3105 – POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE – PROPOVIJED

POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Blagdan 

PROPOVIJED

Danas Crkva slavi blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti. Katolička Crkva nam u svakom mjesecu kao svojevrstan putokaz stavlja barem po jedan marijanski blagdan, a u nekom i više njih. Osim toga, dva mjeseca, svibanj i listopad, posvećeni su Majci Božjoj. Na današnji pak dan, posljednji u svibnju, Crkva pred nas stavlja jedan događaj iz Marijina života, kada je, nakon navještenja, pohodila svoju rođakinju Elizabetu. Marija, ispunjena Duhom Božjim, žuri posjetiti Elizabetu da s njom podijeli radost. Bilo je to, vjerojatno, negdje svršetkom ožujka g. 748. od gradnje Rima. židovi su se spremali za proslavu Pashe, svoga najvećega vjerskoga i narodnog blagdana, koji im je dozivao u pamet oslobođenje iz egipatskoga ropstva, i tom su prigodom masovno hodočastili u Jeruzalem. Tu priliku iskoristila je i Marija, pridružila se jednoj karavani te pošla u pohod svojoj rođakinji Elizabeti u Ain Karim. Povod za to dao joj je anđeo kod navještenja, koji joj je rekao: “Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,36-37). Stvarno Svemogući Bog na različite načine potvrđuje svoje nakane u ovome svijetu, a preko svojih suradnika velikodušno dijeli radost u izobilju. Susret Marije i Elizabete nadahnjuje želju da se i ja naučim životno susretati s Bogom i da tu puninu susreta živim u susretu s ljudima.

08. NKG – UTORAK – NAGRADA NASLJEDOVANJA

NEMJERIVA NAGRADA NASLJEDOVANJA
Mk 10,28-31

Isusova riječ kako će teško bogataši u kraljevstvo nebesko te da će lakše deva kroz iglene ušice, negoli bogataš u kraljevstvo Božje, povodom je za Petrov upit: Što će biti na kraju s učenicima koji su ostavili sve, i posjed, i obitelji, i domove kako bi s Isusom išli od mjesta do mjesta? Isus daje odgovor na dvije razine, već ovdje na ovome svijetu, a pogotovo što će biti s njima u drugome svijetu.

Na Duhove slavimo život kojega nam Bog daruje

Na Duhove slavimo život kojega nam Bog daruje. Isus dahne nad apostole kao znak života kojega nam ne može oduzeti ni jedna biološka smrt. To je vječni život koji nas već ovdje zahvaća i kojega možemo doživjeti ovdje, gdje možemo doživjeti njegovu prisutnost. Tu smo, onda, zajedno njegova Crkva. Ovaj život nam ne može nitko oduzeti. Samo ga mi sami možemo odbaciti, jer ovaj se život može srušiti samo grijesima. Kad zatvaramo vrata i prozore Bogu svojom okorjelošću i ponavljanjem grijeha, sami se isključujemo iz ljubavi Božje.

No i ovdje Isus govori riječi oslobođenja:”Kome oprostite grijehe, bit će oprošteni.” Ako dopustimo da nas Isus zahvati, dobivamo moć da raskinemo smrtni lanac grijeha ako se, poput Isusa, obratimo onome koji je sagriješio. Ovdje se radi o čudesnom daru koji je dan svakom krštenom: “Kome oprostite, bit će oprošteno.” Na vama je da ovaj život vjere dalje predajete. Ako mu vi spriječite, ako ga vi ostavite u grijehu, onda će biti izgubljeno mnogo više od bioloških funkcija. Bog nam je povjerio život koji je vječan i mi ga trebamo dijeliti. Kao što je Bog poslao Isusa, tako Isus šalje nas: ovo predavati dalje.

don Ivica Matulić

Duhovi – Nedjeljne propovijedi –

D U H O V I
Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu. Međutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

04. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – f

IV. VAZMENI TJEDAN – PETAK
04. VAZ – Svagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

Iv 14, 1-6

U Antiohiji pizidijskoj Pavao s braćom koja ga prate nastavlja navješćivati svo otajstvo složeno oko Isusa i njegovog dovršetka u Jeruzalemu. Prvo što Pavao spominje jest lijepa gesta prema slušateljima: ‘Vi i oni koji se među vama Boga boje!’ Zar to nije ohrabrenje tražiteljima istine da je prvi plod vjere bogobojaznost kao vrijednost duše, a ne znatiželja razuma?

Stanovnici Jeruzalema i glavari njihovi prokockali su neponovljiv trenutak pohođenja Boga u njihovom gradu. Jednostavno bijahu opterećeni svojom slikom o Mesiji, a ne onim što su na ulicama Jeruzalema vidjeli, što nisu iščitali iz svojih starozavjetnih pergamena. I zamagljeni u svojem promišljanju, osudiše Isusa na svoju sramotu, ali ne uvidješe da time samo potvrđuju proroke. U svom bolesnom nagonu za tuđom smrću – Pilat im je bio samo vanjski izvršitelj – ostvariše riječi samog Učitelja: ‘Ako zrno pavši na zemlju ne umre…’

Što je grob primio, sveto Pismo kaže: Mrtvoga ga pokopaše! Što je Otac s visina promislom svojim odavno predvidio, tome se Jeruzalemci nisu mogli suprotstaviti: Bog ga od mrtvih uskrisi, a svjedoci uskrsloga Spasitelja postadoše najjačim svjedocima Njegova uskrsnuća. Pavao, kao drugi naraštaj svjedoka, po Barnabi i ostalim apostolima vidiocima samo potvrđuje kako je Otac novo Isusovo rođenje naprosto izveo iz Isusovog uskrsnuća. Sina se ne ostavlja mrtvog, jer trojedini Bog je punina života.

0305 – BIBLIJSKA MISAO DANA – SV. FILIP I JAKOV

IV. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
04. VAZ – SV. FILIP I JAKOV, apostoli
Blagdan

BIBLIJSKA MISAO DANA

📖:Iv 14,6-14

Danas je Isus rekao svojim učenicima da ako upoznaju njega, upoznat će i njegova Oca. Filip je tada zamolio Isusa da im pokaže svoga Oca. Dalje kaže da ako im Isus pokaže svoga Oca, tada će povjerovati u ono što Isus govori.
Isus je sigurno bio duboko razočaran Filipom i njegovom potrebom za dokazom. Filip je bio s njim dugo vremena, ali očito još uvijek nije potpuno vjerovao i vjerovao Isusu. Htio je dokaz. Isus se sigurno pitao zašto, nakon svog vremena koje su proveli zajedno, Filip i ostali učenici još uvijek nisu razumjeli tko je On. Što bi bilo potrebno da povjeruju i vjeruju tko je On?
Koliko često od Isusa tražimo dokaz? Ponekad također molim Isusa da mi pošalje jasan znak da je sa mnom. Pretpostavljam da i vi to možete učiniti. Ako primimo znak, tada ćemo sigurno znati da je Isus s nama. Vjera i povjerenje su teški u našim ljudskim odnosima, a možda čak i više u našem odnosu s Bogom i Isusom. Ljudska bića barem možemo vidjeti, čuti i razgovarati s njima. Vidimo njihove izraze lica i njihov govor tijela. Ovi izrazi mogu nam prenijeti gomilu informacija.

04. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – c

IV. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
04. VAZ – Sv. Atanazije, biskup i crkveni naučitelj
Spomendan

BIBLIJSKA MISAO DANA

ČIJI GLAS SLIJEDIM?
Iv 10,22-30

U mnogim dijelovima svijeta bliži se ljeto!
Učinci globalnog zatopljenja jasno se osjećaju u mnogim zemljama s povišenim temperaturama, neobične klimatske promjene Ali prilično je zanimljivo primijetiti da, iako je izvana klima topla mogu postojati mnoga područja u našem životu koja ostaju hladna! zar ne?
Možda doživljavamo “hladnoću” u mnogim našim odnosima. Postoji osjećaj “hladnog vala” na našim radnim mjestima, studijima ili u našim pothvatima i aktivnostima.
Potreban nam je “nježan dodir” našeg Blaženog Gospodina da “zagrije” naša “hladna srca” i da bismo iskusili “obilje života” u Njemu!
Evanđelje dana predstavlja dimenziju “hladnoće” koju su iskusili ljudi koji su susreli Isusa prihvaćajući ga kao Gospodara života.
Evanđeoski odlomak dana započinje svetim Ivanom dajući dvostruki kontekst u susretu Isusa i naroda…
Religiozno ozračje toga vremena: “Svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja” (Iv 10,22a)
Fizička atmosfera tog vremena: “Bila je zima” (Iv 10,22b)
Blagdan posvećenja nazivao se i Hanuka. Ovaj blagdan slavio je oslobođenje grada Jeruzalema od Antioha, sirijskog kralja. Taj je kralj oskrnavio jeruzalemski hram gradnjom žrtvenika Zeusu i žrtvovanjem svinja na hramskom oltaru. Blagdan posvećenja slavi dan kada je Izrael ponovno preuzeo kontrolu nad hramom i ponovno ga posvetio jedinom pravom Bogu!
Međutim, treba primijetiti da iako su se godinu za godinom okupljali kako bi proslavili ponovno posvećenje Hrama njihova su srca, možda, još uvijek bila daleko od Gospodina! Njihovi su životi, možda, mirovali, tek trebaju biti u skladu s Božjom Voljom! Na to ukazuje sveti Ivan, evanđelist, kada govori o fizičkom ozračju toga vremena: “Bila je zima” (Iv 10,22b).
Ova se izjava nije odnosila samo na vrijeme ili godišnje doba. Opisivao je “razdoblje života… doba vjere!”
Bio je to njegov stil dijagnosticiranja unutarnjeg stanja “Vjere naroda” koji je došao na blagdan Posvete!
Mnogi ljudi iz Izraela su bili u sezoni “zime”……”hladni” u svojim srcima: prihvatiti osobu Isusa – Onoga koji je otvorio Kraljevstvo Božje, obilazeći čineći mnoga djela spasenja i ozdravljenja! … “hladno” u njihovim umovima: prihvatiti učenja Isusa – Onoga koji ih je poticao da žive Božje zapovijedi ne samo izvana, nego i iskrenim srcem! … “hladni” u svojim životima: prihvatiti izazov Isusa – Onoga koji ih je osuđivao o njihovoj grešnosti i pozivao na život obraćenja i svetosti!
Upravo ih je to biće u “zimskom razdoblju” potaknulo da s osjećajem apatije i razdraženosti da upitaju Isusa:
“Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!” (Iv 10,24)
“Reci nam otvoreno” bio je govor smrznutih ljudi…
…koji su imali “zimu” u svojim srcima i svojim umovima
… koji su bili “hladni” i počeli su svoju vjeru uzimati zdravo za gotovo
… koji su bili “smrznuti” i bili su samo zadovoljni s vanjskom posvetom Hrama, bez unutarnje obnove srca!
Moramo ispitati svoje živote i provjeriti….
… Jesam li i ja “smrznuta osoba?”
….Jesam li i ja u “zimskoj sezoni?”
… Je li moj odnos s Gospodinom puki govor usana i ne utječe na moj svakodnevni život?
… Je li moje prakticiranje pobožnosti i moje sudjelovanje u liturgiji i sakramentima obični ritualni i rutinski običaj, koji me ne tjera da istinski stupim u intimnost s Gospodinom?
… Je li moj život vjere samo običan i letargičan, uzimajući milost i blagoslov Gospodnji zdravo za gotovo, a ne želeći se truditi rasti u ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu?
Gospodin nam daje jedan izravan odgovor: “Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom” (Iv 10,27)
Nastojmo posvetiti Gospodinu ne samo svoje izvanjske stvari… … nego mnogo više naše unutarnje stvari – naša srca, umove i živote Njegovoj Providnosti
Potrudimo se izaći iz “zimskog doba”…
… budite topli u ljubavi Gospodnjoj
… budite entuzijastični, primajući dodir Božanskog
… budite gorljivi da tražite, slušate i slijedite glas Dobrog Pastira!

Bog vas blagoslovio!

02. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – e

II. VAZMENI TJEDAN – ČETVRTAK
02. VAZ – Svagdan 

BIBLIJSKA MISAO DANA

Iv 3,31-36

Središnja misao evanđelja danas je Otac ljubi Sina, i sve je predao u ruke Njegove! A Nikodem je opet u igri i Isus mu se ponovno obraća: ‘Tko odozgo dolazi, On je iznad sviju. Tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Suprotno ovom je, tko dolazi s neba, on je iznad sviju, a što je vidio i čuo – za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima.’
Kroz odlomak slutim i Nikodemovo pitanje, na koga se ova činjenica odnosi? I dolazi mi odgovor. Na sve nas. Isus je svojim utjelovljenjem ušao u povijest čovjeka i zavolio ga kroz njegovu povijest, a da bi obnovio povijest čovjeka prema Očevu planu, na sebe je uzeo naše grijehe i otkupio nas po svojoj smrti na križu. Isusova solidarna blizina s čovjekom nagnala Ga je na traženje grešnika, siromaha, napuštenih, bolesnih i rubnih.

02. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA- d

II. VAZMENI TJEDAN – SRIJEDA
02. VAZ – Svagdan ili: Bl. Ozana Kotorska, djevica

BIBLIJSKA MISAO DANA
Iv 3,16-21

Današnje evanđelje ima veoma važnu misao. Ivan prezentira Isusovu ljubav koju kao da umjetničkom rukom oslikava kroz razgovor s Nikodemom, kojemu kaže: ‘Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da niti jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’. I dok meditiram ovaj tekst, postavljam pitanje, a gdje su granice Očeve ljubavi, koju mi maleni teško možemo razumjeti? Odgovor na pitanje dolazi mi kroz molitvu.
Otac tvoj nema granica. Daje Sina svoga kroz beskraj ljubavi. Darivanjem Sina, stvara ljubav. Dakle, poistovjećuje se s ljubavlju. Poistovjećuje se i sa svjetlom i životom. Ljubav mu je bez granica, a ide do te mjere da čovjeka želi sličnim sebi. I još, kroz Ivanovo pero, navodi činjenicu; ‘Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela ljudska su zla i zlo, a zlo mrzi svjetlost i zato ne dolaze k svjetlosti da se ne razotkriju zla djela’.

02. VAZ – BIBLIJSKA MISAO DANA – c

II. VAZMENI TJEDAN – UTORAK
02. VAZ – Svagdan 

BIBLIJSKA PORUKA DANA

Iv 3,7b-15

Današnje Ivanovo izlaganje nastavak je događaja jučerašnjeg evanđelja kroz Nikodemov susret s Isusom o blagdanu Pashe. Bila je to vjerojatno prva Pasha u vrijeme Isusova javnog djelovanja. Pa reče: ‘Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha’. Poslanje Duha Svetoga uvijek je povezano i usmjereno poslanju Sina. Duh Sveti, Gospodin i životvorac, poslan je da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi.