3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.
Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.
Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!
Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.
Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).
Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.
“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”
Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”
Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.
Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.
Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).
Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

Nastavi čitati

2. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 02. KOR/A

preobrazenje_2a“Abraham se odmah zaputi, kako mu Gospodin bijaše rekao…” Abraham je u isti mah iskazao posluh. On, starac ostavlja dom i kraj oca svoga i ide u nepoznato. U isto vrijeme treba imati na umu da je Abraham najbogatiji čovjek, najbogatiji Šeik koji se može mjeriti u ekonomskim omjerima sa svim današnjim milijarderima. Drugo što se mora uzeti u obzir je duljina puta od nekoliko tisuća km. Od Ura Kaldejskoga, kod Šat-tel-Araba, do Mrtvoga Mora se ne može ni danas prečice, već uokolo uz Eufrat i Tigris do kraja Sirije, skoro Maloj Aziji, a onda se spustiti prema Palestini. Kasnije žrtva sina Izaka je itekako razumljivija i posluh Abrahamov iz ovoga kuta gledanja i znanja. No, njemu Bog nije nepoznat i poslušnost Njemu je na prvome mjestu, (Da je danas redovnička i svećenička poslušnost ovakva?!) ali ne samo radi samoga Abrahama, već i radi obećanja da će u njemu biti svi narodi blagoslovljeni, onako kako se budu odnosili prema Abrahamu i prema potomstvu njegovu. On postaje blagoslov, on postaje otac mnogih naroda. Ovo nije samo slika prijelaza iz jednoga kraja, iz jednoga mjesta u drugi, već i slika prijelaza iz jednoga života, ovoga u onaj vječni. Tako jednako izabrani narod nije više samo onaj izravni Abrahamov potomak, već i svi kršteni i oni na Krista upućeni. Bog svoja obećanja je ispunio i ispunja ih, a to čeka i od nas da preuzete obveze krsnoga zavjeta jednako ispunimo.

Nastavi čitati

1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

nedjeljne-propovijedi-01-kor-a1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

Napasti Adamu i Evi, napasti i samom Isusu, su tema današnje nedjelje. Adam i Eva su pali, Novi Adam – kako ga zove sveti Pavao – Isus je pobijedio. Đavao je uvjerio Adama i Evu da se udalje od istine i prihvate đavlovu istinu. Kada su upoznali tu njegovu novu istinu, bilo je kasno i uzaludno što su se uvjerili da nije vrijedilo ništa to njihovo novo saznanje. Kao i uvijek poslije učinjenoga grijeha savjest se otvori i pita. Ovo Prvo čitanje samo najavljuje ono što slijedi.

Upravo psalam 50. “Smiluj mi se Bože” žali za učinjenim grijehom jer je savjest probudila vjeru i traženje oprosta kajanjem, te traži da istom vjerom Bog oprosti i vrati “radost spasenje” i radost nevinosti duše. Bog je u upravo u Kristu – Novom Adamu oslobodio čovjeka od ovoga grijeha i njegovih posljedica, od smrti, kako nam danas tumači sveti Pavao u Drugom čitanju. Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 6. NKG (A)

mt-517-37Isus nije došao dokinuti zakon, kako sam kaže, već ga dopuniti i ispuniti. To znači da želi od ovoga što izgleda ili je nametnuto da bude naš osobni izbor i naše životno, nutarnje, i to osobno prihvaćanje. Jer svi su bili siti kao što smo i mi siti onoga samo izvanjskoga ispunjavanja zakona i njegova slova. To prigovaramo farizejima i nazivamo ih takvima, a često smo na istoj i jednakoj liniji opsluživanja i deklarativnoga prihvaćanja. Pravda jednoga Kristova sljedbenika, nas kršćana, ne ovisi samo od pukoga opsluživanja zakona, već od onoga kako nam sam Spasitelj daje primjer onoga što se u Njemu ispunilo i onoga kako on opslužuje zakon. On je poslušan zakonu u zajedništvu s Ocem. Tako On postavlja nove temelje vrjednovanja zakona i morala, a to je u svemu ovome i osobna nakana. Dakle nije dovoljno samo ono: “Ne ubij!” Gdje je ono što si drugome dobra učinio, a ne samo čuvao da ga ne ubiješ. Poštuj oca i majku samo radi zakona da te ne kazni, je ono najmanje što može biti ovdje na zemlji. Ovdje treba ljubav prema roditeljima, odgojiteljima, starijima, svima koji se brinu za zajedničke potrebe tebe, mene, Crkve, Društva i sviju koje moramo i trebamo gledati kroz naše roditelje, njihovo poštivanje i ljubav prema njima. Ne piše: “Poštuj djeda i babu!” Bili to značilo da njih treba ukloniti… E, to bi bilo ono farizejsko tumačenje. Tako ne piše u zakonu i ja ne moram… Nema tu ni kršćanstva ni Krista. Zakonu treba onaj DUH, a to mu je dao, donio i dopunio sam Krist. Njegovi gledaju tako živjeti i Njemu se mole da im pomogne! Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 5. NKG (A) – Vi ste svjetlost svijeta

Vi ste svjetlost svijeta

U sva tri današnja čitanja naglasak je način na koji živjeti naš kršćanski život ili našu vjeru živjeti u životu. Evanđelist Matej to lijepo izražava i naglašava da takvim životom trebamo biti svjetlo i sol drugima u životu. To znači da bi naš život, ovaj koji živimo i što ga živimo, morao biti svijetlo drugima i razlog i značenje opstanka i življenja za druge. Naši čini i naše djelovanje bi moralo biti za druge jedan vidljivi znak nazočnosti Boga u svijetu, onoga Boga u kojega mi vjerujemo i kojega ispovijedamo. To bi se trebalo potvrditi i potvrđivati svaki dan našim životom jer mi ispovijedamo i držimo da je naša vjera utemeljena na susretu osobno sa živim Kristom. Onda je posve logično i normalno da bi se ovaj susret trebao vidjeti i odražavati u našem životu. Tako je bilo apostolima i prvim učenicima i svjedocima koji su s Njime živjeli i tako se susretali, a nama ostaje i je da se duhovno susrećemo i jednako ispovijedamo i živu vjeru i ispovijed ovdje i sada “hic et nunc” živimo. Tako nam i Pavao želi reći da vjera nije neka teorija o životu, nego Isus osobno, Isusova osoba i snaga Duha Svetoga, za sve nas koji vjeru kao kvasac u našem životu imamo, prihvaćamo i živimo. Zato se treba u nama vidjeti zajedništvo i čvrsta veza između snage Božje i naših dobrih djela. Eto onda vjere, eto života, eto svjedočenja, eto otvaranja očima drugima i eto pokazivanja naših dobrih djela koja činimo u Bogu i radi Boga u bratu čovjeku i za brata čovjeka. Nastavi čitati

Svijećnica – Propovijedi – Prikazanje Gospodinovo “A”

Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)Ova svetkovina je u našem hrvatskom narodu i crkvi najpoznatija kao “Svijećnica-Kalandora ili Kandelora” po blagoslovu svijeća koje danas blagoslivljamo u našim crkvama i nosimo ih u naše domove i čuvamo za umiruće i još uoči nedjelje ili blagdana kada blagoslivljamo kuće, stanove, imanja i sve što jesmo ili imamo. Međutim, ova svetkovina se još zove i svetkovina Marijina očišćenja i još k tome Prikazanje Gospodinovo. Svi ovi nazivi kao i za Bogojavljenje imaju svoje lijepo opravdanje u samom iimenu. Marijino očišćenje je po tradiciji četrdeseti dan iza poroda se ide u hram na očišćenje. Marija opslužuje Zakon i u tome i u Mojsijevu propisu da se svako muško prvorođensče prikaže Gospodinu i prinese žrtva…a oni siromašniji dva golubića ili grlice. Sam će Gospodin kasnije reći da nije došao dokinuti nego dopuniti Zako, samim tim znači on izvršava Zakon i ovim činom Prikazanja u hramu, je on nije došao da bude služen, nego da služi i da dadne svoj život za otkup mnogih(usp Mk 10,45). Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 04. NKG/A

mt-51-12a-2Biti dobar nije dovoljno
Ja nikoga nisam ubio. Ja nisam ukrao. Ja sam dobar čovjek. To smo puno puta čuli, baš u ispovijedi. To godi: dobro je ako je to tako. Ali, je li to dovoljno, ne učiniti nikakav teški prekršaj da bi samoga sebe označio kao dobar čovjek?
Isus je uvijek iznova hvalio ljude koji su držali deset zapovijedi. On je ukazivao da je to doduše dobro, ali nije dosta. U današnjem evanđelju ide se za tim “više”. Isus pokazuje put: osam (ili devet) “blaženstava”.
Najprije se okrenimo prema deset zapovijedi, “dekalogu”. On je svakako potreban, ako se želi uspjeti u zajedničkom životu. Ako bi krađe, ubojstva, laži, preljubi bili nešto normalno, tada bi život na zemlji bio pakao. Mi trebamo ploče upozorenja “ti ne smiješ…”
Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 02. NKG/A

Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Stvarnost zadaće i Isusova dolaska na svijet da “odnese – otkupi grijehe svijeta” (Iv 1,29) je u današnjim čitanjima izražena na vidno različite načine. Izaija govori o slugi Gospodnjem koji je svjestan da je odabran da odabrani narod Izraela privede Bogu. Ovom slugi su na putu u izvršavanju ove zadaće tolike prepreke, poteškoće i pomrčina. Ništa od svega toga ne može pomutiti Njegovu svijest da mu je krajnji cilj samo Bog. Ono što je bitno je da se svidiš Bogu po svom nutarnjem raspoloženju i svome srcu. Ivan ga naziva Božjim, žrtvenim Jaganjcem. On priznaje Njega kao Onoga kojemu je pripravio put u Izraelu. Ivan je također svjedok Duha Svetoga koji je na Njega sišao. Pavao nama i Korinćanima kaže da smo u dvostrukoj ulozi otkupljenja, jer smo svi postali sveti u Isusu Kristu, i pozvani smo da budemo sveti u Ime Isusa Krista. Time postajemo njegova braća, a samim tim i djeca Božja – na tragu onoga što će reći Isus za Ivana Krstitelja kada govoro o njegovoj veličini ili kada govori tko je njegova Majka. Znači da je svaki onaj koji živi ovu svetost u Isusu Ivanov brat i Majčin sin u Kraljevstvu Nebeskom i po Kraljevstvu Nebeskom… Nastavi čitati

Krštenje Gospodinovo – Nedjeljne propovijedi -“A”

 Današnja čitanja se odnose na Isusovo Krštenje u rijeci Jordanu koje je podijelio Ivan Krstitelj. Isus traži od Ivana da ga krsti, odnosno da primi Ivanovo krštenje. Čin uranjanja u vodu znači pokazivanje unutarnjega preobraženja, unutarnje promjene, od grješna čovjeka do postanka Djeteta Božjega. Sam Ivan je iznenađen i, reklo bi se, izgubljen. Matej potvrđuje kako sam Bog Otac izgovara one riječi što ih je prorokovao prorok Izaija (u ime Boga): “Ovo je moj Sin ljubljeni, u njemu mi je sva milina”(Mt 3,17; Iz 41 1). U Djelima Apostolskim, Petar podsjeća početak Isusova poslanja i djelovanja u vrijeme propovijedanja Ivanova krštenja. Petar zna i razumije da je izvor sve moći Isusove sam Bog. Isus je posvećen, ne samo ovom vodom i u vodi, već je posvećen iznutra Duhom Svetim. Ovo Isusovo krštenje i naše kršćansko krštenje je ponuđeno i otvoreno svima, svim narodima, Židovima i jednako svim poganima, svima nama. Ostaje da opravdamo naše krštenje izvršavanjem obveza krsnoga zavjeta što smo ga preuzeli ili što su ga za nas preuzeli i nama u odrasloj dobi, mudrosti i znanju predali. Njima i svetoj Crkvi hvala, a na nama je obveza ovo zavjetno preuzimanje djelima života potvrditi i kazati i kazivati čitava života čiji smo i kome pripadamo. Nastavi čitati

Sv. Obitelj – Propovijedi/A

sv-obitelj-propovijedi-aSv. Obitelj – Propovijedi (A)

Obiteljski život je u središtu današnjega misnoga slavlja i naše pozornosti, kao i molitve. Prorok Sirah nam daje savjete što bismo ih trebali slijediti i živjeti glede našega odnosa i ponašanja prema ocu i majci. To je u židovskoj i starozavjetnoj tradiciji uvijek bila sveta i vjerska dužnost. To nam potvrđuje i pripjevni psalam (128) koji kazuje blagodati čovjeka koji se boji Gospodina Boga. Sveti Pavao u Drugom čitanju potiče Kološane da pokažu svu ljepotu i raskošnost kršćanske međusobne ljubavi. Na poseban način potiče na ljubav i poštovanje među članovima jedne te iste obitelji. Evanđelje nam ukazuje poteškoće Josipa i Marije da zaštite svoje dijete. Čak moraju bježati u Egipat da spase njegovu glavu od Heroda, da bi se poslije vratili u Galileju u Nazaret i tu ostali do Isusova odrastanja, do prvoga javnoga istupa, odnosno krštenja. Sve je ovo bilo, na jedan misteriozan – tajnovit način, predviđeno, prorokovano i najavljeno u Starom Zavjetu. Nastavi čitati