Srijeda – Biblijska misao dana – 04. KOR

JEDINSTVO OCA I SINA
Iv 5,17-30
Nakon što je iscijelio čovjeka bolesna, paralitičara, koji je bolovao punih trideset i osam godina Isus ulazi u raspru sa Židovima. Prijepor je oko subote te liječenja subotom. Isus se sukladno njihovu poimanju ogrješuje o subotu jer subotom liječi, Isus huli na Boga jer se s Bogom poistovjećuje. Isus se stavlja iznad Zakona i svoj zahtjev utemeljuje svojim jedinstvenim odnosom prema nebeskomu Ocu. On neprestano govori i čini samo ono što mu je sami Otac zapovjedio činiti. Liječi bolesne, uskrisava mrtve, nositelj je objave samoga Oca. Riječ, njegova riječ je stvarateljska. Tko sluša njegovu riječ, već sada ima život. I preminuli će čuti u svojim grobovima glas Sina čovječjega i uskrsnut će na život. Na sve prigovore odgovara riječima svoga poslanja. On je poslan kao Božji Sin i kao gospodar živih i mrtvih. Kao što Otac djeluje, tako djeluje i sami Sin. Isusov identitet proistječe iz njegova jedinstvena odnosa prema Ocu i s Ocem. Odnos je to intimne ljubavi. A kako živi iz toga odnosa, stoga je kadar reći: Sam po sebi ne mogu činiti ništa. Ne vršim svoju volju, nego Očevu. Nastavi čitati

Utorak – Biblijska misao dana – 04. KOR – NEMAM ČOVJEKA DA MI POMOGNE

Iv 5,1-3a.5-16NEMAM ČOVJEKA DA MI POMOGNE
Iv 5,1-3a.5-16
Za Isusovu riječ vrijedi izričaj kako je ona uvijek oslovljavanje. Nikada ne govori uprazno, uvijek njegova riječ pogađa, ona je egzistencijalni izazov. Govor kao oslovljavanje, govor kao neizbježivost odgovora. Govor koji je terapeutski izgovor. Upravo tako on pita, oslovljava ovoga uzetoga koji je ležao punih 38 godina nepokretan: “Želiš li ozdraviti?” Nikada još nije imao prilike da se spusti u vodu, da ga barem netko dolje baci. Uvijek je guran na stranu. “Nemam čovjeka koji bi me spustio!” Nemam čovjeka, kako teška optužnica za svako vrijeme, onda ali i danas, pogotovo.
Isus ga gotovo netaktično oslovljava. Ali je u svemu naglasak na onome: Želiš li? To je temeljno pitanje u svakoj bolesti. Ona Kananejka, koje kćerkicu muči nečisti demon, dolazi k Isusu i navaljuje svim silama. Nemoguće ju je odbiti. Ona zbilja želi da joj kći ozdravi. Ili pak ona udovica koja dosađuje onomu bezbožnom sucu. Ona jednostavno postiže svoj cilj. Upravo takvi morate biti i vi u svome ponašanju, kao da želi Isus reći. Ne popustiti. Onaj bogati mladić ne bijaše kadar odreći se bogatstva kad ga je Isus malo ‘pritisnuo’. Isusu je on čak i simpatičan, ali kad je dirnuo u njegovu bolnu točku – bogatstvo -, mladić uzmiče, žalostan se okrenu, ode svojim putem. Žalosno i sa suzama gleda Isus svoj ljubljeni grad Jeruzalem oko koga se toliko mučio, toliko ga snubio, ali vi ne htjedoste, niste prepoznali dan svoga pohoda. Nastavi čitati

Ponedjeljak – Biblijska misao dana – 04. KOR

 

IDI, SIN JE TVOJ ZDRAV!
Iv 4,43-54
Današnjim danom započinje drugi dio korizmenoga vremena. Svakoga dana čitat ćemo iz Evanđelja po Ivanu. Slušat ćemo iz dana u dan kako sve više raste omraza i neprijateljstvo spram Isusa koje će doživjeti svoj strahoviti klimaks, završnicu na Veliki petak.
Neposredno nakon Isusova razgovora sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu – jedan odulji razgovor na više razina i više stupnjeva – za razumijevanje Isusove osobe i podizanje duhovne svijesti, i nakon nekoliko retrospektivnih pogleda na Isusovu osobu i prilike u kojima djeluje, imamo izvješće o iscjeljenju sina kraljevskog službenika. Isus se nalazi u Kani gdje je učinio prvo čudo. Ondje mu stiže kraljevski službenik i moli za zdravlje svoga sina, djeteta. Zgodu ćemo pronaći i kod sinoptika, Mateja i Luke, gdje kraljevski činovnik – zapovjednik, moli za zdravlje svoga sluge. Nastavi čitati

4. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 04. KOR/A

 O progledavanju i sljepoći

Gospodin Bog je pozvao proroka Samuela da nađe novoga kralja umjesto dosadašnjega Saula. Razumio je da Bog odabire drugačije od njegova načina i razmišljanja. Odabrati će nejakoga i malodobnoga pastirića koji će postati najslavniji kralj Izraelov. Proroku je objavljeno da Bog ide daleko u dubinu, a manje gleda na vanjštinu. Samuel će samo poslušati i izvršiti volju Božju.

Pripjevni psalam (22) nam kaže da je Gospod naš pastir i branitelj koji nas neće ostaviti pred poteškoćama, nevoljama i progonstvima. On je uvijek tu s nama i pored nas.
Sveti Pavao u današnjem Drugom čitanju poziva žitelje Efeza da žive život u svijetlu Kristovu koje su dobili. Nisu više oni zaslijepljeni neznanjem, već je sada svijetlo Kristovo tu i ono im osvjetljuje put dobrote, pravde i istine.
Prorok Izaija (35,5) je najavio da će progledavanja slijepaca najaviti Mesiju i da će to biti jedan od njegovih znakova. Ozdravljenje slijepoga se događa u Evanđelju. Međutim na početku je pomućeno slavlje jer pismoznanci i farizeji niječu ovaj itekako vidljivi čin. Jadni prosjak je odstranjen i izoliran od ovih predvoditelja građanskoga i vjerskoga života. No, Bog je tu opet na djelu. Isus ga nađe i objavi mu tko ga je ozdravio. On vidi i vjeruje. Njihove predrasude, nažalost ostaju one prijašnje uza sve ovo i tolika druga čudesa i Božje znakove.

Nastavi čitati

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST – Propovijedi

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST – Propovijedi

“Mlada zaručnica na pješčanom sprudu na obali čeka dolazak zaručnika, i svaka lađa koja se ugleda da dolazi njoj donosi nadu da je njeni zaručnik u toj lađi, pa se boji da netko drugi prije nje ne ugleda voljenoga i da joj donese vijest – vidjela sam ti zaručnika”. (Marija se nije dala iznenaditi.)B. di Lodi

Prije nekoliko godina sam išao opremati jednu baku te sam se zadržao u razgovoru s njom i njezinim ukućanima. Ovo se događa često, ali ovakav primjer je, ipak, upečatljiv. Ona je već dulje vremena na postelji i prilično joj je dosadilo, ali ima još onoga pravog i uvjerenoga kršćanskog strpljenja. Ipak mi se pred ukućanima malo počela tužiti: – Evo sada su mi osamdeset i dvije. Često pomislim: Bože moj, zašto me tako dugo držiš na zemlji? Ništa ne mogu raditi. Samo sam na teret drugima.

Nastavi čitati

Petak – Biblijska misao dana – 03. KOR – LJUBI GOSPODINA, BOGA SVOJEGA

Mk 12,28b-34LJUBI GOSPODINA, BOGA SVOJEGA
Mk 12,28b-34
Svi mi znamo: U životu nam treba orijentacija, treba nam kompas. Kad sjednemo u vozilo, znamo kamo idemo, znamo i smjer. Ne znamo li pravca, uključujemo u vozilu danas redovito navigacijski uređaj. Unesemo cilj i uređaj nam određuje smjer koji treba slijediti. To čudo od tehnike danas nam pomaže snaći se i u najgušćem naselju, i najzabitnijoj ulici. Treba samo odrediti adresu, unijeti je u uređaj i spojiti se sa satelitom na nebu koji nas onda na našem putu prati. I ako bilo gdje zalutamo, vratit će nas uz ispravke na pravi put. Nastavi čitati

Četvrtak – Biblijska misao dana – 03. KOR

SVEDI NAM ZNAK S NEBA…
Lk 11, 14-23
Na pola smo korizmenoga vremena i puta. Isus je na putu u Jeruzalem, njegovi su neprijatelji sve snažniji, situacija se zaoštrava. Predbacuju mu da je sklopio savez s Đavlom. To je usmjereno izravno protiv njega i njegova poslanja kao Sina Božjega.
Isusu predbacuju kako uz pomoć Beelzebula, poglavice đavolskoga, izgoni nečiste sile. Izliječio je čovjeka gluhonijema. Gluhonijemi je isključen iz društva. Ne čuje, ne razumije, ne govori. Nijem je. Nema riječi. Nema udjela u Božjoj riječi. Ne živi se od kruha, od jela, nego od svake riječi. Od jedne riječi! A on ne razumije ništa, ne može se izreći…
Isusova je poduka savršeno jasna: Nemoguće je istodobno biti na dvije strane. Svatko se od nas pred njim mora odlučiti. Čudo nad gluhonijemim vraća čovjeka u zajedništvo s drugima i s Bogom. Isus se nalazi tako reći u dvoboju s Đavlom. Na život i smrt. Još uvijek je zlo jako, ali je u Isusu došao snažniji, jači. Ako Isus liječi, onda je to znak da je kraljevstvo Božje tu. Nastavi čitati

Srijeda – Biblijska misao dana – 03. KOR

NEBO ĆE I ZEMLJA PROĆI – RIJEČI MOJE NE ĆE PROĆI

Mt 5,17-19
Riječi Govora na gori tvore srčiku cjelokupnoga Novoga zavjeta. Matejevo Evanđelje kuša tu riječ koju je Isus izgovorio učiniti obvezatnom svojim slušateljima, ono kuša dočarati i nama veličinu i dubinu Isusove osobe i poruke. “Došao sam ne dokinuti, nego dopuniti!” Pod Isusovim rukama, na njegove riječi stvara se novo, ostvaruju se viđenja i predviđanja cijeloga Staroga zavjeta. Događa se novi zamah prema Bogu. Viđenja svih proroka, nastojanja učitelja, trud jednoga Mojsija postaje zbiljnost. Nestaje odmaka između Boga i čovjeka, konačno nema nikakvih ustava između Neba i Zemlje. Napokon postaje moguće živjeti ono što su stari pretkazivali i predviđali. Isus govori ljudskome srcu, mijenja i pretvara sve u novo. Nastavi čitati

Utorak – Biblijska misao dana – 03. KOR

Mt 18,21-35MJERA PRAŠTANJA – PRAŠTANJE BEZ MJERE

Mt 18,21-35

Cijelo osamnaesto poglavlje Matejeva Evanđelja predstavlja nešto kao temelj za život i suživot unutar Kristove zajednice vjernika. Riječ je o ponašanju unutar zajednice, o međuljudskim odnosima, o posve novom pristupu bližnjemu, posvemašnjem obratu koji mora vladati u obraćenim srcima. Na konkretni upit Isus odgovara krajnje načelno. Riječ je o Božjoj velikodušnosti i čovjekovoj uskoći i čangrizavu srcu koje nije sposobno proslijediti drugima zakon ili milost oprosta i smilovanja. U toj uskoći srca i nesposobnosti ljubiti vidimo teške posljedice istočnoga grijeha. U odnosu na Gospodina i Gospodara svi smo sluge i dužnici. Nastavi čitati

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.
Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.
Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!
Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.
Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).
Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.
“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”
Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”
Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.
Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.
Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).
Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

Nastavi čitati