Volim te zauvijek

Volim te zauvijek (roditeljska ljubav)
Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti.
Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka i trčao po cijeloj kući. Skidao je sve knjige s polica. Izvlačio je svu hranu iz hladnjaka i čak je uzeo sat svoje majke, bacio ga u WC školjku i povukao vodu. Ponekad bi njegova majka rekla:
“Ovaj klinac me naprosto IZLUĐUJE!”
Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag.
Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek,
Volim te beskrajno,
Dok god sam živa
moja beba ćeš biti. Nastavi čitati

Oglasi

Ponedjeljak – Riječ za tebe – 28. NKG(C)

 

ponedjeljak-rijec48d-za-tebe-28-nkgcPonedjeljak – Riječ za tebe – 28. NKG(C)

Pomoli se i onda kada ti nije teško kada ne boli. Ne traži Boga svoga samo tužna srca već i radosna,vedra sa osmjehom. Zahvali mu se za dobre a i za loše dane jer si živ dobri čovječe, jer imaš priliku osjećati…Disati…Ljubiti. Prigrli svoje slatko, prigrli svoje gorko i zbrajaj uspjehe koje si učinio te budi radostan što živiš !

0410 Franjino svjedočanstvo

Franjino svjedočanstvo

Isus je pronašao i pozvao Mateja da pođe za njim. Je li on zaslužio svojim životom? Vjerojatno ne!? Na njega su gledali kao izdajicu svoga naroda jer je radio za Rimljane ikao onoga koji je iznuđivao novac od naroda. U očima Židova on je bio veliki grešnik.
Pismoznanci i farizeji bili su šokirani kad su vidjeli da se Isus nalazi u njegovoj kući. Čudili su se i pitali kako Isus može biti s carinicima i grešnicima?! To je ljudsko razmišljanje i ljudski pogled na čovjeka i njegov život. Isus. „Nisam došao suditi nego spasiti!“
Franjo je ne samo učio nego i naučio Isusovu lekciju. Iz života sv. Franje:
Jednog su dana tri razbojnika došla moliti za hranu u Monte Casale gdje su braća sv. Franje živjela. Gvardijan braće znao je da su to bili zli ljudi i nije im dao ući unutra. Štoviše, on ih je izgrdio zbog zločina koja čine i nije mogao zamisliti kako se usude biti tako drski da traže hranu koja pripada Božjim slugama! Kad se Franjo vratio s torbom kruha i vrčem vina što je isprosio, bio je vrlo tužan kad je čuo što se dogodilo.
Franjo je vrlo dobro poznavao ljude. Znao je da se uzaludno propovijeda gladnom želucu, a znao je i to da Rim nije sagrađen u jednom danu. Ovaj je događaj bio trenutak u kojem se mogu doslovno primjeniti riječi Evanđelja: „Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Ne čine li to i carinici? Činite dobro ne nadajući se ničemu i bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i nezahvalnima i zlima.“
Stoga Franjo reče gvardijanu: „Grešnici će se vratiti Bogu svetom krotkošću, a ne grubim vrijeđanjem. Zbog toga Isus Krist, čije smo evanđelje obećali opsluživati, kaže da zdravi nisu potrebni liječnika nego bolesni i da on nije došao radi pravednih nego radi zlih (grešnih).“
Franjo je tada zapovjedio gvardijanu da pronađe razbojnike i ponudi im kruh i vino što je on upravo isprosio. Kad ih pronađe, neka klekne pred njih i traži oproštenje za svoju grubost. Osim toga, neka ih moli da mu obećaju kako više neće činiti zlo zbog Franje i straha Božjega. Ako to obećaju, Franjo će se pobrinuti za sve njihove potrebe.
Gvardijan je učinio kako mu je Franjo zapovjedio. Nakon što su se najeli i poslušali ponizne riječi gvardijana, razbojnici su počeli shvaćati kako su bili zli, iako nisu imali grižnju savjesti do tog trenutka.
Razbojnici su odlučili vratiti k Franji s nakanom da vide mogu li se nadati Božjem milosrđu iako su bili krivi zbog velikih zločina. Franjo ih je ljubazno pozdravio i uvjerio da su Božja dobrota i milosrđe beskrajni. Kao rezultat Franjine brige i dobrote, razbojnici su se pridružili manjoj braći.
Čini se da je Franjo bio sposoban objasniti tko je Bog. Mnogim ljudima je drago čuti o Božjoj ljubavi, milosrđu i dobroti. Ali to njima može značiti da je Bog slab i da se oni mogu lako izvući sa svojim grijesima. Bog je kao djed ili roditelj odraslih koji nam dopušta učiniti što želimo sve dok ne štetimo drugima. Takvi ljudi zaborave da Bog također zahtjeva kajanje i obraćenje.
Drugima se opet sviđa slušati o veličanstvu i snazi Božjoj što za njih znači da je Bog daleko. Njima je dovljno vršiti zapovijedi ako žele imati dobar odnos s Bogom. To im stvara ugodan osjećaj iako je činjenica da je njihov odnos prema Bogu vrlo minimalan.
Franjo je vrlo dobro shvatio ljubav, dobrotu i milosrđe Božje jer je i sâm to bio doživio. Bog želi kajanje svakog grešnika i Franjo je sigurno bio jedan od najsnažnijih posrednika. Budimo i mi, svojim životom i riječima, oni koji će služiti kao posrednici između Boga i grešnika, a ne oni koji će ih osuđivati i ne dopuštati im da nam se približe.

 

24. NKG – Utorak – Riječ za tebe

Ustani iz smrti na život

Svaki put, kada teško sagriješimo mi ubijamo Boga u svojoj duši, zato je naš život pred Bogom mrtav, nevrijedan život.
Ali Bog u svom milosrđu ne ostavlja čovjeka u smrti, nego ga poziva na uskrsnuće, na život.
Isus kaže tebi, brate i sestro: „Tebi kažem ustani.“ Ustani iz smrti na život.
Tebi, koji svojim jezikom izgovaraš najteže psovke,
tebi koji si duboko zaglibio u alkohol,
drogu i razne druge opijate,
tebi koji se baviš nemoralnim poslovima,
tebi koji si izgubio vjeru,
tebi koji si izgubio smisao života,
tebi koji si zanemario svoj kršćanski život.
Tebi kažem ustani. Nastavi čitati

Voliš li me zaista?

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.

On me upitao: ”Voliš li me?”
Odgovorio sam: ”Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!”

Zatim je pitao: ”Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?”
Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ”To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.”

Tada je Gospodin rekao: ”Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?”
Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:”Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.”

Nadalje me Gospodin pitao: ”Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?”
Kako bih mogao bilo što čuti ako bih bio gluh? Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ”To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.”

Zatim je Gospodin ponovno pitao: ”Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?”
Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek s pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ”Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.”

No Gospodin je opet pitao: ”Voliš li me zaista?”
S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: ”Da, Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!” Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali…

Bog me je upitao: ”ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?”

Odgovorio sam: ”Jer sam samo čovjek i nisam savršen.”

“Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?”

Odgovorile su samo suze.

Gospodin je nastavio: ”Zašto pjevaš samo na Misi? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?”

Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze.

”Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?”

Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.

Želiš još duhovnih priča? Pridruži nam se:

”Tvoj život je blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.”

”VOLIŠ LI ME ZAISTA?”

Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerojatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo?

Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam: ”Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.”

Gospodin je odgovorio: ”To je moja milost, dijete moje.”

Upitao sam: ”Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?”
Gospodin je odgovorio: ”Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.”

Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: ”Koliko ti mene voliš?

Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.

Nepoznati autor

Nemoj plakati

Nemoj plakati, – šapnuo mi je anđeo na ramenu.
Svatko ima svoju bol.
Taj teret koji je namjenjen tebi,
dužan si nositi do kraja!
Ne plači! Nije dobro sudbinu proklinjati.
Daj da suzu tvoju krilom obrišem …
Tako bi želio stisnuti te k sebi
I otrgnut te od te tuge u tebi …
Ne plači! Ne! S tobom ćemo sve proći …
Zajedno ćemo izdržati! I sreću ti poznaješ…
Ljubav i vjera vladat će u domu tvom
i na nebu zvijezde će jače zasjati …
Ali ne, nisam slušao, jecao sam.
I onda kao molitva sa usta mojih se otkine …
Možda nije sve uzalud …
Gospodin sve teže i teže, samo jakima daje.

n.a.

0809 U društvu s Marijom

mala gospaU društvu s Marijom

Ako imaš Marijinu sliku, sjedeći ili stojeći zagledaj se u nju. Tek toliko da si posvijestiš da je Blažena Djevica Marija zaista tu. Jer, osoba s duhovnim kvalitetama tijela jest svugdje. Posebno ondje gdje je tvoja ljubav prema Mariji i njezina prema tebi. Ostani u toj snažnoj Marijinoj prisutnosti.

Tiho srcem izgovaraj: ZDRAVO, MARIJO, zdravo,majko! Sve dok te ne zahvati istina Marijine nazočnosti. Osluškuj njezin govor u svom srcu, u svojim osjećajima, u svome duhu. Slušaj, ali se zato duboko smiri i opusti. Govori Mariji kao prijateljici i majci. Razgovaraj s njome. Pusti neka te nosi jednostavna vjera. Možeš i zapjevati Isusovoj i svojoj Majci. Nastavi čitati

Na njegovu mjestu

Na njegovu mjestu

Stari pustinjak Sebastijan običavao je moliti u malom osamljenom svetištu na brežuljku. U svetištu se častilo čudotvorno raspelo koje ljudi bijahu prozvali „Milosni Krist“. Odasvud su dolazili da nađu milost i izmole pomoć.

Jednoga dana stari pustinjak odluči izmoliti milost i za sebe. Klečeći pred raspelom, molio je: „Gospodine, želio bih trpjeti s Tobom. Prepusti mi svoje mjesto. Želim biti na križu umjesto Tebe.“

Očiju uprtih u Raspetoga, šutke je čekao odgovor. Raspeti odjednom poče micati usnama i reče mu: „Prijatelju, prihvaćam tvoju želju, ali pod jednim uvjetom: što god da se dogodi, što god da vidiš, ne smiješ progovoriti ni riječi“.

„Obećavam Ti, Gospodine.“

I zamijeniše se.

Nitko od vjernika nije zapazio da je na križu pribit Sebastijan, dok Gospodin kleči na njegovu mjestu. Pobožni su ljudi mimohodili, zazivajući milosti, a Sebastijan, vjeran svojem obećanju, nije progovorio ni riječi.

Ali jednog dana stigao je neki bogataš i, nakon što se pomolio, zaboravio je na klecalu kesu punu zlatnika. Sebastijan to vidje, ali nije rekao ništa. Nije progovorio ni sat vremena nakon toga, kad je stigao neki siromah, koji je, ne vjerujući tolikoj sreći, uzeo kesu i sav radostan odjurio. Sebastijan nije prozborio ništa ni kad je preda nj kleknuo mladić moleći njegovu zaštitu, jer je odlazio na dugo putovanje brodom. No nije izdržao kad je vidio bogataša koji je dojurio bez daha i, misleći da je mladić uzeo njegove zlatnike, počeo vikati iz svega glasa pozivajući žandare da ga uhite.

Tad se začuo povik: „Stanite!“

Začuđeni ljudi su gledali u raspelo koje bijaše progovorilo. Sebastijan je objasnio sve što se dogodilo i bogataš se dao u potragu za siromahom. Mladić je žurno krenuo prema gradu da ne bi propustio brod. Kad u svetištu više ne bijaše nikoga, Krist se obrati Sebastijanu i ukori ga.

„Siđi s križa. Nisi dostojan da budeš na mom mjestu, nisi znao šutjeti.“ Nastavi čitati