Sv. Šimun i Juda Tadej – Biblijska misao dana

IZABRA ONE KOJE HTJEDE

Lk 6,12-19
Poziv Dvanaestorice događa se nakon što je Isus cijelu noć probdio i proveo u molitvi, sam na nekome brdu. Brdo je oduvijek mjesto blizine Boga, mjesto objave, u gotovo svim religijama. Sinaj ili Horeb, Tabor, a potom Golgota. Isus moli cijelu noć i ovo je odlučni trenutak odabira svojih najbližih suradnika. Luka podaruje prizoru i činu stanovitu sakralnost i misterioznost, nije to samo čisto historijski događaj iz Isusova života. Nastavi čitati

Oglasi

SV. ŠIMUN I JUDA TADEJ – Biblijska misao dana

Šimun Kananajac i Juda Tadej otkrivaju nam ljepotu kršcanske vjere
(Prema generalnoj audijenciji Benedikta XVI.)

Danas slavimo dvojicu apostola: Šimuna Kananajca i Judu Tadeja (kojega se ne smije miješati s Judom Iškariotskim). Na njih se osvrćemo zajedno, ne samo stoga što ih popisi Dvanaestorice uvijek donose jednog uz drugog (usp. Mt 10,4; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13), nego i stoga što nemamo mnogo podataka koji se na njih odnose, ne uzme li se u obzir činjenica da je u prošlosti Judi bila pripisivana jedna poslanica novozavjetnog kanona. Nastavi čitati

Petak – Biblijska misao dana – 29. NKG (B) – Slatki Isus

b-wheatfield-01Milost i mir od Boga Oca našega i Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista!

Svi mi želimo mir. Točno? Što može biti bolje? Mir u našoj zemlji, mir u našoj obitelji, mir u našim životima i svim odnosima. Mir je dobar. Svatko to želi. Kršćanin i nekršćanin. Kada je Isus rođen nebeska vojska je pjevala:
>Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!< (Lk 2,14)
Danas čitamo ove strašne Isusove riječi. (22.10.2015) “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!! … Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.”
Što? Jesi li On  ozbiljan? Može li to biti istina? Tko to govori? To nije Isus! Barem ne Isusa kojeg znamo. Naša kultura, pogotovo u posljednje vrijeme, koristi se prikazati Isusa kao vrlo lijepog mladića, svačijeg prijatelja, našeg prijatelja, čije se poruke mogu sažeti kao “budite lijepi I prijatelji sa svakim i tada ćemo svi ići u raj”.
Ta slika Isusa je postala toliko raširena. Imamo sliku Njega na taj način. Vjerujemo o Njemu, koji nam se kao takav prikazuje  u crkvama i školama. Mi pjevamo pjesme o Njemu na taj način. Naša kultura je izgrađena slici ‘slatkog Isusa’.
Zaboravili smo tko je Isus. Mi smo zaboravili što je to mir koji on donosi, I zaboravili smo što je cijena takva mira. Podsjetimo se što je to Isus, što je to mir, a što je cijena.
Često se susrećemo ovom ‘slatkom Isusovom slikom. Ali Biblija otkriva nam potpuno drugačijeg Isusa. Isus je Istina, Sin Božji. Gospodar svih stvari. Onaj koji dolazi donijeti vatru na ovaj svijet. Ovi stihovi iz današnjeg evanđelja su kao otrežnjenje.
Možemo pročitati u Novom zavjetu dosta živo, kakva je osoba Isus Krist bio. Razmislite o čišćenju Hrama u vrijeme Pashe, opisanog u Ivanu . To je najveći godišnji blagdan za Židove.
Deseci tisuća hodočasnika dolaze u Jeruzalem svake godine. Većina ih prinosi žrtvu, dakle, ovo je bio i ogroman posao, kako bi zauzvrat dobili volove, ovce ili golubove. To je ogroman posao i za mjenjače novca. Dakle, mnogi su tamo; prodavači, mjenjači novca, sve te životinje i ptice. Čudo religioznog super marketa!
Tada Isus uze bič od užeta i otjera ih sve [!] Iz hrama. Sam! Svatko, čak i židovski vođe shvatili su da “nitko ne može činiti znamenja … ako Bog nije s njime.” (Ivan 3: 2) Pokušajte zamisliti ‘slatkog i prijateljskog Isusa koji radi ovo čišćenje.
Uzmi sljedeći primjer. Isus je govorio protiv vjerske elite, vjerskih vođa svoga vremena, pismoznanaca i farizeja. >Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.< (Mat 23:15) “>Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ (Mat 23:16) Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? (Mat 23:17) On nije govorio negdje u mračnom kutu, to govori I učenicima. isto to govori i pismoznanacima i farizejima na ulici. On je bio iza njih. Oni pokušavaju nestati, sakriti se , ali on je bio tamo “Jao vama, licemjeri!” Nije ni čudo da su protiv njega.
Ili razmislite o toj večeri, kada je Isus bio izdan kao što je opisano u Ivanu 18. kada je molio u vrtu sa svojim učenicima, Juda, izdajica, čak i vodi gomilu ljudi. 
Juda je došao s grupom vojnika. Veličina skupine može varirati od 150 do 600 vojnika. Tako su došli. Sa njima i sluge farizeja i glavari svećenički sa svjetiljkama i oružjem. Zašto su došli s toliko ljudi uhititi ovog “slatkog Isusa”?
Vidjevši ih Isus je rekao: “Ja sam Onaj koga tražite “, a zatim, nevjerojatno! Kad Ga vide, oni ustuknuše i popadaše na zemlju. (Ivan 18: 6) skupina dobro obučenih Rimljana i drugih ljudi s oružjem i … oni ustuknuše i popadaše na zemlju pred njim. Uplašeni, uplašen, ne može stajati pred Njim.
Razmislite o stišavanju oluje, ili savladavanju demona, ili podizanje iz mrtvih. Kad su ljudi vidjeli sva ta čuda bili su uplašeni na smrt. Tko je taj čovjek? Kakvu ima vlast?
Najpoznatija pojava Boga je na Sinajskom brdu, odmah nakon toga Gospodin izbavi Izraelce iz Egipta. Slušajte pažljivo i pokušajte ga zamisliti kako Ga je Mojsije opisao: “A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru.”(Izl19: 16-19).
Tko je taj Bog? Da pogodim! “Isus”? Ili možda kao što je Mojsije zapisao: “Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. (Pnz 04:24).
Gotovo svaki put kada se objavio, Boga je prikazan kao vatra. Vodeći Izrael iz Egipta. Na Sinaju. U šatoru. Kad se pokazuje prorocima. Dakle, mnogo puta u Bibliji možemo pročitati da kad god se pojavi Gospodin onima koji ga vide, vide kao u vatri i padaju bez snage.
To je biblijski Isus. To je naš Bog. Ne nekakav miran i pristojan mladić, koji se boji da će nekoga uvrijediti .Isus je isti Bog Jahve Starog zavjeta, isti Bog je vatra što proždire.
Isti onaj koji je obećao da će se vratiti suditi žive i mrtve, kao što svaki tjedan ispovijedamo riječima vjere. Dobro je podsjetiti se da naš Spasitelj nije jedan od moralnih učitelja, koji nam govore da budimo dobri ljudi … i sve će biti u redu. Ne, on je svet, On je svemoguć, on je kao vatra koja pročišćava sve stvoreno od svakoga zla.
Sada, pričajmo malo o tom miru, koji Isus donosi. I zašto kaže da nije došao donijeti mir, nego podjele.
Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve
To zvuči čudno za nas. Ali to je zvučalo gotovo neshvatljivo I za Isusove slušatelje. Živjeli su u društvu gdje je obitelj sve. Najvažnija stvar. Danas smo navikli razmišljati o sebi kao pojedincu, ali za Isusove slušatelje obitelji i zajednica je daleko, daleko važniji od pojedinačnih interesa.
Odjednom Isus kaže da će on biti uzrok podjele i unutar obitelji. Što? To je bio red koji je uspostavio sam Bog; gdje su djeca trebala biti na čast svojim roditeljima, a roditelji kao Božji predstavnici brinuti o svojoj djeci. A sada, podjela! Što im Isus donosi?
Riječ je o konačnoj vjernosti naših srca. Koga volimo svim srcem, sa svim našim umom, svojom dušom i svim svojim snagama? Od koga očekujemo primiti mir?
Postoje samo dva načina na koji možemo imati taj mir. Jedan je da pokušavamo učiniti sve na našem putu, a drugi – da ga primimo od Boga po Isusu Kristu.
Prvi je put starog Adama u nama. Star kao čovječanstvo. Gospodin Bog nas je stvorio da živimo u miru, u blagostanju. No, naši prvi roditelji su mislili da to nije dovoljno. To nije dovoljno da učinimo sve za Boga Oca, , to nije dovoljno za imati svoj mir, svoj mir … ‘Želimo više, želimo biti kao bogovi sami. “
Kako ćemo to učiniti? Budući da smo buntovni protiv Boga u našim srcima, želimo imati sve , imati naš put. Želimo odlučiti što nam je potrebno, što je dobro za nas, što će nam dati mir i radost, a onda ćemo to pokušati I ostvariti. Želimo da drugi prihvate naše pogrešne odluke, i da nas pohvale za njih. Samo nekoliko primjera.
Želimo ignorirati Trojedinog Boga, kao da on ne postoji, ne želimo ga imati kao našeg Boga, nego biti kao bogovi sami. Ako želimo imati bilo kakve veze s Bogom uopće, želimo ga oblikovati prema našoj slici. Kao ‘Isuse’. Želim Ti reći što trebaš učiniti
Želimo ignorirati njegove pozive da dođemo i primimo Njegove blagoslove, i da bi saznali istinu iz Njegove riječi. Budući da smo tako pametni. želimo raditi ono što želimo, čak i protiv volje roditelja, a ponekad i protiv zakona naše zemlje.
Želimo ubiti našu djecu i reći to je naš izbor. Želimo da se opravda naša pohlepa i financijsko uništenje drugih. Želimo uništiti obitelji i živote djece, otrovati cijelo društvo našim nezasitnim željama za novim i novim seksualnim iskustvima … i pozivamo se na  naše slobode i prava.
Želimo iskoristiti druge ljude oko nas kao sredstvo za našu sreću. Želimo vjerovati da je ovaj svijet za mene i samo za mene. A mi želimo da svi prihvate naš put prema miru. Želimo iskoristiti čak Isusa da podrži naše hirove.
Želimo da su ljudi sretni kad smo to učinili, i želimo ih ušutkati kad nam oni pokušavaju reći istinu. Onda mi to zovemo “govor mržnje” i zadrtosti i fundamentalizma, i tako dalje. To je naš grešni put do mira.
Tada dolazi Isus. A taj mir je više. On dolazi donijeti mir Njegovog  puta. “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.Ivan 14,27) On nam otkriva istinu o nama, da smo grešnici osuđeni na smrt, a o Bogu koji je svet i svemoguć. On dolazi da nas vratiti u odnos s Ocem i drugima. On dolazi da nas vratiti u Mir, pravi mir koji dolazi od pravoga Boga.
Mi smo stvoreni za dobre odnose s našim Bogom Ocem i jedni s drugima. To je naš cilj, to je najdublji smisao našeg života. Mi smo stvoreni da bi ljubili Boga našeg svim srcem, i ljubili bližnjega kao samoga sebe. To je naš izvor mira. Nema drugog. Ako ne prihvatimo  drugog nećemo imati mir.
Kad Isus dođe, on uništava naše nade za mir našeg puta. On nas podsjeća tko smo, to jest, stvorenja. Da, stvoreni na sliku Božju, da, dragocjeni u Božjim očima, ali još uvijek stvorenja. Mi nismo bogovi. Ne možemo imati mir našeg puta, postoji samo jedan način na koji nam stiže.
Ne možemo odrediti svrhu i značenje naših života, ne možemo tražiti druge da prihvate naše hirove. Naš Stvoritelj određuje zašto smo ovdje, što On očekuje od nas, i kakav život će nam dati pravi mir.
Ako idemo protiv Božjeg plana za naš život to nam neće dati mira. Ne, to nas stavlja u rat s Bogom. Kao pobunjenika. Nezahvalnog , budalastog pobunjenika. 
Slijediti Isusa To nije tako jednostavno. Mislite li da je lako? Idite i pokušajte! Pokušajte voljeti svemogućeg Boga koji otkriva i osuđuje sve grijehe tvoje, zahtijeva bezuvjetnu poslušnost i prijeti da će nas baciti u oganj vječni. Kako to možemo učiniti? Budimo iskreni … ne možemo.
Ovdje smo došli do zadnje točke koje moramo se podsjetiti; što je cijena tog mira koji nam je Isus donosi, što to košta?
Ako smo iskreni priznati da ne možemo voljeti Boga svim srcem. Da, i on to zna. Ali On može voljeti svim svojim srcem i svom svojom pameti, i svim silama. On može, a mi ne. Ne u riječima, nego u djelima. To je Isusova poruka za nas. “Došao sam donijeti oganj na zemlju, i želim da je već planuo!”
Isus je došao donijeti vatru i on je poželio da je već planula! Da li je on tako nestrpljiv da sudi sve one zle. Donosili li i svoju pravednu i zasluženu kaznu i na nas? Ne uopće ne.
On je došao pokazati svoju ljubav, On na se prima našu kaznu. On usmjerava naše korake . Mi smo buntovnici, griješimo protiv Boga, mi ga ne želimo slušati , mi kvarimo njegov svijet i ranjavamo druge oko nas . Mi smo tako nezahvalni i zaslužujemo doživjeti gnjev svetog Boga,Isus nas usmjerava. Zašto? Jer nas voli.
Mislite li da je to lako za njega? On govori o tome da uzima grijeha svijeta, naše grijehe, da je za naše grijehe pretučen, izrugan, mučen, bičevan, ismijavan I raspet … za sve one koje je došao spasiti. Nije ni čudo da je Isus bio uznemiren. On je postao čovjek primio je na sebe Božji gnjev kojeg mi zaslužujemo I sve svoje nam daje: svetost, pravednost, život, kraljevstvo i Oca I Majku.
Apostol Pavao piše: “Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima..” (Kol 1:19 -20)
To je cijena za mir koji Isus donosi. Krv Isusa Krista, Sina Božjega. On nas voli prvi. On donosi svoj mir za nas danas, upravo ovdje. Ista ta sveta krvi koju je prolio za nas na križu, On daje nam ovdje. On vam daje svoj mir. Dođite kao dijete Božje, pokajte se i oprostiti će vam se, Dođite i dobiti ćete MIR!
Amen.

Nastavi čitati

29. NKG – Četvrtak – Biblijska misao dana

Nisam došao dati mir, nego razdjeljenje.

Lk 12,49-53

Pristaju li uopće takve riječi Isusu Kristu kojeg poznajemo kao blagog i miroljubivog, upravo kao strpljivo trpećeg Božjeg Jaganjca (usp. Iv 1,29) koji po žrtvi svoje smrti na križu odnosi grijeh svijeta? Zar takve riječi ne bismo prije očekivali od proroka Islama, Muhameda, koji je svoju religiju, kako se to kaže, želio proširiti “ognjem i mačem” i nije se plašio, osobno primijeniti silu i voditi rat protiv svih onih, koji se njemu protive? Nastavi čitati

BUDNI BUDITE – MOLITE

BUDNI BUDITE – MOLITE
Lk 12,35-38
Neobično nas se doima i zvuči ovaj evanđeoski odlomak. Jučer smo slušali riječ o bogatstvu i bogatašu koji se nije bogatio u Bogu, nego imao svoju utjehu u svojim poljima i žitnicama, ali mu Bog iste večeri uzima život. Rad i smrt, posao, planiranje, ali bez promišljanja onoga što čovjeka čeka prekosutra, a ne samo sutra. I što onda? Isus čini prijelaz s bogatstva na temu budnosti, uključuje u prispodobu zaručnika koji se vraća sa svadbe na kućedomaćina koji, našavši svoje sluge i sluškinje, robove i ropkinje, da bdiju i čekaju njegov dolazak, koji ga pri kucanju i dolasku, pozdravljaju i otvaraju vrata – taj kućedomaćin naređuje robovima i ropkinjama da posjedaju, i on ih sam poslužuje. Pa ma kada on došao, i za treće noćne straže, tj. pred sami izlazak sunca, ako ih zatekne budne, naziva ih sretnim i blaženima. Dvostruko blaženstvo robovima i ropkinjama, dvostruka sreća onima koji bdiju i čekaju. Nastavi čitati

Ponedjeljak – Biblijska misao dana – 29. NKG/A

svjed149898_10202101168355654_2687657636945381568_n

Dvije povijesno odvojene zgode Luka je stavio zajedno radi Isusova i vjerničkog stava prema materijalnim dobrima.
U prvoj zgodi “netko iz mnoštva” traži od Isusa presudu u obiteljskoj svađi oko baštine. Mladi brat morao je nakon očeve smrti seliti u bijeli svijet a roditeljsko imanje prepustiti starijem bratu, kako se posjed ne bi odviše usitnio i postao nerentabilan. Stariji je brat pri tome morao mlađemu isplatiti u novcu dio koji mu pripada po Zakonu. Mladi očito nije bio zadovoljan dobivenom svotom. Mjesto da ide na pravi sud, obratio se uglednom Proroku iz Galileje jer su se i drugi židovski vjernici obraćali mjesnim teolozima za presudu u sporovima te bili spremni postupiti kako teolog prosudi. Isus odlučno odbija ne samo zato što mladi brat traži jednostavno da Božji čovjek presudi njemu u prilog. Nego zato što se Isus osobno ne veže uz materijalna dobra. On se njima služi, ali im ne robuje. Takav stav traži i od svih ljudi. Njegova opomena je stroga: “Čuvajte se svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!” (r. 15). Ima i drugih vrsta pohlepe, osim gramzljivosti u materijalnim dobrima. Npr. pohlepa za dominiranjem nad drugima, pohlepa za slavom, znanjem, sportskim uspjesima… U svemu tome nije sadržajni i pravi život. Čovjek je više od onoga što posjeduje, čini, zna, drži pod svojom kontrolom. Isus ovim zove na vjernički sadržajno življenje.
Luka je ovdje dodao Isusovu parabolu o bogatom poljoprivredniku koji ne zna vjernički sadržajno živjeti. Iz općeg konteksta je očito da ovaj poljoprivrednik nije oteo zemlju. Marljivo je dao obraditi njive kaje posjeduje, uredno isplaćivao nadničare. Godina je dobro rodila i on stoji pred problemom: kamo spremiti novi urod marljiva rada i razboritog poslovanja? Bog ga u paraboli zove “bezumnikom”, iako je ovaj marljivi posjednik postupao po svim pravilima poslovne mudrosti: odlučio je srušiti stare žitnice, sagraditi nove i reći “duši svojoj”: “Imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!” Ovdje je “duša” izraz za osobu. Ovaj poljoprivrednik razgovara sam sa sobom u paraboli, prema pravilima istočnjačke književnosti, da čitaoci mognu prodrijeti u njegovo unutarnje raspoloženje i mišljenje.
Prema pravilima zemaljskog poslovanja, ovaj bogataš je mudar i poslovan čovjek. Prema objavi kaju Isus iznosi, on je bezumnik zato što se ne bogati u Bogu nego “sebi zgrće blago”. Iz parabole o snalažljivom upravitelju (Lk 26, 1-13) te o bogatašu i Lazaru (16, 19-31) kao i izreka o pomaganju siromasima u Lk 12, 33 i 18, 22 vidimo što znači bogatiti se u Bogu: tako se služiti materijalnim dobrima i osobnim sposobnostima da pomažemo siromahe svih vrsta. Bogaćenje u Bogu je prihvaćanje osobnog prijateljstva s njime služenjem ljudskoj braći i sestrama. Prihvaćanje Božjeg vrhovništva tako da se ne lijepimo za materijalna dobra i opažamo nevolje ljudi oko nas.

29. NKG – Ponedjeljak – Biblijska misao dana

BITI ILI IMATI – U BOGU SE BOGATITI
Lk 12, 13-21
Isusu pristupa netko u nevolji. Vjerojatno je zakinut kod diobe baštine. Znamo i danas za nepisano pravilo primjerice i u Njemačkoj, da prvi sin baštini imanje, dobro. Šume, njive, oranice. Ne žele da se cjelovito dobro dijeli, i zato je prvorođenac redovito povlašten. Tako bijaše i u Isusovo vrijeme. Drugi sinovi su se morali snalaziti kako su već znali, očevi nisu dali da se baština komada. Stoga ovaj zaziva Isusa kao pomoćnika u ostavinskoj raspravi, želi da mu Isus pomogne steći svoj zakonski dio. Nastavi čitati

28. NKG – Subota – Biblijska misao dana

NEUSTRAŠIVOST SVJEDOČENJA
Lk 12,8-12
Temeljna, osnovna misao cjelokupnoga Novoga zavjeta jest: Isus Krist jest Gospodin. On je završna Božja riječ, on je onaj koji će doći suditi žive i mrtve. On je naviještao Evanđelje, pozivao na nasljedovanje, stvarao novi Božji narod. Okupljao učenike. Odašiljao ih u svoje ime, davao im svoje ovlasti da u snazi njegove osobe, riječi i Duha liječe. Temeljna je poruka cjelokupnoga navještaja Isus jest Krist, on je obećani Mesija, prevedeno: Pomazanik Božji. Čovjek se mora spram njega odrediti. Nemoguće je spram Isusa Krista zauzeti neutralan stav. Ili si za njega ili protiv njega. Vjerovati mu ili ne vjerovati. Isus nije prošlost, nije nestao, on je trajno događanje, on trajno živi u svojoj Crkvi. I zato od svojih zahtijeva vjeru i priznanje, vjeru i vjeroispovijed, povjerenje i otvoreno pristajanje. Nastavi čitati

Četvrtak – Biblijska misao dana – 28. NKG

lk-1147-54ZATVARANJE KLJUČU SPOZNAJE I MUDROSTI
Lk 11,47-54
Drugi ‘jao’ upućen pismoznancima, učiteljima Zakona. Daleko je lakše i unosnije – prema poimanju Isusovih suvremenika, ali i uopće u gotovo svim vremenima – štovati veličine iz prošlosti, podizati spomenike onima koje su njihovi suvremenici smaknuli, nego povući zaključke za svoj konkretni život, što nam je danas činiti. Lakše je praviti monumentalna zdanja u čast bivših veličina koje su oci ubili, nego se obratiti i živjeti prema onome što su proroci sa svojim riječima, porukom i svojom pojavom tražili od svojih suvremenika. Treba promijeniti stajalište, mišljenje, način života. Slične će riječi uputiti i prvomučenik Stjepan svojim tužiteljima. Lakše je štovati svece, nego činiti pokoru i obratiti se. Lakše je podignuti i danas uz put malu kapelicu s likom svetoga Ante ili Gospe, ili pak Srca Isusova i Marijina, nego živjeti sveto, sa svakim u miru. Nema koristi od veličanja slavne svetačke prošlosti, ako naš današnji život ne odgovara onome što od nas sam Gospodin traži. Sveti je Franjo rekao kako je za nas velika sramota slaviti svece i njihova djela, a ne ih nasljedovati. Treba slijediti ono što su oni u svome životu primjerno, uzorno živjeli. Nastavi čitati

28. NKG – Utorak – Biblijska misao dana

ČISTIMA JE SVE ČISTO
Lk 11,37-41
Kroz sljedećih nekoliko dana slušat ćemo Lukinu inačicu Matejeva 23. poglavlja, u kome se Isus obračunava s farizejima, pismoznancima, književnicima, u kome je nabrojeno sedmerostruko ‘jao’ licemjerstvu, prijetvornosti, dvoličnosti u životu i društvu. Isus se družio i s farizejima kao i s carinicima i grješnicima. Nema on nikakve odbojnosti, nikakve antipatije prema tim slojevima društva, makar se čini da je njegova oštrica stalno uperena protiv njih. Nikoga on nije unaprijed otpisivao. Dok je pak s jedne strane bio prepun dobrote i smilovanja prema javnim grješnicima, dotle je imao samo opore, oštre i osuđujuće riječi za farizeje i pismoznance. Isus se napose okomljuje protiv golema raskoraka između njihove vanjštine i nutrine. Nastavi čitati