02. KOR – VEČERNJA MOLITVA – e

Večernja molitvaII. KORIZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
02. KOR –  Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Isuse, mi nismo najgori. Čak nam se čini da smo prilično dobri u odnosu na mnoge druge. Vjerujemo da si nama prilično zadovoljan. A ipak, izgleda da nešto nije potpuno u redu. Naš grijeh je kao i onaj bogatašev iz evanđelja. Nemamo očiju, nemamo srca da vidimo siromaha pred našim vratima. Za njega nema mjesta u našim salonima, za našim stolovima. Želimo imati svoj mir i svoju lagodnost. Imamo svoje vrijeme za Dnevnik, imamo pravo na svoj počinak. Dočekat ćemo i svršetak svoga života, a da za one vani nismo ni prstom makli.
Zapanjen sam oštrinom presude. Nije li ona malo preteška? Ovaj bogataš zapravo nije učinio nikakvo zlo, nije počinio neki teški grijeh. Abraham mu u tom pogledu ništa ne predbacuje. Upozorava samo na to što se gostio za svoga zemaljskog života i što mu je bilo lijepo. Zar nam ovdje na zemlji ne smije biti lijepo? Zar se samo Lazarovom bijedom može osigurati ljepota neba? Pokušavam te shvatiti, Isuse. Upozoravaš da je nastao ogroman jaz, provalija velika između ovog bogataša i siromaha Lazara. Krivnja je u bogatašu, jer je Lazar stajao na njegovim vratima, ali mu ih on nije otvarao. Upozoravaš nas na slične provalije. Postoje sve veće i veće provalije između onih koji su nam bliski i dragi, onih koji nam pomažu i vole nas, te onih koji ne pripadaju u taj naš uži krug, u izbor našega srca. Mislimo da nismo pozvani sve ljubiti. Ima ih toliko koje prepuštamo ljubavi drugih, koje upućujemo na socijalne urede, kojih se rješavamo da nam ne smetaju. Neka ih drugi prihvate i ljube. A pokucali su na naša vrata!
Dobri Isuse, bojim se da ta provalija u vječnosti može postati nepremostivom. Ti nam dolaziš u takvima koje nitko neće i kucaš na vrata našega srca. Hoćeš li zateći vrata moga srca otvorena?
Probudi nas, Gospodine, i pošalji nam neki znak dok još nije kasno! Međutim, ti nas upućuješ na Sveto pismo. To je jedinstvena Riječ, to je konačan znak! Tu je sve rečeno, sve zapisano. Nauči nas, Gospodine, čitati poruku tvoje Riječi. Daj, Gospodine, da shvatimo hitnost ovoga časa, da poslušamo Mojsija i proroke kako bi pale ljuske s naših očiju koje više ne mogu vidjeti pravu istinu i punu stvarnost. Daj da danas čujemo tvoju Riječ koja određuje našu budućnost.
Isuse, siromašni Lazaru pred našim vratima, obrati nas. Trgni nas iz naše samodostatnosti i ravnodušnosti u odnosu na braću i sestre oko nas. Daj da u svima njima otkrijemo i prepoznamo tebe. Ti si, izranjen i prezren, na sebe uzeo rane i boli svih siromaha svijeta, svih Lazara pred našim vratima. Nađi, Isuse, koji se kriješ u njihovu obličju, u nama otvoreno srce za svaku ljudsku bijedu i nevolju. Ako te prepoznamo sada, tada ćemo te prepoznati i u vječnosti. Danomice nas gostiš na gozbi svoje ljubavi. Danomice smijemo na euharistijsko slavlje i uživati kruh života. Daj nam milost, da nahranjeni tobom i mi podijelimo svoj kruh, svoj život s gladnima ovoga svijeta. Naći će se tada i za nas mjesta u vječnosti, i to ne samo na krilu Abrahamovu, već u neizrecivom krilu Oca nebeskog.

Fra Zvjezdan Linić

Budite i sutra s nama i čitajte nas…pišite nam… Želimo vam mirnu i blagoslovljenu noć…

02. KOR – RAZMATRANJA – c

Križni put

II. KORIZMENI TJEDAN – UTORAK
02. KOR – Svagdan

RAZMATRANJA

Ražalostiti one koje ljubiš

Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom.
Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao?
Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik.
Moja je majka sve to znala.
Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči.
To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole.
Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Nastavi čitati

ČISTA SRIJEDA – Razmatranja – Hajdemo u pustiniju

d1600897691

KORIZMENO VRIJEME –
ČISTA SRIJEDA
Razmatranja

Možeš li nabrojati sve pustinje širom svijeta? Nema ih puno! Pokušaj! Ma, super… 🙂 Ostala ti je još jedna! Tvoja osobna pustinja, zove se tvojim imenom i prezimenom. Tvoja pustinja je posebno mjesto koje se otkriva s početkom korizme. Pepeo kojim ćeš biti posipan neka te podsjeti na duhovnu pustinju. Pustinja se može činiti strašna jer tu nema života. Međutim, ona je poput izolatora kroz koji čuješ Božji glas. Zato pomakni nogu s gasa! Na stranu diskoteke, alkoholna pića i cigarete, možda neki slatkiši ili još nešto. Sve to zbog toga da se očistimo ovozemaljskoga i pronađemo mir u Bogu.

Dosta toga je u nama zagađeno. Hajdemo zajedno kroz pustinju. To si možeš priuštiti, pitanje je – hoćeš li?

Odricanje nije zbog tvoje lijepote nego solidarnosti s drugima. Ono je znak da materijalne stvari ne mogu zavladati tvojom slobodnom voljom. Koliko se odrekneš toliko daj drugima koji nemaju. Ova vježba mijenjat će te i voditi pravim putem obraćenja. Jedino u pustiniji možeš postati pravi čovjek.

2601 – RAZMATRANJA – SV. TIMOTEJ I TITO

III. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
03. NKG – Sv. Timotej i Tit, biskupi
Spomendan

RAZMATRANJA
Lk 10,1-9

Svetost nije djelo čovjeka. Unatoč svojoj snažnoj volji i svojim naporima, čovjek ne može postati svet sam od sebe. Svetost je djelo Boga s kojim čovjek mora surađivati slobodno i iz ljubavi. Svetost ne dolazi sa zemlje, nego iz visina. Ovo je posebno razumjela Sveta Mala Terezija. Ona je pokušavala uzići na goru svetosti svojim silama, ali, tek što bi pomislila da je stigla do svetosti, iznenada bi se strovalila dolje u dolinu. Međutim, jednoga dana, našavši se pred liftom koji je prevozio osobe na više katove, pojavi joj se intuicija i to ova: Razumjela sam tko me može odvesti na goru svetosti: moj lift je Isus Krist. Pitat ću ga da me uzme u svoje naručje i On će me odnijeti na goru svetosti… I tako je i učinila. U malo vremena je učinila velike i brze napretke u Božanskom Sjedinjenju s Gospodinom.
Svetost je nemoguća čovjeku, ali ne i Bogu. Što se više govori: „Evo me!“ riječi Božjoj, više se raste u duhu svetosti. Svetac nikada ne ostaje sam. On je zrno žita koje klija, razvija se, postane klas noseći druga zrna. Od jednoga Sveca rađaju se drugi sveci. Kako se to događa, ostaje veliko otajstvo. Samo Bog to zna. Nastavi čitati

01. NKG – RAZMATRANJA – g

prayer-walk

I. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
01. NKG  –  Svagdan

RAZMATRANJA

Molim za milost: da budem zahvalan što kao grješnik mogu sjesti za Gospodinov stol.

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu, i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.

Običan dan. Kao mnogi drugi. I Sv. Marko uobičajeno počima opisivati novi događaj. Kao da se ništa novog ne događa. Isus je ponovno uz more. Opet je mnoštvo uz njega. On ih ponovno poučava.

I Levij je bio na svom uobičajenom poslu. Kao i svaki drugi dan došao ja u svoj ured ne očekujući ništa posebno. Ili, možda, ipak! Toga dana se nešto nesvakidašnje dogodilo. Pokraj njegova ureda prolazio je Rabin Isus iz Nazareta. Pogledi su im se susreli. Slijedio je poziv i odziv. Kao da su se dogovorili i čekali jedan na drugoga. Ni u ovom pozivu nema nikakvog objašnjenja. Nikakve garancije, nikakvih obećanja. Kao što ništa od toga nije bilo ni u pozivima braće  Šimuna i Andrije, Ivana i Jakova. Ništa doli Isusova riječ. Levij u svom odzivu nije ništa manje spreman od četvorice prvih pozvanih. S njime se povećava krug učenika. On je peti učenik. I njega Isus nalazi na poslu, na obali. Ali on nije ribar i posao mu je “strašan”.

Carinike su promatrali kao profesionalne grešnike. U svom su poslu surađivali s Rimljanima koji su među porobljenim narodima nalazili svoje suradnike što su za njih ubirali porez. Tako su carinici dolazili u dodir s nežidovima i po židovskom zakonu postajali “nečisti”. Trajno su kršili zakon. K tome su se i bogatili na nepravedan način, ubirući više poreza nego što im je bilo propisano. Zato ih nisu voljeli ni Židovi ni Rimljani. Svi su ih prezirali.

Za Isusa to ništa ne vrijedi. Svojim postupkom ponovno sve iznenađuje. Njegov pogled gleda dublje, ispod onoga što se vidi i očituje na svjetlu dana. Tko zna zašto je Levij bio tu i kako je dospio na to mjesto. Možda se već htio toga riješiti, ali nije našao ni prilike ni načina. Svakako, Isus je vidio njegovo srce. On je znao što je u njemu. Levij mu se svidio i on ga zove.

Gospodine, hvala ti što nikoga ne zapostavljaš. Ne obazireš se na ljestvicu vrijednosti koju svijet uspostavlja. Hvala što ti je oko pronicavo, a srce milosrdno. Pomozi mi da znam voljeti drugoga jer je čovjek, a ne jer vrši neku službu koja mu daje visoko i povlašteno mjesto u društvu ili je možda zbog svoje službe i posla manje vrijedan u očima ljudi.

 

Kad zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo.

Izvanredan prizor. Levij je od radosti priredio gozbu. Čini se da je želio izaći iz tog gliba u kojemu se nalazio. Kao da mu je svega bilo dosta. Osjećao je da više takav život nema smisla, ali nije imao hrabrosti odlučno prekinuti i tako su mu dani bili zbilja nesnosni. Isus  je naišao pokraj njegove carinarnice i pozvao ga u pravi trenutak. Levij je osjetio kao da je spašen i oslobođen neke more što ga je pritiskala i gušila. Nije mu dala da normalno diše i živi. Zato je bio presretan. Htio je na taj način svima pokazati da je postao novi čovjek. Gozba je za to bila izvrsna prilika.

Hvala ti, Gospodine što si upravo takav. Hvala što si blizak ljudima te jedeš i piješ s njima. Hvala što sjedaš za stol s grješnicima. Hvala što se ne izdvajaš i ne sjedaš samo s onima koji misle da su pravedni i pošteni. Hvala ti što mene grješnika zoveš i primaš za svoj stol. Hvala što me ne prezireš, nego me sitiš svojim dobrima sa stola.

Nastavi čitati

01. NKG – RAZMATRANJA – b

I. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
01. NKG – Svagdan 

Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi.
(Mk 1, 14-20)

Milost mi daj, Gospodaru moj
da znam propuštati Tvoju svjetlost
kroz moje oko,
da znam pustiti Tvoju riječ
da govori preko mojih usana,
da znam dopustiti Tvojoj nježnosti
da miluje mojom rukom,
da znam dopustiti Tvom koraku
da korača mojom nogom,
da znam dopustiti Tvome srcu
da ljubi mojim srcem.
Milost mi daj, Gospodaru moj.
Amen.

Nedovoljno čitanje

KRŠTENJE GOSPODINOVO
Blagdan
Nedjelja nakon 6. siječnja

RAZMATRANJA

Nedovoljno čitanje

Iako smo svi primili sakrament krštenja, rijetki ga se sjećaju, a da smo ga primili svjedoči nam zapis u Matici krštenih.

Razgovarajući s učenicima i studentima, a govoreći i iz vlastitoga iskustva, »najgora« stvar koja nas može pogoditi jest kad se dobije ocjena nedovoljan iz usmenog ili pismenog ispita, a pozadina svega leži u tome što izostalo dovoljno dugo učenje, a rezultati su onda poražavajući… No, onda čovjek ponovno prione uz svoje knjige i skripta i ponovno počinje učiti, a svaki od nas ima svoj način učenja u kojem nas najviše raduje činjenica da brzo okrećemo stranice koje čitamo. Znak je to da nam učenje ide dobro. Nastavi čitati

KRŠTENJE GOSPODINOVO

KRŠTENJE GOSPODINOVO
Blagdan
Nedjelja nakon 6. siječnja

Gospodine Isuse, hvala ti na tvom krštenju.
Iako si s nama u svemu jednak osim u grijehu,
nisi se htio razlikovati od grješnika koji su čekali na red
da ih Ivan krsti krstom oproštenja grijeha.
Oprosti što premalo crpimo snagu iz svoga krštenja.
Dobismo snagu i krila da budemo nešto više nego samo ljudi,
a mi ti neprestano kukamo:
Sjeti se da sam samo čovjek, sjeti se da sam samo čovjek…

Razumijem te, dijete moje da si i čovjek,
ali ne zaboravi da si i dijete Božje.
Zar si zaboravio riječi Ivanova evanđelja da imaš moć djeteta Božjega?
Biti dijete Božje to je moć koja pobjeđuje svaku ljudsku i neljudsku nemoć.
Budeš li crpio snagu iz svoga krštenja,
potvrdit ćeš da si zaista pravi svjedok umrlog i uskrslog Gospodina;
Gospodina živog i živodajnog,
ljubitelja ljudskog spasenja i Spasitelja ljudskog roda.

Isuse, Tebi nije bilo potrebno krštenje, jer Ti si krštenje samo,
ali Ti ulaziš u vodu Jordana da bi nas pozvao sa sobom,
da te slijedimo,
da, uronjeni u vodu, ostavimo svoju prošlost i izađemo čisti,
pripravni za život s Tobom, po Tebi i u Tebi.
Hvala Ti, Isuse.

2312 – RAZMATRANJA

IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – SRIJEDA
04. DOŠ – 23. prosinac

RAZMATRANJA

Lk 1,57-66

Dragi prijatelji, kroz prikazane retke pisma Staroga i Novog zavjeta Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I ona porodi sina. Njezini susjedi čuli su kako joj Gospodin iskaza obilje milosti i dobrote i zato je radost bila dvostruka.

”Osmog dana skupiše se da obrežu dječaka, želeći ga nazvati imenom njegova oca. Na to se mati usprotivi pa reče ‘Ivan će se zvati’. To isto potvrdi i njegov otac koji je do tog trenutka bio nijem, a Gospodin ga dotaknu, ozdravi, otvori usta i on progovori i prozva sina svoga imenom; ‘Ivan mu je ime!’ Narod oko njega je bio u strahu zbog veličine koju Bog iskaza i razglašavali su taj događaj po svem gorju judejskom, pa su u neznanju pitali, što li će biti od ovog djeteta? I uistinu, ruka Božja bila je s njim od rođenja. Živio je u pustinji hraneći se skakavcima, a na sebe oblačio devinu kožu.” Nastavi čitati

Riječ za tebe

Isus - djecak43S čistom savjesti sja sunce za tebe mnogo ljepše, ljudi su mnogo srdačniji, večeri mirnije a noći pune spokoja.

S čistom savjesti ostaješ mlad i veseo, svaki dan si u sedmom nebu.

Pobrini se dakle ne samo za jelo, stan, odijelo, nego uđi duboko u odaje svoga srca.

Daj se na veliko čišćenje.

Stvori ponovno mjesto za Boga.

On te ljubi od tvoga djetinjstva. Nastavi čitati