BOŽJE MILOSRĐE


BOŽJE MILOSRĐE

Benediktincu, p. Riccardiu, dolazi mladić sav zbunjen. Baca se na koljena i govori:
– Oče, počinio sam sve grijehe.
– Sve, manje jedan – odgovara mu ispovjednik.
– Ja vam kažem sve, jer nema ga koji nisam učinio.

  • Ja opet ponavljam da ti nedostaje jedan.
  • Koji?
  • Onaj da nisi posumnjao u Božje milosrđe. I zato si došao da se ispovjediš. Može biti da si ti i počinio sve grijehe, grijehe svake vrste. Ali, budući da nisi posumnjao u Božju dobrotu, Bog ti ih sve oprašta.

02. KOR – VEČERNJA MOLITVA – e

Večernja molitvaII. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
02. KOR –  Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima, za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.
Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata!
Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?
Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine, čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.
Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodostatnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost, da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

Fra Zvjezdan Linić

Budite i sutra s nama i čitajte nas…pišite nam… Želimo vam mirnu i blagoslovljenu noć…

01. NKG – RAZMATRANJA – g

prayer-walk

I. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
01. NKG  –  Svagdan

RAZMATRANJA

Molim za milost: da budem zahvalan što kao grješnik mogu sjesti za Gospodinov stol.

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu, i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.

Običan dan. Kao mnogi drugi. I Sv. Marko uobičajeno počima opisivati novi događaj. Kao da se ništa novog ne događa. Isus je ponovno uz more. Opet je mnoštvo uz njega. On ih ponovno poučava.

I Levij je bio na svom uobičajenom poslu. Kao i svaki drugi dan došao ja u svoj ured ne očekujući ništa posebno. Ili, možda, ipak! Toga dana se nešto nesvakidašnje dogodilo. Pokraj njegova ureda prolazio je Rabin Isus iz Nazareta. Pogledi su im se susreli. Slijedio je poziv i odziv. Kao da su se dogovorili i čekali jedan na drugoga. Ni u ovom pozivu nema nikakvog objašnjenja. Nikakve garancije, nikakvih obećanja. Kao što ništa od toga nije bilo ni u pozivima braće  Šimuna i Andrije, Ivana i Jakova. Ništa doli Isusova riječ. Levij u svom odzivu nije ništa manje spreman od četvorice prvih pozvanih. S njime se povećava krug učenika. On je peti učenik. I njega Isus nalazi na poslu, na obali. Ali on nije ribar i posao mu je “strašan”.

Carinike su promatrali kao profesionalne grešnike. U svom su poslu surađivali s Rimljanima koji su među porobljenim narodima nalazili svoje suradnike što su za njih ubirali porez. Tako su carinici dolazili u dodir s nežidovima i po židovskom zakonu postajali “nečisti”. Trajno su kršili zakon. K tome su se i bogatili na nepravedan način, ubirući više poreza nego što im je bilo propisano. Zato ih nisu voljeli ni Židovi ni Rimljani. Svi su ih prezirali.

Za Isusa to ništa ne vrijedi. Svojim postupkom ponovno sve iznenađuje. Njegov pogled gleda dublje, ispod onoga što se vidi i očituje na svjetlu dana. Tko zna zašto je Levij bio tu i kako je dospio na to mjesto. Možda se već htio toga riješiti, ali nije našao ni prilike ni načina. Svakako, Isus je vidio njegovo srce. On je znao što je u njemu. Levij mu se svidio i on ga zove.

Gospodine, hvala ti što nikoga ne zapostavljaš. Ne obazireš se na ljestvicu vrijednosti koju svijet uspostavlja. Hvala što ti je oko pronicavo, a srce milosrdno. Pomozi mi da znam voljeti drugoga jer je čovjek, a ne jer vrši neku službu koja mu daje visoko i povlašteno mjesto u društvu ili je možda zbog svoje službe i posla manje vrijedan u očima ljudi.

 

Kad zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

Izvanredan prizor. Levij je od radosti priredio gozbu. Čini se da je želio izaći iz tog gliba u kojemu se nalazio. Kao da mu je svega bilo dosta. Osjećao je da više takav život nema smisla, ali nije imao hrabrosti odlučno prekinuti i tako su mu dani bili zbilja nesnosni. Isus  je naišao pokraj njegove carinarnice i pozvao ga u pravi trenutak. Levij je osjetio kao da je spašen i oslobođen neke more što ga je pritiskala i gušila. Nije mu dala da normalno diše i živi. Zato je bio presretan. Htio je na taj način svima pokazati da je postao novi čovjek. Gozba je za to bila izvrsna prilika.

Hvala ti, Gospodine što si upravo takav. Hvala što si blizak ljudima te jedeš i piješ s njima. Hvala što sjedaš za stol s grješnicima. Hvala što se ne izdvajaš i ne sjedaš samo s onima koji misle da su pravedni i pošteni. Hvala ti što mene grješnika zoveš i primaš za svoj stol. Hvala što me ne prezireš, nego me sitiš svojim dobrima sa stola.

Nastavi čitati “01. NKG – RAZMATRANJA – g”

01. NKG – RAZMATRANJA – b

I. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
01. NKG – Svagdan 

Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.
(Mk 1, 14-20)

Milost mi daj, Gospodaru moj
da znam propuštati Tvoju svjetlost
kroz moje oko,
da znam pustiti Tvoju riječ
da govori preko mojih usana,
da znam dopustiti Tvojoj nježnosti
da miluje mojom rukom,
da znam dopustiti Tvom koraku
da korača mojom nogom,
da znam dopustiti Tvome srcu
da ljubi mojim srcem.
Milost mi daj, Gospodaru moj.
Amen.

KRŠTENJE GOSPODINOVO – VEČERNJA MOLITVA

NEDJELJA NAKON BOGOJAVLJENJA  – NEDJELJA
KRŠTENJE GOSPODINOVO – Blagdan

VEČERNJA MOLITVA

VEČERAS ZOVEM TEBE…

…tebe koju ljubim od početka, od samog začeća u majčinoj utrobi.
…tebe koja si često u strahu da nisi voljena ni prihvaćena od drugih
…tebe koja imaš oko za divote koje sam stvorio za tebe i koje te okružuju
…tebe koja često naivno vjeruješ ljudima
…tebe koja se bojiš ljubiti da ne budeš povrijeđena
…tebe koja plačeš u kutku svoje sobe da nitko ne vidi i ne čuje
…tebe koju sam obdario najljepšim darovima.

Večeras zovem tebe koja se raduješ životu

…tebe koja se smiješ s radosnima, a plačeš sa žalosnima
…tebe koja imaš smisla za ljepotu ljudske duše
…tebe koja misliš da nisi pozvana
…tebe koja me kušaš pitanjima
…tebe koja misliš da sam samo u pričama.

Zovem tebe, najdraža moja,
zovem te da se sama uvjeriš
koliko mi je stalo do tebe,
koliko sam te ljubio i koliko te ljubim,
da svaki dan iznova
dajem svoj život za tebe,
ono što nijedno stvorenje ne bi učinilo za tebe,
dajem ti ga svakog dana besplatno iz ljubavi
čekajući strpljivo tvoj odgovor.

prijevod s engleskog (autor nepoznat)

+28.06.2009

KRŠTENJE GOSPODINOVO

NEDJELJA NAKON BOGOJAVLJENJA  – NEDJELJA
KRŠTENJE GOSPODINOVO – Blagdan

Gospodine Isuse, hvala ti na tvom krštenju.
Iako si s nama u svemu jednak osim u grijehu,
nisi se htio razlikovati od grješnika koji su čekali na red
da ih Ivan krsti krstom oproštenja grijeha.
Oprosti što premalo crpimo snagu iz svoga krštenja.
Dobismo snagu i krila da budemo nešto više nego samo ljudi,
a mi ti neprestano kukamo:
Sjeti se da sam samo čovjek, sjeti se da sam samo čovjek…

Razumijem te, dijete moje da si i čovjek,
ali ne zaboravi da si i dijete Božje.
Zar si zaboravio riječi Ivanova evanđelja da imaš moć djeteta Božjega?
Biti dijete Božje to je moć koja pobjeđuje svaku ljudsku i neljudsku nemoć.
Budeš li crpio snagu iz svoga krštenja,
potvrdit ćeš da si zaista pravi svjedok umrlog i uskrslog Gospodina;
Gospodina živog i živodajnog,
ljubitelja ljudskog spasenja i Spasitelja ljudskog roda.

Isuse, Tebi nije bilo potrebno krštenje, jer Ti si krštenje samo,
ali Ti ulaziš u vodu Jordana da bi nas pozvao sa sobom,
da te slijedimo,
da, uronjeni u vodu, ostavimo svoju prošlost i izađemo čisti,
pripravni za život s Tobom, po Tebi i u Tebi.
Hvala Ti, Isuse.

33. NKG – Biblijski citati – AB

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa KristaBlagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe. On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

2 Kor 1, 3-5

32. NKG – RAZMATRANJA – f

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
32. NKG – Sv. Jozafat, biskup i mučenik, Spomendan

RAZMATRANJA

Lk 17,26-37

Apostol Ivan susreo se s kršćanima neimenovane zajednice. Nakon odlaska iz njihove zajednice obraća im se poslanicom. U njoj izražava radost zbog velikog broja pripadnika dotične zajednice koji nastoje živjeti po istini i ljubavi. Ne šalje im nikakve dopune kršćanskog nauka, već ih potiče da ustraju na dobrom putu. Ali moraju biti budni, da ih ne zavedu neki koji hodaju uokolo i propovijedaju da Isus nije došao u tijelu. Svaki onaj tko nasjeda njihovim propovijedima mora biti svjestan da je izgubio ono što je stekao, da je ostavio Boga, odrekao se Oca i Sina, upropastio je plodove svojih dobrih djela. Mora biti svjestan kakva ga nagrada čeka. Ostati u Isusu Kristu znači živjeti u ljubavi. Svaki je dan mogućnost i ujedno izazov da ostanem u ljubavi, tako da dajem ljubav. Nastavi čitati “32. NKG – RAZMATRANJA – f”

1111 – Gospodin Urban i kaput svetog Martina

Gospodin Urban i kaput svetog Martina
Sve je počelo time što je jedan od dječaka koji su svakodnevno oko starog Urbana sjedili, skakutali ili trčali, ispričao starcu priču o svetom Martinu i prosjaku.

Župnik je priču pričao na vjeronauku i dječak je – bio je to Uwe koji je uvijek vozio romobil – došao k Urbanu da prenese dalje svoje novostečeno znanje.

“Po sredini je mačem prerezao kaput”, ispričao je Uwe i naslonio svoj romobil na zid.”Ali što je mogao prosjak s polovicom kaputa? Druga mu je ruka onda ostala ponovo neobučena?”

“Tada su kaputi drugačije izgledali”, rekao je stari Urban, “nisu imali rukave. Bili su to više ogrtači ili tako nešto, nešto kao pelerine. Bili su vrlo široki pa je bilo materijala za obojicu.”

S tim je bio Uwe zadovoljan, uzeo je svoj romobil i otišao dalje. Nastavi čitati “1111 – Gospodin Urban i kaput svetog Martina”

Crtica na nadgrobnom spomeniku

Crtica na nadgrobnom spomeniku
Klesar nadgrobnih spomenika podiže malo dlijeto i reče. “Gotovo je.”
Čovjek pomno razgleda kamenu ploču: dvije godine, 1916. i 2000., odvojene crticom dugom svega nekoliko centimetara. Odmahnu glavom i primijeti: “Ova crtica… Nekako mi se čini prekratkom. Vidite, moj je otac imao lijep, dug i zanimljiv život. Volio bih kad bi se moglo naslutiti njegovo djetinjstvo u velikoj obitelji, zelena polja, blago, mukotrpan težački posao, žetvene svečanosti, strah od nevremena, ljetne suše…
Zatim rat, vojna odora, puni vlakovi novaka, ranjavanje, bijeg iz logora, susret s mojom majkom… Rađanje djece, njihovo odrastanje, ženidbe, unučad jedno za drugim…
Zatim vedra starost, naravno bolesti, ali i pažnja s mnogo ljubavi, oduševljenja, dugi radni dani, brige, tjeskobe, radosti…”
Klesar ga je pažljivo saslušao, dohvatio dlijeto i čekić te s nekoliko kratkih udaraca produžio crticu između godine rođenja i smrti za pola centimetra. Okrenuo se naručitelju i upitao: “Je li sada bolje?”
Život se ne može prikazati crticom između dvije godine. Radosno prihvati svaki trenutak koji živiš. Sada. Život je sve što imaš.
Bruno Ferrero

 

%d blogeri kao ovaj: