02. KOR – NEDJELJA – Propovijedi (B)

II. KORIZMENI TJEDAN | NEDJELJA
02. KOR (B)| DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
Propovijedi

Svijetli trenuci

Odmah na početku korizmenog vremena Crkva čita Evanđelje koje na prvi pogled ne spada u ozbiljnost pokorničkog vremena: “preobraženje” Isusovo na visokoj gori. Kako to da se baš odlučila za taj izbor? Čas ili trenutak događaja objašnjava njegovo mjesto u korizmenom vremenu.

Isus je na putu iz Galileje prema Jeruzalemu. Sve jasnije govori svojim pratiocima da su pred njim teški dani. Otvoreno govori o tome da ga u Jeruzalemu čeka odbacivanje, muka i smrt. Za njegove pristaše situacija je žalosna. Ne mogu razumjeti kako će se to dogoditi. Očekuju od Isusa pobjednički put, oslobođenje svoje zemlje, i svoga naroda od okupatora i tlačenja. Nastavi čitati

Oglasi

06. NKG – NEDJELJA – Biblijska misao dana (B)

VI. TJEDAN KROZ GODINU | NEDJELJA
06. NKG | ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Biblijska misao dana

BOG ŽELI ORIGINALE, NE PRESLIKE

Mk 1, 40-45

Matej smješta ovu zgodu s gubavcem odmah nakon što je Isus dovršio svoj Govor na gori. Možemo samo predočiti toga bijednika kome je zakon zabranjivao pojaviti se u društvu. Morao se držati na razmaku dobačaja kamena od ljudi ili bilo kakva skupa, a ako bi se slučajno približavao kakvu naseljenu mjestu, morao je nositi čegrtaljke i izvikivati da bi svatko čuo: “Nečist, nečist”. Nije li to činio, mogao je biti na mjestu kamenovan. Shvatimo ovaj prizor u svoj njegovoj dramatičnosti i napetosti. Čovjek stavlja sve na jednu jedinu kartu, a ta se zove: Isus.

Isus nevoljnika ne odbacuje, ne prekorava, ne odbija od sebe. Vidi sklupčanu bijedu koja samo jedno ponavlja: “Gospodine, ako hoćeš, a tebi je to moguće, možeš me očistiti. Vidim izdaleka da govoriš Božje riječi. Nitko kao ti ne bi mogao izgovarati takve riječi, činiti znakove, davati takve naputke, ako Bog nije s njime. Sad je u tvojoj ruci sve moje. Ljudi će me kamenovati jer sam prekoračio zakon i propise. Stoga mi se smiluj”. Nastavi čitati

02. DOŠ – NEDJELJA – Nedjeljne propovijedi (B)

IInedd 1Danas riječi proroka Izaije nalaze mjesto i u ulomku Markova Evanđelja. Prorok ih viče sedam stoljeća prije samoga Kristova dolaska, a Ivan Krstitelj prije samoga Kristova krštenja: “Pripravite put Gospodinu i poravnite mu staze…” To smo na jedan način već imali čuti ovih dana u čitanjima tijekom tjedna. Gospodin dolazi dati nadu i utijehi svome stvorenju koje je stvorio i koje neće napustiti. Zato On od nas traži suradnju u spasenju i odgovor. (“Kako je lako svidjeti se Isusu i biti u njegovom srcu!? Ne treba ništa drugo, nego ljubiti ga i ne gledati u sebe bez opažanja svojih mana i grijeha.” Sv. MalaTerezija) No, ono što nam se danas posebno nameće jest onaj drugi dio kada Ivan najavljuje samoga Isusa kao veličinu kojoj on nije dostojan odriješiti remenje na obući, a obuća su bile obične sandale izrađene od komada daske, remenja od devine kože i od drvenih čavala što su pričvršćivali remenja uz dasku.
Ivan je, dakle, sebe držao toliko malenim i poniznim da se tako izrazio. To će mu Krist kasnije uzvratiti i nazvati ga čovjekom najvećim ikada rođenim od žene.
Vratimo se malo sandalama i njihovom značenju. Sandale su prigodna odjeća u toplim krajevima, a pogotovo u to vrijeme. Zemlja je polupustinjska i obiluje suncem, pijeskom, piješčanom prašinom i vjetrovima. Sandale i povoji oko glave kao zaštita od sunca i vijetra su nezaobilazi rekviziti ovoga podneblja. Mi to gledamo u filmovima i na televiziji sa radoznalošću, ali je to potreba kao sunčane naočale nama kada idemo na more ili čizme zimi u snijegu.
Znak odvezivanja obuće gospodaru kada se vraća sa puta i poslije toga umivanje prašinavih i umornih nogu je bio rezervirviran samo za robove ili pak, u najpozitivnijem smislu za velikoga prijatelja kome iskazujemo najveću počast i nepodijeljenu ljubav. Ova ljubav, odnosno, iskazivanje ljubavi je u biblijskim vremenima pripisivana mladencima kao znak nepodijeljene ljubavi… poslije kako sam ti odriješio sandale perem ti noge, a ti ćeš poslije meni.
Upravo Ivanove riječi kojima najavljuje Isusa kazuju da je Isus puno veći i jači od njega tako da mu on ne može biti ni rob da mu odriješi obuću, skine sandale i opere noge, a toliko je ponizan da ne može ga držati sebi ravnim da mu opere noge kao velikom prijatelju.
Ovaj čin nam pomaže razumijeti Veliki Četvratak i Posljednju Večeru kada Isus skida obuću jednom po jednom apostolu i pere im noge. Petar se buni, ali kada shvaća da je to čin beskajne ljubavi, odmah prihvaća i daje svoj komentar… ne samo noge, već i glavu… Znak najviše ljubavi, ali ovdje kod Ivana i znak velike poniznosti iz koje se rađa veliki čovjek, veliki prorok i veliki svetac Sveti Ivan Krstitelj. Svojom poniznošću postao je uzor milijunima kršćana u poniznosti i strogoći življenja, iako je bio Božji čovjek oštre riječi za svakoga i u svakoj prilici. Nije dopuštao ulagivanje na uštrb Božje riječi. Čovječe sagriješio si, svojim životom uvrijedio si Boga i bližnjega, te stoga za svoj grijeh trebaš ispaštati i trebaš se čim prije popraviti da izbjegneš Božju srdžbu. Sve je to izgovarao kao provjereni čovjek Božji i kao čovjek pokore i strogosti prema samome sebi. Znao je koja je cijena na koncu svega, no za tim nije mario, veće je gledao da ne iznevjeri Božji put kojim mu je ići i utirati stazu onome koji dolazi poslije njega. Sve je to činio u dubokoj životnoj poniznosti koju su svi prepoznavali i slušali njegovu riječ, hrleći k njemu da ih krsti da ih ne stigne srdžba Božja.
Lako je drugima mane pokazivati i prozivati druge ljude. Ništa lakše od toga. No, ako uđemo u taj način govora moramo se pitati dokle, jer će se naći netko koji će i nama uzvratiti možemo reći na isti način, pa što onda. Moraš biti dobro čist da bi nekoga laganim riječima i uglađenošću upozorio, a kamoli prozvao. No Ivan je bio besprijekorno čista, sveta i strogo pokorničkoga života u dubokoj poniznosti pa je mogao prozvati i prijatelja Heroda, Abrahamove potomke nazvati zmijskim leglima, a što znači izdajicama, prozvati carinike, vojnike, bogataše i sve ostale kazujući im koji je lijek za njihove mane i propuste. Iz poniznih usta su svi razumijeli i rado ga slušali, bez protivljenja.
U jenom je samostanu živio neki pobožni, kreposni i nadasve ponizni redovnik. Zato je đavao nasrtao na njega posebnom žestinom da ga navede na sve moguće grijehe: bludnost, srdžbu, neposlušnost, omalovažavanje i još tolike druge. Redovnik je uvijek izlazio pobjednik. Kada je đavao vidio da ga ne može pobijediti odluči promijeniti taktiku i ponašanje. Sjetio se onih riječi iz proroka Siraha (10,15) “početak je svakom grijehu oholost” i počne redovnika navoditi tako da oholo počne prezirati svoju braću držeći se mnogo većim i višim od ostalih, dapače još i časnijim. Uza sve to redovnik je jednako ostao iskren i duboko ponizan.
Na kraju je đavao probao i onu kako kaže Sveti Pavao (2Kor 11,14) “sotona se pretvara i u anđela svijetla kada mu to zatreba”. Ukazao se redovniku jednoga dana u njegovoj ćeliji u obliku anđela dok je molio, pa mu ljubazno i anđeoski progovori: ”Dragi brate, evo me šalje Gospodin da te u njegovo ime pozdravim jer ti si najbolji, najpobožniji i najkreposniji čovjek u ovoj redovničkoj kući…”
Redovnik nije dugo razmišljao: “Dobri Anđele! Ti si se zacijelo zabunio i tako udario na kriva vrata. Gdje bih ja griješnik bio dostojan da mi Gospodin pošalje svoga anđela. U ovom samostanu ima mnogo braće koji su dostojniji i daleko bolji od mene. Sigurno te je dragi Bog poslao jednome od njih. Stoga idi tom boljem u njegovu ćeliju. Ovdje si na pogrešnom mjestu.”
Nije uzaludna ona naša starokršćanska da se đavao ničega ne boji kao ponizna čovjeka, jer zna da ga je nemoguće nadvladati.
Jasno nam je da je ovo težak govor i da treba uložiti mnogo truda da ga razumijemo, a koliko treba truda uložiti pa u djelo, u svagdanji život provesti. Zato sa Ivanom Krstiteljem ravnajmo stazu u svome srcu i pripremajmo dolazak našemu Gospodinu. To ćemo najbolje učiniti ako ponizno zavirimo u svoje srce i u svoju dušu, te Bogu priznamo svoju griješnost i zamolimo ga da nas Njegov dolazak zateče budne i pripravne primiti ga – primiti Svoga Spasitelja.

IInedd 2

Svijetlo nam dolazi, a …

IInedd 1a

… Ivan Krstitelj ga najavljuje i priprema.

fra Franjo Mabić

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 30. NKG/A – Ljubi Boga! Ljubi bližnjega!

Ljubi Boga! Ljubi bližnjega!
Već dugo vremena govori se o financijskoj krizi u svijetu. Tom krizom pogođena je i Hrvatska. U toj krizi bude se i različita pitanja: Što je to što stvarno drži? Što nema nijedan tečaj koji propada? Što ne može biti uništeno od nikakve financijske krize? Današnje evanđelje daje jasan i odmjeren odgovor: Samo ljubav drži; samo ljubav broji! Ljubav iznad svega. Ljubav je uvijek sebedarna. “Ljubav nikad ne prestaje”, kaže Pavao u svome hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13.).Ona je sigurna pred rušenjem tečaja. Tko u nju investira, ulaže, nikada nije krivo uložio.
Pitanje, što je pak trajno, bitno, važno, jest pitanje kojim se bavi u svim vremenima koja su uzdrmana krizom. “Koja zapovijed je najvažnija?” To je pitanje postavljeno Isusu, kao stupica, klopka, zamka, provokacija, da bi mu nanijelo teškoću i nepriliku. A možda da iz toga nastane i poštena borba. Ima puno zapovijedi. One su sažete u deset zapovijedi, ali Biblija ih broji preko šesto. Tko će pronaći put što je za život stvarno važno?
Isus može te mnoge pojedinačne zapovijedi i propise kratko i uvjerljivo svesti na dvostruku zapovijed: Ljubi Boga! Ljubi bližnjega! Tu je sve. Tko drži te dvije zapovijedi, taj drži sve, jer sve su sadržane u zapovijedi ljubavi. Pavao jasno daje do znanja što sve ljubav čini a što ne, kada nabraja: “Ona je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.”
Je li to tako? Zar ljubav ne može umrijeti? Zar ona ne pozna također i divlja kolebanja kao burzovni tečaj, jednom sasvim visok, a tada nagli pad u dubinu? To se već slaže: ljubav može ohladnjeti, ona se može promijeniti u mržnju. Ali isto tako ona je zapovijed. Zapovijedi ima samo u područjima u kojima smo ugroženi. Najvažnija zapovijed vrijedi za to što je u životu najvažnije a odatle i najugroženije.
Zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu traži od nas napor, naprezanje, samosvladavanje, dnevni trud. Udobnost, lijenost, nebriga, mogu učiniti da se ljubav ukoči i umre. Ljubav mora biti njegovana, kultivirana, treba stalno raditi na njoj, za nju se boriti. Inače joj pada tečajna vrijednost. Ako se uvježbava ljubav prema Bogu, ako je življena, tada sva područja života dovodimo u red. Tko ljubi bližnjega, taj će njegovati sve druge kreposti zajedničkoga života: pravednost i hrabrost, mudrost i umjerenost.
Jednostavno se slaže: bez ljubavi nije ništa u životu u redu. Ona je mjera koja sve čini skladnim. Pravednost bez ljubavi biva okrutna. Mudrost bez ljubavi postaje varka i lukavost. Jakost bez ljubavi brzo postaje brutalna. Hrabrost bez ljubavi postaje vratolomna. Sve biva ispravno ljudski, ako je “potpuno oblikovano” od ljubavi.
Je li točno: “Ljubav nikad ne prestaje”? Kod Boga sigurno. A kod nas? Vjerujem, da čežnja za ljubavlju ne prestaje nikada!
Fra Jozo Župić

30. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Volim te, sine

Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega samo je odgovor na neizmjernu ljubav koju Bog ima za mene. Istinski živjeti po Božju, po zakonu ljubavi, može samo onaj tko je upoznao, tko je dotaknuo tu Božju ljubav za čovjeka.

Sinoć sam gledao film. Film počinje na groblju gdje se čovjek srednjih godina u tišini oprašta od groba svoje supruge i – odlazi u samostan, među trapiste. Četiri godine nakon toga njegova kći, koja se u međuvremenu udala i ima malu simpatičnu curicu, odluči ju krstiti i zove oca na to krštenje. No u obitelji je jedan puno veći problem. Postoji i njezin brat Toma, mladić koji je uvijek bio poseban, nježan i buntovan u isto vrijeme, i s kojim otac nikada nije imao dobar kontakt. Sve je bilo još gore kada je umrla majka. Najgore od svega jest to da je Toma, ljubitelj trka i brzih motora, nastradao, a nije bilo načina da se to javi ocu. Sad Toma mrzi oca i to mu u lice kaže, bježeći od njega u svojim kolicima. Bit će potrebni dani da se otac usudi doći do Tome i doslovno mu vikati da ga voli, da je svjestan da je pogriješio ostavivši ga prerano, no Toma je previše ranjen da bi ga čuo. Otac se vraća u samostan, trpi zbog svega, ali ne prestaje moliti. Toma se prelama u svojoj okolini siromašnog pariškog predgrađa, no riječi koje su ipak našle put do njegova srca – Toma, volim te!!! – ne daju mu mira i on se postepeno mijenja… Nastavi čitati

29. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Bog i car

Mt 22,15-21
Crkva i politika – to je često tema oko koje nastaju konflikti i prijepori. Jedni žele da se Crkva jače angažira nego do sada u političkim i društvenim pitanjima, da brani temeljne vrijednosti čovjeka, da se zauzima za socijalno slabe i bespravne, da se za ove vrijednosti gdje je moguće umiješa u aktualne političke rasprave. Drugi ponovno zastupaju princip, načelo, da je religija privatna stvar i Crkva zato nema pravo podizati svoj glas u političkoj i društvenoj javnosti, budući bi ona na ovaj način imala utjecaj koji njoj ne pripada i na koji nema pravo. Nastavi čitati

28. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Prorok kaže da će obećano spasenje zacijelo doći, jer u to ime Gospod na Horebu priprema banket za sve. U evanđeoskom ulomku, što nam ga danas Crkva nudi, također je riječ o gozbi, i to onoj svadbenoj s nedostojnim uzvanicima. Oni koji su bili pozvani i odabrani nisu se odazvali. Čeka ih sudbina prošlonedjeljnih vinogradara, a gozba i svadbena dvorana, odnosno vinograd, će pripasti drugim uzvanicima, koji će jednako morati držati pravila ponašanja i obući propisano svadbeno ruho. Dakle Bog, u Isusu, čovjeku nudi vječni banket, dajući mu spasenje. Ovdje je Bog ispunio svoje obećanje, a sada je na nama da slobodno i radosno odlučimo i sa svim radostima i poteškoćama kažemo sa svetim Pavlom da i mi “možemo sve u onome koji nas krijepi i jača”.

Kraljestvo je nebesko danas prikazano kao svadbena gozba na koju su pozvani svi ljudi, kako bi postigli svoj cilj – sreću u Bogu. Međutim, neki to odbijaju, pa gube svoje mjesto i tu im je kraj, jer na njihovo mjesto dolaze drugi pozvani koji se spremno odazivaju na Gospodnji poziv. Ovaj poziv je veoma lijepo uklopljen u usporedbu o svadbi kraljevskoga sina.

Već je prorok Hozej osam stoljeća prije Krista uporabio usporedbu Izraela sa ljubljenom, ali i nevjernom zaručnicom. Ovu hrabru usporedbu će nastaviti i ostali proroci, ali će imati vrhunac u Pjesmi nad Pjesmama. Izrael je voljena Gospodnja zaručnica koju Gospod ljubi, ali je zaručnica uvijek nanovo nevjerna, obraća se uvijek tuđim bogovima i grijehu. Nastavi čitati

26. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Isus izgoni iz hrama. Njihovo pitanje je čijom vlašću to čini, a njegov odgovor je “Usporedba o ovoj dvojici sinova”…

Ova današnja scena se događa u vrijeme kada je Isus ušao svečano u Jeruzalem i počeo propovijedati u hramu. U hramu se nije moglo propovijedati bez dopuštenja glavnoga rabina i njegova polaganja ruku. I to će biti jedan od razloga zašto ga pitaju – čijom ovlasti i čijim dopuštenjem to čini. Shvatili su i previše dobro s kim imaju posla, ali sada ne znaju kako dalje, pa će im odgovoriti pitanjem o Ivanovu krštenju. Tajno su ga već glavari svećenički, pismoznanci i farizeji osudili i s tom pretpostavkom prekidaju njegovo propovijedanje da mu umanje važnost kod naroda, što bi olakšalo njihove namjere, a on im kazuje ovu usporedbu. No, usporedba je za njih i njihova, kao i danas moja i za mene. Traži odgovor od njih i od mene da ga damo Ocu i da mu kažemo koji sam od one dvojice sinova ili, pak, sam treći sin, a možda i još gori četvrti. Nastavi čitati

22. NKG – Nedjelja – Propovijedi (A)

Uzmi svoj križ i slijedi me

Mt 16,21-27

Dođu trenutci u životu kada čovjek pomisli da ne može odgovoriti preuzetim obvezama pred Bogom i pred čovjekom. Tako supružnici misle da nemaju više snage da ostanu vjerni svojim preuzetim zadaćama, očevi koji sumnjaju u odgoj svoje djece, svećenici i redovnici upadaju u pomračenje onoga u što su se zakleli, pa sebe uvjeravaju da je jedino ispravno sve napustiti, dati mjesta nesigurnosti i skrajnjoj obeshrabrenosti. Stanje nije nimalo svijetlo u svijetu, jednako problemi u Crkvi, da ne govorimo o našoj zemlji i zemljama, našoj župi, jednako u svim našim obiteljima – u mojoj obitelji i kući. Postavljam pitanje i svi se jednako pitamo i tražimo odgovor – tko nam može i tko će nam pomoći u svemu ovome? Gdje je sve ono što sam sanjao ili što smo sanjali kao mlađarci, u što smo se kleli, zakleli i prihvatili? Pitam se jesam li se prevario ili su to bile mladenačke iluzije braka, obitelji, svećeničkoga zvanja? Jesam li sada ovim i sličnim razočarenje drugima oko mene, obitelji ili Crkvi? Nastavi čitati

21. NKG – NEDJELJA – Propovijedi (A)

Sve religije jednake?

Mt 16,13-20
Ovaj raširen slogan dobro izražava prevladavajuće stavove današnjih ljudi, barem na Zapadu, kada je riječ o odnosu između različitih religija. U susretu sa sljedbenicima drugih religija treba li kršćanin razgovarati o pitanju istine ili se samo smješkati i ljubazno klimati glavom, isticati da je jedino važan mir, tolerancija, nenasilje?
U dijalogu s drugim religijama, od Drugog vatikanskog sabora pa do danas, Crkva je nastojala najprije istaknuti ono što je zajedničko između kršćanstva i nekršćanskih religija, a potom ukazati i na razlikovanje, na ono što je vlastitost i posebnost kršćanske vjere. Uza svu otvorenost za druge religije, kršćanin treba ponajprije čvrsto stajati u vlastitoj vjeri i čitavim svojim bićem u njoj živjeti.
A vi, što vi kažete, tko sam ja? (Mt 16,15) Isusovo pitanje ključno je za kršćansku vjeru i kršćanski identitet. Tko je Isus? Tijekom povijesti kršćanstva razvile su se bezbrojne predodžbe o Isusu. Često se stvarala slika o Isusu u službi vlastitih interesa, uvjerenja i predrasuda. Mnogi su kršćani propagirali ‘svoga Isusa’ kako bi potkrijepili vlastiti ograničeni pogled na svijet i Božju istinu. Zbiljski Isus nadilazi sve te povijesno uvjetovane slike o Njemu. Nastavi čitati