
V. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
05. NKG – Svagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA
ČUDESNO UMNAŽANJE KRUHA
Mk 8, 1-10
Isus ne dopušta učenicima otpustiti svijet koji je s njime već tri dana, makar je dan poodmakao. Ne želi ih ostaviti u njihovoj bijedi i siromaštvu, osamljenosti, napuštenosti i ostavljenosti. Umnaža kruh uz silno pouzdanje u Oca. Kao da želi da svi bacimo pogled u davnu prošlost kad je Mojsije vodio narod kroz pustinju. Mojsije nije znao kako dočekati iduće jutro, u neprestanom je strahu za svoj život, toliko je puta bio u opasnosti da ga kamenuju. Sam Bog preduhitruje njegovo zdvajanje šaljući svako jutro manu za svaki novi dan. Kao da je time htio i sam Isus znakovito reći, od čega zapravo čovjek živi i što naš život nosi u biti. U Isusovu društvu i blizini čovjek je zbrinut i nemjerivo obogaćen. U njegovoj nazočnosti osjeća se djelić Neba, a ta zbilja umnažanja kruha u predvečerje nastavlja se u svakoj euharistijskoj gozbi gdje svatko od nas stavlja sebe i svoj život u Božje ruke, svjesni da ništa nemamo i da sve primamo zahvalno iz njegove ruke kao blagoslov s oltara. Moć je smrti slomljena u znakovitom kruhu života – euharistijskom Isusu – koji se daje svima koji žele služiti životu. Cijeli je svijet jedna velika ispružena ruka. Cijeli je svijet gladan i žedan, potreban i potrebit, kruha, pomoći, toplog obroka, udomljavanja. Postoji i sa svih strana dopire do nas neprestani SOS, neprestani zov za pomoći iz tolikih očiju, ispruženih ruku, slomljenih srdaca. I ne samo danas na Haitiju, nego posvuda u svijetu imamo more bijede i gladi, pogotovo za smislom. Tko može pružiti ljudima ono od čega mogu živjeti? Napredak, standard, veća proizvodnja ili potrošnja? Ili možda promjena odnosa, kako su govorili komunisti? Industrijski napredak u svakom pogledu čini ljude bezdušnijima. Novac ne usrećuje. Štaviše, konkurencija je sve veća, ljudi bezdušniji, nemilosrdniji u svom laktanju i guranju prema gore na društvenoj ljestvici. Međutim, jedno je jasno. Ni savršeno kompjuterizirana epoha, ni tvornice, ni ikoji ured ni ijedan društveni ustroj ne može pružiti ono od čega se može živjeti ili preživjeti. Ljudi skapavaju od žudnje za konačnim smislom, skapavaju zbog dezorijentacije, jer ne živi se samo od kruha. Stoga je stalni problem: Tko može pružiti ono od čega čovjek i ljudi mogu živjeti? Nastavi čitati →
Lajkaj ovo:
Lajk Učitavanje...