Obavijesti i Događanja – Svjedočanstva & Vjera

Molimo Krunicu na Veliki Petak, za Mir u svijetu

Molimo Krunicu na Veliki Petak, za Mir u svijetu

Kad nosimo Krunicu, Sotoni zadajemo glavobolju.
Kad nas vidi da molimo, on pada u nesvijest.
Molimo Krunicu neprestano, tako da se on nikada ne može osvijestiti.
Znaš li, da kada pokušaš proslijediti ovu poruku, Sotona će te pokušati obeshrabriti?
Proslijedi ovo svim svojim prijateljima koji mole, i vidjet ćeš što sve Duh Sveti može učiniti!!!
Ne možeš ništa izgubiti, ali možeš puno dobiti.

Pozdrav svima,
Zamislite što bi se moglo dogoditi kad bi svi katolici ovoga svijeta molili Krunicu u istom danu! Imamo primjer u listopadu 1573. godine, kad je Europa bila pošteđena invazije moćne turske vojske, zato što su svi Kršćani usrdno molili Krunicu. Nastavi čitati “Molimo Krunicu na Veliki Petak, za Mir u svijetu”

VAŽNO Časoslov obavijest

VAŽNO

Svi koji i dalje žele pratiti samo Časoslov posjetite link

Božanski časoslov

Hvala na suradnji

Admin tim S&M

Upozorenje Ivana Pavla II. o islamskoj invaziji Europe?

Upozorenje Ivana Pavla II. o islamskoj invaziji Europe?

Monsinjor Mauro Longhi, čovjek od povjerenja Ivana Pavla II., održao je predavanje (ne znajući da će biti snimljeno i njegov sadržaj stavljen na Internet), u kojem je spominjao mnoge osobne priče i anegdote iz kojih je vidljiva vjera pape Ivana Pavla II. i snaga koju pripisuje osobnoj molitvi, a jedna se tiče vizije Europe.

Mons. Longhi svećenik je Opusa Dei-a, deset godina služio je u Kongregaciji za svećenstvo, a još kao student pratio je Svetog Oca na planinarskim šetnjama u pokrajini L’Aquila, stekavši tako njegovo povjerenje.

Wojtyla – objasnio je monsinjor – nakon što mi je ispričao jedno od svojih noćnih viđenja, rekao mi je: “Podsjetite na ovo one koje ćete susresti u Crkvi trećeg tisućljeća. Vidim izmučenu Crkvu, sa smrtnom ranom. Dubljom i bolnijom od onih s početka tisućljeća“, koje su bile izazvane komunizmom i nacističkim totalitarizmom. “Zove se islamizam. Oni će upasti u Europu. Vidio sam kako horde dolaze sa Zapada i Istoka“, a zatim navodi svaku zemlju: od Maroka do Libije, Egipta, i tako redom do Istoka.

Sveti Otac dodaje: “Oni će upasti u Europu, Europa će biti poput stare relikvije, prekrivene paučinom u tami podruma. Obiteljska uspomena. Vi, Crkva trećeg tisućljeća, morate se suprotstaviti invaziji. Ali ne s oružjem, oružje neće biti dovoljno, već vaša vjera življena s integritetom.” Longhi ovu priču smješta u godinu u kojoj je objavljen Katekizam Katoličke Crkve, odnosno 1992. Ovu nadasve snažnu sliku odmah su prihvatili oni koji već dugo strahuju od rizika islamističke invazije u Europi, a željeli bi vidjeti veću kršćansku odvažnost kod vjernika.

Nakon ove objave, Vatikan Insider je stupio u kontakt s monsinjorom Longhiem, koji je, iako mu je bilo žao zbog moguće zloupotrebe njegovih priča, dodao još nekoliko anegdota s papom.

Sjećam se – Longhi nam otkriva – da mi je jednom prigodom govorio o svom razgovoru s Gospom koja mu je rekla: “Rat se neće voditi između religija, već između ateista i vjernika, između onih koji su bez Boga i vjernika”.

Prelat dodaje još jedan vrlo zanimljiviji detalj, jer se ne odnosi na mistične epizode ili natprirodne dijaloge (pojave koje valja uvijek uzimati s pažnjom). Riječ je o razgovoru, vjerojatno iz 2004. godine, između tadašnjeg predsjednika SAD-a Georgea W. Busha i Pape. Sjetimo se konteksta: nakon terorističkih napada Bin Ladena na Ameriku, predsjednik SAD-a je napao Afganistan; na dnevnom redu je bila sigurnost zapadnih zemalja. Papa mi je tad rekao – nastavlja Monsignor – kako mu je Bush rekao: “Vaša Svetosti, samo želimo sigurnost! A Papa mu je odgovorio: “Pod nogama ovog idola kojeg nazivate sigurnost, želite žrtvovati svako ljudsko dostojanstvo“.

Izvor

VRIJEDNOST TIŠINE

Ako pratimo najstariju knjigu molitava, biblijske Psalme, primjećujemo u njima dva osnovna oblika molitve. Jedan je tužaljka i vapaj za pomoći, a drugi zahvala i slavljenje Boga. Na jedan skriveniji način postoji i treći oblik molitve, bez prošnji ili izričitih izraza hvale. Psalam 131, na primjer, nije drugo no sama smirenost i povjerenje: «Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju… U Gospodina se uzdaj odsada dovijeka.»

Katkad molitva utihne, jer jedno mirno zajedništvo s Bogom može bez riječi. «Ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke… duša je moja u meni.» Kao zadovoljno dijete koje je prestalo plakati u majčinim rukama, tako «moja duša u meni» može biti u Božjoj prisutnosti. Onda molitva ne treba riječi, možda čak ni misli.

Stiglo tijelo Leopolda Mandica, hodocasnici se mole #N1info Mirna Brekalo

13.04.2014. u 17 sati u Zagreb došlo je tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića, sveca kojega je zajedno s p. Piom iz Pietrelcine papa Franjo proglasio zaštitnicima Godine milosrđa . Sv. Leopold Mandić jedan je od najomiljenijih hrvatskih svetaca. Bio je veliki ispovjednik, a njegovo tijelo posve je sačuvano i neraspadnuto te prvi put dolazi u Hrvatsku.

Jučer su tisuće ljudi dočekali u Zagrebu neraspadnuto tijelo hrvatskog sveca sv Leopolda Mandića, sveca čiji zemaljski ostaci počivaju u Padovi. To je prvi put da se relikvija sveca , sele iz mjesta u kojima su stalno izložene.

Vjernici su počeli plakali kada je iznesen stakleni lijes u kojem je izložen otac Leopold…..

Sveti Leopold Mandić bio je kapucinski fratar, poznati ispovjednik i veliki promicatelj ujedinjenja svih kršćana, Smatra se uzorom vjere.

“Ta blizina iste svetosti, očitovane u raznim životnim i crkvenim poslanjima, poziva nas da promatramo svoj život i jasnije otkrivamo komu nas Bog šalje i na koji ga način možemo najviše proslaviti…..Danas je pred nas postavljeno propadljivo i slabašno tijelo poniznoga hrvatskog kapucina Bogdana Mandića iz Herceg-Novog, o sto pedesetoj godini njegova rođenja, da se ne obeshrabrimo i da u slabosti prepoznamo Božju jakost, da vidimo iz čega se Crkva rađa i radi čega smo pozvani biti živi članovi Crkve…….Sveti Leopold u krhkosti svoga tijela, u skromnosti svoga života i djelovanja, u neznatnosti svojih prohtjeva i u redovničkoj ljubavi, siromaštvu i poslušnosti Bogu, pokazuje kako i najskrovitiji život postaje predivan život radosti i slobode u kojemu se objavljuje sam Bog”. kardinal Bozanić

No, čemu pater Leopold (rođen u Herceg Novom, Boka kotorska, 12. svibnja 1866., umro u Padovi 30. srpnja 1942., drugi je kanonizirani hrvatski svetac Katoličke crkve, a preci su mu podrijetlom iz Zakučca pokraj Omiša) može poučiti današnje ispovjednike? To je raspoloživost. Bio je u ispovjedaonici cijeli dan, od ranoga jutra do kasne večeri. Ako je nešto tražio od poglavara, bilo je to dopuštenje da ispovijeda i izvan određenoga vremena. Potrebno je istaknuti Mandićevu potpunu raspoloživost i vjernost svojoj službi i karizmi.

Pa što sveti Leopold poručuje onima koji pristupaju ispovijedi? Poziva ih na pouzdanje. Poziva ih da imaju izvanredno pouzdanje u Boga koji je sama ljubav, praštanje, sposobnost za prihvat, nježnost i koji ima veliku želju zagrliti nas kao svoju djecu. Nisu važni grijesi ni pogreške. Bog vidi našu želju da se popravimo, promijenimo život, da se pomirimo. I to mu je dostatno” – fra Flaviano Giovanni Gusella, rektor Svetišta svetoga Leopolda Mandića u Padovi

Evo, od svetog Mandića treba učiti kako se držati u ispovjedaonici i zašto ga je papa Franjo izabrao kao zaštitnika Jubileja milosrđa.

Sveti Leopold nakon 75 godina dolazi među svoj hrvatski narod. Mi smo uistinu povijesna generacija koja će vidjeti tijelo svetoga Leopolda u svojoj domovini. Ne moramo u Padovu, nego on dolazi k nama – fra Juro Šimić.

Tisuće vjernika čekale su sve do ponoći kako bi u zagrebačkoj katedrali odali počast sv. Leopoldu Mandiću, dodirnuli ga i pomolili se.
Što je u nagovoru rekao kardinal Bozanić – dokument

Što je u homiliji rekao kardinal Bozanić – dokument

Pojašnjenje svima onima koji ovo smatraju čudnim, morbidnim i slično- relikvije (lat. reliquiae) posmrtni su ostatci ili moći. U njih spadaju čitavo tijelo, jedan njegov dio ili pak samo čestica nekoga svetca ili blaženika čije je čašćenje ili kult odobrila Crkva). Relikvije se mogu razumjeti samo “očima vjere”: …dr. Ante Crnčević piše o relikvijama kao svetim znakovima života. U njemu ističe da Crkva »one koje smatra da su postali dionicima Kristova uskrsnuća ne može smatrati jednostavno mrtvima«. »Oni su živi. Žive u Božjoj slavi, pa i sve što na izravan način podsjeća na njih i što je ‘ostalo’ od njihova života na zemlji, nosi obilježje novoga života u koji su po Kristovu daru uneseni. Relikvije, stoga, u kršćanskome gledanju nisu tek ‘ostatci’ mrtvih tijela, nego znakovi života u vječnosti. Upravo sigurnost vjere da svetci nastavljaju živjeti, stvara nadahnuće za čuvanje i čašćenje svetačkih relikvija. Relikvije podsjećaju da su svetci za vjernike i dalje ‘učitelji života’ i ‘živi svjedoci neba’ (Grgur Nazijanski)«, piše urednik i upozorava da postoji »stanoviti zazor današnjih vjernika prema čašćenju relikvija«, i to zbog »uskoga kuta motrenja, usmjerenoga na beživotno tijelo položeno u grob«. Cijeli tekst GK – http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=26263

Papa Franjo otvorio Sveta vrata i započeo Jubilej milosrđa

Fto: Papa otvorio Sveta vrata – ANSA

Papa Franjo slavio je jutros misu na Trgu svetoga Petra, prilikom koje je otvorio Sveta vrata Vatikanske bazilike i time započeo na općoj razini Jubilej milosrđa. Istaknuo je da svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije izražava veličinu Božje ljubavi: on ne samo da oprašta grijeh, nego u Mariji i sprječava izvornu krivicu, koju svaki čovjek nosi pri dolasku u svijet. Ljubav Božja nam prethodi, pretječe nas i spašava nas – naglasio je Sveti Otac.

Toliko jednostavan, koliko i simbolično snažan čin, koji ističe primat milosti – tako je Papa nazvao svečanost otvaranja Svetih vrata, izvršenu u prisutnosti više od 50.000 vjernika, mnoštva svećenika i biskupa te pape u miru, Benedikta XVI., koji je prvi nakon pape Franje prošao kroz Sveta vrata. Osvrćući se u homiliji na evanđeoski izvještaj Gabrijelova navještenja Mariji, napomenuo je kako je Djevica prije svega pozvana radovati se zbog onoga što joj je Gospodin učinio. Otajstvo koje nadilazi svaku sposobnost razuma – kako se izrazio papa Franjo – postaje za nju motiv radosti, vjere i predanosti. Punina milost može preobraziti srce i učiniti ga spremnim na tako velik čin koji će promijeniti povijest čovječanstva.

Početak povijesti grijeha u Edenskom vrtu razrješava se u naumu ljubavi koja spašava. Uvijek postoji iskušenje neposluha, koje se izražava u želji projektirati svoj život neovisno o Božjoj volji – napomenuo je papa Franjo. Međutim, povijest grijeha razumljiva je samo u svjetlu ljubavi koja oprašta. Da je sve ostalo predano grijehu, bili bismo najbjedniji među stvorenjima. Međutim, obećanje pobjede Kristove ljubavi sve obavija u Očevo milosrđe. Bezgrješna je Djevica povlaštena svjedokinja tog obećanja, kao i njegova izvršenja – ustvrdio je Sveti Otac.

Izvanredna je godina također dar milosti, a proći kroz Sveta vrata znači otkriti dubinu Očeva milosrđa koje sve prihvaća i svakome osobno ide ususret. On nas traži, on nam dolazi ususret – naglasio je Papa, poželjevši je da Jubilej bude vrijeme rasta u vjeri u Božje milosrđe. Koliko je krivo prema Bogu i njegovoj milosti – rekao je Sveti Otac – na prvome mjestu isticati da Božji sud kažnjava grijehe, bez da prije naglasimo da su u njegovom milosrđu grijesi oprošteni.

Trebamo milosrđe pretpostaviti osudi, a u svakom slučaju će Božji sud uvijek biti u svjetlu njegova milosrđa – kazao je papa Franjo. Poželio je da nas prolaz kroz Sveta vrata učini sudionicima tog otajstva ljubavi i nježnosti. „Napustimo svaki oblik straha i bojazni, jer oni ne pristaju čovjeku koji je voljen. Živimo umjesto toga radost susreta s milošću koje sve preobražava – napomenuo je Papa.

Papa je također podsjetio na „vrata koja su saborski oci otvorili prema svijetu“ prije pedeset godina. Pedeseta obljetnica Drugog vatikanskog sabora nije važna samo zbog bogatstva dokumenata koje je iznio, nego zato što je Koncil – prema riječima pape Franje – bio „istinski susret Crkve i ljudi našega vremena“; susret koji je potaknuo Crkvu da izađe iz „plićaka u kojima je mnogo godina bila zatvorena sama u sebe“, ne bi li „s entuzijazmom ponovno pošla misijskim putem“.

To je bio nastavak hoda ususret svakome tamo gdje živi – rekao je Papa, objašnjavajući: Tamo gdje je i jedna osoba, Crkva je pozvana poći i donijeti radost evanđelja; donijeti Božje milosrđe i oprost. Papa je stoga u Saborskoj obljetnici prepoznao „misijski zalet“, koji nam je s jednakom snagom i entuzijazmom opet uhvatiti.

„Jubilej nas potiče na tu otvorenost i obvezuje nas“ – nastavio je – „da ne zanemarimo duh koji je proizašao iz Drugog vatikanskog sabora, duh Samarijanca, kako je podsjetio bl. Pavao VI. na zaključku Sabora. Proći danas kroz Sveta vrata poticaj je da usvojimo milosrđe dobroga Samarijanca“ – zaključio je Sveti Otac.

preuzeto: Radio Vatikan

Papino pismo o jubilejskom oprostu u Svetoj godini milosrđa

Vatikan, (IKA) – Papa Franjo uputio je pismo predsjedniku Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije mons. Rini Fisichelli o podjeljivanju oprosta tijekom predstojećeg Jubileja milosrđa. Želim da jubilejski oprost dopre do sviju kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, ističe Papa. Od velike je važnosti Papina odluka da podijeli svećenicima ovlast odrješivanja od grijeha pobačaja za one koji su pobačaj počinili i skrušena srca traže oproštenje. Usto, papa Franjo, u znak hoda koji ima za cilj “povratiti puno jedinstvo” s lefebverovcima, odredio je da “svi oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu pomirenja kod nekog od svećenika Bratstva svetog Pija X. primit će valjano i dopušteno odrješenje svojih grijeha”, jer, piše Papa, ova jubilejska godina milosrđa nikoga ne isključuje.

Papina je želja, kako ističe na početku poruke, da “Jubilej bude živo iskustvo Očeve blizine, malne opipljivi dodir njegove nježnosti, da vjera svakog vjernika ojača te tako svjedočanstvo postane sve učinkovitije”.
Želim da jubilejski oprost dopre do sviju, kao istinsko iskustvo Božjeg milosrđa, koji dolazi u susret svakoj osobi licem Oca koji prihvaća i oprašta, zaboravljajući potpuno počinjeni grijeh. Da bi doživjeli i zadobili oprost, vjernici su pozvani poduzeti kratko hodočašće prema Svetim vratima, otvorenim u svakoj katedrali ili u crkvama koje odrede dijecezanski biskupi, kao i na četirima papinskim bazilikama u Rimu, kao znak duboke želje za istinskim obraćenjem. Isto tako, Papa određuje da se oprost može zadobiti u svetištima u kojima su otvorena Vrata milosrđa kao i u crkvama koje se tradicionalno priznaje jubilejskima. Važno je, objasnio je Papa, da to bude povezano, prije svega, sa sakramentom pomirenja i slavljenjem svete euharistije te popraćeno ispoviješću vjere i molitvom za Papu i nakane koje nosi u svom srcu za dobro Crkve i čitavog svijeta.
Papa misli i na one koji, iz različitih razloga, neće moći pohoditi Sveta vrata, a to su u prvom redu bolesni i stariji i samci. Za njih, ističe Sveti Otac, će biti od velike pomoći da žive svoju bolest i patnju kao iskustvo bliskosti s Gospodinom, koji u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća pokazuje glavni put koji daje smisao patnji i samoći. Živjeti s vjerom i radosnom nadom taj trenutak kušnje, primajući pričest ili sudjelujući na misi i zajedničkoj molitvi, također posredstvom raznih sredstava društvene komunikacije, za njih će predstavljati način dobivanja jubilarnog oprosta.
Papa misli i na zatvorenike te ističe kako je Jubilej oduvijek predstavljalo priliku za veliku amnestiju kojom su obuhvaćeni oni koji su, unatoč tome što su zaslužili kaznu, postali svjesni nepravde koju su počinili i iskreno se žele ponovno uključiti u društvo i pružiti mu svoj častan doprinos. Neka sve njih dotakne na opipljiv način milosrđe Oca koji želi biti blizu onima kojima je njegovo oproštenje najpotrebnije, piše Papa ističući kako oni mogu zadobiti oprost u zatvorskim kapelama. Neka svaki prelazak praga ćelije, mislima i molitvama upravljenim Ocu, za njih bude prolazak kroz Sveta vrata, jer Božje milosrđe, koje može preobraziti srca, također je u stanju preobraziti rešetke u iskustvo slobode, piše Papa. Nastavi čitati “Papino pismo o jubilejskom oprostu u Svetoj godini milosrđa”

7. putovanje Krk – Batomalj

Marijin put

MZ Marijini putnici, župa Preobraženja Gospodnjeg, molitveni susret za duševno i tjelesno zdravlje

View original post

KRIST KRALJ – Poruka biskupa Josipa Mrzljaka u povodu završetka Godine vjere

Današnjom nedjeljom završava liturgijska godina, a završava i Godina vjere koju je o pedesetoj obljetnici II. vatikanskog sabora proglasio papa Benedikt XVI. prošle godine 11. listopada. Uputio nam je tada svoju encikliku „Vrata vjere“ i zaželio da hrabro uđemo na ta vrata i otkrivamo veliko bogatstvo za čovjeka i čovječanstvo koje se pronalazi kada se uđe na ta vrata. I ja sam tada kao Vaš pastir uputio pismo svim vjernicima naše Varaždinske biskupije sa željom da ponajprije zahvalimo Bogu za dar vjere, da zahvalimo svojim roditeljima, majkama i očevima, bakama i djedovima koji su stoljećima čuvali vjeru i nama je predali kao veliku vrijednost i veliko bogatstvo. Često nam i nisu mogli ostaviti neko drugo bogatstvo, ali su nam ostavili svjedočenje poštenoga života u vjeri u kojoj smo naučili poštivati Boga i čovjeka. A kada su poneki i ostavili materijalno bogatstvo, obično bi brzo nestalo i propalo, a bogatstvo duha i vjere ostaje. U svojem pismu zaželio sam da ne budemo „gluhi“ za prihvaćanje riječi Božje, već da otvorimo svoj razum i srce kako bismo se u slobodi opredijelili za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život“. Prigoda je da se na kraju te godine ispitamo koliko smo u tome uspjeli. Ne možemo o tome iznositi neke statističke podatke, ali ćemo u budućnosti vidjeti koliko smo napredovali, a zato nam je potrebno svjetlo vjere i upravo pod tim naslovom uputio nam je i sadašnji papa Franjo posebnu encikliku na blagdan svetih apostola Petra i Pavla ove godine. Veseli nas kako svijet, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, prihvaća papu Franju i citira njegove riječi i rečenice (izvlačeći ih često iz konteksta), ponekad doduše potpuno krivo i zato je na nama da slušamo njegove poruke i pisma.

Evo što nam kaže u uvodu enciklike:

Kada govorimo o tome svjetlu vjere, možemo čuti prigovore mnogih naših suvremenika. U današnje vrijeme misli se kako je takvo svjetlo moglo biti dovoljno za društvo u starini, ali da je beskorisno za nova vremena, za čovječanstvo koje je postalo „punoljetno“, koje je ponosno na svoju racionalnost i željno na nov način istraživati budućnost. U tom smislu vjera se počela doživljavati kao neko varljivo svjetlo, koje sprječava čovjeka da se smiono upusti u stjecanje novih znanja i spoznaja.

… I tako se čovjek odrekao traženja velikog svjetla, velike istine, da bi se zadovoljio malim svjetlima koja prosvjetljuju kratak trenutak, ali nisu sposobna otvoriti put. Kada nema svjetla, sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, put koji vodi do cilja od puta na kojem se, bez pravog smjera, neprestano vrtimo u krug.

… Prijeko je potrebno ponovno uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kada se njezin plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi. Svjetlo vjere posjeduje, naime, jedinstveno obilježje, jer je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život.

I kada se u suvremenom društvu nastoje razoriti neke temeljne vrijednosti, kao što su ljudski život i obitelj, razara se zapravo sam čovjek.

Prvo okruženje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj. Tu prije svega mislim na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku. Ta je zajednica plod njihove ljubavi, koja je znak i prisutnost Božje ljubavi, priznavanje i prihvaćanje dobrote spolne različitosti, zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo (usp. Post 2, 24) i sposobni rađati novi život, to očitovanje Stvoriteljeve dobrote, njegove mudrosti i nauma njegove ljubavi. Utemeljeni na toj ljubavi, muškarac i žena mogu jedno drugom obećati uzajamnu ljubav činom koji uključuje cijeli život, i u kojem se zrcale mnogobrojne odlike vjere. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova, koji nas podupire i omogućuje nam darivati cjelokupnu budućnost ljubljenoj osobi. Vjera nam isto tako pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogatstvu, jer pomaže u njima prepoznavati ljubav Boga Stvoritelja, koji nam daruje i povjerava misterij nove osobe.

Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla koje je uputio učeniku Timoteju i kojima ga bodri da bude uporan u propovijedanju riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Pritom Pavao još napominje: „… jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 3-5)

Draga braćo i sestre,

na poseban način u ovom pismu pozdravljam i zahvaljujem svim roditeljima koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju svoju djecu, posebno obiteljima s više djece jer su one, ne samo zalog naše budućnosti, nego i znak nade koja nam je itekako potrebna u ovo naše vrijeme.

Pozdravljam i čestitam djevojkama i mladićima koji ulaze u zajednički život u sakramentu svete ženidbe.

Pozdravljam i sve vas koji trpite i nosite razne životne križeve. I vama papa Franjo poručuje:

Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu. U Kristu, sâm Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere (usp. Heb 12, 2).

Isus nas je pozvao da zajedno s Njim nosimo križ vlastitog života, križ Crkve i križ našeg hrvatskog naroda u kojem živimo. Ako smo to naučili i utvrdili u Godini vjere, puno smo naučili. Uskliknimo i mi na kraju s papom Franjom molitvom upravljenom Mariji, Majci Crkve i Majci naše vjere: Pomozi, Majko, našu vjeru.

Uz iskreni pozdrav i blagoslov!

† Josip
vaš biskup