Utorak – Biblijska poruka dana – 01. KOR

OČE NAŠ KOJI JESI NA NEBESIMA…
Mt 6,7-15
Čuli smo iz Isusovih usta molitvu Očenaša. U Novom zavjetu imamo dvije inačice te molitve, kraću u Luke i dulju u Mateja. Svi se izričaji u Očenašu daju pronaći u molitvenoj praksi Staroga zavjeta i židovske molitvene prakse, ali je iz svega postojećega Isus otkao nešto jedincato i jedinstveno u povijesti čovječanstva. Sadržaj Očenaša i poredak molitava govore nam ne samo o načinu, nego izriču gotovo sve o Bogu i svijetu, uređuju odnos prema Bogu i čovjeku pred tim Bogom.
Molitva Očenaša je zacijelo najčešće izgovorena i moljena molitva na svijetu. Mole je svi kršćani, dok Zdravomariju mole redovito katolici. Očenaš nije molitva za svakoga. To je molitva za Isusove učenike. Prisjetimo se okolnosti u Luke. Isus je na jednom mjestu molio, i promatrajući njega i njegovu molitvu, molitveni stav, dolaze mu učenici i mole ga da ih nauči moliti kao što je i Ivan učio svoje učenike moliti i molitvi. Nakon te zamolbe Isus otvara svoja usta i uči ih Očenašu. Daje im smjer i način molitve. Dakle, prvenstveno učenici. Ne narod, budući da to dolazi do izražaja ponajvećma u četvrtoj molitvi, za kruh svagdanji, čime smjera na nadničare u to doba u Palestini, ali i na Isusove učenike koje Isus odašilje bez igdje išta u misije. Bogataši ne moraju moliti za kruh jer u njih kruha ima dovoljno, nekada i u izobilju.
Kao što rekosmo, to je molitva Isusovih učenika. U svakome retku riječ je o tome kako Isusovi nasljedovatelji trebaju zaboraviti sve svoje osnovne osobne želje i životne planove, kako trebaju željeti i htjeti samo ono što Bog hoće. Oni se moraju truditi oko ozbiljenja Božjega plana u svijetu. Taj pak plan je spasenje svih ljudi. Po sebi je to i opasna molitva. Nastavi čitati

Subota – Biblijska misao dana – 07. NKG/A

Isus i djecaISUS I DJECA – PUSTITE MALENE K MENI
Mk 10,13-16
Želi li netko biti medijski u središtu pozornosti, treba samo da zagrli dijete, visoko ga digne, poljubi ili pak pomiluje. Tako se i naši političari rado druže se djecom, miluju ih, pohađaju škole, obdaništa, vrtiće, ustanove za djecu s posebnim potrebama, jer su to nevina stvorenja, time stječu bodove u svojih glasača. S druge pak strane majke su presretne ako im neka ovozemaljska veličina vidi dijete, zamijeti ga ili pomiluje. Tim zemaljskim moćnicima nije zapravo stalo do djece, nego do vlastite slike u javnosti. Žele se predstaviti kao čovjekoljupci, a to onda iskazuju na djeci.
Zanimljivo je promatrati kako se Isus opirao svim silama da se od njega načini zvijezda. Nije trpio da ga se veliča, bježao je od masa koje su ga htjele zakraljiti, jednostavno se povlačio na samotna mjesta. Ali ovdje, kad dolaze majke s djecom k Isusu, nešto ga djeci vuče. Dok s jedne strane učenici priječe majke, žele da puste Učitelja na miru, žele mu omogućiti vrijeme tišine i samoće, žele stvoriti oko njega zaštitni koridor, on se tomu izrijekom i s ljutnjom protivi. Ako itko ili išta na svijetu ima pravo pristupa k njemu, onda su to djeca. Nesmetano, krajnje spontano. Djeca su za Isusa slika kako čovjek treba pristupiti Bogu. Nastavi čitati

KATEDRA SVETOGA PETRA – Biblijska misao dana

Katedra sv. Petra 2PETROVA STOLICA U SLUŽBI IZGRADNJE I JEDINSTVA CRKVE
22. VELJAČE: Mt 16,13-19 (Prema mislima Benedikta XVI.)

Danas zapadna liturgija slavi blagdan Katedre svetog Petra. Riječ je o vrlo staroj tradiciji, potvrđenoj u Rimu od IV. stoljeća, kojom se zahvaljuje Bogu za poslanje povjereno apostolu Petru i njegovim nasljednicima. Riječ “katedra” doslovno označava biskupsko nepomično sjedalo, postavljeno u crkvu majku neke biskupije, koja se stoga i naziva “katedrala”, te je simbol biskupove vlasti, a posebice njegova “učiteljstva”, to jest evanđeoskog nauka što ga je on, kao nasljednik apostola, pozvan čuvati i prenositi kršćanskoj zajednici. Kad biskup preuzima odgovornost za mjesnu Crkvu koja mu je povjerena, on, noseći mitru i pastirski štap, sjeda na katedru. S toga će sjedala, kao učitelj i pastir, voditi hod vjernika u vjeri, nadi i ljubavi. Nastavi čitati

Svijećnica – Prikazanje Gospodinovo – Biblijska misao dana – Dan posvećenoga života

SvjećnicaČetrdeseti dan iza Božića na rukama Majke Marije Gospodin dolazi u hram da se sretne sa svojim narodom iz kojega se rodio i koji će ga razapeti.

Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Duh Sveti bijaše na njemu. S malo riječi ocrtan je lik jednoga svetog, Božjeg čovjeka. Svaki kršćanin trebao bi se truditi da mu bude sličan: tj. da bude čovjek pun Duha Božjega, želja, nada i očeki­vanja; morao bi znati da nema sve što mu treba; tražiti i očekivati da mu netko moćan i svemoćan ispuni želje, popuni prazninu duše, ostvari nade i očekivanja. Čovjek je još uvijek sretan, dok se nada. Blaženi što su gladni i žedni svetosti i pravednosti, čuli smo u Govoru na Gori.

“Oni što su sebi dostatni…” što ne osjećaju potrebu drugoga nečega – stvarnosti različitih i viših nego što su one koje sada posjeduju, najnesretniji su ljudi”. Duše što nisu gladne Boga, svetosti, pravednosti, nadahnuća iz vječnosti umiru od gladi… Nastavi čitati

Biblijska misao dana – 7. siječnja – ISPUNILO SE VRIJEME – BOG JE TU

Mt 4, 12-17.23-25ISPUNILO SE VRIJEME – BOG JE TU

Mt 4,12-17.23-25
Tek u trenutcima velikih iskušenja spoznajemo što je i koliko je pojedinac vrijedan. Herod je dao uhititi Ivana Krstitelja i bacio ga u tamnicu. Strašljivci će reći: Bolje je prešutjeti istinu, pa čak i prihvatiti laž, nego doći u opasnost zbog nje dospjeti u tamnicu. Bolje je prešutjeti, nego je izreći javno na trgovima, ulicama, pred kraljevskim palačama. Praktičnije je i unosnije imati straha od ljudi, nego se pokoravati Bogu. Tako to ne bijaše s Ivanom, tako ne bijaše ni s Isusom, tako ni s apostolima koji su kasnije pred Velikim vijećem ustrajali na tome kako se treba većma pokoravati Bogu nego ljudima. Nastavi čitati

Biblijska misao dana – 03.01. – ZNATI, VJEROVATI, ISKUŠATI

iv-1-29-34ZNATI, VJEROVATI, ISKUŠATI
(Iv 1, 29-34)
Ljudi se danas rado pozivaju na vlastito ‘iskustvo’. Ne žele jednostavno pasivno primiti ili preuzeti određene vrjednote ili religiozno iskustvo, kao gotovo knjiško, teoretsko učenje ili znanje.
Ono što vrijedi jest subjektivna uvjerljivost. Nešto može postati važno za mene tek kroz susret i svakidašnje iskustvo. Mnogi će mladi otvoreno priznati da im je kršćanstvo kakvo susreću po crkvama nekako odvojeno od života. Tu se misli prvenstveno na dosadu koja se javlja na svetim misama. Ta dosada dolazi iz toga što ljudi stvarno misle da na misi ne dobivaju ništa što bi mogli
upotrijebiti. Ili nisu svjesni toga što dobivaju. Nastavi čitati

Biblijska misao dana – 02. siječanj. – Tko je Krist?

iv-1-19-28Tko je Krist?

Židovi pitaju Ivana Krstitelja, je li on Krist? Je li on obećani Mesija, kojeg oni iščekuju? (Riječ krist znači isto što i mesija – dakle pomazanik, odnosno spasitelj.)

Svatko od nas treba Krista – treba Spasitelja. Svi mi u sebi nosimo slabost, prazninu, nosimo slomljenost i sputanost. S druge strane, u nama duboko usađena je čežnja za srećom, za pravom radošću – za puninom života… U svakom našem ponašanju ta duboka čežnja probija iz nas: tugujemo zato što nam radost života izmiče; radujemo se, jer doživljavamo da nas je barem malo dotakla; bjesnimo, mučimo sebe i one oko sebe, jer nas je strah – mislimo da nam je netko oduzima. Pa i onda kada netko u očaju odustaje od života, to je očajni krik za puninom koju nigdje i ni u kome ne pronalazi… Svatko od nas dobro zna, da sam sebi nije dovoljan. Treba nam netko…Netko!?… Nastavi čitati

Utorak – Propovijedi – 1. DOŠ/A – “Blago očima koje gledaju što vi gledate!

utorak-propovijedi-1-dos-a“Blago očima koje gledaju što vi gledate!
Lk 10, 21-24
Isus izgovara ove riječi nakon što je uputio strašne prijekore gradovima koji su bili svjedoci njegovih najvećih čudesa, Kafarnaumu, Korozainu i Betsaidi te nakon povratka učenika s misionarskoga putovanja, s kojega su mu zanosno ispripovjedili što su sve doživjeli u snazi njegove riječi. Isus na to nadovezuje ovaj himnički, hvalospjevni odsječak, u obliku molitve i zahvale Ocu. Isus naziva svoga Oca Gospodarom neba i zemlje. Mudri i umni, tj. onodobni pismoznanci, farizeji i teolozi, nisu shvatili Isusovu osobu ni poslanje, dok su neuki, maleni – tj. apostoli, koje oni ‘gore’ preziru kao neznalice, kao ‘prokletu svjetinu i masu’ (usp. Iv 7,49: “Ali ta svjetina koja ne shvaća Zakona, upravo je prokleta!”) dionici objave što se događa u Isusovoj osobi. Oni su otvoreni za poruku i osobu Isusa Krista. Njima Bog otvara srce jer su otvoreni, dok su drugi zatvoreni u svojoj nevjeri. Nastavi čitati

Subota – Biblijska misao dana – 34. NKG/C – BDIJTE I MOLITE JER NE ZNATE DANA NI ČASA

Lk 21, 25-28.34-36BDIJTE I MOLITE JER NE ZNATE DANA NI ČASA
Lk 21, 34-36
Isus ponovno naglašava ‘onaj dan’. Taj dan je dan Sina Čovječjega. Taj nas dan ne smije zateći nespremne, iznenaditi, moramo bdjeti, moliti, jer postoji opasnost da dođe iznenada. Stoga na kraju opomena svima: “Bez prestanka bdijte i molite!” Očitovanje, objava Sina Čovječjega nije samo budući događaj. Od Isusova uskrsnuća Krist je proslavljeni Gospodin, stari svijet stari, nestaje, prolazi, postaje bivši, novi svijet se rađa, nastaje u Isusu. Njegov dolazak samo je potvrda onoga što se već dogodilo u njegovoj osobi, naime, konačna i završna objava samoga Boga u povijesti.
Možemo se zapitati, pa nismo li svi odveć budni. Od jutra do sutra, neprestano trčimo nekamo, žurimo, nemir nas tjera, nesanica, duhovna iscrpljenost. Sve su to bolesti suvremenice. Čovjek traži odmor i mir, da bi napokon došao k sebi. Budni smo i bdijemo da nas ne bi kradljivci okrali, na sve strane imamo kamere i čuvare koji čuvaju nas i sav naš posjed. Upravo na takvo stanje misli Isus kad govori o budnosti. Upozorava kako nas brige i tjeskobe, rastrganost i dnevna žurba, trčanje s jednoga posla na drugi, od termina do termina, ne smije do te mjere rastrgati da ne znamo tko smo i zbog čega smo ovdje na svijetu. Prezaposlenost nerijetko kao odvraćanje pogleda i misli od bitnoga, vječnoga. Nastavi čitati

Srijeda – Biblijska misao dana – 34. NKG (C) – NE BOJTE SE – NUTARNJA SLOBODA I NEUSTRAŠIVOST

Lk 21,12-19NE BOJTE SE – NUTARNJA SLOBODA I NEUSTRAŠIVOST
Lk 21, 12-19
Nerijetko se zna čuti da će oni koji pristanu uz Isusa Krista već ovdje na zemlji požnjeti i stalno ubirati samo uspjehe, nagomilavati bogatstva, steći veliki kapital, svoje uloge oploditi uz pomoć Radosne vijesti i Isusove osobe stostruko. Pojedinci misle da će sve ići nabolje, sve prema gore, dalje, više, moćnije, snažnije. Napose je to prisutno u zapadnom kapitalizmu američkoga ishodišta. To je starozavjetno poimanje. Bogatstvo kao Božji blagoslov. Ni zbora o tome nema u Isusovim ustima i zabilježenim riječima. Nastavi čitati