Ruke svoje pruža , sina bi grlila..
Snage više nema, tuga je skršila..
Grli majko, grli…evo ti ruke moje..
Grli majko , grli…ljubi dijete svoje….
Križni put
LEPOGLAVSKI KRIŽNI PUT BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
LEPOGLAVSKI KRIŽNI PUT BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
| Tekst i fotografije: Stjepan Bubalo |
| Stepinac prisutan i danas kao i u danima zatočeništva |
|
Posjet Stepinčevoj ćeliji Zatvorska soba u kojoj je Alojzije Stepinac proveo 1874 dana, od kojih je prva dva mjeseca bio potpuno izoliran od vanjskoga svijeta, danas se čuva kao spomen-soba na Blaženika, pa se može i razgledati i dočarati kako je mogao izgledati njegov život unutar zidina. Budući da se zatvorska soba nalazi u dijelu koji se aktivno koristi za smještaj sadašnjih zatvorenika, za sam posjet potrebno je zatražiti dozvolu Središnjega državnog ureda za zatvorski sustav, koji svaki zahtjev razmotri i, ukoliko postoji mogućnost, odobri. Pri obilasku prostora gdje je bio smješten Alojzije Stepinac vodio nas je zatvorski čuvar, a postoji mogućnost obilaska i sa svećenicima iz župne crkve Bezgrešnog Začeća u Lepoglavi. Ulaskom u zatvor i prolaskom kroz prvi red zgrada dolazi se do starog dijela, gdje se na prvom katu nalazi Nadbiskupova ćelija. Natpis na vratima otkriva nam da smo ispred njegove sobe, a nakon ulaska zatičemo krevet, stolić i stolice, komodu za stvari, lavor za kupanje i klecalo u susjednoj sobici. Ptice, jedini sugovornici
Zanimljiv je bio i odnos stanovnika Lepoglave prema zatvorenom nadbiskupu. Budući da s njim nitko u početku nije smio doći u kontakt, lepoglavske žene znale su se okupiti u blizini i zajedno u glas pjevati pobožne pjesme. Iako bi čuvari ubrzo došli i rastjerali ih, pjesma je barem na trenutak došla do zatvorenog Nabiskupa, kojemu je i to bio određen glas iz vanjskoga svijeta. Na svome prozoru, odakle je pogled imao na zatvorsko dvorište, često je hranio i golubove i ostale ptice, s kojima je u početku jedino i mogao “razgovarati”. Zatvorski oltar u župnoj crkvi Budući da je Nadbiskup posebno štovao Blaženu Djevicu Mariju, crkva Bezgrešng Začeća u Lepoglavi, čije je tornjeve mo-gao vidjeti i čuti njihov zvon, davala mu je onu dodatnu snagu da izdrži patnje. Na blagdan Bezgrešnog Začeća, 8. prosinca 1946. godine, prvi je put smio i razgovara-ti s nekim svojim, a to je bio svećenik koji je također bio zavoren pa je on smatrao da mu je upravo Marija to i omogućila. U lepoglavskoj crkvi Bezgrešnog Začeća da-nas se nalazi i oltar na kojemu je Stepinac unutar svoje ćelije služio svete mise za svoj narod. Upravo je taj oltar ono što danas hodočasnici mogu vidjeti prilikom posjeta Lepoglavi, jer je iznesen iz kruga zatvora u koji ipak ulazi tek manji broj posjetitelja koji su ranije zatražili dozvolu. U sklopu zatvora, iznad Stepinčeve ćelije kasnije je uređena kapela u njegovu čast. Tu se okupljaju zatvorenici na svetu misu i druge sakramente, a budući da je Stepinac i sam bio na njihovu mjestu, često mu se obraćaju i mole za zagovor, te je on na taj način trajno prisutan u lepoglavskoj kaznionici. U kapelici se nalazi i Stepinčeva bista koju je posvetio papa Ivan Pavao II. prilikom proglašenja blaženim u Mariji Bistrici, a iznad oltara nalazi se njegova slika te datum smrti, broj dana koliko je zadržan u zatvoru te njegov matični broj pod kojim se vodio kao zatvorenik. Stepinčev Križni put Župnik Andrija Kišiček voli kazati da je Stepinac još uvijek u Lepoglavi, ali samo duhovno, gdje zagovara sve koji se nalaze bilo u zatvoru, posjetu ili ondje stanuju. Istaknuo je kako se Lepoglava razvija i u vidu hodočasničkog mjesta, gdje dolazi sve više posjetitelja koji se žele upoznati s tim dijelom Stepinčeva života. Hodočasnici koji dolaze u grupama najčešće ne mogu posjetiti same zatvorske prostorije pa im se Stepinčevo zatočeništvo prepričava najčešće u župnoj crkvi, pored oltara iz njegove zatvorske sobe. Tako između ostalog, župnik voli istaknuti kako je Hrvatski sabor Stepinčev proces proglasio montiranim i političkim, ali dodaje da to nije učinilo i hrvatsko pravosuđe koje bi to, prema povijesnim činjenicama trebalo učiniti, kako bi se skinula i posljednja omča s uspomene na blaženika. Osim posjeta njegovoj zatvorskoj ćeliji i kapelici koja je njemu u čast podignuta unutar zatvora, a služi za potrebe zatvorenika, u njegovu čast održava se i Križni put s blaženim kardinalom. Taj Križni put najdulji je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a nadahnut je Stepinčevim mučeništvom. Postaje su uređene na 1.600 metara dugačkom putu od zidina lepoglavskog zatvora do vrha Gorice, brda iznad Lepoglave i kapele sv. Ivana Krstitelja. U 14 križeva stoje uz opis Isusovih patnji i patnje blaženog Alojzija Stepinca. Takav Križni put osmislio je sadašnji župnik Andrija Kišiček, on se održava od Cvjetnice do Velikog Petka, i najbolji je primjer kako se vjernici i hodočasnici mogu u svom vremenu prisjetiti velike žrtve svog blaženika. |
U
Lepoglavski župnik Andrija Kišiček objaš-njava nam da je Stepinac dobio tu dodat-nu sobicu da bi ondje mogao imati oltar na kojemu može prinosti svetu misu. “Dodatnu sobu dobio je zbog dolaska stranih delegacija koje su imale dobre odnose s tadašnjom državom pa je vlast morala pokazati da ipak na primjeren na-čin postupa sa zatvorenicima. Osim male sobice, Stepinac nije uživao nikakve druge pogodnosti, a od dolaska u Lepoglavu na razne načine je zlostavljan i maltretiran”, ispričao je župnik. Tako nabraja da su ga čuvari za vrijeme šetnji stalno susretali, a on ih je prema zatvorskom pravilu morao uvijek pozdraviti pa su mu ometali i ono malo vremena koje je provodio u šetnji i molitvi krunice. Osim toga, često su na-mjerno psovali ispod njegova prozora, vrijeđajući njega osobno, a često su spominjali i njegovu smrt. Dok je šetao po dvorištu, sa susjednih prozora promatrali su ga ostali zatvorenici, o čemu je svjedočio i jedan od njih, John Ivan Pintar. “Mnoštvo je šaptalo: Nadbiskup izlazi na šetnju, naš Lojzek, naš Nadbiskup. Tog trenutka svi su zaboravili na osobne patnje, lica su im poprimala življi izraz koji nedvojbeno otkriva ponos, ljubav i najdublje poštovanje prema čovjeku, koji u to vrijeme ponosno uzdignute glave, obučen u crno svećeničko odijelo prolazi ispred njihovih prozora”, napisao je između ostalog Pintar u svojoj knjizi “Četiri godine u Titovom paklu”.
Podjeli ovo:
Sine ljubljeni..noćas majku srce boli
Sine ljubljeni..noćas majku srce boli,
Sine mili zar te itko više voli ?
Podjeli ovo:
Marijin križni put
Uputio sam se Mariji, ženi koju si izabrao za majku svoga Sina, da od nje naučim razumijevati Isusovo otkupljenje čovjeka kroz muku križa. Nadahni me svojim Duhom da je slijedim i tako dođem bliže tvom Sinu, a po njemu k tebi. Amen.
I. Isusa osuđuju na smrt
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Kad mi je anđeo navijestio da ću roditi Isusa, svojim “neka mi bude” sva sam se opredijelila za to dijete i njegovo poslanje. Stala sam bez zadrške na njegovu stranu i odlučila vjerovati u njegov poziv bez pridržaja. Otada nisam imala drugi smisao života – samo njega.Sada sam ga gledala pred Pilatom. Moji narod ga je osudio, odbacio i predao Rimljanima da ga i oni, kao okupatori mog naroda, osude. Postala sam svjesna da sam tu i ja osuđena. Mislila sam kao on, sva moja životna zadaća i sreća bio je on i njegovo djelo. Sad je ta moja zadaća, moj smisao, moje opredjeljenje, osuđeno. Bila sam, kao i on, odbačena. to je i za mene bio kraj, posljednji životni put. Ja sam bila s njime osuđena na smrt.
Znaš li što je to kada ti sve najdraže osude, popljuju, bace u blato? Što tada raditi? Ostani uz Isusa, jer te on prima razočarana i rasplakana. Uz njega će se sve besmisleno opet osmisliti. Daj mi ruku da te povedem mome Sinu.
Kad istražuješ svijet, ne očekuj pohvale i nagrade, nego gledaj je li to izvorna ljepota i bljesak istine. Neka se u tajnosti odvija tvoje traganje i izgaranje za istinu i ljubav. Ljudske prosudbe su fragmentarne i netočne. Bog vidi cjelinu. Ne boj se ljudskih osuda. prepusti se Božjem sudu. On odlučuje.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
II. Isus uzima na se križ
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bivala ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena, da ih usmrti u svojoj smrti. To treptavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim.Zlo je izvor patnje. Prihvaćena patnja pobjeđuje zlo. Veličina i smisao života rađaju se kroz hrabro suočavanje sa zlom u patnji. Kad gubiš najdraža bića, gledaj naprijed, u susret koji će se dogoditi u vječnosti, a ne u prazninu koja iza njih zjapi, prijeteći da te pokopa u samosažaljenju. Prošla sam tim putem da te uzmem za ruku i ohrabrim. Uz tebe sam vjerno, ne boj se.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
III. Isus pada prvi put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Dok je Isus padao, gotovo sam kriknula od straha da ga križ ne satre. Samo mi je jedna čežnja bila u srcu. da se digne i da još živi. Slabašna utjeha, jer on se penje prema smrti. Majka sam mu i svaki produžen tren njegova života meni je bljesak nade. Sve bih bila dala samo da sam ga mogla osloboditi od gomile koja ga je vukla prema Kalvariji. Mislila sam: samo da nikada tamo ne stignemo, da se pojavi neko čudesno izbavljenje…Tako je srce molilo. On je trebao umrijeti i smrt je sada bila tu. Često mi je o tome govorio i sve sam shvaćala, ali majčino srce to ne prihvaća. S njime umirem i ja, jer ga ljubim i vjerujem u njega.
Ljudski su koraci do smrti neodgodivi. Život je tu da se dadne, a ne sačuva. Uzalud se grozničavo brinuti da se sačuva što se sačuvati ne da. U darivanju je i neuništivost osobe. Kad padneš, ustani da još ljubavi daruješ nekome. Ohrabri se, pođi svijetom čineći dobro. Ne zaboravi, moja te molitva prati, nećeš se izgubiti. Biti ćeš tamo, gdje sam ja.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
IV. Isus susreće svoju svetu majku
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Ni sama ne znam kako, ali odjednom smo se susreli na putu za Kalvariju. Nikada neću zaboraviti taj prodorni pogled mog Sina. Kao da je tražio nekoga tko razumije ovu besmislenu osudu. Svi su govorili da je izdajica naroda i da po Mojsijevu zakonu treba umrijeti. Ja sam Židovka i za mene je Zakon bio ponosan i svetinja. A sada slušam od sunarodnjaka da po tom Zakonu moj Sin ide u smrt. Srce mi se razdiralo. Gledala sam ga u oči i dala mu do znanja da sam čitava uz njega, na njegovoj strani. Zlo je zavelo ljude pa ne vide da je on Sin Božji i Spasitelj svijeta. Bilo mi je teško sto ljudi nisu raskrinkali prividnu logiku sile mraka. Ali i moj je Sin bio siguran da zajedno s njime idem, do kraja, kako bih s njime s onu stranu uskrsno živjela.Utješiti nekoga, to je reći mu da si s njime, da ga nećeš napustiti, da ćeš mu biti vjeran. S nekim tko je na tvojoj strani mogu se izbjeći sve smrti i oživjeti mrtva duša. Ljubav je srce vjernosti.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
V. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Odjednom je povorka zastala. Zadrhtalo mi srce. Što se dogodilo? A onda sam ugledala kako prisiljavaju Šimuna iz Cirene da ponese križ moga Sina. Gledala sam kako iza Šimuna tetura od iscrpljenosti moj Sin. Imala sam osjećaj kako me boli svaka njegova rana. Vjerovala sam u smisao njegove odbačenosti. Često smo u dugim večerima znali razgovarati, osobito nakon Josipove smrti. Ali sad sam se pitala, ima li boli kao što je moja? U takvu stanju dobrota čovjeka obasja i dade mu snage da ne klone. Tu dobrotu sam sada vidjela u Šimunu, koji je mome Sinu pomogao nositi križ. Više nisam bila sama na strani moga Isusa. Zlo je postajalo sve manje uvjerljivo.Znaš, dobrota se brzo rasprostre od srca do srca. Ima dobrote u svakom ljudskom biću. Ona je tvoj saveznik. Svi su ljudi u svijetlim dubinama srca uz tebe. Tamo je skriven žižak sućuti. Kad se on razgori, sažeže svako zlo. Plamen ljubavi uništi mnoštvo krivica i zločina. Ima u svijetu nade.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
VI. Veronika pruža Isusu rubac
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Vidjela sam krvavo, prašnjavo znojno, iznakaženo lice svog Sina. Htjela sam – samo kad bih mogla! – obrisati njegovo lice. Veronika je pročitala želju u mojim očima. Progurala se do Isusa i pružila mu rubac. Isus se prenuo, bljesak ljubavi ga obasjao. Uzeo je rubac i obrisao lice. Bila sam na trenutak utješena. Isus je vidio da nas ima na njegovoj strani. Kad se Veronika vratila, ugledale smo Isusovo lice na rupcu.U svakom patničkom licu krije se Božji lik. “Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili”, rekao je Isus. Dobro je liječiti iznakaženost ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice. Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tu se najbrže iskusi Božja blizina. Potrebno se progurati do čovjeka. Kalvarijska povorka još se uvijek provlači ulicama sela i gradova. Isus je još na križnom putu u udovima svoje Crkve. On je patnik u patnicima svijeta i zove srca Veronika da mu se približe, otaru patnju i vrate se s njegovim likom u duši. Najveća sreća je moći ljudima činiti dobro.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
VII. Isus pada drugi put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Padati pod teretom križa, značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Svaki pad je mogao biti posljednji, bilo zbog nove ozljede, bilo zbog bijesa vojnika. Zato me je duboko zabolio svaki njegov posrtaj. Znala sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja, i to krajnjim prijezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce svog bića? Čudo da svijet još uopće postoji! Što ga još drži? Drži ga moj Sin pod teretom križa. Na njega se sručila sva zloća svijeta. On drži i danas svijet da se ne sunovrati u samorazaranje. Samo zato svijet ima budućnost. Isus pada da bi se svijet digao na duhovnu razinu čovjekoljubivosti. Svijet postoji jer ga Isus voli. Osloni se na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Evo ti ruke da te vodim kako bi volio svijet kao što ga voli Isus.Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
VIII. Isus tješi jeruzalemske žene
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Usred vike, psovke, ruganja i galame začuo se plač, naricanje, glasna tuga. Na licima žena iz Jeruzalema tekle su suze. Pomislila sam kako će Isus reagirati. Isus je dobrohotno prihvatio ljubav. Dapače, počeo ih je tješiti. Upozorio ih je na ozbiljnost ljudske egzistencije. Ako Božji Sin trpi razjarenu ljudsku zloću, onda će tim putem ići i svi koji ga slijede. Potrebno je plakati nad svakim čovjekom. Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko ubojitija i bolnija je moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti. Tom patnjom je natopljen svijet. Isus plače nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljava da je razotkrije i razori.Ima patnji za koje treba Bogu zahvaljivati, jer su otkupiteljske. Ima tjelesnih patnji koje pomažu otkloniti moralne, učiniti temeljni zaokret prema zakonitosti savjesti i evanđelja. Patnje mučenika i junaka podižu nas i ohrabruju. Život treba uložiti za nešto za što se isplati živjeti i umirati. Samo se tako on sačuva i umnoži. Na tom putu ne očekuj utjehu ljudi, iako je ona plemenita. Ona te ne može osnažiti za velike pothvate. Traži Božju utjehu u časovima tjeskobe i drhtanja. Samo je u Bogu snaga i spasenje, u njega se uzdaj u svako doba.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
IX. Isus pada treći put pod križem
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Nijedan pad nije moga Sina mogao zaustaviti da stigne na Kalvariju. Neka neshvatljiva snaga ga je vukla. S revnošću kojom se mi trudimo sačuvati život, on se trudio da ga izgubi. Isus je živio u sasvim drugim dimenzijama negoli ljudi.Pasti i zajaukati pod teretom kušnji, boli i tjeskobe nije znak slabosti, nego odlazak u dimenziju života iz koje se pruža vertikalna vizija svijeta. Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog srno tkiva sazdani i kamo idemo. Oni nas upozoravaju da smo putnici, a ne stanovnici zemlje. Treba se vezati uz neprolazno, uz vrednote duha, uz Boga i njegov plan s nama. Kad to zaboravimo, stizat će nas udarci, bolesti će nas prikovati uz krevet, bol nas podsjetiti da smo opet otpali od izvorne vizije, a blizina smrti nas uvjeriti u hitnost zaokreta ka traženju istine i prepuštanju ljubavi. Sve su to glasnici neba da se ne izgubimo.
Ne boj se, doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, izgubit će neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u fiksiranju na negativno. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu. Zdravo, marijo…
Ne boj se, doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, izgubit će neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u fiksiranju na negativno. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu. Zdravo, marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
X. Isusa svlače
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Dok hodam uz Kalvariju za svojim Sinom, sjećam se Šimunova proroštva: “A i tebi će samoj mač probosti dušu.” Odbačen je i nepravedno osuđen Isus. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teške balvane na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, provaljuju nasilno vrata njegove intime i tako ga svestrano žele obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih i povijesti čovječanstva.Svi su me ti mačevi pogađali i ranjavali. Majka sam mu. Čeznula sam da bude velik, častan, dostojanstven, sretan, slobodan. Vjerovala sam u njegovo mesijansko poslanje. Sad sam ponovo morala o svemu prebirati u srcu. Samo sam mu tako mogla biti blizu. Morala sam se odreći svih majčinskih snova i prihvatiti Božji plan. Znala sam, ništa ne smije ostati od mentaliteta svijeta u meni, sve treba napustiti i obući mentalitet moga Sina.
Dok zemaljski život poput odijela klizi niz tvoje godine, ne žali. Obuci se u neprolazno, u Božje, u nebesko. Tu je snaga da izdržiš pri svim udarcima života. Oni će stalno dolaziti da ispitaju čvrstoću tvoje vjernosti neprolaznoj Božjoj humanosti.
Dok zemaljski život poput odijela klizi niz tvoje godine, ne žali. Obuci se u neprolazno, u Božje, u nebesko. Tu je snaga da izdržiš pri svim udarcima života. Oni će stalno dolaziti da ispitaju čvrstoću tvoje vjernosti neprolaznoj Božjoj humanosti.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
XI. Isusa pribijaju na križ
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Gledala sam dok su ga pribijali na križ. On više ne može prolaziti svijetom liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Križ je njegova posljednja postaja. Motrila sam kako odlazi nekud daleko, izmiče očima, a da ga ne mogu zaustaviti. On odlazi i pitam se ima li još na zemlji mjesto gdje ja mogu živjeti. S njime je otišlo sve što sam imala i bila. Kako ću se vratiti s Kalvarije kad me nema, kad sam s njime pribijena na križ, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu?Moj Sin Isus dopušta da se sav pakao svijeta svali na njega, da ga onda zajedno sa sobom povuče u smrt, a uskrsnućem stvori bolji svijet. To mi je dalo snage da izdržim svu bešćutnost krvnika i sudaca. Važno je da je duh jak, tada će izdržati i slabo tijelo.
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
XII. Isus umire na križu
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli moga Sina na križu. Tada mi je došlo u sjećanje: otac moga naroda Abraham žrtvovao je sina Izaka, moj narod žrtvovao je pashalno janje, bezbrojne su se žrtve prinosile u hramu u Jeruzalemu. Sad se prinosi jedinstvena, božanska žrtva, neokaljani jaganjac, Sin Božji i moj Sin. Povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice i slobodan ulaz u domovinu u koju je prvi ušao kroz smrt moj Sin. To se dokončalo ropstvo, a počeo sveopći povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak.Čula sam kako Isus u ruke Očeve predaje svoj život i zajedno s njime sam sebe i njega prinijela i ja Svevišnjemu. A onda mi je povjerio Ivana i sve vjerne njegovom putu. Učinio me majkom brojnih naroda. Tada je izrekao čin poslušnosti Ocu: “Svršeno je”. Ispunjeno je sve što je htio Otac. Počinje novi svijet.
Na Kalvariji završava put staroga svijeta. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti!
Na Kalvariji završava put staroga svijeta. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti!
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
XIII. Isusa skidaju s križa
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Kad se bijes zla do kraja iskalio na Isusu, smjeli smo prići i preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo. Dok sam ga držala u naručju, sjetila sam se trenutka kad sam ga u štalici izvan Betlehema prvi put uzela u naručaj. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu pokopan. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Dok sam gledala njegovo mrtvo tijelo, mač boli otvorio mi je novu ranu. Tijelo koje sam s najdirljivijom ljubavlju nosila, hranila, njegovala, sad je bilo masakrirano, iznakaženo, izbodeno, da ga se jedva moglo prepoznati. Prije tridesetak godina donijela sam ga na svijet, sada ga moram iznijeti iz svijeta. Onda sam ga s radošću i ponosom rodila, sad ga s neizmjernom tugom i ponižena spremam za ukop.Dok su Josip iz Arimateje i Nikodem zajedno s Ivanom i ženama skidali tijelo moga Sina, pogled mi se zadržao na drvu križa. Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Sad uzimamo sa stabla križa moga Sina, kojem je hrana bila vršiti volju Očevu. Pomislih kako ovdje prestaje zla kob čovječanstva.
Važno je i u najbesmislenijoj patnji otkriti Božji plan, uhvatiti Stvoriteljevu misao i u njoj smisao. Tad je moguće izdržati sva obespravljenja i poniženja. Nad Isusovom patnjom lebdi nada uskrsnuća. To me drži.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
XIV. Isusa polažu u grob
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Sunce je bilo na zalazu. Trebali srno požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti.Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od strana pred Zidovima zakračunali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Sin je Božji sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu.
Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka, jer je u grob sišao Sin Božji. Život vječni se rada.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
XV. Isus uskrsava iz groba
– Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
– Jer si po svojem svetom križu svijet otkupio.
Nedjeljno jutro, zora novog čovječanstva je svitala. Sve se događalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, a od straha pred njim zadrhtali stražari. Žene su trčale da jave vijest o praznom grobu, a Ivan i Petar jurili bez daha da se o tome uvjere. Isus se ukazivao živ, preobražen, zdesna Ocu, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Strelovito se širila Isusova poruka povjerenja: “Ne bojte se, mir vama, samo vjerujte! Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam to. Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.”Vijest se munjevito širila. Kao baklju rnira jedni su drugima predavali vijest: “Doista, uskrsnuo je Gospodin i ukazao se Simunu!” Duh je moj kliktao od radosti. Sve mi je bivalo jasnije zašto je moj Sin s križa rekao Ivanu: “Evo ti majke”, a onda meni: “Evo ti Sina.” Navijestio mi je da ću po istom Duhu po kojem sam njega začela, sudjelovati u rađanju njegova Tijela Crkve. Bit ću po Božjoj milosti Majka Crkve. Opet sam mu ponavljala svoj čvrsti i vjerni: da, neka mi bude po tvojoj riječi. Otada nosim sve vas vjernike i sve ljude u srcu. Samo jedno želim: privesti vas svome Sinu i tako učiniti spašenima i nositeljima spasa drugima na putovima povijesti.
Radosna sam zbog ovoga susreta na križnom putu moga Sina. Neka se odsada vaši životi stalno okreću svjetlu uskrsa i nose tu vijest svakom čovjeku.
Zdravo, Marijo…
– Smiluj nam se, gospodine!
– Smiluj nam se!
Završna molitva
Oče, hvala na ovom hodu s Marijom za Tvojim Sinom. Nisam više isti. Idem živjeti za druge, kao Isus. Odlučujem hodati svijetom čineći dobro. Obasjan svjetlom križa i blještavilom uskrsa prepoznajem u Isusu srce svijeta. Sad znam kome sam povjerovao. Svoje odluke stavljam u Tvoje ruke, Oče. Ti me jačaj, diži, liječi i vodi za ruku do kraja mog križnog puta. Hvala za Tvoju Crkvu u kojoj zajedno s drugima hodam Tebi u susret. Amen.
– Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj!
– I njegova pod križem žalosna Majka Marija.
Dr. Tomislav Ivančić
Podjeli ovo:
Otkupitelju ljudi svih
Otkupitelju ljudi svih,
U suzama ti pjevamo:
Oprosti, Spase, Gospode,
I sve nas blago pomiluj.
Ti snagu đavla dušmanskog
Uništavaš po križu svom,
I zato križ ko vjere stijeg
Na čelo svoje stavljamo.
Odgoni od nas sveudilj
Dušmana našeg nastraj,
Nek tvoja krv nas očuva
Od kobnih vražjih ozljeda.
Ti radi nas si sišao
U tamu groba ledenog,
Da sve nas smrti predane,
Života darom obdariš.
Kad jednom svijetu bude kraj
Što ti ćeš ga dosuditi,
Po zaslugama vjerne ćeš
Za pravednost nagraditi.
Nek rane tvoje, Spase naš,
Lijek budu duši ranjenoj,
Da s Ocem, s Duhom Presvetim
Svu vječnost tebe hvalimo. Amen.
Podjeli ovo:
Isusa polažu u grob, 14. postaja
- Postaja
Isusa polažu u grob
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Pobožni Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast, položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko ukopan. No tijelo Isusovo nije ostalo u grobu. Domalo je ustalo slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život.
Pomolimo se.
Isuse, začetniče života, daj da na tvom grobu oživim novim životom i da, obumrvši posvema grijehu, s tobom jednom uskrsnem na život vječni. Amen.
Podjeli ovo:
Isusa skidaju s križa, 13. postaja
13. Postaja
Isusa skidaju s križa
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Promisli koliku je bol morala osjetiti blažena Djevica Marija kad joj mrtvo tijelo predragoga Sina položiše u krilo! Grijeh probode mačem prevelike žalosti njezino majčinsko srce. Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za te toliko trpi! Čuvaj se ponovnog pada da je i opet ljuto ne ucviliš.
Pomolimo se.
Rastužena Majko Isusova
i Majko moja! Molim te zbog one preljute boli
što si je pretrpjela kad si primila u krilo
mrtvo tijelo božanskoga Sina, primi i moju dušu na samrti u svoje majčinsko krilo! Amen.
Oče naš -Zdravo Marijo – Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
Podjeli ovo:
Isus umire na križu, 12. postaja
12. Postaja
Isus umire na križu
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi još ruže i grde. Ali on ih ne proklinje, već za njih moli: “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!” Opraštaš li i ti neprijateljima svojim? Isus je umro da mi živimo. Smrću svojom Isus je pobijedio smrt.
Pomolimo se.
Strpljivi Isuse, koji si na križu izdahnuo, molim te, pritegni me k sebi na
sveti križ! Zaslužila (zaslužio) sam nesretnu smrt, ali te molim za pregorku smrt tvoju,
smiluj mi se i daj da jednom s križem u ruci umrem u milosti tvojoj. Amen.
Oče naš -Zdravo Marijo – Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
Podjeli ovo:
Isusa pribijaju na križ, 11. postaja
11. Postaja
Isusa pribijaju na križ
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove, koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge, koje su koračale jedino za spasenje ljudsko. Što si ti zaslužio koji si rukama svojim toliko nepravde počinio; koji si često stupao po zabranjenom i krivom putu! Pravdi se Božjoj mora svakako potpuno udovoljiti. Bolje na ovom svijetu negoli na drugom.
Pomolimo se.
Klanjam ti se, Isuse moj, i molim te zbog svete muke tvoje: daj da mi
protrnu sva uda od svetoga straha: daj da ra
zapnem grešne požude tijela svoga i da
vazda budem tvoj. Amen.
Oče naš -Zdravo Marijo – Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
Podjeli ovo:
Isusa svlače, 10. postaja
- Postaja
Isusa svlače
Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te.
Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Gledaj kako krvnici Isusovi i odjelo s njega svukoše. Oh, strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše puste taštine mora on podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela da nas zaodjene odijelom nedužnosti koju smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.
Pomolimo se.
Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen, daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu
ćud i zle požude. Daj da je sve što je taštim ljudima slatko, meni bude gorko, a ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. Amen.
Oče naš -Zdravo Marijo – Slava Ocu
Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!
