebne audijencije i vjerska slavlja. Samo u tijeku Velikog jubileja 2000. u Rim je hodočastilo više od 8 milijuna hodočasnika. Pored toga Papa se susreo s milijunima ljudi tijekom svojih putovanja diljem cijeloga svijeta. Ukupno, s Papom se u Vatikanu ili na njegovim međunarodnim putovanjima, u kojima je prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca, susrelo više od 300 milijuna ljudi. Brojni su također ljudi iz vlasti koje je Papa primio u audijenciju. Dovoljno je podsjetiti na 38 službenih posjeta i drugih 650 audijencija ili susreta s vođama država kao i 212 audijencija i susreta s premijerima raznih država.

Papa Wojtyła je utemeljio institut “Ivan Pavao II.” te institut “Populorum progressio” za domorodačke narode Južne Amerike. Pored toga utemeljio je Papinsku akademiju za život i Papinsku akademiju za društvene znanosti. Ustanovio je Svjetski dan bolesnika (koji se svake godine slavi 11. veljače) te Svjetski dan mladeži.

Vječni Bog pozvao ga je u svoj dom u subotu 2. travnja u 21,37 sati. U času smrti Ivana Pavla II, koji je umro u privatnim vatikanskim odajama, uz njega su u duhu i molitvi bili vjernici širom svijeta, osobito stotinu tisuća na Trgu sv. Petra, a Papin odlazak intenzivno je posredstvom medija pratio čitav svijet.

1405 – SV. MATIJA

Sveti MatijaSVETI MATIJA, apostol
14. SVIBANJ, Blagdan 

Kod apostolske razmjene zemalja koje tek trebaju čuti radosnu vijest i upoznati Isusa Krista, Matiju je zapala jedna zemlja u kojoj su obitavali ljudožderi. U toj je zemlji, sv. Matija bio oslijepljen i bačen u tamnicu, no Bog ga je po Andriji spasio okova te mu vratio vid. Apostol je svoj život okončao mučeničkom smrću, onako kako su mnogi sveti ljudi završavali, hladnokrvno mu je odrubljena glava. ( iz Djela Andrije i Matije)

Zbog toga, na umjetničkim slikama i kipovima, ovog sveca najčešće možemo vidjeti sa bradom, a mesari i stolari ga slave kao svog zaštitnika.  Nastavi čitati “1405 – SV. MATIJA”

1005 – Bl. Ivan Merz – biografija

Blaženi Ivan MerzBl. Ivan Merz – biografija

Blaženi Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. prosinca 1896. Bio je jedinac u obitelj i imao je sretno djetinjstvo i mladost. Iako dolazi iz liberalne sredine, Ivan Merz već u ranoj mladosti prima kršćansku vjeru zaslugom profesora Ljubomira Marakovića koji ga je preko književnosti i umjetnosti usmjeravao prema pravim moralnim i vjerskim vrijednostima. Kasnije za profesora Marakovića Ivan kaže: ,,Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost.“

Nakon mature, 1914. godine Ivan odlazi na Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto jer su roditelji željeli da postane časnik. No nakon tri mjeseca Ivan odustaje jer od početka nije pokazivao volju niti je vidio smisla u vojničkoj službi. Sljedeće godine odlazi na studij prava i književnosti u Beč. Ubrzo dobiva poziv za vojsku i u veljači 1916. je poslan na talijansku frontu gdje ostaje do završetka rata. Okružen strahotom i besmislom ratnih stradanja, u kršćanskoj vjeri prepoznaje duboki smisao i jedinu pravu vrijednost koja pobjeđuje svako zlo. Ova spoznaja ga mijenja i usmjeruje na putu vjere. O tome piše ocu: „Zahvalan sam Bogu što sam sudjelovao u ratu, jer me je rat naučio mnogočemu što ne bih nikada inače spoznao. Želim živo da opet postanem slobodan i da uredim svoj život prema onome što sam spoznao da je pravo.“ Nastavi čitati “1005 – Bl. Ivan Merz – biografija”

2304 – SVETI JURAJ – Životopis

Sveti JurajSVETI JURAJ – Životopis
Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Nastavi čitati “2304 – SVETI JURAJ – Životopis”

0412 – Sv. Barbara – Životopis

Prema predaji, sv. Barbara rođena je koncem osamdesetih godina 3. stoljeća u Nikomediji u Maloj Aziji (današnjem Izmiru). U vrijeme kad je vladao car Maksimijan živio je bogat trgovac purpurom Dioskor (Dioscorus) koji je obožavao idole. Dioskor je imao mladu kćer Barbaru, za koju je sagradio visok  jak toranj u koji ju je zatvorio da je nitko ne vidi jer je bila iznimne ljepote.
Dioskoru su dolazili mnogi knezovi koji su željeli isprositi Barbaru. Dioskor je otišao Barbari i rekao da će je joj doći prosac. Barbara je odbila prosca. Dioskor je otišao u grad, a nakon toga u daleku zemlju gdje je dugo boravio.
Kada je Barbara saznala za kršćanstvo pozvala je vjerskoga učitelja Valerijana prerušenoga u liječnika. Zavoljela je i prihvatila kršćanstvo. Pitala je majstora zašto nije napravio više prozora. Majstor joj je odgovorio da je tako zapovjedio njezin otac. Barbara je zapovjedila da se napravi još jedan prozor. Nastavi čitati “0412 – Sv. Barbara – Životopis”

0412 – Sv. Barbara – mučeništvo

Sv. Barbara – mučeništvo

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi sačuvano je pripovijedanje o mučeništvu sv. Barbare:
»Sv. Barbara je bila djevica i mučenica. Nju je otac poganin ti’ da se uda za poganina. Ona je bila kršćanka, ni se tila udat za poganina, a on ju je zatvori u tamnicu, u tvrđavu je zatvori. Ona se ni tila pokorit, nikako se ni tila udat za toga koga je on ti. I onda je sudi i otkini joj je glavu. Iz njega udri grom i njega ubi. To je isto jedna uspomena, to je ona crikvica kod nas.« 
Hrvatska usmena versificirana legenda, iz Hlašćine kraj Zagreba, pripovijeda o divojci Barbari koja je šetajući govorila da se ona kralja ne bi bojala te bi od dragoga kamena crkvu izgradila. Kraljeve sluge su je uhvatili. Kralj ju je utamničio. Nakon godinu dana stražari su išli pogledati Barbaru divojku. Našli su Barbarine kosti i na kostima golubicu bijelu. Barbara se u nebo prošetala:
Šetala se Barbara divojka
gore dole po širokom polju,
šetjuć mi je rečku govorila:
»Da bi mi se kralja ne bojati,
bi si dala cirkvu zazidati
cirkva bila b’ z dragoga kamena,
turen bil bi iz samoga zlata.
Svaki dan bi k maše došetala,
po talera na oltar metala,
po dva, po tri bogcem razdeljala.«
To začuli slugi i dvorjani,
povedali kralju i kraljici,
vulovili Barbaru divojku,
vergli su je vu tamnu tamnicu.
Nutre budi oko leto dana.
Zminulo je oko leto dana.
Išli gledat Barbare divojke;
nesu našli Barbare divojke,
neg su našli Barbarine kosti,
na kosti je bela golubica,
a nek mi je Barbarne srdašce,
i nek mi je Barbarna dušica,
Barbara se v nebo prošetala.

Krešimir MLAČ (sastavio), Zlatna knjiga hrvatske narodne lirike, Zagreb, Matica hrvatska,
1972, 116-117.

2711 – Sv. Katarina Labouré- Životopis

Bog u srcima poniznih

sv-katarina-laboureČovjek biva zatečen stvarnošću kada ograničenost njegova uma ispuni neograničena Božja prisutnost. Nebo se otvorilo, nježni glas poput lahora zatitrao je  u dubokoj tišini noći. Mili glas poput strune što osvaja dušu, šapatom se zaustavio u jednoj obitelji. Bog si uvijek izabire malene, slabe i ponizne duše da po njima  učini velika djela. Izabrao si je tako Joakima i Anu podarivši im svoju ljepotu i nježnost u sićušnoj kćeri Mariji. Ne bijaše nikada svetijeg braka od ovoga. Sretan je bio trenutak njezina začeća. Bio je to početak sveopćeg spasenja. U mračnom svijetu zasjala je svjetlost kao zvijezda jedne ljetne noći. Bog u svom djelovanju htio je učiniti nešto jedinstveno i svijetu sakriveno. Začeće Marijino bijaše skrovito jer Bogu se tako svidjelo. Radost anđela razlijevala se nebom. Nešto žuđeno rodilo se na zemlji. Netko koga Bog posebno ljubi. Rođenje Marije počelo je prave radosti jer tada je nikla mladica s koje je imao procvjetati cvijet za kojim željno žuđaše kraljevi i proroci od davnina. Čuvana bijaše posebnom milošću kako ju nikakav grijeh ne bi okaljao. Nastavi čitati “2711 – Sv. Katarina Labouré- Životopis”

3110 – Sveti Alfonz Rodriguez, redovnik

Sveti Alfonz Rodriguez, redovnik (1533-1617)

Dok se Ignacio de Loyola nalazio još na naukama u Parizu to oko sebe okupljao sposobne studente dijeleći s njima svoje apostolske ideale, 25. srpnja 1533., na blagdan Sv. Jakova, zaštitnika Španjolske, rodio se u španjolskom gradu Segoviji, a krilu jedne duboko kršćanske i brojne obitelji Alfonso Rodriguez, budući najslavniji brat pomoćnik Družbe Isusove. Bio je drugo po redu dijete obitelji koja će imati 7 sinova i 4 kćeri.

Nastavi čitati “3110 – Sveti Alfonz Rodriguez, redovnik”

%d blogeri kao ovaj: