Utorak – Biblijska misao dana – 04. VAZ

ČIJI GLAS SLIJEDIM?
Iv 10,22-30
Desetim poglavljem završava prvi dio Ivanova Evanđelja. U jedanaestom poglavlju imamo Lazarovo uskrsnuće koje je već prijelaz u drugi dio muke i Gospodnje proslave i uskrsnuća.
Čuli smo iz evanđelistova izvještaja: Bila je zima! Slavi se blagdan posvete Hrama, a svetkovina je padala u prosinac, zimi. Zima izvana, zima iznutra, sve nekako hladno, mrzlo. Hladno ozračje oko Isusa, neprijateljsko. Ne žele ga ni shvatiti niti prihvatiti. Ne žele mu vjerovati. Zašto? Zato jer ne poznaju njega, njegov glas, zato jer ga ne slušaju. Traže od Isusa konačno izjašnjavanje spram sebe i svoga poslanja. “Reci nam konačno i otvoreno!”
Isus se ne upušta u raspru. On samo smjera na svoja djela. Upozorava tko je i što je na temelju svojih učinjenih djela. Ona svjedoče za njega. I Isus im daje jasan odgovor, odgovor koji vrijedi i za nas danas. Naime, pravi svjedoci i vjernici su oni koji slušaju i slijede Isusov glas i zov. Samo onaj tko sluša Isusov glas, poznaje Isusa. Pravi je vjernik onaj koji sluša Isusov glas, tko poznaje, tko je spoznao Gospodina, tko ga slijedi.
Nastavi čitati

Oglasi

03. VAZ – ČETVRTAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

III. VAZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
BIBLIJSKA MISAO DANA

TKO VJERUJE IMA VJEČNI ŽIVOT
Iv 6,44-51
Svakim danom biva nam očitije kako postoji u svijetu velika glad i žeđ. Gladuje danas na svijetu više od milijarde ljudi. Suočeni smo s masovnom bijedom gdje bogati postaju bogatiji, siromašni osiromašeniji. Pitamo se, tko to ravna svjetskim gospodarstvom, svjetskim krizama i bijedom poniženih i uvrijeđenih? Tko može podariti kruha za život? Gdje je kruh života od koga se može živjeti? Glad i žeđ, hrana, prava hrana za život, za tim ljudi čeznu, žude. Isusu je Napasnik u pustinji ponudio da pretvori kamenje u kruh kako bi mogao nahraniti sebe i svijet. Međutim, Isus jasno odgovara kako čovjek ne živi samo od kruha ni za kruh, nego se živi od riječi života. Od svake riječi koja dolazi i izlazi iz Božjih usta. Ni ovo umnažanje kruha nije ljude nasitilo. To je samo smjerokaz prema pravomu kruhu koji Isus nudi. Sve slike u Ivanovu Evanđelju u bližem i daljnjem smislu imaju u zreniku Isusovu osobu.
Nakon čuda s umnažanjem kruha kao da im Isus želi reći: Vi mislite samo na kruh koji siti vaše tijelo, želudac. Tražite međutim ono važnije, kruh od koga se može živjeti u vječnosti. Taj kruh vam ja nudim, dajem. Taj kruh daje meni moj nebeski Otac za vas. Uzeti taj kruh znači vjerovati.
U Ivanovu poimanju ‘jesti’, ‘blagovati’ jest isto što i ‘vjerovati’. Vjerovati? – kao da govore u čudu njegovi slušatelji. Ne želimo vjerovati, nego jesti. Koji nam dokaz nudiš da dolaziš od Boga i da je tvoja riječ kruh za vječni živo? Želimo očevidnost toga kruha. Isus im jasno uzvraća: Kruh od Boga jest onaj koji dolazi od Boga i daje život svijetu. ‘Ja sam taj kruh. Tko dolazi k meni, ne će više ogladnjeti’. Znak se događa izvana i iznutra. Isus u slikama jela i pića ilustrira što to znači vjerovati u njega. On je u svojoj osobi dar samoga Boga, i tko u njega vjeruje, prihvaća ga do kraja, sjedinjuje se s njime, postaje s njime jedno tijelo i jedan duh. Nastavi čitati

Utorak – Biblijska misao dana – 03. VAZ

Iv 6,30-35ISUS – JA SAM KRUH ŽIVOTA
Iv 6,30-35
Nakon umnažanja kruha i nahranjenja velikoga mnoštva u pustinji Isus se povlači na molitvu. Kad se ponovno u Kafarnaumu susreo s mnoštvom koje ga je htjelo zakraljiti, otvara im puni smisao onoga što je učinio, a što su oni doživjeli na Golanskoj visoravni. Ono bijaše samo vanjski, vidljivi znak Božje pedagogije koja se ostvaruje u Isusovoj osobi. Bog se u svojoj ‘pedagogiji’ nikad ne zadovoljava time da čovjeku ili svomu narodu ispuni trenutne želje i potrebe, nego uvijek smjera na ono što će čovjeku ili narodu podariti puni, istinski, pravi život. To je i smisao Isusova poslanja: Podariti svijetu puni život, život iz punine. Postoji pored ove zbilje i druga zbiljnost, za-zbiljnost, meta-fizika. Nastavi čitati

Ponedjeljak – Biblijska misao dana – 03. VAZ

ŽIVOTNA ZADAĆA – VJEROVATI U ISUSA KRISTA

Iv 6, 22-29

Cijelo šesto poglavlje koje govori o kruhu, Isusu kao Kruhu života, ima kao zaslon i surječje usporedbu i sučeljavanje Mojsija i Isusa. Isus je konačni, završni Božji glasnik, daleko veći i moćniji od Mojsija. Mojsije bijaše ‘Prorok’, a Isus je onaj Prorok o kome je Mojsije govorio napovir Obećane zemlje, za koga je Mojsije rekao kako će Gospodin sam staviti svoje riječi u njegova usta, te kako će taj završni prorok reći sve ono što bude Gospodin zapovijedao. Stoga nikakvo čudo da na kraju zgode o umnažanju kruha i hranjenju mnoštva u pustinji, mnoštvo spontano zaključuje: “Ovo je uistinu Prorok koji treba doći na svijet!” (6,14). Kao da i sami puk prepoznaje tko je Isus i tko se u Isusu pojavio. Pronaći ćemo to i na drugim mjestima u Ivanovu Evanđelju. Isus je onaj koji ispunjava Božju volju, koji je do kraja sukladan s Očevim nalogom, on donosi milost i istinu. Nastavi čitati

02. VAZ – SUBOTA – BIBLIJSKA MISAO DANA

Iv 6,16-21II. VAZMENI TJEDAN – SUBOTA
BIBLIJSKA MISAO DANA

NE BOJTE SE – TO SAM JA, GLAVOM
Iv 6,16-21
U šestom poglavlju svoga Evanđelja Ivan je utkao i preradio zgode koje ćemo pronaći i u sinoptičkim evanđeljma. Naime, umnažanje kruha, Isusov hod po vodi, traženja znakova sa strane Židova, Petrovo priznanje Isusova mesijanstva, te izričaj kako Isus ‘ima riječi života vječnoga’, pa stoga mi nemamo komu otići. Ivan ovo umnažanje kruha naziva izričito riječju ‘znak’ i samo čudo, sami znak povezuje s potonjim velikim euharistijskim govorom što ga je Isus održao u Kafarnaumu. Govor o kruhu, kruhu života najavljuje se već samim spomenom Pashe, židovskoga blagdana. Pasha je spomen na izlazak iz Egipta, umnažanje kruha spomen je na hod kroz pustinju i hranjenje manom, ali je isto tako i spomen na onu Isusovu završnu pashu na kojoj je on ponudio sebe kao kruh života, pravo Janje, zatim na njegovu Muku. Nastavi čitati

02. VAZ – UTORAK – BIBLIJSKA PORUKA DANA

II. VAZMENI TJEDAN – UTORAK 
SREDNJI ČAS

ULOGA DUHA U ŽIVOTU

Iv 3,8-15

U razgovoru s Nikodemom sadržan je Isusov jasan poziv na vjeru u njega. Jedino kad čovjek prizna Isusa kao Božjega Sina koji je došao iz krila Očeva te koji sada djeluje u snazi Duha Svetoga, otvara se čovjeku mogućnost pristupa Božjem spasenju. A da bi se to postiglo, treba korjenita promjena u čovjeku. Tu promjenu može proizvesti samo Duh Stvoritelj. Onaj koji je na početku stvaranja udahnjivao svemu život. Isus zato govori o preporodu, ponovnome rađanju iz vode i Duha Svetoga.

Kako Duh djeluje? Nije lako shvatiti njegovo djelovanje. Treba se prenijeti možda ponajprije u Stari zavjet, u proroke, ili pak ono mjesto gdje jedan Šaul, odlazeći od Samuela koji ga je pomazao za kralja, dospijeva u društvo proroka i postaje novi čovjek – Gospodin mu promijeni srce!, ili pak do kraja sagledati što se zbiva na Duhove u Jeruzalemu, ili na djelovanje apostola Pavla. Na svim tim mjestima vidimo kako najednom izranja tajanstvena snaga, neka snažna i moćna zbilja koja ljude mijenja. Taj Duh je stvarateljska Božja sila, ona stvara od grješnika i bezbožnika pravednika i pobožnika. Duh pokreće, Duh udahnjuje, unosi život, on stvara, on oslobađa iz zarobljeništva, Duh iz prvoga rađanja stvara novo stvorenje, novinu života. Nastavi čitati

VAZMENA SUBOTA – Biblijska misao dana

Oni koji su Isusovi - prepoznaju se, ma gdje bili.VAZMENA OSMINA – VAZMENA SUBOTA (Sedmi dan Vazmene osmine)
Biblijska misao dana

Mk 16,9-15
Ponovno se u izvještaju o Isusovu uskrsnuću spominje nevjera kod učenika. Oni jednostavno ne mogu vjerovati ženama. One su za njih nevjerodostojni svjedoci. Sjetimo se, onodobno žene nisu bile kvalificirani svjedoci u parnicama. Nisu mogle svjedočiti na sudu. Pa tako i u očima apostola one su one koje pronose sulude novosti, haluciniraju. To je najbolji dokaz kako učenici nisu mogli biti izvorno pogonsko pero za potonju evangelizaciju ili nastanak Crkve. Njihova vjera nije proizvod njihova doviđanja, fantazije ili pričina kojima bi ublažili bol i tugu za izgubljenim Učiteljem. Sami im Uskrsli mora izbiti iz glave njihove sumnje i nevjeru. I tek postupno vjera zahvaća njihova srca, postaju osvjedočeni svjedoci koji su i sami ubuduće sposobni druge osvjedočivati, koji su kadri evangelizirati. I tako se zublja vjere prenosi s naraštaja na naraštaj. Nastavi čitati

VAZMENI PETAK – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI PETAK (Šesti dan Vazmene osmine)
BIBLIJSKA MISAO DANA

GOSPODIN JE!

Iv 21, 1-14

Kad god se Isus svojima ukazuje, redovito slijedi neprepoznavanje. Isus se sam mora očitovati, riječima ili činima, gestama, on se mora ovjeroviti, legitimirati. I tako im otvara oči i srca. Otvara srca za Pisma, hrani ih svojim jelom. Vjera je dar, ne zasluga. Uskrsnuće nije proizvod vjere kod učenika ili njihovih pritajenih nadanja. Svi su oni odreda bili realisti. Vidimo ih na starome poslu. Ali na starome poslu, u ribarenju, nema nikakva uspjeha ni blagoslova. Svu noć lovili, ništa nisu ulovili.

Bili su i ostali ribari. Kao da su se okrenuli od onoga poslanja koje im je namijenio sam Gospodin. Rade ono što znaju, u što su najbolje upućeni. Što se zbiva kad se čovjek okrene od poslanja, kad apostol zanemari ono na što ga Gospodin šalje? Doživljava posvemašnju uzaludnost svojih nastojanja, svoga posla, makar bio u njemu do kraja iskusan. Ma koliko se i mi trudili i nastojali u svome životu, ne radimo li s Gospodinom, sve je utaman, jutro neće donijeti nikakva ulova ni život uroda. Odavna im je jasno, već od prvoga poziva (usp. Lk 5), što im je činiti. Već onda im je poručio kako će biti ribari ljudi. Kao da su to posvema zaboravili. Oni se moraju upustiti u rizik života, na pučinu, pa i kad su šanse za ulov nikakve. Na Gospodinovu riječ moguće je sve. Izvezi na pučinu, baci na desnu, pravu, ne više na lijevu, krivu stranu! Nastavi čitati

VAZMENA SRIJEDA – BIBLIJSKA MISAO DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENA SRIJEDA (Četvrti dan Vazmene osmine)
BIBLIJSKA MISAO DANA

ON KOJI ZAPALJUJE GLUHA SRCA…

Lk 24,13-35

Kad čitamo ovo izvješće o Isusovu na putu s dvojicom učenika u Emaus, čini nam se da imamo na prvi pogled pokušaj da se uskrsnuće dokaže u krajnje tjelesnom obliku. Međutim, od svega toga ništa. Sve tomu protuslovi.

Ponajprije tajanstveni suputnik izranja odnekuda. Njih dvojica uopće to ne zamjećuju. Ne zamjećuju kako se njima pridružio, a isto tako netragom iščezava ispred njihovih očiju, iz njihove sredine a da ni to nisu mogli zamijetiti. Tajanstven dolazak, tajanstveniji nestanak. Nemoguće je ophoditi s njime kao za zemaljskoga života. Moguće ga je iskusiti samo u području vjere. U čitanju i tumačenju Svetoga pisma pri čemu onoj dvojici gori srce, toplo je oko srca, dok im za lomljenja kruha otvara oči.

Već u tomu vidimo temeljne elemente ranokršćanskoga bogoslužja. Služba i tumač riječi, lomljenje kruha. Božja riječ i euharistijsko blagovanje. Uskrsloga se može susresti u riječi i sakramentu. Riječ i tvar. Bogoslužje je način kako ga možemo i danas opipati, kako je on danas nazočan. S druge pak strane naše bogoslužje ima svoj korijen u događaju Uskrsa. Bogoslužje je mjesto gdje on među nas stupa, nama se pridružuje, gdje postaje Isus naš suputnik, gdje nam on zapaljuje i razgara srce, otvara oči.

Čitajući i promišljajući Novi zavjet izvještaje, napose evanđeoske, nigdje ne ćemo pronaći ni trunka žalosti, žalovanja, plakanja, tugovanja. Nema iz Isusovih usta ni jedne jedine prispodobe koja bi bila vezana uz žalost. Pa i kad se Marta žali na svoju sestru Mariju, zašto je ostavi samu, Isus je prekorava i daje prigodni naputak. Marija je izabrala najbolji dio. Nastavi čitati

CVJETNICA – PROPOVIJEDI (B)

Mk 14, 1 – 15, 47 1

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA (B)
PROPOVIJEDI

U izvještaju o Isusovoj muci u Evanđelju po Marku iščitavaju se mnogi znakovi njegova poniženja, bilo da se započne sa spletkama glavara svećeničkih i pismoznanaca o Isusovu ubojstvu (Mk 14, 1), ili Isusovim vezivanjem i odvođenjem pred Pilata (Mk 15, 1). Evanđelist često pritom navodi staro­zavjetne izričaje koji se od toga trenutka počinju tumačiti kao proroštva, a sama Isusova muka kao ispunjenje Pisama. U nastavku donosimo homiliju mons. Marinka Mlakića
Posljednja nedjelja u korizmenom vremenu ima dva naziva Cvjetnica  i Nedjelja muke Gospodnje. Oni odražavaju dva događaja, međusobno gotovo oprečna, koja na Cvjetnicu slavimo i koja oblikuju njezinu narav i poruku. Prvi odražava radost i pohvalu Bogu radi spasenja koje izvodi po Isusu Kristu. Podsjeća nas na njegov slavni ulazak u Jeruzalem pred blagdan Pashe. Tada mu je ushićeno mnoštvo klicalo: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!“ (Iv 12, 13). Drugi naziv nas podsjeća na Isusovu otkupiteljsku muku i smrt na križu. Zbio se svega nekoliko dana nakon prvog događaja. Isto mnoštvo, gotovo isti ljudi okrenuli su se protiv Isusa i sad mahnito vikali: ”Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” (Iv 19,15).

I mi Isusa častimo kao našeg Spasitelja i Kralja, kao pravog Sina Davidova, koji nam dolazi u ime Gospodnje. Njemu u svakoj svetoj misi pjevamo ili kličemo: Hosana! – što znači: Pomozi! Spasi nas! Vjerujemo duboko da on jedini to zbilja može učiniti. Isus je onaj u Starom zavjetu obećani i iščekivani Spasitelj-Mesija, koji ima otkupiti Izraela. On će starozavjetnu Pashu dopuniti, usavršiti, i ona će postati znakom vječnog spasenja. Jedini on može ispuniti duboku žudnju našeg bića, stvorenu od samoga Stvoritelja: da budemo čisti, sveti i bez mane pred Bogom i pred svojom savješću (usp. Ef 1,4). Nastavi čitati