Misli sv. Maksimilijana Kolbea

Misli sv. Maksimilijana Kolbea

(iz knjige Y. Ivonidesa: Maksimilijan Kolbe)
-Često razmišljaj o poslušnosti! Svaki put kad se prekrižiš, izgovarajući riječi “U ime Oca”, posveti Bogu Ocu svoje misli! Na riječi “i Sina”, posveti Isusu srce i volju! Spominjući ime Duha Svetoga, savij pleća da bi mogao ponijeti teret napora za slavu Božju, za dobro Crkve i Reda, za spas duša! Kad sklapaš ruke i izgovaraš “Amen”, sjeti se da moraš nadnaravno Ijubiti bližnjega i to mišlju, riječju i djelom! Ako tako budeš radio, zadobit ćeš Nebo, u protivnom, otići ćeš u pakao. Život je kratak, dakle, i trpljenje. Nebo, Nebo, Nebo! Hrabro naprijed! Uskladi svoju volju s voljom Božjom! Budi poslušan i strpljiv! Uzmi križ i idi za Isusom! Nastavi čitati “Misli sv. Maksimilijana Kolbea”

Beskrajna je Mudrost naumila od vječnosti da ti daruje tvoj križ kao dragocjeni dar

Križ (3)Beskrajna je Mudrost naumila od vječnosti da ti daruje tvoj križ kao dragocjeni dar. Taj križ je On, prije nego što ti ga je predao, promotrio svojim svevidećim očima, promislio svojim božanskim umom, ispitao svojom blagom pravednošću, prožeo svojim blagim milosrđem. Zatim ga je svojim rukama izmjerio da ne bi bio prevelik, izvagao da ne bi bio pretežak. Onda ga je blagoslovio svojim svetim imenom, pomazao svojom milošću, prožeo svojom utjehom. Tada je On još jednom procijenio tvoju snagu i sada ga, eto, k tebi s neba kao dar dragoga Boga, dar njegove milosrdne ljubavi.

Franjo Saleški

Tamo gdje je majka

Mir počinje sa osmijehom. Majka Tereza.Tamo gdje je majka

Čovjekov dom je tamo gdje mu je majka. Jednom sam pronašla dijete i donijela ga u našu kuću za djecu. Okupala sam ga, odjenula u čisto i dala mu sve što treba, ali dijete je sutradan pobjeglo. Netko ga je pronašao, no opet je pobjeglo. Nastavi čitati “Tamo gdje je majka”

Vrata u život

Vrata u životVrata u život

Na kraju brojnih putova bila su vrata –
vrata, koja su bila za kucanje,
vrata, kroz koja sam bio pozivan
vrata, pred kojima sam čekao
vrata, pred kojima sam drhtao od straha
vrata, o kojima je ovisila moja sudbina.
Rijetko sam nalazio vrata koja su bila otvorena
rijetko vrata ljudi, kroz koja sam prolazio i ulazio
a najrjeđe ljude koji se, pred posljednjim vratima,
odvažni, radosni, opušteni uputiše na put,
iako su bila jedina vrata koja su uvijek bila i bit će
veliki, svjetleći ulaz,
ulaz u život.

Immanuel Jakobs

%d blogeri kao ovaj: