0507 – Sveti Ćiril i Metod

Sveti Ćiril i Metod

Draga braćo i sestre, danas želim govoriti o svetom Ćirilu i Metodu, braći po krvi i vjeri, slavenskim apostolima. Ćiril se rodio 826. ili 827. godine u Solunu u obitelji carskog službenika Leona: bio je najmlađi od sedmero djece. Još kao dijete naučio je slavenski jezik. U dobi od 14 godina poslan je u Carigrad na školovanje, a školske je klupe dijelio s mladim carem Mihaelom III. Tih je godina stekao je naobrazbu iz različitih sveučilišnih predmeta, među kojima iz dijalektike u kojoj mu je učitelj bio Focije. Nakon što je odbio primamljivu bračnu ponudu, odlučio se zarediti te je postao “knjižničar” u svojem patrijarhatu. Nedugo zatim, želeći se povući u osamu, sakrio se u samostan, ali je ubrzo otkriven te mu je povjerena zadaća da predaje svete i profane znanosti: tu je službu tako dobro vršio da su ga prozvali “Filozof”. U međuvremenu, brat Mihael (rođen oko 815. godine), nakon administrativne karijere u Makedoniji, oko 850. godina odriče se svijeta i povlači u monaški život na brdu Olimp u Bitiniji, gdje je uzeo ime Metod (monaško ime je moralo započinjati istim slovom kao i krsno) i postao igumen samostana Polychron. Nastavi čitati

13. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

XIII. TJEDAN KROZ GODINU –  SRIJEDA
13. NKG – Svagdan 

BIBLIJSKA MISAO DANA

Isuse, ostani s nama – trebamo Te
Mt 8,28-34

Učenici imaju slabu ili nikakvu vjeru, ostali svijet gotovo nikakvu, a demoni slute kako im je s Isusom došao kraj. Ponovno imamo jasnu piščevu nakanu izraziti kako s Isusom dolazi i stvarna revolucija u svijet, čišćenje svijeta od demonskih sila. Dolazi sud demonima! U središtu je Isusova pobjeda nad paklenim silama, kojih je prema Markovu Evanđelju ovdje cijela legija, te njihov konačni poraz.U izvorniku stoji kako se “stado obruši u more”, ali onda se odmah nadovezuje u pluralnom obliku “i svi poginuše u vodama”. Misli se na demone. To je naglasak cjelokupnoga izvješća. Isus im presuđuje na drastičan način, što ćemo potom susresti i u Knjizi Otkrivenja gdje se Sotona baca u ognjeno more. Nastavi čitati

2906 – SV. PETAR I PAVAO – BIBLIJSKA MISAO DANA

SV. PETAR I PAVAO, apostoli
Svetkovina

BIBLIJSKA MISAO DANA

Teško je naći toliko različitosti na jednom mjestu kao u blagdanu apostolskih prvaka Petra i Pavla. Mučeničkom su krvlju zasadili Crkvu. Petar, stijena, kamen temeljac njegovoj Crkvi i Pavao, apostol naroda. U jednom blagdanu dva sveca koji su često bili u razmiricama, čak sukobima: različiti po karakteru, a jedno u spoznaji da Bog prihvaća ljude kakvi jesu i da usprkos padovima treba služiti Bogu. Slabost slabih proslava je Božja.

Dakle, zajedno su ljubili Gospodina, zajedno živjeli, zajedno svjedočili, zajedno mučeni, zajedno ih Crkva slavi jednom svetkovinom, istim zanosom. Zajedno prate Crkvu kroz burnu povijest i zagovaraju njezinu neuništivost, kao izuzetan Isusov dar. Nastavi čitati

12. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

Mt 7, 15-20

XII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
12. NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

PREMA PLODOVIMA SE STABLO PREPOZNAJE
Mt 7,15-20
Prema plodovima se stablo poznaje. Vukovi u ovčjim runima. Lažni proroci. Oduvijek je bilo lažnih proroka. Jeremija se morao s njima sukobljavati, isto tako i Amos i Ilija. Ima ih koji nastupaju upravo kao ovce, a zapravo su nešto poput jetke kiseline koja rastače živo biće Kristove Crkve. Lažni mesije, lažni proroci – o njima govori Isus u svome završnom govoru, u kome se opisuju posljednja vremena, koji nastupaju kao zavodnici koji žele povući za sobom izabranike (24,24). Nastavi čitati

12. NKG – PONEDJELJAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

Mt 7, 1-5XII. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
12. NKG – SV. ALOJZIJE GONZAGA, Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

NE TRUN U BRATOVU OKU – NEGO SUZU
Ponedjeljak – Mt 7,1-5
“Ne sudite pa nećete biti osuđeni…” U čemu i gdje bi trebao biti temelj takva ponašanja? Zacijelo u onome što je malo prije Isus rekao u nečuvenim riječima o Ocu nebeskome. On je dobar i milostiv i zlima i nezahvalnicima. Budite milosrdni kao što je to vaš nebeski Otac! Ako je prema meni Bog beskrajno milosrdan, što mogu onda drugima iskazivati, osim onoga što sam i sâm iskusio. Tko previđa vlastite promašaje, pogrješke, vlastitu zloću, a to isto spotiče svome bližnjemu, u Isusovim je očima obični licemjer, prijetvornik.
Isus ostaje vjeran sam sebi. I sve što naučava jest prevrat, jest novi početak, jest zapravo velika revolucija srca koja bi trebala zahvatiti sva područja javnoga i privatnoga života. Čuli smo – ljudi polažu životnu sigurnost u životna osiguranja i novac: Ali više je nema! Jedini je Bog čovjekova sigurnost i zaštita. A kako je u međuljudskim odnosima, u sigurnosti pred drugim i u odnosu na drugoga? Ni tu je nema. I ono što Isus iz rečenice u rečenicu od nas traži jest zapravo ni manje ni više nego generalna revizija svih postojećih pravnih uredaba i norma, svega onoga što se zove popularno “law and order”. I kako se samo lako prelazilo – često običnim pokretom ruke – s riječi na djelo, s osude na čovjekovu egzekuciju – smaknuće? Bijaše potreban samo mig očima, i čovjeka više nema! To je praksa ljudskoga suđenja i osuđivanja, prijekih sudova, u ratu i miru, fizički i preko medija. Danas je popularno linčovanje u medijima ili pak mobbing, zlostavljanje na radnom mjestu. Čovjeka se ubija šutnjom, prijezirom; jednostavno, ne postojiš, s tobom nema nikakve komunikacije.
U dubinskoj psihologiji postoji pojam vlastite sjene koju čovjek mora prepoznati, s njome se suočiti, nju prihvatiti. Tu je negdje potisnut onaj pravi život kojim bi čovjek mogao živjeti. Čovjekova se sjena zapaža nerijetko u onim burnim reakcijama na pogrješke drugih, ili pak u snovima kad se pojave osobe koje osjećamo ili doživljavamo negativno. Treba jednostavno prihvatiti i proživjeti vlastitu sjenu, a ne je potiskivati. Iskusio je to na specifičan način sveti Augustin koji u svojim Ispovijedima tako zorno opisuje svoje duševno stanje, svoj bijeg od samoga sebe. On je sam sebi okretao leđa, nije htio sagledati samoga sebe, a Bog ga je htio suočiti licem u lice i sa sobom i s njime. Augustin se bojao pogledati u lice i srce samomu sebi da ne bi vidio svoju ogavnost. I kad se okrenuo samomu sebi, prepao se i nije znao kamo bi od sebe bježao, pobjegao.

Treba si posvijestiti sjenu vlastite krivnje, vlastitih potiskivanja i života i istine, treba sagledati i vidjeti to brvno vlastite krivnje kako bi čovjek mogao pogledati u lice bratu i kako bi ga mogao vidjeti u pravome svjetlu. Dokle god ne prihvatimo svoju sjenu, u opasnosti smo da svoju sjenu projiciramo u druge i druge okrivljujemo. Gledamo trun u tuđem oku, a na vidimo brvna u vlastitom. Samo ćemo onda imati odvažnosti zamijetiti svoju vlastitu sjenu i prihvatiti svoju sjenovitu stranu kad iskusimo da su nas drugi prihvatili onakvima kakvi jesmo, pa makar i taj drugi prepoznao tu sjenu u meni. Isus nam veli da nas sve Bog prihvaća u svome beskrajnom milosrđu, da nas prihvaća makar nas poznaje do kraja. Stoga je važna osobna ispovijed. Pred tim Bogom smijemo priznati i brvno u vlastitom oku, a da nas on ne odbaci.
U Bibliji imamo to oslikano u odnosu braće Ezava i Jakova, blizanaca. Jakov se ne može riješiti brata Ezava, njegova ga sjena progoni, sve dok se zajedno ne pomire, izgrle, i dok ne padnu jedan drugome oko vrata i ne isplaču se. Isto je i u slici s dvojicom izgubljene braće i njihovim dobrim ocem. Jedan drugome su opterećenje, i oni se moraju jednom susresti i pomiriti, inače će ostati uvijek u stanju suda i osuđivanja, nosit će njegovu sjenu i osudu.
Ima ljudi koji provode cijeli život u traganju za tuđim pogrješkama, za ‘trunjem’ u tuđim očima, dok istodobno previđaju brvna i balvane u vlastitim. Zauzeti su i bave se drugima, traže ‘dlaku u jajetu’ svoga bližnjega, a istodobno žive u teškoj životnoj zabludi. Potreba za cenzuriranjem drugih dolazi od nezadovoljstva sa samim sobom. Čovjek je nesretan u sebi, i onda projicira svoju nesreću u druge. Kad bi sa sobom bio načistu, prihvaćao bi ljude, kako je to činio Isus.
Jedan zatvoreni, hermetični pjesnik, Paul Celan, židovskoga podrijetla, predlaže da promatramo u bratovu oku, ne trun, nego suzu. Zašto ovaj pored mene plače? Ona slika s Ezavom i Jakovom može nam biti dobra biblijska po(r)uka. Jakov se teško ogriješio o svoga brata, prevario ga za prvorodstvo, prevario za blagoslov, izigrao ga. Imat će mir tek kad se s bratom do kraja izmiri, izljubi. Kad zamijeti u bratovu oku patnju. Vrijedi uvijek upitnik: Nisam li ja razlog njegove suze? Pred tuđom suzom osjećamo nemoć, suza je tajna osobe, osoba je u svojoj suzi najizvornija. Svi smo mi na neki način u suzi svoga bližnjega koju prolijeva zbog tebe, mene, zbog čovjeka koji nema srca za bližnjega. Suza otapa led, kamen, okamine u našim srcima. Preko suza može rasti bratstvo među ljudima. Ne traži trun u oku bližnjega, nego vidi, sagledaj suzu u njegovu oku. I svijet će biti zdraviji, čišći. Traži izvor zla najprije u vlastitom srcu i oku, a ne u tuđem srcu i ponašanju.

 

fra Tomislav Pervan

11. NKG – UTORAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

XI. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
11. NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski
Mt 5, 43-48
Isusov se zahtjev dade i može shvatiti samo na zaslonu Staroga zavjeta i iščitavanja biblijske poruke u Starom zavjetu. Naime, ovo ‘savršen’ nije u smislu antičkoga ili grčkoga savršenstva, savršenosti oblika, ljepote, nedostižna ideala, nego u smislu životne cjelovitosti, integralnosti.
Kad se Bog objavljuje Abrahamu, onda mu veli da je on Bog svemogući, i daje mu nalog da hodi i živi pred njim cjelovit, integralan, da živi cjelovitim, punim životom. Treba on živjeti krajnjim povjerenjem u svoga Gospodina, a to mjesto prevodi Vulgata s perfectus. Nije riječ o moralnome savršenstvu, nego je riječ o njegovu odnosu prema Bogu. Taj odnos mora biti krajnje cjelovit, hoditi besprijekorno pred Božjim licem. Ono što Bog izgovara Abrahamu u Starom zavjetu, na samome početku svjesne povijesti Izraela, ponovit će Gospodin toliko puta u Knjizi Ponovljenoga zakona, gdje se govori na toliko mjesta, kako svaki Izraelac, sav narod treba biti cjelovit pred svojim Bogom. Treba prianjati uz Boga svim svojim bićem. Nastavi čitati

10. NKG – SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

X. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
10. NKG (I) – Svagdan ili: Sv. Efrem, đakon i crkveni naučitelj

BIBLIJSKA MISAO DANA

ISUS – ISPUNJENJE SVIH OČEKIVANJA
Mt 5,17-19
Riječi Govora na gori tvore srčiku cjelokupnoga Novoga zavjeta. Matejevo Evanđelje kuša tu riječ koju je Isus izgovorio učiniti obvezatnom svojim slušateljima, ono kuša dočarati i nama veličinu i dubinu Isusove osobe i poruke. “Došao sam ne dokinuti, nego dopuniti!” Pod Isusovim rukama, na njegove riječi stvara se novo, ostvaruju se viđenja i predviđanja cijeloga Staroga zavjeta. Događa se novi zamah prema Bogu. Viđenja svih proroka, nastojanja učitelja, trud jednoga Mojsija postaje zbiljnost. Nestaje odmaka između Boga i čovjeka, konačno nema nikakvih ustava između Neba i Zemlje. Napokon postaje moguće živjeti ono što su stari pretkazivali i predviđali. Isus govori ljudskome srcu, mijenja i pretvara sve u novo. Nastavi čitati

10. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – c

Mt 5,13-16

X. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
10. NKG – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Mt 5,13-16
Kolika bi samo samosvijest trebala prožimati učenike? Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta! Ne veli Isus: Budite sol zemlje, budite svjetlo svijeta.On to izriče u indikativu, stvarnom stanju, a ne u zapovjednom načinu, imperativno. Isus učenike poistovjećuje sa svjetlom, sa solju. Nadovezuje Isus ove riječi na blaženstva.Po čemu su Isusovi učenici svjetlo, po čemu sol? Isus veli: Upravo vi, bespomoćni, vi siromasi, vi tugujući, vi gladni i žedni pravednosti, vi milosrdni, vi sućutni, mirotvorci, čista srca, vi progonjeni: Vi ste sol zemlje! Ne Zakon, ne veliki mudraci, ne filozofi, ne ni velike građevine, pa ni sami Hram nisu svjetlo.
Nijedan drugi izričaj u svim evanđeljima i zabilježenim Isusovim riječima ne odražava snažnije nutarnju samosvijest i identitet Isusova učenika od onih gornjih riječi iz Matejeva evanđelja. Kako bi visoko morali misliti o sebi oni koji su prihvatili Isusovu poruku! Čini se kao da ovim riječima sam Gospodin stavlja sudbinu svijeta u učeničke ruke, kao da o njima ovisi cijelo nebo i zemlja. Kao da Isus hoće reći: Ma čovječe, u tebi živi nešto neuništivo, nešto što te veže sa samim Nebom, ako si prihvatio moju riječ, kako je kraljevstvo Božje, ne samo među vama, nego upravo u vama samima. Jer, upravo ti imaš što reći svijetu, ti raspolažeš pravim sredstvima, ti si ona sol, koja čuva svijet od truleži i raspadanja, ti si ono svjetlo koje svijetli, ti si vidljiva tvrđava koja odolijeva svim navalama vremena, bura i oluja, svih neprijateljskih vojni. Nastavi čitati

10. NKG – PONEDJELJAK- Biblijska misao dana – NOVI USTROJ SVIJETA

Mt 5,1-12

X. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
10. NKG –  Svagdan

Biblijska misao dana

Mt 5, 1-12
Od današnjega dana pa sve tamo do početka rujna čitat ćemo iz Matejeva Evanđelja. U njemu Isus poglavito nastupa kao učitelj. Naime, ovaj je spis napisan za kršćane iz židovstva i trebalo je ponuditi nešto snažnije od Mojsija i njegova Zakona. Kad se uzmu tolike protežnice ovoga Evanđelja, zamijetit ćemo kako ima mnogo usporednica s Mojsijem, Mojsijevim životom u samome Isusovu životu. Cijelo je Evanđelje tako napisano da u njemu glavninu tvore Isusovi govori – 5 velikih govora što bi bilo nešto nasuprot Mojsijevu Petoknjižju. Nastavi čitati

09. NKG – SUBOTA – BIBLIJSKA MISAO DANA

IX. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
09. NKG (I) – Sv. Bonifacije, biskup i mučenik
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

GOVORE A NE ČINE
Mk 12,38-44

Gdje god čovjek vlada nad drugim, gdje vrši autoritet bilo koje vrste, u opasnosti je zlorabiti svoju moć i vlast. Ne samo na svjetovnom, nego i u duhovnom području. Ako pak netko tko je snagom službe koju obnaša negdje ‘gore’, na prvom mjestu, zastupnik Božjih ‘interesa’ ovdje na zemlji, zlorabi svoju moć, onda je to ogavno i pred Bogom i pred ljudima. Već su u Starom zavjetu proroci bili pravi antiklerikalci, ustajali su jetkom kritikom protiv hramskih službenika, onih koji su od Hrama živjeli, ali nisu živjeli za Hram i Boga, nego za svoje vlastite interese.
Isusovo javno djelovanje svršava ovom zgodom u hramu. Sa slikom bespomoćne udovice. Tu se najzornije uprizoruje onaj dio iz Isusova nastupnog proglasa u sinagogi u Nazaretu (Lk 4), gdje je jasno istaknuto da je Isusovo poslanje također i u donošenju Radosne vijesti siromasima (Lk 4,18). U izravnom tumačenju toga mesijanskoga proglasa iz Izaije navodi i ističe sam Isus upravo udovicu iz Sarepte (4,26). Siromasi su i udovice najpovlašteniji u kraljevstvu Božjem, i na njima se očitava zašto se baš siromasima naviješta Radosna vijest i tko su ljudi koje Isus traži. Ti su ljudi životno hendikepirani, ali su s druge strane obdareni nutarnjom slobodom, raspoloživošću, nenavezanošću ni na što, osim na jedno: na Boga. Za Boga su spremni dati sve, jer samo od njega očekuju spas i utjehu. Nastavi čitati