22. NKG – Utorak – Biblijska misao dana

PODUDARNOST RIJEČI I UČINKA

Lk 4,31-37
Nakon neslavnoga početka u Nazareta, nakon fijaska i pokušaja linčovanja, Isus zauvijek napušta mjesto u kome je odrastao, u kome je poznavao sve, gdje su ga svi poznavali. I vjerojatno su onako postupili jer im je Isus bio živi prigovor. On, cjelovit, integralan, potpun čovjek, stasao u pravu osobu, snažan na riječi i djelu, nije mogao biti prihvaćen u seoskom ozračju i mentalitetu. Napušta i odlazi prema Genezaretu, u Kafarnaum. Odsada je Kafarnaum mjesto njegova javnoga nastupa. Tu su se dogodila njegova najveća čudesa, to je mjesto postalo prizorištem nečega dotada neviđena i nečuvena. “Mnogi su željeli vidjeti što vi gledate, čuti što vi slušate – ali im se nije u životu posrećilo” – reći će poslije Isus.

Oglasi

22. NKG – Ponedjeljak – Biblijska misao dana

DANAS SE ISPUNILO PISMO – MESIJA JE TU

Lk 4,16-30
Od danas pa sve do kraja crkvene godine, do vremena došašća, čitat ćemo iz Lukina Evanđelja. Prva tri Evanđelja – Matejevo, Markovo, Lukino nude nam uvelike isto ili slično gradivo iz Isusova života i djelovanja. U nekim se razinama razlikuju, zavisno od nakane samoga pisca, od piščeve redakcije, naglasaka, zavisno od izvora koje su pojedini evanđelisti koristili za svoje djelo.
Luka se smatra povjesničarom. On već u uvodniku naglašava kako želi iznijeti sve ono što se među nama dogodilo, kako bi se čitatelj osvjedočio o vjerodostojnosti nauka što su nam ga prenijeli očevidci i sluge Riječi. Luka je jedini napisao i nastavak svoga djela, naime povijest Isusova djela u ranoj Crkvi, širenje Crkve snagom Duha Svetoga.

21. NKG – Subota – Biblijska misao dana

NITKO NIJE ZAKINUT U ŽIVOTU
Mt 25, 14-30
I u ovoj usporedbi o talentima gospodar se vraća ‘tek nakon dugog vremena’. Ali dolazi iznenada, kad ga nitko ne očekuje. I dolazi do konačnoga obračuna. Nagrada se ne isplaćuje prema onome što je tko dobio, nego sukladno vjernosti, marljivosti pojedinoga sluge. Svatko od nas ima svoje vlastite darove, svatko vlastitu zadaću u životu koju on sam mora ispuniti. Marljivi i vjerni sluga jest onaj koji danas i ovdje radi, a ne sanjari o budućnosti. Svijet je nedovršen, Gospodin ga je stvorio, ali je čovjekovo da mu daje ljudski oblik, da se preda do kraja djelu koje mu je sam Tvorac namijenio.

21. NKG – Četvrtak – Biblijska misao dana

Budnost i vjernost u službi i životu
Mt 24, 42-51
Na dugi govor o ponovnom dolasku Sina Čovječjega nadovezuje Isus upozorenje kako svi moramo biti budni, kako moramo biti prokušani. Prokušanost, budnost, vjernost jesu pretpostavke da bi čovjek imao udjela u konačnoj proslavi, u Isusovu kraljevstvu. Sin Čovječji dolazi kao sudac i spasitelj, taj trenutak je neizvjestan, nitko ne zna, kao što Isus veli, dana ni časa. Spram toga treba biti budan, ne spavati, treba biti razborit, a ne kao lude djevice. Usporedbe o budnome kućedomaćinu, o vjernome i razboritom sluzi, a potom o razumnim, mudrim, i nerazumnim, ludim djevicama ilustriraju kako moramo živjeti, kako se ponašati. Biti i živjeti stalno u svijesti budnosti i odgovornosti: Gospodin je tu, Gospodin je na vratima. Zato i ranokršćanski usklik: Maran Atha – Gospodine naš, dođi!

21. NKG – Srijeda – Biblijska misao dana

SLOVO UBIJA – DUH OŽIVLJUJE

Mt 23, 27-32
Dva posljednja žestoka ‘jao’ iz Isusovih usta, nesmiljena, nemilosrdna, koja do kraja razotkrivaju licemjernosti dvoličnost njegovih protivnika. Iznutra i izvana – jednako je važno. U židovstvu svaki dodir s mrtvacom nosio je sa sobom obrednu nečistoću. Pogotovo s grobovima. ‘Obijeljeni grobovi’ – postalo je nešto kao općeljudska izreka, preuzeta iz Isusovih usta. Grobovi bijahu mjesta krajnje nečistoće. Tko dodirne grob, i u neznanju, postaje automatski nečist. U polemičkom tonu Isus uspoređuje svoje protivnike spram učinka njihova nauka na obične ljude s obijeljenim grobovima.

2908 MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA – Biblijska misao dana

Mučeništvo svetoga Ivana Krstitelja – Glavosijek

Mk 6, 17-29
Drukčije nije moglo ni biti niti svršiti. Imamo već u Starom zavjetu stalne sukobe kraljeva i proroka, i što više i snažnije odjekuje u javnosti Ivanova i Isusova riječ, to više je uzdrmana ona vladajuća vrhuška. Diktatori redovito odgovaraju političkom i represivnom mjerom i na Isusovu i na Ivanovu pojavu. Prastari je sukob u Izraelu između kralja i proroka, između moći i religije, između službe i istine, između čovjeka i Boga. Svako vrijeme ima svoje ‘kraljeve’, svako vrijeme i svoje ‘proroke’, pa ma kako bila različna tematika raspre, ipak je riječ o vječnome sukobu između Božjega zakona, prava i propisa i ljudske samovolje, tiranije.

21. NKG – Ponedjeljak – Biblijska misao dana

KLJUČ PRAVE ŽIVOTNE SPOZNAJE?
Mt 23, 13-22
Čuli smo iz Isusovih usta možda najjetkiju kritiku svih onih koji služe oltaru pa stoga i žive od oltara, i u starozavjetnom poimanju, i u Isusovo vrijeme, ali i za svako potonje vrijeme. Danas, sutra – u utorak, i srijedu, čut ćemo iz Isusovih usta sedmerostruki ‘jao’. ‘Jao’ upućen pismoznancima i farizejima. Usporedimo li ovo poglavlje s tekstovima iz Markova i Lukina Evanđelja biva nam jasno kako je Matej ovdje postupao redakcijski, kako je u ovo poglavlje sažeo sve kritike iz Isusovih usta na koje je Matej naišao u pisanju svoga djela i onda nam stavlja pred oči, iznosi nešto kao kontrapunkt Govoru na gori. Ondje imamo osam blaženstava, a ovdje sedam ‘jao’. Sedam je uvijek broj punine, dovršene mjere u dobru ili lošu smislu.

GOVORE, A NE ČINE

GOVORE, A NE ČINE

(Subota 20. NKG)
Mt 23, 1-12
Uvodne riječi Govora na gori započinju Isusovim proglasom blaženih i blaženstava. Tko je prema njegovu poimanju sretan i sretnik, tko je blaženik u kraljevstvu što ga on naviješta i proglašava svijetu. Blaženi i sretnici su oni koji njegovu riječ prihvate i žive. Negdje pod kraj svoga djelovanja prema Matejevu Evanđelju imamo sedmerostruki ‘jao’. Cijelo Matejevo 23. poglavlje jedna velika optužnica protiv krivotvorene religije, protiv krivotvorenja iskonske Božje nakane i slike koju bi čovjek morao ostvariti uz pomoć Božjih naputaka. Gornje Isusove riječi protivnici mu nisu mogli nikako oprostiti i zato je morao ići u nasilnu smrt.
Cijelo je 23. poglavlje Matejeva Evanđelja jedan nesmiljeni obračun s dvoličnošću, s licemjerjem u pobožnosti, odnosno lažnoj pobožnosti. Isus je u Govoru na gori – u poglavljima od petoga do sedmoga uključivo, govorio o novoj pravednosti, istinskoj pobožnosti, o novome životnome stilu. Ovdje se okomljuje na one koji su zasjeli “na Mojsijevu stolicu”, koji traže za sebe vrhovni autoritet u tumačenju Zakona, a žanju kritiku jer ‘govore a ne čine’. Njihovo ponašanje ne odgovara njihovim riječima. Nema teže osude za sve vjernike, za sve one koji se smatraju i danas kršćanima – Kristovima.

Sv. Bartol – apostol

Sv. Bartol – apostol

Iv 1,45-51
Sveti Bartolomej se spominje u popisma prve trojice evanđelista. U Ivana ga nema, ali mu je vjerojatno puno ime Natanael Bar-Tolmaj, Natanel, sin Tolmejev, i o čijemu pozivu imamo opširnije u Ivanovu Evanđelju 1, 45-50. Vjerojatno je bio pismoznanac ili učenik nekoga rabina. Nakon Duhova je prema predaji propovijedao u Indiji, potom u Mezopotamiji i Armeniji gdje je podnio mučeništvo. Njegovi su zemni ostatci preneseni u srednjem vijeku u Benevento a potom u Rim gdje se i danas čuvaju.
Zanimljiva je dinamika poziva učenika u Ivanovu Evanđelju. Nakon prvoga susreta Andrija nalazi svoga brata Šimuna i dovodi ga k Isusu. U Natanaelovu slučaju Filip – koga je prethodno pozvao Isus – nalazi Natanaela. Postoji stanovita zakonitost: Onaj koga je Isus pronašao postaje tražitelj, on traži novoga učenika. Pozvani postaje pozivatelj. I tako se Radosna vijest širi. Od onda, pa i do dana današnjega.
Filip ne veli izričito, kao Andrija Šimunu, da su pronašli Mesiju, nego s okolišanjem, budući da se Natanael razumije u Pisma: “Našli smo onoga o kome su pisali Mojsije i Proroci – Isusa, sina Josipova iz Nazareta”. To izaziva kod Natanela negativnu reakciju. Vjerojatno je Nazaret, u kome je Isus proveo tridesetak godina, slovio na zlu glasu. Pa nisu li oni htjeli prvi Isusa strmoglaviti, ubiti (Lk 4,29)?

Kakvo je naše oko? Kakvim očima gledam?

Kakvo je naše oko? Kakvim očima gledam?
Mt 20, 1-16a
U svojim prispodobama – usporedbama Isus nudi zrcalo samoga sebe. On se sam u svojim slikama zrcali, gradivo za svoje slike ne uzima on iz mitologije, iz astralnih mitova, proročke apokaliptike, nego iz svoga svagdanjega okružja, iz životnoga ozračja. Ne poseže Isus za zvijezdama, za onim iznad nas, nego za svojim galilejskim zavičajem, za svakodnevnom ‘prašinom’, za njivama, vinogradima, potocima, kućama. Pronaći ćemo tu seljake koji oru, nadničare, razbojnike, carinike, grješnike, suce, prosjake, udovice, gospodare, rasipnike, jednom riječju, svaku vrst ljudi.