33. NKG – Ponedjeljak – Biblijska misao dana

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU | PONEDJELJAK
33. NKG | Svagdan
Biblijska misao dana

SINE DAVIDOV, ISUSE, SMILUJ SE – SLIJEPI BARTIMEJ

Lk 18,35-43
Sličan izvještaj o slijepcu u Jerihonu pronaći ćemo kod evanđelista Marka. U Marka događaj iscjeljenja odvija se na izlazu iz Jerihona, kad se Isus zaputio strminom prema Jeruzalemu, i na tome putu – prema Golgoti – prati ga, zapućuje se i ovaj slijepac komu je Isus podario vid. Zapravo, njegova vjera mu je podarila vid. U Luke događaj se zbio na ulazu u Jerihon, da bi nam nakon toga podario nezaboravnu zgodu sa Zakejem, carinikom.
Čovjek mora vidjeti da bi vjerovao, da bi mogao vjerovati, vele naši suvremenici koji ne žele niti vidjeti niti vjerovati. Čovjek mora vjerovati da bi mogao progledati i vidjeti veli nam ova zgoda o iscjeljenju slijepca; prema Markovu Evanđelju ime mu je Bartimej. Nastavi čitati

Oglasi

32. NKG – Subota – Biblijska misao dana

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU | SUBOTA
32. NKG | Svagdan

Biblijska misao dana

BORITI SE ZA ŽIVOT I BUDUĆNOST

Lk 18,1-8
Život piše i najljepše, ali i najtužnije priče. Vjerujemo da je Isus za ovu današnju prispodobu uzeo potku iz svoga života, da je čuo ili doživio nešto slično, i onda to uzeo kao podlogu za svoju pouku o molitvi. Ne trebamo ići u Isusovo vrijeme. I ovo naše vrijeme, rata i poraća, ostavilo je iza sebe toliko ucviljenih majki i udovica, koje se i danas uporno bore za svoja prava, koje ne posustaju. Tužne su životne priče tih osoba koje se bore za svoja prava što im ih drugi Nastavi čitati

32. NKG – Četvrtak – Biblijska misao dana

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU | Četvrtak
32. NKG | Svagdan
Biblijska misao dana

KRALJEVSTVO BOŽJE U ISUSU

Lk 17,20-25
Imamo ponovno pred sobom farizeje koji vjerojatno ne pitaju iz časnih nakana, nego da bi Isusa uhvatili u riječi. Žele od njega, koji nastupa u Božje ime, znati kad će konačno doći kraljevstvo Božje, kad će se pojaviti vidljivi znakovi. Istom se mišlju bave i učenici nakon Isusova uskrsnuća pitajući, hoće li Gospodin u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo u Izraelu. Svi oni misle na obnovu, ponovnu uspostavu staroga i slavnoga Davidova kraljevstva, zato su zabrinuti za vrijeme i mjesto. Kada, u koje vrijeme, na kome mjestu? Hoće li to biti slavni ulazak na Sion, u Jeruzalem? Nastavi čitati

31. NKG – Subota – Biblijska misao dana

XXXI. TJEDAN KROZ GODINU | SUBOTA
31. NKG | Spomendan; SV. MARTIN TOURSKI, BISKUP
Biblijska misao dana

KOMU ILI ČEMU ZAPRAVO VJERUJEMO: BOGU ILI NOVCU?

Lk 16,9-15
Na usporedbu o razboritosti nepoštena upravitelja – jučerašnje evanđelje – nadovezuje Isus govor o novcu i bogatstvu. Riječ je o ‘zlu Mamone’; Mamon bijaše feničko božanstvo bogatstva i novca. Ime mu znači posjedovanje, novac, a Isus ga naziva ‘nepravednim’, zlim jer je uz novac redovito povezano zlo, mešetarenje, prijevara, nesigurnost, neizvjesnost, korupcija, kvarnost. Vidimo to iz svakodnevnih izvješća, kako novac gura u ovisnost, a čovjek postaje krajnje neslobodan. Isusov učenik mora znati kako on nikada nije vlasnik, nego samo upravitelj. Njemu je Gospodin delegirao vlast, a od upravitelja se očekuje razboritost i vjernost u upravljanju povjerenim blagom. Primjer takva ponašanja jest onaj nepravedni upravitelj koji misli na svoje sutra te svu svoju inteligenciju i razbor iskorištava kako se osigurati za budućnost.
Nastavi čitati

Srijeda – Propovijedi – 32. NKG – Ne sudite

Luka 6,37Zašto je Isus govorio svojim učenicima da ne sude?

«Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se» (Luka 6,37). Je li moguće sprovesti ove evanđeoske riječi u djelo? Ne moramo li suditi kako bismo promijenili ono što nije pravo? No ovaj Isusov poziv zadire duboko u ljudska srca. Apostoli Jakov i Pavao, u mnogome tako različiti, ponavljaju ga koristeći gotovo iste riječi. Jakov piše: «Tko si ti da sudiš bližnjega?» (Jakovljeva 4,12). A Pavao: «Tko si ti da sudiš tuđega slugu?» (Rimljanima 14,4).

Ni Isus ni njegovi učenici nisu nastojali ukinuti zakonite sudove. Njihove se riječi tiču svakodnevnog života. Iako su Isusovi sljedbenici odabrali ljubiti, oni nastavljaju činiti krivo i to s više ili manje ozbiljnim posljedicama. Spontana je reakcija stoga osuđivati one koji, iz nemara, slabosti ili previda, uzrokuju nepravdu ili nazadak. Naravo da možemo navesti brojne valjane razloge za suđenje naših bližnjih: da je to za njihovo vlastito dobro, kako bi učili i napredovali…

Isus poznaje ljudsko srce, i ne nasjeda na skrivene motive. Rekao je: «Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne opažaš?» (Luka 6,41). Tuđe pogreške mogu rabiti kako bih samoga sebe uvjerio u svoju valjanost. Razlozi za suđenje mog bližnjega laskaju mom samoljublju (vidi Luka 18,9-14). No nije li potraga za i najmanjom pogreškom mog bližnjega zapravo način da se ne suočim sa svojim vlastitim problemima? Tisuću i jedna pogreška koju kod njega pronađem još ne dokazuje da vrijedim više od njega. Strogoća moga suda možda samo prikriva moju osobnu nesigurnost i strah da budem suđen.

U dvije je prilike Isus govorio o «nevaljalom» ili «zlom» oku (Matej 6,23 i 20,15). To se odnosilo na ljubomorno promatranje drugih. Nevaljalo oko se istovremeno divi, zavidi i sudi bližnjega. Kad se divim svojim bližnjima zbog njihovih vrlina i u isto sam vrijeme na njih ljubomoran, oko mi postaje zlo. Ne vidim više stvarnost kakova je, i čak mogu nekoga suditi zbog zamišljene krivice koju on ili ona nikad nije počinila.

Želja za prevlašću isto može navesti nekoga da sudi. Stoga u već navedenom odlomku Pavao piše: «Tko si ti da sudiš tuđega slugu?» Tkogod sudi bližnjega čini se njegovim ili njezinim gospodarom i čineći to zauzima Božje mjesto. Umjesto toga mi smo pozvani «druge smatrati višima od sebe» (Filipljanima 2,3). To ne znači sebe ponižavati, već drugima služiti, umjesto da ih sudimo.

Vodi li odricanje da sudimo druge u ravnodušnost i pasivnost?

U istoj izreci apostol Pavao koristi riječ suditi u dva različita značenja: «Ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala» (Rimljanima 14,13). Prestanak međusobnog osuđivanja ne vodi u pasivnost, već je preduvjet za pravedno djelovanje i ponašanje.

Isus nam ne savjetuje da zatvorimo oči i prestanemo nastojati. Odmah nakon upute da ne sudimo, on nastavlja: «Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?» (Luka 6,39). Isus želi da se slijepcima pomogne da nađu svoj put. No on raskrinkava nesposobne vodiče. Ti ponešto smiješni vodiči su prema smislu čitavog odlomka oni koji sude i osuđuju. Ne odbijemo li suditi, ne možemo jasno vidjeti i drugima pomoći da nađu pravi put.

Evo primjera izdvojenog iz dopisa Barsanufija i Ivana, dvaju monaha iz Gaze u šestom stoljeću. Ukorivši brata zbog njegove namarnosti, Ivanu bi žao vidjevši kako je ovaj potišten. Uz to ga zaboli kad osjeća kako ga njegova braća osuđuju. Kako bi očuvao spokoj, odluči nikome više ništa ne govoriti i samo brinuti o stvarima za koje je osobno odgovoran. No Barsanufije mu daje vidjeti da Kristov mir ne znači povlačenje u sebe. Nekoliko mu puta navodi riječi svetoga Pavla: «Uvjeravaj, kori, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom» (2 Timoteju 4,2).

Jer ostavljanje drugih na miru isto može biti istančani način osude. Ako se želim brinuti samo za sebe, nije li to možda jer druge ne držim vrijednima moje pozornosti i napora? Ivan iz Gaze odlučuje više ne uvjeravati ikojeg od svoje braće, no Barsanufije shvaća da ih on u svome srcu još osuđuje. On mu piše: «Ne sudi niti osuđuj nikoga, već ih opominji kao istinsku braću (Pismo 21). Ivan će postati kadar istinski skrbiti za druge kad ih prestane suditi.

«Ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin» (1 Korinćanima 4,5). Pavao preporuča veliku uzdržanost u sudu. U isto vrijeme poziva one kojima piše da se međusobno skrbe jedni za druge: «Opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima» (1 Solunjanima 5,14). Iz iskustva je znao da urazumljivanje bez suda može biti dragocjen: «Tri sam godine bez prestanka noću i danju urazumljivao svakoga od vas» (Djela 20,31). Samo ljubav može vršiti takovu službu.

31. NKG – Petak – Biblijska misao dana

XXXI. TJEDAN KROZ GODINU | PETAK
31. NKG |
Biblijska misao dana

SINOVI SVIJETA NASPRAM SINOVA SVJETLA
Lk 16, 1-8
Novac je pokretačka snaga svijeta. I danas kao i u Isusovo vrijeme. Isus se često služi novcem, slikom novca ili ophođenjem s novcem kako bi svojima onodobno a i nama danas pojasnio ono što želi reći, kako moramo postupati.
Neshvatljivo, u vremenu opće borbe protiv korupcije i mita, Isus nam donosi usporedbu o nekome naskroz pokvarenu upravitelju koji je pronevjerio svomu gospodaru milijunske iznose. I kako taj krivac, doslovce kriminalac postupa? Što ga u životu čeka? Prosjački štap, ili teški težački poslovi, kopanje i sl. Isusova nakana nije istaknuti ili pohvaliti nepoštenje nepoštena upravitelja, nego njegovu snalažljivost, oštroumnost i sposobnost (pr)ocijeniti situaciju u kojoj se našao. Čovjek je zapao u nemilost i na kraju spoznaje kako mu je njegovo stanje bezizlazno, beznadno. Kako bi spasio svoju budućnost, spasiti što se dade spasiti, on u posljednji trenutak traži i pronalazi slamku spasa. I u tome zakida svoga gospodara, smanjujući dugove dužnicima. Na postojeći zločin, na svoju kriminalnu radnju dodaje još jednu, da bi barem spasio vlastitu kožu i budućnost. Čovjek ne želi pasti u društveno ‘ništa’ s takva visoka položaja. Želi osigurati svoju budućnost. Zna što može i što ne može, za što je sposoban, a za što nije i čega ga je u životu stid pred drugim ljudima. Nastavi čitati

0911 POSVETA LATERANSKE BAZILIKE – Biblijska misao dana

POSVETA LATERANSKE BAZILIKE
Iv 2,13-22
Sveti Ivan na Lateranu je Papina biskupska crkva – dakle prvostolnica rimskog biskupa, dok je sveti Petar u Vatikanu mjesto Pape kao poglavara Katoličke Crkve. Njezina povijest počinje gradnjom u 4. stoljeću, nakon što je Konstantin dao slobodu kršćanima. S natpisom nad glavnim vratima: MATER ET CAPUT OMNIUM ECCLESIARUM URBIS ET ORBIS – (Majka i glava svih crkava Grada i svijeta). Već 313. godine doskora nakon pobjede Konstantina nad Maksencijem Lateran je za vrijeme pape Melkijada prešao u posjed Crkve (odatle i ime) i na mjestu konjaničke vojarne s poljanama započela je gradnja bazilike, koju je posvećena Spasitelju, Otkupitelju – Salvator, ona je prva i najstarija među patrijarhalnim bazilikama (druge su sv. Petar, sv. Pavao i sveta Marija Velika – Maggiore) i prva među sedam hodočasničkih crkava (Santa Croce – sv. Križa, San Sebastiano i San Lorenzo daju ostale tri hodočasničke crkve. Relikvije najpoznatijih kršćanskih svetaca spadaju u njihovo crkveno blago). Nastavi čitati

31. NKG – Srijeda – Biblijska misao dana

XXXI. TJEDAN KROZ GODINU | SRIJEDA

Biblijska misao dana

BIT I PRETPOSTAVKE NASLJEDOVANJA ISUSOVA
Lk 14,25-33
Tekst je zacijelo jedan od najneugodnijih kod triju sinoptika – Mateja, Marka i Luke. Isus govori kako treba mrziti samoga sebe, svoj život, obitelj, i nabraja poimence članove uže obitelji. Potom govori o uzimanju sramote križa na sebe i na kraju odreknuću od svega što čovjek posjeduje. Središnji dio tvore dvije usporedbe koje nas fatalno podsjećaju na vrijeme nakon sloma komunističkoga režima na ovim prostorima. Na čemu su gradili svoj sustav svi protubožni, a onda u konačnici i protučovječni režimi? Jasno, ako se gradi na ljudskim kostima i suzama te plaču nemoćnih, takvo društvo, takav poredak ne može nikako uspjeti niti biti blagoslovljen. Na njemu leži prokletstvo.

Kad Isus ovdje govori o ‘mržnji’, onda on ne misli na afektivnu ili emocionalnu zloću, zlobnu mržnju, nego je mržnja na sebe ovdje opreka samozaljubljenosti, odmak – nutarnji i vanjski – od svega što nas okružuje. Isus veli kako ništa na ovom svijetu ne smijemo apsolutizirati, ni oca, ni majku, ni vlastitu suprugu, ni potomstvo. Čovjek se mora u sebi odvojiti od svega i svakoga. Nije mjesto govoriti ovdje o Edipovu kompleksu iz psihoanalize, ali se to toliko puta ozbiljuje upravo u brakovima. U Isusovim riječima nema elementa zloće koju mi povezujemo s riječju ‘mržnja’, nego je u svemu poziv na slobodu, nenavezanost na bilo što ili koga, osim njega. Nastavi čitati

0111 SVI SVETI – Propovijed- SVETOST DANAS

svi-sveti-propovijed-svetost-danasSVETOST DANAS

Blagdan svih svetih je blagdan znanih i neznanih plemeniti ljudi. Blagdan svih onih koji su vjerovali u ljubav i plemenitost. Znani i neznani, slavni i neslavni, bogati i siromašni, bijeli i crni. Vrlo rano se ovaj blagdan slavio između Uskrsa i Duhova. Smisao je jasan: Svi sveti su pobjeda Kristova uskrsnuća u životu ljudi i prisutnost Duha Svetoga u njima. A od osmog stoljeća Svi sveti se počinju slaviti u Rimu prvoga studenog, a poslije devetog stoljeća u cijelom svijetu. Upozorava nas da više prepoznajemo plemenitost nego li zloću u ljudima. Nastavi čitati

Utorak – Biblijska misao dana – 30. NKG

lk-1318-21VELIKO I MALENO U KRALJEVSTVU BOŽJEM
Lk 13,18-21
I Ivan u tamnici, i učenici oko Isusa, i svijet koji mu se pridružuje, a pogotovo Isusovi protivnici stalno su u nedoumici glede Isusove osobe. Je li on pravi? Je li on samo sanjar koji o nečemu govori što nema nikakve veze sa zbiljnošću, ili možda opsjenar koji uz pomoć nečistih sila čini silne stvari? Što ga ovjerovljuje? Gdje su znakovi? Od njega traže znakove. K tome su i učenici obeshrabreni velikim otporom Isusu, i kao da se pitaju: U čemu će i kako će sve ovo svršiti? U dvojbama su spram uspjeha Isusova djela. Nije li to što Isus pokušavao samo plod lijepih želja, snova, mašte? Nastavi čitati