JE LI MALO ONIH KOJI SE SPAŠAVAJU???

sveti-leonardo-da-porto-maurizio

MALO JE ONIH ŠTO SU SPAŠENI

propovijed svetog Leonarda iz Porto Maurizija (1676. – 1751.)

Sveti Leonard iz Porto Maurizija je bio vrlo pobožan franjevački fratar koji je živio u samostanu svetog Bonaventure u Rimu. On je bio jedan od najvećih misionara u povijesti Crkve. On je običavao propovijedati tisućama na otvorenom trgu svakog grada i naselja gdje crkve nisu bile dovoljno velike za slušateljstvo. Toliko sjajna i sveta je bila njegova rječitost da, kad je jednom imao dvotjednu misiju u Rimu, sam papa i kardinalski zbor su ga došli poslušati. Bezgrešno začeće Blažene Djevice, klanjanje Presvetom Sakramentu i čašćenje Presvetog Srca Isusova su bile njegove križarske vojne. On je nemalo bio zaslužan za definiciju Bezgrešnog začeća koja je došla malo više od sto godina nakon njegove smrti. Kaže se da je on čak nadahnuo Božanske pohvale koje se govore na kraju Blagoslova Presvetog Sakramenta (iako ih je, zna se, napisao Luigi Felici, SI, op. prev.). Ali najpoznatija Leonardova privrženost je bila njegova pobožnost postajama Križnog puta. Umro je blaženom smrću u svojoj sedamdeset petoj godini, nakon dvadeset pet godina neprekinutog propovijedanja.

Jedna od najpoznatijih propovijedi svetog Leonarda iz Porto Maurizija je bila „Malo je onih što su spašeni“. To je bilo ono na čemu se oslanjao za obraćenje velikih grešnika. Ova propovijed, kao i ostali njegovi spisi, bila je podnesena na kanonsko ispitivanje tijekom procesa njegove kanonizacije. U njoj on razmatra razna stanja kršćanskog života i zaključuje da je malo onih što su spašeni u odnosu na ukupnost svih ljudi (u propovijedi piše na ukupnost svjesnih katolika, op. prev.). Nastavi čitati

Subota – Biblijska misao dana – 07. NKG/A

Isus i djecaISUS I DJECA – PUSTITE MALENE K MENI
Mk 10,13-16
Želi li netko biti medijski u središtu pozornosti, treba samo da zagrli dijete, visoko ga digne, poljubi ili pak pomiluje. Tako se i naši političari rado druže se djecom, miluju ih, pohađaju škole, obdaništa, vrtiće, ustanove za djecu s posebnim potrebama, jer su to nevina stvorenja, time stječu bodove u svojih glasača. S druge pak strane majke su presretne ako im neka ovozemaljska veličina vidi dijete, zamijeti ga ili pomiluje. Tim zemaljskim moćnicima nije zapravo stalo do djece, nego do vlastite slike u javnosti. Žele se predstaviti kao čovjekoljupci, a to onda iskazuju na djeci.
Zanimljivo je promatrati kako se Isus opirao svim silama da se od njega načini zvijezda. Nije trpio da ga se veliča, bježao je od masa koje su ga htjele zakraljiti, jednostavno se povlačio na samotna mjesta. Ali ovdje, kad dolaze majke s djecom k Isusu, nešto ga djeci vuče. Dok s jedne strane učenici priječe majke, žele da puste Učitelja na miru, žele mu omogućiti vrijeme tišine i samoće, žele stvoriti oko njega zaštitni koridor, on se tomu izrijekom i s ljutnjom protivi. Ako itko ili išta na svijetu ima pravo pristupa k njemu, onda su to djeca. Nesmetano, krajnje spontano. Djeca su za Isusa slika kako čovjek treba pristupiti Bogu. Nastavi čitati

KATEDRA SVETOGA PETRA – Biblijska misao dana

Katedra sv. Petra 2PETROVA STOLICA U SLUŽBI IZGRADNJE I JEDINSTVA CRKVE
22. VELJAČE: Mt 16,13-19 (Prema mislima Benedikta XVI.)

Danas zapadna liturgija slavi blagdan Katedre svetog Petra. Riječ je o vrlo staroj tradiciji, potvrđenoj u Rimu od IV. stoljeća, kojom se zahvaljuje Bogu za poslanje povjereno apostolu Petru i njegovim nasljednicima. Riječ “katedra” doslovno označava biskupsko nepomično sjedalo, postavljeno u crkvu majku neke biskupije, koja se stoga i naziva “katedrala”, te je simbol biskupove vlasti, a posebice njegova “učiteljstva”, to jest evanđeoskog nauka što ga je on, kao nasljednik apostola, pozvan čuvati i prenositi kršćanskoj zajednici. Kad biskup preuzima odgovornost za mjesnu Crkvu koja mu je povjerena, on, noseći mitru i pastirski štap, sjeda na katedru. S toga će sjedala, kao učitelj i pastir, voditi hod vjernika u vjeri, nadi i ljubavi. Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 6. NKG (A)

mt-517-37Isus nije došao dokinuti zakon, kako sam kaže, već ga dopuniti i ispuniti. To znači da želi od ovoga što izgleda ili je nametnuto da bude naš osobni izbor i naše životno, nutarnje, i to osobno prihvaćanje. Jer svi su bili siti kao što smo i mi siti onoga samo izvanjskoga ispunjavanja zakona i njegova slova. To prigovaramo farizejima i nazivamo ih takvima, a često smo na istoj i jednakoj liniji opsluživanja i deklarativnoga prihvaćanja. Pravda jednoga Kristova sljedbenika, nas kršćana, ne ovisi samo od pukoga opsluživanja zakona, već od onoga kako nam sam Spasitelj daje primjer onoga što se u Njemu ispunilo i onoga kako on opslužuje zakon. On je poslušan zakonu u zajedništvu s Ocem. Tako On postavlja nove temelje vrjednovanja zakona i morala, a to je u svemu ovome i osobna nakana. Dakle nije dovoljno samo ono: “Ne ubij!” Gdje je ono što si drugome dobra učinio, a ne samo čuvao da ga ne ubiješ. Poštuj oca i majku samo radi zakona da te ne kazni, je ono najmanje što može biti ovdje na zemlji. Ovdje treba ljubav prema roditeljima, odgojiteljima, starijima, svima koji se brinu za zajedničke potrebe tebe, mene, Crkve, Društva i sviju koje moramo i trebamo gledati kroz naše roditelje, njihovo poštivanje i ljubav prema njima. Ne piše: “Poštuj djeda i babu!” Bili to značilo da njih treba ukloniti… E, to bi bilo ono farizejsko tumačenje. Tako ne piše u zakonu i ja ne moram… Nema tu ni kršćanstva ni Krista. Zakonu treba onaj DUH, a to mu je dao, donio i dopunio sam Krist. Njegovi gledaju tako živjeti i Njemu se mole da im pomogne! Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 5. NKG (A) – Vi ste svjetlost svijeta

Vi ste svjetlost svijeta

U sva tri današnja čitanja naglasak je način na koji živjeti naš kršćanski život ili našu vjeru živjeti u životu. Evanđelist Matej to lijepo izražava i naglašava da takvim životom trebamo biti svjetlo i sol drugima u životu. To znači da bi naš život, ovaj koji živimo i što ga živimo, morao biti svijetlo drugima i razlog i značenje opstanka i življenja za druge. Naši čini i naše djelovanje bi moralo biti za druge jedan vidljivi znak nazočnosti Boga u svijetu, onoga Boga u kojega mi vjerujemo i kojega ispovijedamo. To bi se trebalo potvrditi i potvrđivati svaki dan našim životom jer mi ispovijedamo i držimo da je naša vjera utemeljena na susretu osobno sa živim Kristom. Onda je posve logično i normalno da bi se ovaj susret trebao vidjeti i odražavati u našem životu. Tako je bilo apostolima i prvim učenicima i svjedocima koji su s Njime živjeli i tako se susretali, a nama ostaje i je da se duhovno susrećemo i jednako ispovijedamo i živu vjeru i ispovijed ovdje i sada “hic et nunc” živimo. Tako nam i Pavao želi reći da vjera nije neka teorija o životu, nego Isus osobno, Isusova osoba i snaga Duha Svetoga, za sve nas koji vjeru kao kvasac u našem životu imamo, prihvaćamo i živimo. Zato se treba u nama vidjeti zajedništvo i čvrsta veza između snage Božje i naših dobrih djela. Eto onda vjere, eto života, eto svjedočenja, eto otvaranja očima drugima i eto pokazivanja naših dobrih djela koja činimo u Bogu i radi Boga u bratu čovjeku i za brata čovjeka. Nastavi čitati

SV. VLAHO – Propovijed kardinala Stepinca

svvlaho1Stepinac u Dubrovniku: Mijenjaju se režimi, mijenjaju se svjetonazori, ali iznad svega stoji Bog

Tradicionalna, vjekovna svečanost sv. Vlaha, koja se svake godine na ovako svečan način slavi u ovom našem starodrevnom Dubrovniku, mogla bi se površnom promatraču našeg doba pričiniti kao nešto preživjelo, suvišno, neumjesno. Čovjek naime naših dana kao da ne pozna drugo nego ono, što dohvati svojim tjelesnim osjetima. Za njega je dobro samo ono, što godi njegovim tjelesnim očima. Za njega je istinito samo ono, što godi njegovim niskim strastima. Čovjek naših dana je poput leptira, koji nemirno vrluda od cvijeta do cvijeta, a da na koncu ostane praznih rukava. Čovjek duha ide dublje. On je poput pčele, koja ide u dubinu cvijeta, da izvadi iz njega ono, što je najbolje i najslađe, istinsku hranu i istinski miris meda. Nastavi čitati

Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo – Biblijska misao dana – Dan posvećenoga života

SvjećnicaČetrdeseti dan iza Božića na rukama Majke Marije Gospodin dolazi u hram da se sretne sa svojim narodom iz kojega se rodio i koji će ga razapeti.

Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Duh Sveti bijaše na njemu. S malo riječi ocrtan je lik jednoga svetog, Božjeg čovjeka. Svaki kršćanin trebao bi se truditi da mu bude sličan: tj. da bude čovjek pun Duha Božjega, želja, nada i očeki­vanja; morao bi znati da nema sve što mu treba; tražiti i očekivati da mu netko moćan i svemoćan ispuni želje, popuni prazninu duše, ostvari nade i očekivanja. Čovjek je još uvijek sretan, dok se nada. Blaženi što su gladni i žedni svetosti i pravednosti, čuli smo u Govoru na Gori.

“Oni što su sebi dostatni…” što ne osjećaju potrebu drugoga nečega – stvarnosti različitih i viših nego što su one koje sada posjeduju, najnesretniji su ljudi”. Duše što nisu gladne Boga, svetosti, pravednosti, nadahnuća iz vječnosti umiru od gladi… Nastavi čitati

Svijećnica – Propovijedi – Prikazanje Gospodinovo “A”

Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)Ova svetkovina je u našem hrvatskom narodu i crkvi najpoznatija kao “Svijećnica-Kalandora ili Kandelora” po blagoslovu svijeća koje danas blagoslivljamo u našim crkvama i nosimo ih u naše domove i čuvamo za umiruće i još uoči nedjelje ili blagdana kada blagoslivljamo kuće, stanove, imanja i sve što jesmo ili imamo. Međutim, ova svetkovina se još zove i svetkovina Marijina očišćenja i još k tome Prikazanje Gospodinovo. Svi ovi nazivi kao i za Bogojavljenje imaju svoje lijepo opravdanje u samom iimenu. Marijino očišćenje je po tradiciji četrdeseti dan iza poroda se ide u hram na očišćenje. Marija opslužuje Zakon i u tome i u Mojsijevu propisu da se svako muško prvorođensče prikaže Gospodinu i prinese žrtva…a oni siromašniji dva golubića ili grlice. Sam će Gospodin kasnije reći da nije došao dokinuti nego dopuniti Zako, samim tim znači on izvršava Zakon i ovim činom Prikazanja u hramu, je on nije došao da bude služen, nego da služi i da dadne svoj život za otkup mnogih(usp Mk 10,45). Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 04. NKG/A

mt-51-12a-2Biti dobar nije dovoljno
Ja nikoga nisam ubio. Ja nisam ukrao. Ja sam dobar čovjek. To smo puno puta čuli, baš u ispovijedi. To godi: dobro je ako je to tako. Ali, je li to dovoljno, ne učiniti nikakav teški prekršaj da bi samoga sebe označio kao dobar čovjek?
Isus je uvijek iznova hvalio ljude koji su držali deset zapovijedi. On je ukazivao da je to doduše dobro, ali nije dosta. U današnjem evanđelju ide se za tim “više”. Isus pokazuje put: osam (ili devet) “blaženstava”.
Najprije se okrenimo prema deset zapovijedi, “dekalogu”. On je svakako potreban, ako se želi uspjeti u zajedničkom životu. Ako bi krađe, ubojstva, laži, preljubi bili nešto normalno, tada bi život na zemlji bio pakao. Mi trebamo ploče upozorenja “ti ne smiješ…”
Nastavi čitati

Obraćenje sv. Pavla apostola – Propovijedi

Obraćenje svetog Pavla

Obraćenje svetog Pavla

Razmišljanje pape Benedikta XVI. o iskustvu obraćenja svetoga Pavla na putu u Damask

Draga braćo i sestre, današnja će kateheza biti posvećena iskustvu što ga je sveti Pavao imao na putu u Damask, te stoga onome što se uobičajeno naziva njegovo obraćenje. Upravo na putu u Damask, negdje oko 30. godine I. stoljeća, a nakon određenoga razdoblja u kojemu je progonio Crkvu, dogodio se odlučujući trenutak Pavlova života. O njemu je napisano mnogo, naravno, s različitih stajališta. Sigurno je da se tamo dogodila promjena, štoviše obrat perspektive. Tada je on, neočekivano, počeo smatrati “gubitkom” i “otpadom” sve ono što je prije za njega predstavljalo najviši ideal, gotovo razlog njegovoga postojanja (usp. Fil 3,7-8). Što se dogodilo? Nastavi čitati