Jesam li poput onih koji su prolazili ispred Križa i rugali se Isusu

CvjetnicaJesam li poput onih koji su prolazili ispred Križa i rugali se Isusu: „Ah….jako je hrabar! Neka siđe s križa, pa ćemo povjerovati u Njega!“. Ruganje Isusu… Jesam li poput onih hrabrih žena i poput Isusove mame, koje su bile tamo i patile u tišini? Jesam li kao Josip, potajni učenik, koji s ljubavlju nosi Isusovo tijelo da ga pokopa? Jesam li poput dviju Marija koje ostaju na vratima Groba, plačući i moleći? Jesam li poput vođa koji su dan poslije otišli Pilatu i rekli: „Onaj je rekao da će uskrsnuti: da se ne bi dogodila još jedna prijevara?“, te blokiraju život, blokiraju grob, kako bi obranili nauk, da život ne bi izašao van? Gdje je moje srce? Kojoj od ovih osoba sličim? Neka nas to pitanje prati tijekom cijeloga tjedna”
papa Franjo

Gospodin moj i Bog moj – sveti Toma

 

Gospodin moj i Bog moj – sveti Toma

Nastavljajući svoje susrete s dvanaestoricom apostola koje je sam Isus izabrao, danas posvećujemo svoju pozornost Tomi. Prisutan je u sva četiri popisa što ih donosi Novi zavjet, u prva tri Evanđelja smješten je uz Mateja (usp. Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15), dok se u Djelima apostolskim nalazi uz Filipa (usp. Dj 1,13). Njegovo ime izvedeno je iz hebrejskoga korijena ta am što znači “u paru, blizanac”. Tako mu Evanđelje po Ivanu više puta daje nadimak “Didimos” (usp. Iv11,16; 20,24; 21,2), što na grčkom znači upravo “blizanac”.

Nije jasno zašto je dobio taj nadimak. U prvom redu Četvrto evanđelje nudi nekoliko informacija koje naznačuju pokoju važnu crtu njegove osobnosti. Prva se odnosi na poticaj što ga daje ostalim apostolima, kad Isus, u kritičnom trenutku svoga života, odlučuje poći u Betaniju i uskrisiti Lazara, opasno se približujući Jeruzalemu (usp. Mk 10,32). Tom prilikom Toma reče učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” (Iv 11,16). Ta njegova odlučnost u nasljedovanju Učitelja doista je za primjer te nam daje dragocjenu pouku: ona otkriva potpunu raspoloživost za prianjanje uz Isusa, sve do poistovjećivanja vlastite sudbine s Njegovom i želje da se smrću s Njime podijeli najviše svjedočanstvo. Zapravo najvažnija stvar i jest nikada se ne odvojiti od Isusa. Osim toga, kad Evanđelja koriste glagol “slijediti”, to znači da kamo On krene, onamo kreće i njegov učenik. Na taj se način kršćanski život određuje kao život s Isusom Kristom, život što ga valja provesti skupa s Njime. Sveti Pavao opisuje nešto slično kad ovako ohrabruje korintske kršćane: “U srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno” (2 Kor 7,3). To što je vidljivo između apostola i njegovih kršćana, mora, naravno, vrijediti ponajprije za odnos između kršćana i samoga Krista. Nastavi čitati “Gospodin moj i Bog moj – sveti Toma”

Za kršćanski život nisu potrebne čudne ili teške stvari

KRŠTENJE GOSPODINOVO
Blagdan
Nedjelja nakon 6. siječnja

PAPA FRANJO: Za kršćanski život nisu potrebne čudne ili teške stvari

Na početku liturgijskoga vremena ‘kroz godinu’ Sveti Otac ponovo počeo slaviti mise u kapeli sv. Marte

Kršćanski je život jednostavan, nisu potrebne neke čudne ili teške stvari, dostatno je staviti Isusa u središte naših svakodnevnih odluka – rekao je papa Franjo, ponovno započevši, 9. siječnja, na početku liturgijskoga vremena ‘kroz godinu’, niz propovijedi tijekom mise u Domu svete Marte.

Nakon Božića započinje novo liturgijsko vrijeme, vrijeme ‘kroz godinu’. Ali, u središtu je kršćanskoga života – primijetio je Papa – uvijek Isus, prva i posljednja Očeva Riječ, Gospodar svemira, Spasitelj svijeta. Nema drugoga, on je jedini. To je središte našega života: Isus Krist – istaknuo je Papa. Isus Krist koji se objavljuje, koji se pokazuje, a mi smo pozvani upoznati ga i prepoznati u brojnim prilikama u životu. Nastavi čitati “Za kršćanski život nisu potrebne čudne ili teške stvari”

Marija, žena vjere, koja uvijek vodi k Isusu

„Kakva je bila Marijina vjera?”

Marijina vjera raspetljava čvor grijeha. Čvor Evine neposlušnosti imao je rješenje s Marijinom poslušnosti; ono što je Eva svezala svojom nevjerom, to je djevica Marija raspetljava svojom vjerom” (Sv. Irinej)  A čvor postoji u svakom čovjeku, počevši od djeteta, kad ono postaje svjesno svoje neposlušnosti roditeljima, te tada taj odnos s roditeljima treba „biti pročišćen da bi se ponovno uspostavio sklad i povjerenje”. Slično se događa i u odnosu s Bogom, i to onda kad Ga ne slušamo, ne slijedimo Njegovu volju, vršimo konkretna djela u kojima pokazujemo nedostatak povjerenja u Njega – i to je grijeh – stvara se poput nekog čvora u našoj nutrini”. I najzapetljanije čvorove Bog može razriješiti svojom milošću. Drugi element Marijine vjere sadržan je u činjenici da je Marija dala ljudsko tijelo Isusu. „Ali ono što se dogodilo u Djevici Mariji na jedinstven način, događa se na duhovnoj razini i u nama kad prihvaćamo Božju Riječ dobrim i iskrenim srcem te ju živimo. A vjerovati u Isusa znači dati mu svoje tijelo, Marijinom poniznošću i hrabrošću, da On može nastaviti prebivati među ljudima; dati mu naše ruke da može milovati malene i siromašne; naše noge da može hodati ususret braći; naše ruke da može pomagati slabima i raditi u Gospodnjem vinogradu; naš um da može misliti i stvarati projekte u svjetlu Evanđelja; a posebno, prikazati mu naše srce da može ljubiti i donositi odluke prema Božjoj volji

Treći element Marijine vjere je „put” u smislu da je „čitav njezin život bio nasljedovanje njezinog Sina”. Vjera je duhovno hodočašće, a ono nije drugo nego slijediti Isusa. „Isusov put je put ljubavi vjerne sve do kraja, sve do žrtve života, put križa”. Put vjere je put križa, poput Marijine vjere čiji plamičak je ostao upaljen i u noći, u času Isusove muke sve do zore Uskrsnuća. „A kad je došao glas da je grob prazan, u njezinom srcu je zavladala radost vjere, kršćanske vjere u smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Jer vjera nas uvijek vodi radosti, a Ona je Majka radosti

„Marija blažena zbog svoje vjere u Boga, jer je pogled njezinog srca uvijek bio upravljen na Boga, na Božjeg Sina kojeg je nosila pod srcem i razmatrala pod Križem”.

Papa Franjo 12. 10. 2013.

Mučenici poput o. Hamela slijede Isusa i privlače vjernike

Mučenici poput o. Hamela slijede Isusa i privlače vjernike

Prije godinu dana, 26. srpnja 2016., ubijen je u dobi od 85 godina otac Jacques Hamel, dok je slavio sv. misu u crkvi Sv. Stjepana, Saint-Etienne de Rouvray, u francuskoj pokrajini Normandiji. O. Hamel je prvi svećenik ubijen od džihadista u Europi u ovom stoljeću.
Činjenica da je ubijen upravo u crkvi sv. Stjepana potiče na promišljanje, i poziva nas na ponovno čitanje života ovog francuskog svećenika, u svjetlu života kršćanskog prvomučenika, i mnogih drugih koje je Papa Franjo nazvao braćom progonjenom zbog vjernog svjedočenja Evanđelja. U rujnu prošle godine, na misi zadušnici za o. Hamela, Papa Franjo je istaknuo kako je ubijeni o. Jacques dio lanca mučenika, kršćana koji danas trpe kako se ne bi odrekli Isusa Krista. Poput kriminalca ubijen je dobar i krotak čovjek, čovjek bratstva.
U trenutku smrti, istaknuo je tada Papa Franjo, o. Hammel je lucidno prokazao začetnika progona. Sotona je začetnik progona, svjedoče njegove posljednje riječi pred ubojicama: „Odstupi Sotono!“. Mučenici, naprotiv, slijede Isusa, rekao je tom prilikom papa Franjo, jer On je „prvi mučenik“, „njihov jedini kruh“, i „ne treba im ništa drugo“: „o mučeniku se ne može govoriti kao o heroju, to je čovjek kojem je iskazana Božja milost, jer mučenicima nas čini Božja milost, a ne hrabrost“. Danas su mučenici brojniji nego u prvim kršćanskim vremenima, podsjetio je tom prilikom Sveti Otac, mada mediji o njima ne govore.
U Rimu, u bazilici sv. Bartolomeja, postavljen je memorijal novih mučenika 20. i 21. stoljeća. Don Angelo Romano, rektor Bazilike, ističe da se danas događaju „masovna mučeništva koja zahvaćaju cijele crkvene zajednice“. Uz njih, postoje i tzv. „skriveni mučenici“, muškarci i žene koji nastoje promicati bratstvo, pronalazeći nove putove življenja Evanđelja, „kršćani koji ljube bezuvjetno u materijalističkom i individualističkom svijetu“, po nauku Isusa Krista.
„Nalikovati Isusu“ privlači vjernike, dodaje rektor Romano, i zato je smrt o. Jacquesa duboko potresla Francusku. U tom smislu, zaključuje don Romano, jasno je što Papa misli kad citira Tertulijanovu misao, „krv mučenika je sjeme kršćana“: „nema sumnje da je Gospodin pobijedio zlo, a mi moramo biti na visini povjerenog nam zadatka: a to je navještaj Evanđelja svijetu koji ga je tako potreban“.

Izvor

Crkva ne želi ‘prljavi novac’ zarađen na izrabljivanju radnika

Papa FranjoDraga braćo i sestre, dobar dan!
Govoreći o Božjem milosrđu, u više smo navrata spomenuli lik oca koji voli svoju djecu, pomaže im, brine za njih, oprašta im. I poput oca, on ih odgaja i ispravlja kad pogriješe, pomažući im da sve više rastu u dobru.
Upravo tako je Bog predstavljen u prvom poglavlju proroka Izaije, gdje Gospodin, kao otac pun ljubavi, ali ujedno oprezan i strog, optužuje Izrael za nevjeru i pokvarenost, kako bi ga vratio na put pravednosti. Ovako počinje naš tekst:

“Čujte, nebesa, poslušaj, zemljo,
jer Jahve govori:
‘Sinove sam ti odgojio, podigao,
al’ se oni od mene odvrgoše.
Vol poznaje svog vlasnika,
a magarac jasle gospodareve –
Izrael ne poznaje,
narod moj ne razumije'” (1, 2-3). Nastavi čitati “Crkva ne želi ‘prljavi novac’ zarađen na izrabljivanju radnika”

Papa vjernicima dao zadaću: saznati datum vlastitoga krštenja

Papa vjernicima dao dvije “domaće zadaće” 

Duh Sveti je u kršćanskome krštenju glavni djelatnik: on je taj koji izgara i uništava izvorni grijeh, vraćajući kršteniku ljepotu božanske milosti; on je taj koji nas oslobađa od vlasti tame, to jest od grijeha, i uvodi nas u kraljevstvo svjetla, to jest ljubavi, istine i mira. Pomislimo samo na kakvo nas dostojanstvo uzdiže krštenje: djeca se Božja zovemo i jesmo – istaknuo je Sveti Otac prije molitve Angelusa na današnji blagdan Krštenja Gospodinova.

Činjenica da smo djeca Božja uključuje i odgovornost da slijedimo Isusa te usvojimo njegova svojstva: blagost, poniznost, nježnost. To nije lako, osobito ako oko nas vlada netrpeljivost, oholost i tvrdoća. Ali je moguće sa silom koja dolazi od Duha Svetoga – naglasio je papa Franjo.

Napomenuo je kako Duh Sveti, koga smo prvi put primili na dan našega krštenja, otvara naše srce istini, potiče nas na ljubav i solidarnost s bližnjima, daruje božanski oprost te nas prožima Očevim milosrđem. Nemojmo zaboraviti da je Duh Sveti živa i životvorna prisutnost u onome tko ga prihvati – rekao je Papa.

Istaknuo je da na današnji blagdan razmišljamo i o danu vlastitoga krštenja i zahvaljujemo na tom daru. Papa je okupljene vjernike stoga pitao tko se od njih sjeća datuma svojega krštenja. Onima koji ga ne znaju je zadao – kako je rekao – domaću zadaću: saznati datum vlastitoga krštenja – od roditelja, obitelji ili iz župe. Važno je znati taj datum – to je dan našega rođenja kao djece Božje – napomenuo je papa Franjo i dodao: Slaviti današnji blagdan znači potvrditi naše prianjanje uz Isusa, trudeći se živjeti kao kršćani, članovi Crkve i novoga čovječanstva, u kojem su svi braća.

Nakon molitve Angelusa, dodao je poseban blagoslov za svu djecu koja su nedavno krštena, kao i za mlade i odrasle koji su nedavno primili sakramente kršćanske inicijacije ili se na njih pripremaju. Na koncu je sve podsjetio na dva zadatka: saznati datum vlastitoga krštenja i ne zaboraviti moliti za Papu.

autor: Radio Vatikan

VATRENA PROPOVIJED

Papa Franjo

VATRENA PROPOVIJED

Korupcija je očigledno veliki problem širom svijeta, a ni sam Vatikan nije ostao imun na nju.

Sve to je podstaklo papu Franja na vatrenu propovijed protiv korupcije, odnosno njenih poklonika.
Papa je tako citirao odlomak iz Biblije u kojem je Isus rekao da “neki grešnici zaslužuju da budu zavezani za kamen i bačeni u more”.

Sveti otac je tako kazao i da su katolici koji vode dvostruki život, daju novac za Crkvu dok kradu od države, grešnici koji zaslužuju biti kažnjeni.

Citirajući Evanđelje sv. Luke u Novom zavjetu, papa je rekao: “Isus kaže: Bilo bi bolje za njega zavezati kamen oko vrata i baciti se u more”. Nastavi čitati “VATRENA PROPOVIJED”

%d blogeri kao ovaj: