05. VAZ – Subota – Biblijska misao dana

KRŠĆANI – U SVIJETU, NE OD SVIJETA

Iv 15,18-21

Kršćani jesu doduše u svijetu, žive u svijetu i sve sa svijetom dijele, ali nisu od ovoga svijeta, veli ranokršćanski spis Poslanica Diognetu. Što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu! I njima nije dopušteno uzmaknuti sa svoga stražarskoga mjesta. Oni moraju biti uvijek budni i upozoravati na opasnosti. – Svijet mrzi, ne podnosi i ne trpi kršćane, kao što ni tijelo ne podnosi dušu – tako isti spis Diognetu. Isus izričito govori o mržnji svijeta prema učenicima.

Svijet je po svojoj naravi totalitaran, netolerantan, krajnje posesivan. Ne podnosi one koji se ne uklapaju u njegove kategorije. Ne podnosi drukčije mišljenje i ponašanje. Ne podnosi one koji ne žive prema zakonima ovoga svijeta. Tama ne može podnositi svjetlost. I sudbina Učiteljeva nužno postaje sudbinom i učenika. Nisu učenici nad Učiteljem. Mržnja svijeta nije zapravo usmjerena prema pojedinom učeniku, nego većma protiv nove sile koja djeluje u svijetu snagom Isusova dolaska, snagom njegova uskrsnuća. Sve ustaje protiv novoga nauka, protiv Isusove osobe, protiv učenika. Na njih se izlijeva mržnja svega svijeta. Nastavi čitati

05. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – e

Bog je ljubav

Bog je ljubav

V. VAZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
05. VAZ – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Iv 15,9-11
Isus u svome oproštajnom govoru o trsu i mladicama govori apostolima o stvarnosti njegove trajne nazočnosti u učenicima te o učinku te njegove nazočnosti. On ih do kraja, do vrhunca ljubi (usp. 13,1) u punoj mjeri i punini, i njegova ljubav postaje sadržajem zapovijedi. Sve njegove zapovijedi imaju u ljubavi svoj pravi sadržaj. Tko vrši ono što Isus traži, dokazuje svojim djelima i životom da Isusa ljubi.
Da, govori Isus i o ognju i o odbačenim okresinama, suvarcima koji ne donose ploda, a dobri su još samo za roštilj. Mogli bismo u cijelo surječje unijeti i protežnicu suda i osude, vječne osude i presude, odbačenosti. I nastaviti u tome stilu. Međutim, Isusove riječi nisu tako intonirane. Jest, čovjek je u odnosu na Boga malen i neznatan, ali je čovjek povezan s Bogom. To je svijest koja prožima jedino čovjeka kao živo biće. Mi smo ljudi jedina bića na ovoj zemlji koja osjećaju kako u njima živi nešto drugo, kako se u nas slijeva rijeka vječnosti, beskraja i kako uviremo u rijeku vječnosti. Mi smo jedina bića koja mogu svjesno reflektirati o svojim sposobnostima, darovima, talentima. U povezanosti s vječnim Izvorom naš je život predodređen da postane i velik i bogat, samo je pitanje, koliko smo i kako čvrsto usidreni u svome iskonu. Uvijek kad Isus kod sinoptika govori ili opisuje naš odnos prema Bogu Ocu, rabi slike rasta, organske slike. Upozorava kako se ništa ne postiže nasilno, ni s drugima a ni sa samima sobom. Nego samo s ljubavlju i u ljubavi, u procesu dozrijevanja. Nastavi čitati

05. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – d

Iv 15, 1-8

V. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
05. VAZ – Svagdan 

Biblijska misao dana

Trs i mladice

Iv 15,1-8
Kad se god govori u kršćanstvu o odnosu čovjeka prema Bogu, prema svojoj vjeri, nameće nam se ova organska slika koju rabi Isus govoreći o trsu, čokotu i mladicama na trsu. Isus veli kako je on ‘pravi trs’. Možda imamo negdje u primisli polemiku protiv poganskih božanstava vina (sjetimo se grčkoga Dioniza i rimskoga Bakha) koji su imali svoje svetkovine i slavlja. Sve su to mitska nepostojeća božanstva, personifikacija ljudskih nagona, za razliku od Isusa. Ja trs – vi loze, ja dajem ljubav, iz mene živite. Maksimalni organski i ljubavni odnos. Jednostavno, ne može se živjeti bez odnosa, bez ljubljene osobe. Nastavi čitati

VAZMENA SUBOTA – Biblijska misao dana

Oni koji su Isusovi - prepoznaju se, ma gdje bili.VAZMENA OSMINA – VAZMENA SUBOTA (Sedmi dan Vazmene osmine)
Biblijska misao dana

Mk 16,9-15
Ponovno se u izvještaju o Isusovu uskrsnuću spominje nevjera kod učenika. Oni jednostavno ne mogu vjerovati ženama. One su za njih nevjerodostojni svjedoci. Sjetimo se, onodobno žene nisu bile kvalificirani svjedoci u parnicama. Nisu mogle svjedočiti na sudu. Pa tako i u očima apostola one su one koje pronose sulude novosti, haluciniraju. To je najbolji dokaz kako učenici nisu mogli biti izvorno pogonsko pero za potonju evangelizaciju ili nastanak Crkve. Njihova vjera nije proizvod njihova doviđanja, fantazije ili pričina kojima bi ublažili bol i tugu za izgubljenim Učiteljem. Sami im Uskrsli mora izbiti iz glave njihove sumnje i nevjeru. I tek postupno vjera zahvaća njihova srca, postaju osvjedočeni svjedoci koji su i sami ubuduće sposobni druge osvjedočivati, koji su kadri evangelizirati. I tako se zublja vjere prenosi s naraštaja na naraštaj. Nastavi čitati

VAZMENI PETAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI PETAK (Šesti dan Vazmene osmine)

BIBLIJSKA MISAO DANA

GOSPODIN JE!

Iv 21, 1-14

Kad god se Isus svojima ukazuje, redovito slijedi neprepoznavanje. Isus se sam mora očitovati, riječima ili činima, gestama, on se mora ovjeroviti, legitimirati. I tako im otvara oči i srca. Otvara srca za Pisma, hrani ih svojim jelom. Vjera je dar, ne zasluga. Uskrsnuće nije proizvod vjere kod učenika ili njihovih pritajenih nadanja. Svi su oni odreda bili realisti. Vidimo ih na starome poslu. Ali na starome poslu, u ribarenju, nema nikakva uspjeha ni blagoslova. Svu noć lovili, ništa nisu ulovili.

Bili su i ostali ribari. Kao da su se okrenuli od onoga poslanja koje im je namijenio sam Gospodin. Rade ono što znaju, u što su najbolje upućeni. Što se zbiva kad se čovjek okrene od poslanja, kad apostol zanemari ono na što ga Gospodin šalje? Doživljava posvemašnju uzaludnost svojih nastojanja, svoga posla, makar bio u njemu do kraja iskusan. Ma koliko se i mi trudili i nastojali u svome životu, ne radimo li s Gospodinom, sve je utaman, jutro neće donijeti nikakva ulova ni život uroda. Odavna im je jasno, već od prvoga poziva (usp. Lk 5), što im je činiti. Već onda im je poručio kako će biti ribari ljudi. Kao da su to posvema zaboravili. Oni se moraju upustiti u rizik života, na pučinu, pa i kad su šanse za ulov nikakve. Na Gospodinovu riječ moguće je sve. Izvezi na pučinu, baci na desnu, pravu, ne više na lijevu, krivu stranu! Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)

BIBLIJSKA MISAO DANA

ON KOJI ZAPALJUJE GLUHA SRCA…

Lk 24,13-35

Kad čitamo ovo izvješće o Isusovu na putu s dvojicom učenika u Emaus, čini nam se da imamo na prvi pogled pokušaj da se uskrsnuće dokaže u krajnje tjelesnom obliku. Međutim, od svega toga ništa. Sve tomu protuslovi.

Ponajprije tajanstveni suputnik izranja odnekuda. Njih dvojica uopće to ne zamjećuju. Ne zamjećuju kako se njima pridružio, a isto tako netragom iščezava ispred njihovih očiju, iz njihove sredine a da ni to nisu mogli zamijetiti. Tajanstven dolazak, tajanstveniji nestanak. Nemoguće je ophoditi s njime kao za zemaljskoga života. Moguće ga je iskusiti samo u području vjere. U čitanju i tumačenju Svetoga pisma pri čemu onoj dvojici gori srce, toplo je oko srca, dok im za lomljenja kruha otvara oči.

Već u tomu vidimo temeljne elemente ranokršćanskoga bogoslužja. Služba i tumač riječi, lomljenje kruha. Božja riječ i euharistijsko blagovanje. Uskrsloga se može susresti u riječi i sakramentu. Riječ i tvar. Bogoslužje je način kako ga možemo i danas opipati, kako je on danas nazočan. S druge pak strane naše bogoslužje ima svoj korijen u događaju Uskrsa. Bogoslužje je mjesto gdje on među nas stupa, nama se pridružuje, gdje postaje Isus naš suputnik, gdje nam on zapaljuje i razgara srce, otvara oči.

Čitajući i promišljajući Novi zavjet izvještaje, napose evanđeoske, nigdje ne ćemo pronaći ni trunka žalosti, žalovanja, plakanja, tugovanja. Nema iz Isusovih usta ni jedne jedine prispodobe koja bi bila vezana uz žalost. Pa i kad se Marta žali na svoju sestru Mariju, zašto je ostavi samu, Isus je prekorava i daje prigodni naputak. Marija je izabrala najbolji dio. Nastavi čitati

VAZMENI UTORAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI UTORAK (Treći dan Vazmene osmine)
BIBLIJSKA MISAO DANA

TKO TO JOŠ DANAS ZA ISUSOM PLAČE?
Iv 20,11-18
Skrenimo pozornost na jednu činjenicu iz današnjega evanđeoskoga ulomka. Četiri se puta veli za Mariju Magdalenu kako je plakala, bijaše uplakana. Plakaše. Zašto plačeš? – Da, reći ćemo, suze su i plač ženska stvar i posao. One lako plaču. Učenici, odnosno muškarci, ne plaču. Prisjetimo se i zapamtimo kako je i Petar u noći izdaje gorko zaplakao. Isus je duboko dirnut Lazarovom smrću nad njegovim grobom duboko se potresao u duši i gorko zaplakao. Ali ovdje nema učenika jer su ga svi ostavili, pobjegli se i sakrili, u strahu od Židova. Oni su na sigurnome, zbog straha i vlastite sigurnosti. Međutim, istina je da tko ne zna plakati, ne zna se istinski ni radovati, sebi ni drugima, ne zna uživati u sreći.
Ženo, zašto plačeš? – pitaju Mariju anđeli. Suze imaju svoj razlog. Marija je izgubila Isusa, ljubav svoga srca i svoje duše. Sad u grobu nema ni Gospodinova tijela, grob je prazan. Tko li ga je uzeo? On joj je bio sve i sve. I da čovjek zbog toga ne plače? Njoj su sve nade pokopane. Stoga suze. One naviru redovito iz čovjekove podsvijesti, iz dubina. Suze su nešto kao podzemne vode duše i srca. – Uzeše Gospodina. On mi je bio sve! Uzeše mi moju nadu, moje očekivanje, moju sreću. Pokopaše mi sve moje, sad ga i uzeše. – Upravo kao i danas nad grobovima tolikih naših mladih. Kolike majke plaču zbog tragične sudbine svoje djece – zbog prometnih nezgoda, droge, alkohola, neuredna života? Nastavi čitati

VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Propovijedi

Uskrsnuće GospodnjeUskrsnuće Gospodnje
Mi ljudi različito reagiramo na istu vijest. Sasvim stvarno ili vrlo smeteno. Bespomoćno, nemoćno ili s punim zalaganjem. Dobro je da o tome razmislimo. Mi drukčije reagiramo na vijest koja nas neposredno pogađa, nego na novinsku vijest o željezničkoj nesreći u Indiji. Drukčije nije ni moguće. Što smo bliže događaju tim jača je i smetenost.
Kako nas današnje ljude pogađa vijest dvije tisuće godina stara, da su Rimljani u Jeruzalemu nekoga osudili na smrt, nekoga među mnogima? I kako nas dotiče sporna vijest da on nije više mrtav, nego živ? Tada to nije bilo drukčije nego danas. U dalekom Rimu nitko se nije obazirao na to. Ali u Jeruzalemu, u Galileji, bilo je vrlo pogođenih ljudi, majka osuđenika, njegovi prijatelji, njegovi pristaše. Nastavi čitati

VELIKA SRIJEDA – PROPOVIJEDI

VELIKI TJEDAN – SRIJEDA
Svagdan

PROPOVIJEDI

📖:1. Iz 50, 4-9a: Lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 2. Ps.68: Po velikoj dobroti svojoj, Gospodine, ti me usliši u vrijeme milosti. 3. Mt 26, 14-25: Sin čovječji odlazi kako je pisano o njemu: ali jao onome koji izdaje Sina čovječjega.

Danas u prvom čitanju čitamo treću pjesmu o Sluzi gospodnjemu. Treća i četvrta pjesma su sigurno proroštvo o Kristovoj muci. Jasno se može razlikovati Isusova poslušnost Ocu i spremnost na svako poniženje i trpljenje. Da se zaista radi o Sinu Božjemu u ovoj pjesmi vidimo iz drugog dijela pjesme koji govori kako se božanski Patnik u svim tim mukama ne da smesti. Jak je jer mu je Bog blizu, on je s njime i uspješno mu pomaže. Prorok ga gleda kao da se nalazi u parnici: s jedne strane njegovi protivnici, a s druge Vječni Sudac koji mu daje pravo. Ta se parnica zaista i odigrala pred židovskim velikim svećenikom i kasnije pred Pilatom. Znamo kako je odvažno Isus u njoj nastupao. Nema čovjeka koji bi u toj parnici htio biti uz tužitelje. Svi smo uz Optuženika, pogotovo kad je on upravo tom prigodom navijestio da će doći u slavi kao Sudac. Tada nas on neće optuživati. To će činiti samo naši neokajani grijesi. Nastavi čitati

CVJETNICA – PROPOVIJEDI (B)

Mk 14, 1 – 15, 47 1

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA (B)
PROPOVIJEDI

U izvještaju o Isusovoj muci u Evanđelju po Marku iščitavaju se mnogi znakovi njegova poniženja, bilo da se započne sa spletkama glavara svećeničkih i pismoznanaca o Isusovu ubojstvu (Mk 14, 1), ili Isusovim vezivanjem i odvođenjem pred Pilata (Mk 15, 1). Evanđelist često pritom navodi staro­zavjetne izričaje koji se od toga trenutka počinju tumačiti kao proroštva, a sama Isusova muka kao ispunjenje Pisama. U nastavku donosimo homiliju mons. Marinka Mlakića
Posljednja nedjelja u korizmenom vremenu ima dva naziva Cvjetnica  i Nedjelja muke Gospodnje. Oni odražavaju dva događaja, međusobno gotovo oprečna, koja na Cvjetnicu slavimo i koja oblikuju njezinu narav i poruku. Prvi odražava radost i pohvalu Bogu radi spasenja koje izvodi po Isusu Kristu. Podsjeća nas na njegov slavni ulazak u Jeruzalem pred blagdan Pashe. Tada mu je ushićeno mnoštvo klicalo: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!“ (Iv 12, 13). Drugi naziv nas podsjeća na Isusovu otkupiteljsku muku i smrt na križu. Zbio se svega nekoliko dana nakon prvog događaja. Isto mnoštvo, gotovo isti ljudi okrenuli su se protiv Isusa i sad mahnito vikali: ”Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” (Iv 19,15).

I mi Isusa častimo kao našeg Spasitelja i Kralja, kao pravog Sina Davidova, koji nam dolazi u ime Gospodnje. Njemu u svakoj svetoj misi pjevamo ili kličemo: Hosana! – što znači: Pomozi! Spasi nas! Vjerujemo duboko da on jedini to zbilja može učiniti. Isus je onaj u Starom zavjetu obećani i iščekivani Spasitelj-Mesija, koji ima otkupiti Izraela. On će starozavjetnu Pashu dopuniti, usavršiti, i ona će postati znakom vječnog spasenja. Jedini on može ispuniti duboku žudnju našeg bića, stvorenu od samoga Stvoritelja: da budemo čisti, sveti i bez mane pred Bogom i pred svojom savješću (usp. Ef 1,4). Nastavi čitati