Oproštajno pismo

 

Oproštajno pismo

Оvo je oproštajno pismo jednog genija. Gabrijel Garsija je najpoznatiji kolumbijski pisac, najviše zahvaljujući njegovom djelu “Sto godina samoće“.

On se povukao iz javnog života iz zdravstvenih razloga. Imao je rak limfnih žlezda i stanje mu se stalno pogoršavalo. Svojim prijateljima je poslao oproštajno pismo koje se raširilo svijetom i iz koga možete izvući zaista lijepu životnu pouku. Pročitajte ga jer je kratko i unikatno, a napisao ga je jedan od najpoznatijih pisaca današnjice.

“Кada bi samo na trenutak Bog zaboravio da sam zakrpljena marioneta i kada bi mi podario samo još jednu zakrpu života: VRIJEME bih iskoristio mnogo bolje i intenzivnije.

Najvjerovatnije ne bih rekao sve što mislim, ali bih razmislio šta govorim. Ocjenjivao bih stvari ne prema njihovoj vrijednosti već prema njihovom značenju.

Manje bih spavao – više bih sanjao, zato što svakog minuta od kako zatvorimo oči, gubimo 60 sekundi svjetlosti. Produžio bih kada drugi zaostanu, bio bih budan kada drugi spavaju. Nastavi čitati

Oglasi

Priča o vjeri

Priča o vjeri

Jedan je poslovni čovjek bio u dugovima do grla i nije vidio izlaz. Dugovao je banci, a istovremeno su njegovi dobavljači tražili isplatu.

Otišao je u park kako bi nekako pokušao očistiti negativne misli iz uma. Nslonio je glavu na ruke i razmišljao o idejama koje bi ga mogle spasiti od bankrota. Odjednom se pred njime pojavio neki starac.

“Vidim da te nešto muči”, rekao je. ”Želiš li to podijeliti sa mnom?”

Poslovni čovjek mu je sve ispričao, a starac ga je slušao bez prekidanja. A onda je rekao:

“Mislim da ti mogu pomoći.” Pitao ga je za ime, ispisao ček i pružio ga poslovnom čovjeku.

“Uzmi ovaj novac. Naći ćemo se za godinu dana i možeš mi ga onda vratiti.”

Muškarac nije stigao ništa reći, starac se izgubio u gužvi. Nastavi čitati

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Presveto Srce Isusovo

Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

Gospodine,
tako nas silno ljubiš, svim svojim Srcem.
Srcem koje je postalo simbol ljubavi.
Tvoja ljubav nije polovična, nikome se ne želi uskratiti.
Kod Tebe i uz Tebe svatko može rasti
i osjetiti da ima potpunu slobodu.
Živiš da bi ljubio do kraja.
Živiš jer ljubiš, živiš da ljubiš.

Isuse, Ti poznaješ moje srce.
Pomozi mi Isuse da u svojoj sitničavosti ne mjerim,
ne uspoređujem svoje postupke i postupke drugih.
Pomozi mi da da u meni prevlada ljubav, a ne Zakon.
Pomozi mi da ne padnem u zamku ne davati se više
no što je to Zakonom određeno.
Pomozi mi da ne smirujem svoju savjest pitanjem o tome
koliko sam dužna dati,
samo da ne bih dala koliko traži potreba i nevolja drugih.

Pomozi mi, Isuse, da ne raspravljam o dužnostima i pravima
po kojima ću baštiniti Nebo, da ne živim proračunato.
Jer, za ljubav si me stvorio.
Pomozi mi da Tvoj Zakon ne svodim na razinu: moraš – ne smiješ.
Već da budem osoba, ljubav dokraja,
da poput Tebe imam srce za svakoga.

Smiluj mi se, Gospodine.
Često sam sumnjala u Tvoju ljubav.
Često sam pomislila da si me zaboravio.
Željela sam biti ljubljena, a nisam bila spremna ljubiti,
ljubiti bez očekivanja da budem ljubljena.
Mnogo si mi oprostio, a sama ponekad teško praštam.
Mnogo mi daješ, a sama ponekad teško dajem
bez očekivanja da bude uzvraćeno.

Smiluj se svim onim trenucima
kad Tvoja ljubav u meni nije bila ljubljena.
Kad si bio raspet mojom sebičnošću.
Kad je Tvoje Srce bilo ranjeno mojom zloćom.

Zagrli me svojom dobrotom.
Ljubavi do kraja razdana, rani me svojom velikodušnošću.
Pouči me svjetlom svoje Riječi.
Prati me na mojim putevima, oboružaj me poniznošću.
Osvoji me za sebe, oživi me snagom praštanja.
Oslobodi me od suvišnih želja.
Prigli me u svoje naručje.

Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce moje po Srcu svome.

Tajanstvene stepenice

Tajanstvene stepenice
Loretto kapela (napravljena 1873.godine) se nalazi u gradu Santa Fe, država Novi Meksiko.
Ova kapela ima 250 tisuća posjetioca godišnje, koji dolaze da vide stepenište, staro preko 130 godina.
To je ono što čini ovu kapelu drugačijom. Nakon što je kapela izgrađena, krajem XIV stoljeća, časne sestre su primjetile da nedostaju stepenice, koje bi vodile u galeriju.

Provele su devet dana moleći Sv. Josipa da im pomogne jer je on bio zaštitnik stolara… Zadnji dan molitve na vrata im je pokucao stranac i rekao im da je on stolar, koji bi im mogao pomoći u pravljenju stepeništa. On je SAM konstruirao stepenice, koje se mogu nazvati vrhuncem stolarije. Niko nije mogao shvatiti kako stepenište može držati samo sebe, kad im nedostaje centralni, noseći stup.

Proces je trajao šest mjeseci, a stolar, koji nije upotrijebio ni jedan čavao, šaraf, kao ni lijepilo da sastavi stepenice, nestao je po završetku posla, ne uzevši novac. Od tada ide priča po Santa Feu da je stolar bio Sv.Josip – osobno i zbog toga je stepenište postalo mjesto hodočašća.

Tri misterije se napominju u kapeli Loretto:
1. Nikada nije identificiran čovjek koji je napravio stepenice…
2. …arhitekti, stručnjaci, inženjeri, svi kažu da ne mogu shvatiti kako se stepenište može držati samo od sebe, bez nosećeg (potpornog) stupa, bez čavala i ljepila…
3. Treća je misterija drvo od kojeg su stepenice napravljene… odakle potječe drvo… nakon ispitivanja, pronašli su da je drvo od kojeg su napravljene stube ne ne postoji u cijelom tom području.

Još jedan detalj koji povećava vjerovanje u čudo: stubište ima 33 stube-Isusove godine starosti… slike pogledajte na

http://www.lorettochapel.com

 

Krist ti je blizu

Uskrsnuo jeKrist ti je blizu
Krist, Uskrsli, blizu ti je.
Kao nutarnji glas čuje se u tebi i tvoj je glas molitva.
Makar tvoja usta bila zatvorena, tvoje srce tiho osluškuje, otvoreno pred Bogom.
Ako riječima moliš, one su ponekad siromašne i nespretne.
Kod molitve u samoći govor malo znači,
nikome ne smeta, nikome ne vrijeđa uši.
I Krist se tebi obraća i događajima.
Nadahnjuje, potiče te na pitanja;
izviru iz tebe i moraš se njima baviti.
Zadržiš li i samo jednu jedinu riječ,
ova će ti riječ otvoriti put.
I u tebi molitvu:
… Isuse kriste, tajnovita nazočnosti,
čekao si me.
U dubini mojih proturječnosti, da, pobune u meni,
opet me prosvjetlila jasnoća tvoga Evanđelja:
tvoja ljubav nije prazna riječ, ona je čvrsta nazočnost,
tvoje povjerenje, tvoje oproštenje. –
Shvatio: Ti Uskrsli, živiš po svojemu Duhu u meni.“
Roger Schutz

VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Citati

Uskrs je eksplozija svjetla, mira, slobode i ljubavi❤  ❤ ❤ Uskrs je eksplozija svjetla, mira, slobode i ljubavi. Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u povjerenje, u ljudskost koja više nikada ne može prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u sve neprijatelje čovječanstva. Uskrs je dan čovjeka, to je dan vječne nade, dan nove povijesti čovječanstva. ❤  ❤ ❤

Donosim ti Uskrs

Donosim ti Uskrs
Noćas rušim nemir u dušama onih koji su daleko od Oca mojega.
Noćas donosim mir tu gdje je nemir.
Noćas donosim radost tu gdje je žalost.
Noćas donosim utjehu tu gdje je patnja.
Noćas donosim smisao tvojem križu.
Noćas donosim ljubav tu gdje je mržnja.
Noćas donosim pravdu tu gdje je nepravda.
Noćas donosim život i pobjeđujem smrt.
Noćas donosim Uskrs u tvojem srcu.
Samo mi vjeruj…♥

Isus

 

Veliki tjedan – Subota

Veliki tjedan – Subota

U ovoj subotnjoj tišini odjekuju Isusove riječi koje je izgovorio u zadnjim trenutcima svoga života koje je proveo ne križu. Svaki je evanđelist s puno truda i osjećaja ispisivao svoje izvješće o Isusovoj muci. Ta izvješća su najvažniji dio njihovih evanđelja i stoga zauzimaju i najviše prostora u njihovim knjigama.

Danas, kada je mirno na Kalvariji, želimo posebno posvijestiti i doživjeti posljednje Isusove riječi koje je Isus izgovorio viseći na križu, a zapisao ih je sv. Luka. On je puno slušao i čuo o Isusu od blažene djevice Marije. Ona je najsnažnije suosjećala sa svojim sinom u tim zadnjim trenutcima njegova života. Pratila ga je do kraja i najbolje čula što je govorio kad je bio na križu. Stoga ne čudi da nam sv. Luka jedini donosi neke Isusove riječi koje je izgovorio u tim zadnjim trenutcima svoga života. Nastavi čitati

POSLJEDNJA VEČERA

  • Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala : Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

Isus ostaje zauvijek s nama u svetoj hostiji, stvarno i uistinu prisutan, sa svojom biti. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. One noći učenici su se radovali vidljivoj nazočnosti Isusa, koji se predavao njima i svim ljudima.

Posljednja večera započela je zalaskom sunca. Isus recitira psalme sabranim i jasnim glasom. Sveti Ivan nam je prenio koliko je Isus žarko želio biti na toj večeri sa svojim učenicima. Isus je preplavljen ljubavlju i nježnošću prema učenicima: »Dječice…« nježno im govori. »Gospodin je želio ovom okupljanju dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima nikad ne ćemo prestati razmišljati. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i beskrajno tužna prigoda u kojoj se tajnovito objavljuju božanska obećanja i daleke vizije. Povrh svega, osjeća se tužan nagovještaj smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, napuštenosti, žrtvovanja. Razgovor zamire, dok Isusove riječi neprestano teku, nove i beskrajno nježne, usmjerene prema vrhunskom nagovještaju dubine otajstva, kao da lebde između života i smrti.«

Na ovaj Veliki četvrtak mogli bismo se, zaključujući ove trenutke molitve, zapitati primjećuju li ljudi s kojima provodimo najveći dio života da smo Kristovi učenici. Dajemo li im to na znanje svojom srdačnosti, razumijevanjem, prihvaćanjem? Trudimo li se nikad ne posustati u ljubavi u mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti odnose s ljudima s kojima smo postupali loše? Pokazujemo li bližnjima na mnogo načina ljubav: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, uobičajenim osmijehom i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutosti za njihove probleme, malom neprimjetnom pomoći… »Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.«

Uistinu su blizu dani muke našega Gospodina. Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. »Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)«