ŠTO JE TO NEOPROSTIVI GRIJEH ILI GRIJEH PROTIV DUHA SVETOGA? TE TKO JE SAGRIJEŠIO PROTIV DUHA SVETOGA?
Netko me je jednom pitao: Kako ću ja znati jesam li sagriješio protiv Duha Svetoga? I ako jesam, znači li to da sam izgubljen za svu vječnost?
Vrlo lako to možemo znati, jer onaj tko je sagriješio takvim grijehom uopće se ne kaje, uopće ne traži Božje milosrđe, uopće ne razmišlja o sakramentu ispovijedi…
Kratko rečeno o ovom grijehu: Riječ je o ustrajanju u tvrdokornosti, očajanju ili odbijanju bilo kakvih spasonosnih opomena.
Kao posljedica toga dolazi do potpune otupjelosti u savjesti, i takve osobe onda pristaju na sve ono što je protivno Božjem glasu ili objavljenoj Božjoj istini: Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca OTUPJELE SAVJESTI. (1 Tim 4, 1-2)
Ustrajanje u tvrdokornosti i otupjelosti u savjesti možda se najbolje može vidjeti u riječima sv.Stjepana onima koji će ga kamenovati i u njihovoj reakciji na njegove riječi:
TVRDOVRATI I NEOBREZANIH SRDACA I UŠIJU, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.«
Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. (Dj 7, 51-54)
Jer mnogi su NEPOKORNI, praznorječni i zavodnici, … (Tit 1, 10)
… nego su im OKALJANI I RAZUM I SAVJEST. … odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni. (Tit 1, 15-16)
Kod takvih osoba grijeh poprima takvu dimenziju da ga oni niti ne priznaju, a niti žele ispovjediti ili tražiti oproštenje ili osjetiti kajanje.
Primjer osobe koja do kraja ostaje u tvrdokornosti je lijevi razbojnik koji se čak i u takvom stanju izruguje Isusu. Zatim, primjer osobe koja je odbacila Božje milosrđe i priliku za pokajanje je Juda (unatoč svemu što je vidio i doživio s Isusom kroz tri godine). Zatim su tu iz Djela apostolskih Ananija i Safira koji su lagali Duhu Svetom (vidi Dj 5, 1-10)…
Možda je najbolje objašnjena težina ovog grijeha i nemogućnost pokajanja u Poslanici Hebrejima:
Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, NEMOGUĆE JE OPET SE OBNOVITI NA OBRAĆENJE kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: »U oganj!« (Heb 6, 4-8)
Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. (Heb 10, 26-27)
I na kraju nam Katekizam Katoličke Crkve snažno u svezi ovoga lijepo ističe da Božje milosrđe ne pozna granica, ali upozorava: TKO NAMJERNO ODBACI PRIHVATITI BOŽJE MILOSRĐE POKAJANJEM, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. »Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti« (vidi KKC, br. 1864).
ŠEST GRIJEHA PROTIV DUHA SVETOGA:
1. Ne ufati se u spasenje (zdvajati o milosrđu Božjem);
2. Zlo se ufati u spasenje bez dobrih djela (preuzetno se pouzdavati u milosrđe Božje);
3. Protiviti se poznatoj kršćanskoj istini;
4. Zavidjeti duhovnim dobrima svoga bližnjega;
5. Otvrdnuti u grijehu (odbijati spasonosne opomene);
6. Ne pokajati se ni na smrti (namjerno ustrajati u nepokori).
BOŽJE PRAŠTANJE JE PONUĐENO DO KRAJA SVIMA KOJI GA ŽELE
Primjer u tome nam je desni razbojnik koji je zadnjim dahom zavapio Isusu: „Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo.“ A Isus mu je na to rekao: „Još danas ćeš biti sa mnom u Raju.“
Zatim je tu primjer sv. Pavla koji je od progonitelja kršćana postao najrevnijji navjestitelj Radosne vijesti Isusa Krista. Sam o tome piše: Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. (1 Tim 1, 12-13).
Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1 Iv 1, 9)
ZAHVALJUJTE GOSPODINU JER JE DOBAR, JER JE VJEČNA LJUBAV NJEGOVA.
Himan Duhu Svetomu: O dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika
p.P
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.