17. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (B)

XVII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA 
17, NKG (B) – SEDAMNAESTA NEDJ
ELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

TKO ĆE NAHRANITI SILAN SVIJET?

Iv 6,1-15
Život svih velikana duha, znanosti, tehnike i umjetnosti sastoji se u intimnoj želji da svoje djelo, svoj životni opus pretoče u jednu misao, jednu ideju, konkretnu sliku, u jednu cjelovitu životnu sintezu, u nešto što bi bilo kruna njihova života i stvaranja. Stoga i danas imamo pokušaje i potragu za teorijom koja bi protumačila pojavnost svijeta, sve fenomene, potragu za svjetskom formulom, koja bi u sebi sažimala sve. To ćemo pronaći i u Isusovu životu. Nastupio je riječu o kraljevstvu Božjem, o radosnom navještaju svima. Situacija u kojoj je naviještao ne bijaše nimalo ružičasta. Sve je slutilo brzome kraju i zato je on sebe i svoju osobu sažimao u kratke izričaje koje ćemo pronaći napose u Ivanovu Evanđelju, gdje on u prvom licu i prvom padežu izgovara svoje “Ja jesam” – počev od razgovora sa Samarijankom do onoga očitovanja u Getsemaniju pred raspojasanom i naoružanom svjetinom, kad izgovara “Ja jesam” – a oni svi popadaju na zemlju. Nastavi čitati

Oglasi

14. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (B)

XIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA 
14. NKG (B) – ČETRNAESTA NEDJ
ELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Mk 6,1-6

„Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju“
 (Mk 6, 5)

Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I

 nisu li mu sestre ovdje među nama?“

I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.“  I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri. (Mk 6,1-6). Nastavi čitati

PRESVETO TROJSTVO – Nedjeljne propovijedi – (B)

Kršteni na ime Oca i Sina i Duha Svetoga
Svetkovina Presvetog Trojstva:

Ova svetkovina ne slavi konkretni događaj iz povijesti spasenja kao većina drugih u toku liturgijske godine. Slavi vjersku istinu koja se u Crkvi iskristalizirala nakon općih sabora u Niceji god. 325. i Carigradu god. 381. Pod navalama arijanizma koji je u ime jednote Boga Biblije zanijekao božansku jednakost Krista i Duha Svetog s Ocem. Oko god. 800. nastala je prigodna misa u čast Presvetog Trojstva koja se posebno slavila u Španjolskoj i Francuskoj. Polagano je prihvaćen posebni blagdan u benediktinskim samostanima u čast Presvetog Trojstva, a tek god. 1334. uveden je u sveopću Crkvu. Slavimo ga u nedjelju iza Duhova kao zahvalu za dovršeno djelo spasenja koje je Otac izveo u Sinu raspetom i uskrišenom po Duhu Svetomu. Nastavi čitati

CVJETNICA – PROPOVIJEDI (B)

Mk 14, 1 – 15, 47 1

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA (B)
PROPOVIJEDI

U izvještaju o Isusovoj muci u Evanđelju po Marku iščitavaju se mnogi znakovi njegova poniženja, bilo da se započne sa spletkama glavara svećeničkih i pismoznanaca o Isusovu ubojstvu (Mk 14, 1), ili Isusovim vezivanjem i odvođenjem pred Pilata (Mk 15, 1). Evanđelist često pritom navodi staro­zavjetne izričaje koji se od toga trenutka počinju tumačiti kao proroštva, a sama Isusova muka kao ispunjenje Pisama. U nastavku donosimo homiliju mons. Marinka Mlakića
Posljednja nedjelja u korizmenom vremenu ima dva naziva Cvjetnica  i Nedjelja muke Gospodnje. Oni odražavaju dva događaja, međusobno gotovo oprečna, koja na Cvjetnicu slavimo i koja oblikuju njezinu narav i poruku. Prvi odražava radost i pohvalu Bogu radi spasenja koje izvodi po Isusu Kristu. Podsjeća nas na njegov slavni ulazak u Jeruzalem pred blagdan Pashe. Tada mu je ushićeno mnoštvo klicalo: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov!“ (Iv 12, 13). Drugi naziv nas podsjeća na Isusovu otkupiteljsku muku i smrt na križu. Zbio se svega nekoliko dana nakon prvog događaja. Isto mnoštvo, gotovo isti ljudi okrenuli su se protiv Isusa i sad mahnito vikali: ”Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” (Iv 19,15).

I mi Isusa častimo kao našeg Spasitelja i Kralja, kao pravog Sina Davidova, koji nam dolazi u ime Gospodnje. Njemu u svakoj svetoj misi pjevamo ili kličemo: Hosana! – što znači: Pomozi! Spasi nas! Vjerujemo duboko da on jedini to zbilja može učiniti. Isus je onaj u Starom zavjetu obećani i iščekivani Spasitelj-Mesija, koji ima otkupiti Izraela. On će starozavjetnu Pashu dopuniti, usavršiti, i ona će postati znakom vječnog spasenja. Jedini on može ispuniti duboku žudnju našeg bića, stvorenu od samoga Stvoritelja: da budemo čisti, sveti i bez mane pred Bogom i pred svojom savješću (usp. Ef 1,4). Nastavi čitati

02. KOR – NEDJELJA – Propovijedi (B)

II. KORIZMENI TJEDAN | NEDJELJA
02. KOR (B)| DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
Propovijedi

Svijetli trenuci

Odmah na početku korizmenog vremena Crkva čita Evanđelje koje na prvi pogled ne spada u ozbiljnost pokorničkog vremena: “preobraženje” Isusovo na visokoj gori. Kako to da se baš odlučila za taj izbor? Čas ili trenutak događaja objašnjava njegovo mjesto u korizmenom vremenu.

Isus je na putu iz Galileje prema Jeruzalemu. Sve jasnije govori svojim pratiocima da su pred njim teški dani. Otvoreno govori o tome da ga u Jeruzalemu čeka odbacivanje, muka i smrt. Za njegove pristaše situacija je žalosna. Ne mogu razumjeti kako će se to dogoditi. Očekuju od Isusa pobjednički put, oslobođenje svoje zemlje, i svoga naroda od okupatora i tlačenja. Nastavi čitati

06. NKG – NEDJELJA – Biblijska misao dana (B)

VI. TJEDAN KROZ GODINU | NEDJELJA
06. NKG | ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Biblijska misao dana

BOG ŽELI ORIGINALE, NE PRESLIKE

Mk 1, 40-45

Matej smješta ovu zgodu s gubavcem odmah nakon što je Isus dovršio svoj Govor na gori. Možemo samo predočiti toga bijednika kome je zakon zabranjivao pojaviti se u društvu. Morao se držati na razmaku dobačaja kamena od ljudi ili bilo kakva skupa, a ako bi se slučajno približavao kakvu naseljenu mjestu, morao je nositi čegrtaljke i izvikivati da bi svatko čuo: “Nečist, nečist”. Nije li to činio, mogao je biti na mjestu kamenovan. Shvatimo ovaj prizor u svoj njegovoj dramatičnosti i napetosti. Čovjek stavlja sve na jednu jedinu kartu, a ta se zove: Isus.

Isus nevoljnika ne odbacuje, ne prekorava, ne odbija od sebe. Vidi sklupčanu bijedu koja samo jedno ponavlja: “Gospodine, ako hoćeš, a tebi je to moguće, možeš me očistiti. Vidim izdaleka da govoriš Božje riječi. Nitko kao ti ne bi mogao izgovarati takve riječi, činiti znakove, davati takve naputke, ako Bog nije s njime. Sad je u tvojoj ruci sve moje. Ljudi će me kamenovati jer sam prekoračio zakon i propise. Stoga mi se smiluj”. Nastavi čitati

02. DOŠ – NEDJELJA – Nedjeljne propovijedi (B)

IInedd 1Danas riječi proroka Izaije nalaze mjesto i u ulomku Markova Evanđelja. Prorok ih viče sedam stoljeća prije samoga Kristova dolaska, a Ivan Krstitelj prije samoga Kristova krštenja: “Pripravite put Gospodinu i poravnite mu staze…” To smo na jedan način već imali čuti ovih dana u čitanjima tijekom tjedna. Gospodin dolazi dati nadu i utijehi svome stvorenju koje je stvorio i koje neće napustiti. Zato On od nas traži suradnju u spasenju i odgovor. (“Kako je lako svidjeti se Isusu i biti u njegovom srcu!? Ne treba ništa drugo, nego ljubiti ga i ne gledati u sebe bez opažanja svojih mana i grijeha.” Sv. MalaTerezija) No, ono što nam se danas posebno nameće jest onaj drugi dio kada Ivan najavljuje samoga Isusa kao veličinu kojoj on nije dostojan odriješiti remenje na obući, a obuća su bile obične sandale izrađene od komada daske, remenja od devine kože i od drvenih čavala što su pričvršćivali remenja uz dasku.
Ivan je, dakle, sebe držao toliko malenim i poniznim da se tako izrazio. To će mu Krist kasnije uzvratiti i nazvati ga čovjekom najvećim ikada rođenim od žene.
Vratimo se malo sandalama i njihovom značenju. Sandale su prigodna odjeća u toplim krajevima, a pogotovo u to vrijeme. Zemlja je polupustinjska i obiluje suncem, pijeskom, piješčanom prašinom i vjetrovima. Sandale i povoji oko glave kao zaštita od sunca i vijetra su nezaobilazi rekviziti ovoga podneblja. Mi to gledamo u filmovima i na televiziji sa radoznalošću, ali je to potreba kao sunčane naočale nama kada idemo na more ili čizme zimi u snijegu.
Znak odvezivanja obuće gospodaru kada se vraća sa puta i poslije toga umivanje prašinavih i umornih nogu je bio rezervirviran samo za robove ili pak, u najpozitivnijem smislu za velikoga prijatelja kome iskazujemo najveću počast i nepodijeljenu ljubav. Ova ljubav, odnosno, iskazivanje ljubavi je u biblijskim vremenima pripisivana mladencima kao znak nepodijeljene ljubavi… poslije kako sam ti odriješio sandale perem ti noge, a ti ćeš poslije meni.
Upravo Ivanove riječi kojima najavljuje Isusa kazuju da je Isus puno veći i jači od njega tako da mu on ne može biti ni rob da mu odriješi obuću, skine sandale i opere noge, a toliko je ponizan da ne može ga držati sebi ravnim da mu opere noge kao velikom prijatelju.
Ovaj čin nam pomaže razumijeti Veliki Četvratak i Posljednju Večeru kada Isus skida obuću jednom po jednom apostolu i pere im noge. Petar se buni, ali kada shvaća da je to čin beskajne ljubavi, odmah prihvaća i daje svoj komentar… ne samo noge, već i glavu… Znak najviše ljubavi, ali ovdje kod Ivana i znak velike poniznosti iz koje se rađa veliki čovjek, veliki prorok i veliki svetac Sveti Ivan Krstitelj. Svojom poniznošću postao je uzor milijunima kršćana u poniznosti i strogoći življenja, iako je bio Božji čovjek oštre riječi za svakoga i u svakoj prilici. Nije dopuštao ulagivanje na uštrb Božje riječi. Čovječe sagriješio si, svojim životom uvrijedio si Boga i bližnjega, te stoga za svoj grijeh trebaš ispaštati i trebaš se čim prije popraviti da izbjegneš Božju srdžbu. Sve je to izgovarao kao provjereni čovjek Božji i kao čovjek pokore i strogosti prema samome sebi. Znao je koja je cijena na koncu svega, no za tim nije mario, veće je gledao da ne iznevjeri Božji put kojim mu je ići i utirati stazu onome koji dolazi poslije njega. Sve je to činio u dubokoj životnoj poniznosti koju su svi prepoznavali i slušali njegovu riječ, hrleći k njemu da ih krsti da ih ne stigne srdžba Božja.
Lako je drugima mane pokazivati i prozivati druge ljude. Ništa lakše od toga. No, ako uđemo u taj način govora moramo se pitati dokle, jer će se naći netko koji će i nama uzvratiti možemo reći na isti način, pa što onda. Moraš biti dobro čist da bi nekoga laganim riječima i uglađenošću upozorio, a kamoli prozvao. No Ivan je bio besprijekorno čista, sveta i strogo pokorničkoga života u dubokoj poniznosti pa je mogao prozvati i prijatelja Heroda, Abrahamove potomke nazvati zmijskim leglima, a što znači izdajicama, prozvati carinike, vojnike, bogataše i sve ostale kazujući im koji je lijek za njihove mane i propuste. Iz poniznih usta su svi razumijeli i rado ga slušali, bez protivljenja.
U jenom je samostanu živio neki pobožni, kreposni i nadasve ponizni redovnik. Zato je đavao nasrtao na njega posebnom žestinom da ga navede na sve moguće grijehe: bludnost, srdžbu, neposlušnost, omalovažavanje i još tolike druge. Redovnik je uvijek izlazio pobjednik. Kada je đavao vidio da ga ne može pobijediti odluči promijeniti taktiku i ponašanje. Sjetio se onih riječi iz proroka Siraha (10,15) “početak je svakom grijehu oholost” i počne redovnika navoditi tako da oholo počne prezirati svoju braću držeći se mnogo većim i višim od ostalih, dapače još i časnijim. Uza sve to redovnik je jednako ostao iskren i duboko ponizan.
Na kraju je đavao probao i onu kako kaže Sveti Pavao (2Kor 11,14) “sotona se pretvara i u anđela svijetla kada mu to zatreba”. Ukazao se redovniku jednoga dana u njegovoj ćeliji u obliku anđela dok je molio, pa mu ljubazno i anđeoski progovori: ”Dragi brate, evo me šalje Gospodin da te u njegovo ime pozdravim jer ti si najbolji, najpobožniji i najkreposniji čovjek u ovoj redovničkoj kući…”
Redovnik nije dugo razmišljao: “Dobri Anđele! Ti si se zacijelo zabunio i tako udario na kriva vrata. Gdje bih ja griješnik bio dostojan da mi Gospodin pošalje svoga anđela. U ovom samostanu ima mnogo braće koji su dostojniji i daleko bolji od mene. Sigurno te je dragi Bog poslao jednome od njih. Stoga idi tom boljem u njegovu ćeliju. Ovdje si na pogrešnom mjestu.”
Nije uzaludna ona naša starokršćanska da se đavao ničega ne boji kao ponizna čovjeka, jer zna da ga je nemoguće nadvladati.
Jasno nam je da je ovo težak govor i da treba uložiti mnogo truda da ga razumijemo, a koliko treba truda uložiti pa u djelo, u svagdanji život provesti. Zato sa Ivanom Krstiteljem ravnajmo stazu u svome srcu i pripremajmo dolazak našemu Gospodinu. To ćemo najbolje učiniti ako ponizno zavirimo u svoje srce i u svoju dušu, te Bogu priznamo svoju griješnost i zamolimo ga da nas Njegov dolazak zateče budne i pripravne primiti ga – primiti Svoga Spasitelja.

IInedd 2

Svijetlo nam dolazi, a …

IInedd 1a

… Ivan Krstitelj ga najavljuje i priprema.

fra Franjo Mabić

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 30. NKG/A – Ljubi Boga! Ljubi bližnjega!

Ljubi Boga! Ljubi bližnjega!
Već dugo vremena govori se o financijskoj krizi u svijetu. Tom krizom pogođena je i Hrvatska. U toj krizi bude se i različita pitanja: Što je to što stvarno drži? Što nema nijedan tečaj koji propada? Što ne može biti uništeno od nikakve financijske krize? Današnje evanđelje daje jasan i odmjeren odgovor: Samo ljubav drži; samo ljubav broji! Ljubav iznad svega. Ljubav je uvijek sebedarna. “Ljubav nikad ne prestaje”, kaže Pavao u svome hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13.).Ona je sigurna pred rušenjem tečaja. Tko u nju investira, ulaže, nikada nije krivo uložio.
Pitanje, što je pak trajno, bitno, važno, jest pitanje kojim se bavi u svim vremenima koja su uzdrmana krizom. “Koja zapovijed je najvažnija?” To je pitanje postavljeno Isusu, kao stupica, klopka, zamka, provokacija, da bi mu nanijelo teškoću i nepriliku. A možda da iz toga nastane i poštena borba. Ima puno zapovijedi. One su sažete u deset zapovijedi, ali Biblija ih broji preko šesto. Tko će pronaći put što je za život stvarno važno?
Isus može te mnoge pojedinačne zapovijedi i propise kratko i uvjerljivo svesti na dvostruku zapovijed: Ljubi Boga! Ljubi bližnjega! Tu je sve. Tko drži te dvije zapovijedi, taj drži sve, jer sve su sadržane u zapovijedi ljubavi. Pavao jasno daje do znanja što sve ljubav čini a što ne, kada nabraja: “Ona je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.”
Je li to tako? Zar ljubav ne može umrijeti? Zar ona ne pozna također i divlja kolebanja kao burzovni tečaj, jednom sasvim visok, a tada nagli pad u dubinu? To se već slaže: ljubav može ohladnjeti, ona se može promijeniti u mržnju. Ali isto tako ona je zapovijed. Zapovijedi ima samo u područjima u kojima smo ugroženi. Najvažnija zapovijed vrijedi za to što je u životu najvažnije a odatle i najugroženije.
Zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu traži od nas napor, naprezanje, samosvladavanje, dnevni trud. Udobnost, lijenost, nebriga, mogu učiniti da se ljubav ukoči i umre. Ljubav mora biti njegovana, kultivirana, treba stalno raditi na njoj, za nju se boriti. Inače joj pada tečajna vrijednost. Ako se uvježbava ljubav prema Bogu, ako je življena, tada sva područja života dovodimo u red. Tko ljubi bližnjega, taj će njegovati sve druge kreposti zajedničkoga života: pravednost i hrabrost, mudrost i umjerenost.
Jednostavno se slaže: bez ljubavi nije ništa u životu u redu. Ona je mjera koja sve čini skladnim. Pravednost bez ljubavi biva okrutna. Mudrost bez ljubavi postaje varka i lukavost. Jakost bez ljubavi brzo postaje brutalna. Hrabrost bez ljubavi postaje vratolomna. Sve biva ispravno ljudski, ako je “potpuno oblikovano” od ljubavi.
Je li točno: “Ljubav nikad ne prestaje”? Kod Boga sigurno. A kod nas? Vjerujem, da čežnja za ljubavlju ne prestaje nikada!
Fra Jozo Župić

30. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Volim te, sine

Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega samo je odgovor na neizmjernu ljubav koju Bog ima za mene. Istinski živjeti po Božju, po zakonu ljubavi, može samo onaj tko je upoznao, tko je dotaknuo tu Božju ljubav za čovjeka.

Sinoć sam gledao film. Film počinje na groblju gdje se čovjek srednjih godina u tišini oprašta od groba svoje supruge i – odlazi u samostan, među trapiste. Četiri godine nakon toga njegova kći, koja se u međuvremenu udala i ima malu simpatičnu curicu, odluči ju krstiti i zove oca na to krštenje. No u obitelji je jedan puno veći problem. Postoji i njezin brat Toma, mladić koji je uvijek bio poseban, nježan i buntovan u isto vrijeme, i s kojim otac nikada nije imao dobar kontakt. Sve je bilo još gore kada je umrla majka. Najgore od svega jest to da je Toma, ljubitelj trka i brzih motora, nastradao, a nije bilo načina da se to javi ocu. Sad Toma mrzi oca i to mu u lice kaže, bježeći od njega u svojim kolicima. Bit će potrebni dani da se otac usudi doći do Tome i doslovno mu vikati da ga voli, da je svjestan da je pogriješio ostavivši ga prerano, no Toma je previše ranjen da bi ga čuo. Otac se vraća u samostan, trpi zbog svega, ali ne prestaje moliti. Toma se prelama u svojoj okolini siromašnog pariškog predgrađa, no riječi koje su ipak našle put do njegova srca – Toma, volim te!!! – ne daju mu mira i on se postepeno mijenja… Nastavi čitati

29. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Bog i car

Mt 22,15-21
Crkva i politika – to je često tema oko koje nastaju konflikti i prijepori. Jedni žele da se Crkva jače angažira nego do sada u političkim i društvenim pitanjima, da brani temeljne vrijednosti čovjeka, da se zauzima za socijalno slabe i bespravne, da se za ove vrijednosti gdje je moguće umiješa u aktualne političke rasprave. Drugi ponovno zastupaju princip, načelo, da je religija privatna stvar i Crkva zato nema pravo podizati svoj glas u političkoj i društvenoj javnosti, budući bi ona na ovaj način imala utjecaj koji njoj ne pripada i na koji nema pravo. Nastavi čitati