VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Razmatranja

Dok smo još ovdje na zemlji, za svakoga ima nade da se spasi♥ ♥ ♥ Dok smo još ovdje na zemlji, za svakoga ima nade da se spasi. Zato je Gospod Isus i došao da nas spasi od vječne propasti. Sva Evanđelja i poslanice govore u vjeri u Kristovo uskrsnuće. Uskrsnuće je sila koja je gonila apostole da propovijedaju raspetog i uskrslog Krista, a novozavjetne pisce da napišu svjedočanstva o uskrslome Kristu. Apostol Pavao pokazuje kako Kristovo uskrsnuće ima veliko značenje za nas ljude. U Kristovom uskrsnuću početak je uskrsnuća svih ljudi, ono je početak posljednjih vremena u kojima živimo. Za spasenje nam je potrebna vjera u Gospoda Isusa Krista kao vjerodostojnog svjedoka božanskog svijeta, darovatelja novog života, pobjednika nad smrću, predvodnika u Božje vječno kraljevstvo. Tajnu uskrsnuća Gospoda Isusa Krista shvatit ćemo tek onda kad nakon svoje fizičke smrti postanemo sudionici njegova slavnog uskrsnuća, a dotad nam ostaje vjerovati bez sumnje. ♥ ♥ ♥

Oglasi

VELIKI PETAK – Marijine misli

Misliš da blagodat hodanja nije velika stvarMisliš da blagodat hodanja nije velika stvar, pogledaj u invalide bez nogu, ili bar jednog stopala!
Zar misliš da tvoj čvrst san ne vrijedi ništa, dok bol sprečava mnoge ljude da spavaju?
Ti puniš svoj želudac slasnim jelima, i piješ hladnu vodu, dok mnogi zbog bolesti ne mogu ni jesti ni piti?
Razmisli o svom sluhu naspram gluhoće, o svom vidu naspram sljepoće, o zdravoj koži, koja nije ni spržena ni zaražena, i o bistrini svoga uma koji nije zahvatilo ludilo.
Da li bi samo vid zamijenijo za planinu zlata?
Da li bi svoj sluh prodao za dvije poljane pune srebra?
Da li bi svoj jezik dao za prekrasne palače i dvorce, i bio nijem zbog toga? Nastavi čitati

VELIKI PETAK MUKE I SMRTI ISUSOVE

VELIKI PETAK MUKE I SMRTI ISUSOVE

Središnja poruka vazmenog misterija mogla bi se izraziti u ovome: kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, putem poniženja do uzvišenja. O tom događaju najdublje razmišljamo u svetom trodnevlju: Velik četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Ovo liturgijsko vrijeme na poseban je način prikladno da kroz promišljanje Božje patnje i smrti dublje shvatimo smisao i značenje ljudske patnje i umiranja uopće. Čovjeku nikada nije bilo lako prihvaćati patnju i križ, i nije mali broj onih koji se zgražaju nad patnjama nedužnih i nevinih. Jednostavno, kultura i društvo sklono uživanju nije sklono prihvaćanju kršćanskog simbola – križa. Današnji čovjek ulaže puno snage i novca kako bi sebi uredio što bezbolniji život. Pa ipak, postoje trpljenje i križ s kojim se moramo suočiti. Jer vrijeme u kojem živimo jednostavno je prožeto tolikim ljudskim trpljenjima i tragedijama koje nas prisiljavaju da o njima promišljamo i da otkrivamo njihov smisao. Prepoznajemo kako su trpljenje i smrt zajednička baština cijeloga čovječanstva. Pred licem smrti i trpljenja nema povlaštenih i pošteđenih. Na tom smo području svi jednaki. Osjećamo se bespomoćnima i tražimo uporište kako nadvladati ono što beskrajno nadilazi ljudsku moć Nastavi čitati

Veliki tjedan – Petak

Veliki tjedan – Petak

Danas je dan kada je Isus umro. Ne negdje na krevetu i u tišini sobe okružen svojim najbližima. Ne utješen i pomognut u svojim zadnjim trenutcima. Njegova je smrt bila strašna i okrutna. Božji Sin i naš Spasitelj podnio je bolnu i sramotnu smrt.

Smrt je naš najveći i posljednji protivnik. S njom se svatko mora jednoga dana susresti. Možemo ne misliti na nju, bježati od nje, praviti se kao da je nema, zatvarati oči pred njom, ali ona nam neumitno prilazi, ništa je ne može zaustaviti i svakome će jednoga dana pokucati na njegova vrata života.Smrt je zadnji ali nasreću ne i nepobjedivi naš takmac i suparnik. Nakon Isusove smrti sve se primijenilo. Tako zajedno sa sv. Pavlom možemo hrabro i u vjeri reći: „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ Nastavi čitati

02. KOR – ČETVRTAK – VEČERNJA MOLITVA

Večernja molitvaII. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
02. KOR –  Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima, za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.
Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata!
Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?
Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine, čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.
Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodostatnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost, da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

Fra Zvjezdan Linić

Budite i sutra s nama i čitajte nas…pišite nam… Želimo vam mirnu i blagoslovljenu noć…

01. NKG – SUBOTA – RAZMATRANJA

prayer-walk

I. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
01. NKG  –  Svagdan

RAZMATRANJA

Molim za milost: da budem zahvalan što kao grješnik mogu sjesti za Gospodinov stol.

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu, i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.

Običan dan. Kao mnogi drugi. I Sv. Marko uobičajeno počima opisivati novi događaj. Kao da se ništa novog ne događa. Isus je ponovno uz more. Opet je mnoštvo uz njega. On ih ponovno poučava.

I Levij je bio na svom uobičajenom poslu. Kao i svaki drugi dan došao ja u svoj ured ne očekujući ništa posebno. Ili, možda, ipak! Toga dana se nešto nesvakidašnje dogodilo. Pokraj njegova ureda prolazio je Rabin Isus iz Nazareta. Pogledi su im se susreli. Slijedio je poziv i odziv. Kao da su se dogovorili i čekali jedan na drugoga. Ni u ovom pozivu nema nikakvog objašnjenja. Nikakve garancije, nikakvih obećanja. Kao što ništa od toga nije bilo ni u pozivima braće  Šimuna i Andrije, Ivana i Jakova. Ništa doli Isusova riječ. Levij u svom odzivu nije ništa manje spreman od četvorice prvih pozvanih. S njime se povećava krug učenika. On je peti učenik. I njega Isus nalazi na poslu, na obali. Ali on nije ribar i posao mu je “strašan”.

Carinike su promatrali kao profesionalne grešnike. U svom su poslu surađivali s Rimljanima koji su među porobljenim narodima nalazili svoje suradnike što su za njih ubirali porez. Tako su carinici dolazili u dodir s nežidovima i po židovskom zakonu postajali “nečisti”. Trajno su kršili zakon. K tome su se i bogatili na nepravedan način, ubirući više poreza nego što im je bilo propisano. Zato ih nisu voljeli ni Židovi ni Rimljani. Svi su ih prezirali.

Za Isusa to ništa ne vrijedi. Svojim postupkom ponovno sve iznenađuje. Njegov pogled gleda dublje, ispod onoga što se vidi i očituje na svjetlu dana. Tko zna zašto je Levij bio tu i kako je dospio na to mjesto. Možda se već htio toga riješiti, ali nije našao ni prilike ni načina. Svakako, Isus je vidio njegovo srce. On je znao što je u njemu. Levij mu se svidio i on ga zove.

Gospodine, hvala ti što nikoga ne zapostavljaš. Ne obazireš se na ljestvicu vrijednosti koju svijet uspostavlja. Hvala što ti je oko pronicavo, a srce milosrdno. Pomozi mi da znam voljeti drugoga jer je čovjek, a ne jer vrši neku službu koja mu daje visoko i povlašteno mjesto u društvu ili je možda zbog svoje službe i posla manje vrijedan u očima ljudi.

 

Kad zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

Izvanredan prizor. Levij je od radosti priredio gozbu. Čini se da je želio izaći iz tog gliba u kojemu se nalazio. Kao da mu je svega bilo dosta. Osjećao je da više takav život nema smisla, ali nije imao hrabrosti odlučno prekinuti i tako su mu dani bili zbilja nesnosni. Isus  je naišao pokraj njegove carinarnice i pozvao ga u pravi trenutak. Levij je osjetio kao da je spašen i oslobođen neke more što ga je pritiskala i gušila. Nije mu dala da normalno diše i živi. Zato je bio presretan. Htio je na taj način svima pokazati da je postao novi čovjek. Gozba je za to bila izvrsna prilika.

Hvala ti, Gospodine što si upravo takav. Hvala što si blizak ljudima te jedeš i piješ s njima. Hvala što sjedaš za stol s grješnicima. Hvala što se ne izdvajaš i ne sjedaš samo s onima koji misle da su pravedni i pošteni. Hvala ti što mene grješnika zoveš i primaš za svoj stol. Hvala što me ne prezireš, nego me sitiš svojim dobrima sa stola.

Nastavi čitati

Učitelj u molitvi

Učitelj u molitvi (Lk 11, 1-13)
Uvod

U ovoj meditaciji uživjet ćemo se u prizor iz Evanđelja, bit ćemo tamo s Petrom, Ivanom i drugim učenicima koji gledaju Isusa uronjenog u razgovor sa svojim Ocem. Učenici su tada kao i u drugim prilikama, svjedočili bliskost koja prožima njihov odnos. Nikada se nevidljivi Otac nije više obznanio nego onda kada se odražavao na licu svoga sina u molitvi. Učenici su gledali. Divili su se i čeznuli za istim.

Isus će nas naučiti kako da se molimo. Zamolimo ga tu milost, „Isuse nauči me kako moliti. Podari mi želju za molitvom, želju za samoćom s tobom, želju za molitvom koja će biti snažna vodilja u mom životu“.

Odlomak iz Evanđelja (Lk 11, 1-13)

„Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’”

I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.” ”I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” ”A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” Nastavi čitati

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Presveto Srce Isusovo

Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.

Gospodine,
tako nas silno ljubiš, svim svojim Srcem.
Srcem koje je postalo simbol ljubavi.
Tvoja ljubav nije polovična, nikome se ne želi uskratiti.
Kod Tebe i uz Tebe svatko može rasti
i osjetiti da ima potpunu slobodu.
Živiš da bi ljubio do kraja.
Živiš jer ljubiš, živiš da ljubiš.

Isuse, Ti poznaješ moje srce.
Pomozi mi Isuse da u svojoj sitničavosti ne mjerim,
ne uspoređujem svoje postupke i postupke drugih.
Pomozi mi da da u meni prevlada ljubav, a ne Zakon.
Pomozi mi da ne padnem u zamku ne davati se više
no što je to Zakonom određeno.
Pomozi mi da ne smirujem svoju savjest pitanjem o tome
koliko sam dužna dati,
samo da ne bih dala koliko traži potreba i nevolja drugih.

Pomozi mi, Isuse, da ne raspravljam o dužnostima i pravima
po kojima ću baštiniti Nebo, da ne živim proračunato.
Jer, za ljubav si me stvorio.
Pomozi mi da Tvoj Zakon ne svodim na razinu: moraš – ne smiješ.
Već da budem osoba, ljubav dokraja,
da poput Tebe imam srce za svakoga.

Smiluj mi se, Gospodine.
Često sam sumnjala u Tvoju ljubav.
Često sam pomislila da si me zaboravio.
Željela sam biti ljubljena, a nisam bila spremna ljubiti,
ljubiti bez očekivanja da budem ljubljena.
Mnogo si mi oprostio, a sama ponekad teško praštam.
Mnogo mi daješ, a sama ponekad teško dajem
bez očekivanja da bude uzvraćeno.

Smiluj se svim onim trenucima
kad Tvoja ljubav u meni nije bila ljubljena.
Kad si bio raspet mojom sebičnošću.
Kad je Tvoje Srce bilo ranjeno mojom zloćom.

Zagrli me svojom dobrotom.
Ljubavi do kraja razdana, rani me svojom velikodušnošću.
Pouči me svjetlom svoje Riječi.
Prati me na mojim putevima, oboružaj me poniznošću.
Osvoji me za sebe, oživi me snagom praštanja.
Oslobodi me od suvišnih želja.
Prigli me u svoje naručje.

Isuse blaga i ponizna Srca,
učini srce moje po Srcu svome.

Veliki tjedan – Subota

Veliki tjedan – Subota

U ovoj subotnjoj tišini odjekuju Isusove riječi koje je izgovorio u zadnjim trenutcima svoga života koje je proveo ne križu. Svaki je evanđelist s puno truda i osjećaja ispisivao svoje izvješće o Isusovoj muci. Ta izvješća su najvažniji dio njihovih evanđelja i stoga zauzimaju i najviše prostora u njihovim knjigama.

Danas, kada je mirno na Kalvariji, želimo posebno posvijestiti i doživjeti posljednje Isusove riječi koje je Isus izgovorio viseći na križu, a zapisao ih je sv. Luka. On je puno slušao i čuo o Isusu od blažene djevice Marije. Ona je najsnažnije suosjećala sa svojim sinom u tim zadnjim trenutcima njegova života. Pratila ga je do kraja i najbolje čula što je govorio kad je bio na križu. Stoga ne čudi da nam sv. Luka jedini donosi neke Isusove riječi koje je izgovorio u tim zadnjim trenutcima svoga života. Nastavi čitati

POSLJEDNJA VEČERA

  • Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala : Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

Isus ostaje zauvijek s nama u svetoj hostiji, stvarno i uistinu prisutan, sa svojom biti. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. One noći učenici su se radovali vidljivoj nazočnosti Isusa, koji se predavao njima i svim ljudima.

Posljednja večera započela je zalaskom sunca. Isus recitira psalme sabranim i jasnim glasom. Sveti Ivan nam je prenio koliko je Isus žarko želio biti na toj večeri sa svojim učenicima. Isus je preplavljen ljubavlju i nježnošću prema učenicima: »Dječice…« nježno im govori. »Gospodin je želio ovom okupljanju dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima nikad ne ćemo prestati razmišljati. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i beskrajno tužna prigoda u kojoj se tajnovito objavljuju božanska obećanja i daleke vizije. Povrh svega, osjeća se tužan nagovještaj smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, napuštenosti, žrtvovanja. Razgovor zamire, dok Isusove riječi neprestano teku, nove i beskrajno nježne, usmjerene prema vrhunskom nagovještaju dubine otajstva, kao da lebde između života i smrti.«

Na ovaj Veliki četvrtak mogli bismo se, zaključujući ove trenutke molitve, zapitati primjećuju li ljudi s kojima provodimo najveći dio života da smo Kristovi učenici. Dajemo li im to na znanje svojom srdačnosti, razumijevanjem, prihvaćanjem? Trudimo li se nikad ne posustati u ljubavi u mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti odnose s ljudima s kojima smo postupali loše? Pokazujemo li bližnjima na mnogo načina ljubav: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, uobičajenim osmijehom i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutosti za njihove probleme, malom neprimjetnom pomoći… »Ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje, ona se nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog života.«

Uistinu su blizu dani muke našega Gospodina. Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. »Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)«