VELIKI PETAK MUKE I SMRTI ISUSOVE

VELIKI PETAK MUKE I SMRTI ISUSOVE

Središnja poruka vazmenog misterija mogla bi se izraziti u ovome: kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, putem poniženja do uzvišenja. O tom događaju najdublje razmišljamo u svetom trodnevlju: Velik četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Ovo liturgijsko vrijeme na poseban je način prikladno da kroz promišljanje Božje patnje i smrti dublje shvatimo smisao i značenje ljudske patnje i umiranja uopće. Čovjeku nikada nije bilo lako prihvaćati patnju i križ, i nije mali broj onih koji se zgražaju nad patnjama nedužnih i nevinih. Jednostavno, kultura i društvo sklono uživanju nije sklono prihvaćanju kršćanskog simbola – križa. Današnji čovjek ulaže puno snage i novca kako bi sebi uredio što bezbolniji život. Pa ipak, postoje trpljenje i križ s kojim se moramo suočiti. Jer vrijeme u kojem živimo jednostavno je prožeto tolikim ljudskim trpljenjima i tragedijama koje nas prisiljavaju da o njima promišljamo i da otkrivamo njihov smisao. Prepoznajemo kako su trpljenje i smrt zajednička baština cijeloga čovječanstva. Pred licem smrti i trpljenja nema povlaštenih i pošteđenih. Na tom smo području svi jednaki. Osjećamo se bespomoćnima i tražimo uporište kako nadvladati ono što beskrajno nadilazi ljudsku moć

VELIKI PETAK – Nakon teškog trenutka, nikada ne ostaješ isti.

Nakon teškog trenutka, nikada ne ostaješ isti.

VELIKI PETAK

Veliki tjedan – Petak

Danas je dan kada je Isus umro. Ne negdje na krevetu i u tišini sobe okružen svojim najbližima. Ne utješen i pomognut u svojim zadnjim trenutcima. Njegova je smrt bila strašna i okrutna. Božji Sin i naš Spasitelj podnio je bolnu i sramotnu smrt.

Smrt je naš najveći i posljednji protivnik. S njom se svatko mora jednoga dana susresti. Možemo ne misliti na nju, bježati od nje, praviti se kao da je nema, zatvarati oči pred njom, ali ona nam neumitno prilazi, ništa je ne može zaustaviti i svakome će jednoga dana pokucati na njegova vrata života.Smrt je zadnji ali nasreću ne i nepobjedivi naš takmac i suparnik. Nakon Isusove smrti sve se primijenilo. Tako zajedno sa sv. Pavlom možemo hrabro i u vjeri reći: „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“

VELIKI PETAK – Dan šutnje

VELIKI TJEDAN – PETAK

Veliki petak je dan šutnje …

Na Veliki petak Crkva ne slavi ni Euharistiju, jer je to dan Kristove žrtve. Crkva danas šuti kako bi se čuo Božji krik, koji s križa poručuje čovjeku da ga voli, unatoč svemu što je učinio. Crkva stoga kleči pred Križem i sluša Isusove riječi: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine”
Svima nam je potreban oprost.

Na Veliki petak otkrivamo neizmjernu Božju ljubav, slušamo riječi koje Isus govori raskajanom razbojniku – da će još danas biti s njim u raju. Svaki kršćanin želi da te riječi budu njemu upućene, da ga prate u posljednjem trenutku života i ispune nadom.

VELIKI PETAK

VELIKI TJEDAN – PETAK

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Slavi se u petak prije Uskrsa. Na ovaj se dan kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i nakoncu same smrti. Ovo je jedini dan kada se zabranjuje slaviti sveta misna otajstva. Naime, sveta je misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na taj je dan sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu. Stoga Katolička Crkva taj dan ne slavi misnu žrtvu. Veliki petak zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.
Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, tj. njegovu ogoljenost, ali je to ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Učiteljem. Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikog petka: čitanje Svetoga pisma i navještaj muke, poklon i ljubljenje križa te sv. Pričest. Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkiva pokriveno raspelo pjevajući: “Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!”. Na to narod odgovara: “Dođite, poklonimo se!”

 

VELIKI PETAK – JUTARNJA MOLITVA

VELIKI TJEDAN – PETAK
JUTARNJA MOLITVA

Oče nebeski, hvala Ti za Tvoju beskrajnu ljubav u kojoj si predao svoga Sina da umre na križu za mene grešnika. Isuse, moj Spasitelju, hvala Ti što si uzeo moje grijehe i prokletstva i ponio ih na svom tijelu na križ. Hvala Ti što mi daješ Duha Svetoga. Duše Sveti, zahvaljujem Ti što me činiš djetetom Boga Oca i bratom Isusa Krista. Gospodine, Duše Sveti, žao mi je zbog svih mojih grijeha koje sam počinio opirući se Tvojoj snazi i djelovanju. Oprosti mi sve. Prihvaćam Isusa kao jedinog Gospodara svoga života. Bože, Duše Sveti, Ti ljubavi Oca i Sina, da bih sasvim pripadao Tebi, posvećujem Ti sada svoje tijelo i dušu, svoj um i cijelo biće, misli i želje, riječi i djela, radosti i tuge, svoj život i smrt. Ti budi Gospodar moga života. Duše ljubavi, ispuni me, posveti me, osnaži me, vodi me

VELIKI PETAK – MISNA ČITANJA

VELIKI PETAK – PETAK MUKE GOSPODNJE

MISNA ČITANJA
📖: Iz 52,13 – 53,12; Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; Heb 4,14-16; 5,7-9; Iv 18,1 – 19,42

Prvo čitanje: Iz 52, 13 – 53, 12
Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Gle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!
Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:
»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«
Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja,
prezren bijaše, obescijenjen.
On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.
Poput stada svi smo mi lutali, svatko je svojim okrenuo putem.
A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori.
Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori.
Iz pritvora je i sa suda otet; tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen.
Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bī s bogatima, premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše.
Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sām se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.
Riječ Gospodnja.

VELIKI ČETVRTAK – VEČERNJA MOLITVA

VELIKI ČETVRTAK
ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE

VEČERNJA MOLITVA

Pitamo se danas: Kakav je to Bog,
koji je uprljao ruke zemljanim prahom
i našim znojnim koracima?
Kakav je to Bog koji se zanima
za naše strmine i lutanja?
Izaziva Bog da i mi jedni drugima
peremo noge, služimo,
poštujemo tuđe nevolje,
čak i onda kada nam je neugodno,
kada se sramimo
i kada nemamo snage reći drugima
da nam je do njih stalo.
Kakav je to Bog koji sjeda za stol
s ljudima koji će ga izdati i zatajiti
i koji kaže: »Vas sam nazvao prijateljima!«?
Kakav je to Bog koji želi postati našom hranom
da bude nošen, da bude u nama i mi u njemu,
bez obzira na naše nedorečenosti, neistine i
padove; ljutnje, ograničenosti, nevjere…?
Hoćemo li razumjeti Boga Velikoga četvrtka,
Boga euharistije?

Euharistijska služba

Euharistijska služba

Započinje prinošenjem darova kruha i vina na oltaru darovnom molitvom.
Slijedi kanon ili velika euharistijska molitva. Ona počinje predslovljem, a završava žrtvenim prinosom. Prilikom predslovlja svećenik kaže: “Gospodin s vama”, a vjernici odgovaraju: “I s duhom tvojim”. Svećenik nastavlja: “Gore srca”, a vjernici kažu: “Imamo kod Gospodina” te svećenik moli: “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!”, a odgovor vjernika je: “Dostojno je i pravedno!” Na kraju predslovlja pjeva se ili moli: “Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot …”

U euharistijskoj molitvi moli se Duha Svetoga, da posveti kruh i vino. Bitan dio je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. Svećenik u Isusovo ime nad kruhom izgovara: “Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati.”
Vjernici za to vrijeme uglavnom kleče

11.04.2015.

VELIKI ČETVRTAK – Razmatranja

VELIKI ČETVRTAK
ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE

Papa Ivan Pavao II. kaže:» Čovjek je put Crkve!» Kršćanstvo nije nastalo da bude samo religija, tj. štovanje Boga, već je rođeno iz strastvene ljubavi za čovjekom i njegovom srećom. «Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!» Veli i to: »Po tom će ljudi znati da ste moji učenici!» A to je bit kršćanske ljubavi koju upravo slavimo na Veliki četvrtak kada je Krist svima oprao noge.
Braćo i sestre, eto to je kršćanstvo! I to je razlog što nas Crkva svake godine na početku korizme zove na razmišljanje o životu, o nama, o svijetu u kojem živimo, a kroz misterije Velikog tjedna nam pokazuje da je ih je moguće ostvariti jer je Krist to već učinio. Biti kršćanin znači postati puni čovjek, čovjek Božji, čovjek za druge, poput samog Krista. Samo tako i jedino tako se ulazi u slavu. Za kršćanina u životu nema «sjenica», nema zapećaka, nema izolacije kada je u pitanju čovjek i život. Traženje sjenica, poput Petra, znači traženje iluzija i sreće izvan Boga jer naš Bog nije ostao izoliran i sretan sam u sebi, već se spustio u naš jadni i kukavni svijet da ga učini sretnim. No, On zato danas treba nas ljude, On treba naše oči i uši, naše ruke i noge, on treba naša srca i naša dobra djela!
I još samo jedno: žrtvovati se za druge «do smrti, smrti na križu» je jedini put sreće i jedini put smislenog života koji dovodi do Boga i potpunog preobraženja! A toga smo svi, i kao Crkva, i kao narod, i kao pojedinci, danas veoma potrebni!