Šutnja katkad govori više od riječi

Šutnja katkad govori više od riječi.Šutnja

Šutnja katkad govori više od riječi. Kad kažemo sve o situaciji u kojoj smo se našli, svaka riječ je suvišna. Prestanemo se opterećivati mislima i pustimo da se događaji odvijaju naizgled sami od sebe. U svemiru je sve u savršenoj ravnoteži, a riječima nekad samo stvaramo zbrku. Prepustimo se vodstvu anđela i predajmo im svoje strahove s punim povjerenjem. Mnogo ćemo ih bolje čuti dok šutimo.

Slom hrama.

Slom hrama.
Čovjek često vjeruje da je postigao nešto neuništivo, trajno, i to posebno kada je riječ o ljudskoj stvarnosti kojoj se pridaje posebna vrijednost i značenje. Židovi su također mislili na svoj veličanstveni hram u Jeruzalemu, znak za njih božanske prisutnosti, posebne sklonosti koju su uživali i njihova ugleda i veličine. Nisu razumjeli da je ta stvarnost povezana s paktom savezništva i vjernosti. Sve se urušava kad vjera zakaže i licemjerje sve prožme. Prije uništenja hrama taj je savez, ta veza i ta veza prekinuta. U tom trenutku hram više nema razloga za postojanje, to bi bio lažni znak. Tada dolazi osuđenje na uništenje jer hram poprima drugo značenje, ono uništavanja zla, sebičnosti, …. Nastavi čitati “Slom hrama.”

Isusova Majka. Kakva je to majka?

Križni putIsusova Majka. Kakva je to majka?.
Ta znala je tako dobro, kao i svi u Palestini što mu prijeti. Svima su bile poznate njegove prepirke
s farizejima i saducejima. Znali su, glas se o tome širio od usta do usta – da mu rade o glavi,
da traže svjedočanstvo, samo da bi ga mogli pogubit.
Svima je bilo jasno, nema mu izgleda da se izvuče, njegov put može završiti jedino smrću.

Zašto ona nije otišla k njemu i zamolila ga da ostavi na miru svoje protivnike?
Ne smije ih napadati i predbacivati im njihova zlodjela, a ako oni nasrću neka izbjegava odgovore
i neka šuti. Nek nastavi govoriti o ljubavi, ali općenito …da ih ne draži.
Tada bi mogao i dalje prolaziti poljima, iću s učenicima na noćni ribolov, sjesti uz Jakovljev zdenac
i osvježiti se hladnom vodom, posjećivati Mariju, Martu i Lazara u Betaniji i uživati u njihovoj sreći.

Kakva je to Majka?
Zašto nije došla kada su ga vodili pred sud? Zašto nije izašla i obećala da će se vratiti u Nazaret,
da će prestati naučavati i vratiti se svom tesarskom zanatu?
Tamo će opet moći zabacivši žuljavim rukama kosu sa čela jesti zarađeni kruh u tišini
svoga doma, a kad se spusti sumrak čavrljati s prijateljima…

Kakva je to Majka?
Zašto nije pošla Pilatu, kad je ovaj izrekao smrtnu osudu nad njezinim sinom,
zašto nije došla i molila pomilovanje.
Da ga je osudio na doživotnu robiju – na galiju ili kamenolom, na najgovu muku i nevolju,
ta ostao bi barem živ.

A Ona, dok je nosio križ, ide za njim bez riječi, kad je umirao, nepomično stoji.
Upravo radi svega toga – Ona nije samo Isusova Majka.
Ona je Majka Spasitelju, Otkupitelju i ….nama….

Hvala …što nam posta Majkom u poslušnosti….
…i neka izmoli i nama tu poslušnost…i potpunu predanost volji Očevoj…
poslušnost, vjeru …i prihvaćanje…
da…to troje…

Vidjela sam ga

Isus

Vidjela sam ga

Sjedeći na grobu
i potresena od suza
čujem da netko zove: MARIJO
Tako me zvao samo NETKO
Tako izgovarati ime MARIJA
znade samo Jedan
jer se to ne da oponašati
Sve spoznati, do kraja razumjeti
sažeto je u tom glasu
On me je probudio iz dubokog sna
Kada sam čula njegov glas
Počelo je u meni sve pjevati i treperiti
Nestale su sve sjene
Osušile su se moje suze
i on me je podigao iz dubine
mojih zdvajanja
Rasplinula se noć
Ja sam ga vidjela
gledale su ga ove moje oči
osjećala sam ga svojim srcem
Bio je čista svjetlost
ugodna toplina
blizina koja zahvaća
Bio je ljubav sama
i čista blizina
Činilo mi se da ću propasti
jer smo se ovako ponovno vidjeli
I kada ga više nisam vidjela
osjećala sam da je ostao u meni
Njegovo tijelo nisam smjela dotaći
ali dotakla sam se njegove duše
i njegova blizina me je promijenila
ON ŽIVI U MENI

Otisak tvog prsta je neponovljiv

svjed527538_502483246428806_216176451_n

Otisak tvog prsta je neponovljiv. Otisak tvoje noge i staza tvog hoda je jedina na ovoj planeti. Nitko je nikad nije prošao osim tebe…na koncu tvog životnog puta pisat će samo tvoje ime…Tvoje riječi – njihova jačina i jeka tvoga glasa, odzvanjau u svemiru, jedine takve među tisućama drugih – tvoje i prepoznatljive jednino po tebi. Tvoje misli, ideje, otkrivanja, traženja, nalaženja, spoznaje, pitanja, odgvoori, sumnje, nastaniše se u tebi – i zato zauvijek ostadoše samo tvoje…Prođoše kroz tebe i sabiše se u pečat na kojem piše – ti – samo – ti – …. Nastavi čitati “Otisak tvog prsta je neponovljiv”

Samo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…

vrijemeSamo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…
Provodi vrijeme s nekim ko te nasmijava, a ne s nekim koga moraš impresionirati!
Ja sam rođena da budem tvrdoglava, da budem malo drugačija, da pomažem ljudima, da pomažem sebi.
Naučila sam da se ništa u životu ne uzima zdravo za gotovo, zato ne živim sitno, volim sve što imam, nikad ne odustajem, vjerujem u sebe ali najviše od svega; borim se za sebe. Nastavi čitati “Samo živjeti nije dovoljno, treba imati sunca, slobodu i malo cvijeća na svom putu…”

Tako je Bog odredio…

CitatiKako Bog odredi…
Gorana sam upoznala prije jedanaest godina. Bio je tada osamnaestogodisnjak, mrsav, blijed i bez kose koja je vec opala nakon prvog ciklusa kemoterapije. Leukemija. Sve ove godine, taj decko se ni jedan jedini put nije nasmijao. Stalno ozbiljan, namrgodjen, djelovao je hladno, nepovjerljivo, daleko. Nije puno razgovarao ni sa medicinskim osobljem, niti sa clanovima svoje obitelji. Razumljivo s obzirom na situaciju u kojoj se nasao i s obzirom da je odabrao svoj nacin prozivljavanja onoga sto mu se dogadjalo. Tri godine trajala je intenzivna borba sa bolesti. Lijecnici su vidjeli borbu…
Goran se nije borio. Nije prestajao dolaziti u pratnji roditelja, nije se bunio protiv terapije. Ipak je izgledalo kao da je svima drugima bilo bitno da ozdravi, samo on je postajao sve ravnodusniji, ili kao da mu je vec svega dosta. Sjecam se da je jednom rekao: “Kako Bog odredi, ja ne mogu vise. Pogledaj me…” Da, doista se patio. I bila je muka gledati ga i biti nemocan, pored svega.
Ipak, nakon tri godine patnje, odjednom je krenulo nabolje. Cak se nakon zadnje terapije i njegova krvna slika vratila u normalu. Doktori su se bojali recidiva. Narasla kosa, sazreo je, ozdravio je, zavrsio studij, zaposlio se…
Sedam iducih godina dolazio je redovno samo na kontrolu. Izgledao je odlicno. Bio je zdrav. Samo, i dalje je bio onaj isti mrgud. Taj meni dragi mrgud, kojeg sam gledala kao dijete u odnosu na ostale znatno starije pacijente, jednom prilikom cekajuci nalaz krvne slike u ambulanti, susreo je Sanju. Djevojka njegovih godina, također pacijentica. Sanja je tada tek zapocinjala lijecenje od limfoma. David je i dalje bio zdrav, ali je dolazio s njom svaki put kad je primala terapiju, ili transfuziju, ili jednostavno kad joj je bilo lose od svih otrova s kojima se borilo njeno mlado tijelo…
Tu zapocinje jedna romanticna ljubavna prica kojoj su svi proricali tragican kraj.
Ali, ne! I njegova ljubav Sanja je zdrava vec cetiri godine i toliko dugo dolazili su zajedno na preglede. I sve je bilo u redu. Ta dva slatka mala mrguda postali su sretan par… Usprkos bolesti, ogranicenosti medicine i prognozama o dozivotnoj neplodnosti.
Zasto upravo danas imam potrebu pisati o ovome?
Danas sam susrela Gorana. Onaj isti goran koji se nikad nije smijao, danas je bio nasmijan, raspolozen. Sretan! Priznajem da me zbunio taj njegov osmijeh koji sam danas vidjela prvi put nakon jedanest godina.
Krenu mi u zagrljaj i povika: “Postao sam tata!”
Skakali smo po parkiralistu, vristala sam, totalno van sebe od radosti. Uskoro cu posjetiti Sanju i malog Ivana.

Tako je Bog odredio…

Marija

Spremna sam na sve

Lk 24,35-48

Spremna sam na sve, i iskreno kada pogledam kakvi su ljudi danas, s čim se ljudi bave te kako ne znaju pronaći smisao života poželim samo da sve nestane i da ostane netko tko će sve ponovno izgraditi. Ne bojim se takvog trenutka
.. lijep dan vam želim :))

NAJVEĆI MISTERIJ

Muka IsusovaNAJVEĆI MISTERIJ

meni je neshvatljivo kako “netko” može ljubiti toliko nepravedne i grozne ljude…. zločeste i sebične…

ne samo kako ih može ljubiti već kako može sebe dati ubiti za takve…

i ne samo dati se ubiti za nepravedne i bahate ljude, već se dati i mučiti i patiti i bičevati i batinjati i pljuvati…

za takve nezahvalne ljude… ne samo za dobre i drage ljude već one najgore….

Da se Isus nije predao muci i raspeću ja bih ostala u grijehu, sigurno još dublje zaglibila… ali ne samo to…. sama bi sebe osudila na VJEČNU SMRT…

ali zato On preuze na sebe sve moje kazne koje sam zaslužila… da me spasi, ne od muke i boli ovoga života samo,već od VJEČNE SMTRI da mi da ŽIVOT VJEČNI….
ima li veće ljubavi od Njegove?!?!
TO je za mene NAJVEĆI MISTERIJ!

misterij Božje LJUBAVI!

%d blogeri kao ovaj: