Duhovi – Nedjeljne propovijedi –

D U H O V I
Sveti Luka u Djelima opisuje dolazak Duha Svetoga na posve jasan i prepoznatljiv način, po onom vjetru, po ognjenim jezicima, po jezicima koje govore i razumiju, a da ga jučer nisu znali. To su osjetljivi prirodni fenomeni koji i danas izazivaju tolike komentare i tolika tumačenja – egzegezu. Međutim ovdje treba ne zaboraviti jednu veliku činjenicu, a ta je da Duh Sveti dolazi apostolima, Blaženoj Djevici Mariji, Isusovoj rodbini i okupljenima ženama i ostalima dok su u molitvi. Oni su jedno srce i jedna duša koje dolazi ojačati i ohrabriti Duh Sveti i dati tako njima svoj pečat da krenu naprijed. Zato se ova svetkovina i ovaj događaj i drže jednim od rođendana Crkve.

05. KOR – PROPOVIJEDI – A

V. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
05. KOR – PETA NEDJELJA KORIZME

PROPOVIJEDI

Tema uskrsnuća je nazočna u svim današnjim čitanjima, na različitim mjestima i s različitih pogleda i značenja. Prorok Ezekijel naviješta da će Gospodin otvoriti njihove grobove, a tim označuje da će brzo ponijeti natrag iz progonstva u Jeruzalem i svoje mrtve i tako svi uskrsnuti na onaj novi i bolji život. Tako će završiti babilonsko sužanjstvo.

Uskrsnućem lazara Isus navješćuje konačno uskrsnuće svih nas na kraju vremena. On nije došao na Lazarovu samrt. Vjerojatno je time Mariji i Marti, kao tebi i meni htio reći da bol i patnja nisu prepreka i smetnja onom obećanom uskrsnuću kako Lazara, tako i svakoga od nas.

04. KOR – PROPOVIJEDI – A

IV. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
04. KOR – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

O progledavanju i sljepoći

Gospodin Bog je pozvao proroka Samuela da nađe novoga kralja umjesto dosadašnjega Saula. Razumio je da Bog odabire drugačije od njegova načina i razmišljanja. Odabrati će nejakoga i malodobnoga pastirića koji će postati najslavniji kralj Izraelov. Proroku je objavljeno da Bog ide daleko u dubinu, a manje gleda na vanjštinu. Samuel će samo poslušati i izvršiti volju Božju.

Pripjevni psalam (22) nam kaže da je Gospod naš pastir i branitelj koji nas neće ostaviti pred poteškoćama, nevoljama i progonstvima. On je uvijek tu s nama i pored nas.

Sveti Pavao u današnjem Drugom čitanju poziva žitelje Efeza da žive život u svijetlu Kristovu koje su dobili. Nisu više oni zaslijepljeni neznanjem, već je sada svijetlo Kristovo tu i ono im osvjetljuje put dobrote, pravde i istine.

Prorok Izaija (35,5) je najavio da će progledavanja slijepaca najaviti Mesiju i da će to biti jedan od njegovih znakova. Ozdravljenje slijepoga se događa u Evanđelju. Međutim na početku je pomućeno slavlje jer pismoznanci i farizeji niječu ovaj itekako vidljivi čin. Jadni prosjak je odstranjen i izoliran od ovih predvoditelja građanskoga i vjerskoga života. No, Bog je tu opet na djelu. Isus ga nađe i objavi mu tko ga je ozdravio. On vidi i vjeruje. Njihove predrasude, nažalost ostaju one prijašnje uza sve ovo i tolika druga čudesa i Božje znakove.

03. KOR – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.

Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.

Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!

Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.

Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).

Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.

“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”

Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”

Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.

Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.

Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).

Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

03. NKG – PROPOVIJEDI – A

III. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
03. NKG (A) –  TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Netom je Ivan Krstitelj uhićen, Isus počinje svoje propovjedničko poslanje iz Kafarnauma. Evanđelist Matej i ovdje jasno vidi ispunjenje proroštva proroka Izaije. On je navijestio da će zemlja Zebulonova i Neftalijeva, a to je Kafarnaum, biti proslavljena u Bogu. Dakle, još jednom se ispunjava prorokovano proroštvo u ovozemaljskom Isusovom životu. Naviješteno je da će doći iz plemena Jišajeva, od Davida kralja, da će doći u maloj pokrajini (I ti, Betleheme, nisi najmanji među kneževstvima Judinim…), zvat će se Nazarećanin jer će odrasti u Nazaretu, pošto ga je dozvao iz Egipta (Iz Egipta dozvah Sina svoga…), i sada se potvrđuje u zemlji Zebulonovoj i Neftalijevoj koju čini poznatom i Bogu milom. Ovim ispunjenima proroštava se uvijek daje prilika da i mi ponovno ispitujemo i učvršćujemo našu vjeru, gledajući kako je Gospod sve ovo predvidio, vodio ispunjenju, ostvarujući ono što je stavljao u usta svojih proroka da u Njegovo Ime govore. Ovdje se potvrđuje Božja veličina i Božja providnost, kazujući meni da i danas jednako Gospod proviđa na mjestu, na Brdu proviđenja, tu pred nama, tu preda mnom. Isus, ovdje u Kafarnaumu, odabire svoje apostole, ovdje ih poziva i daje im neobično obećanje da će ubuduće biti ribari ljudi. Ovo je poziv koji traži odziv, i to odmah i sada i odziv potpun u svemu da se slijedi onoga koji poziva. Nema polovičnosti i više predomišljanja jer je Kraljevstvo Božje blizu i treba se obratiti čitavim bićem i cijelim srcem. On se posvećuje bolesnima i potrebnima i poziva sljedbenike na isto. Psalam (27) nas ovdje poziva na potpuno povjerenje pred strahom i poteškoćama. S Gospodinom tko ide ne treba imati straha jer Gospodin pomaže u poteškoćama i jača u svakom trenutku. Uza sve poteškoće i prepreke razočaranju nema mjesta u onomu koji ide za Njim. Zato Pavao poziva Korinćane i sve nas ostale oko Korinta da se manemo – klonimo i izbjegavamo sve vrste podjela, pa makar one bile po nečijim simpatijama ili antipatijama, naoko malo škodljive, ali uvijek je ova pukotina početak nekoga većega i budućega jaza.

02. NKG – PROPOVIJEDI – A

II. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
02. NKG (A)  – DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!

Stvarnost zadaće i Isusova dolaska na svijet da “odnese – otkupi grijehe svijeta” (Iv 1,29) je u današnjim čitanjima izražena na vidno različite načine. Izaija govori o slugi Gospodnjem koji je svjestan da je odabran da odabrani narod Izraela privede Bogu. Ovom slugi su na putu u izvršavanju ove zadaće tolike prepreke, poteškoće i pomrčina. Ništa od svega toga ne može pomutiti Njegovu svijest da mu je krajnji cilj samo Bog. Ono što je bitno je da se svidiš Bogu po svom nutarnjem raspoloženju i svome srcu. Ivan ga naziva Božjim, žrtvenim Jaganjcem. On priznaje Njega kao Onoga kojemu je pripravio put u Izraelu. Ivan je također svjedok Duha Svetoga koji je na Njega sišao. Pavao nama i Korinćanima kaže da smo u dvostrukoj ulozi otkupljenja, jer smo svi postali sveti u Isusu Kristu, i pozvani smo da budemo sveti u Ime Isusa Krista. Time postajemo njegova braća, a samim tim i djeca Božja – na tragu onoga što će reći Isus za Ivana Krstitelja kada govoro o njegovoj veličini ili kada govori tko je njegova Majka. Znači da je svaki onaj koji živi ovu svetost u Isusu Ivanov brat i Majčin sin u Kraljevstvu Nebeskom i po Kraljevstvu Nebeskom…

02. DOŠ – PROPOVIJEDI – A

II. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
02. DOŠ – DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

PROPOVIJEDI

Obraćenje donosi radost

Evanđelje počinje glasnim pozivom na obraćenje. “Obratite se!”, to je prva riječ Ivana Krstitelja u judejskoj pustinji. “Obratite se!”, nešto kasnije postat će i riječ vodilja Isusovog javnog djelovanja.
Bez obraćenja Evanđelje nije radosna vijest, ono ostaje ozbiljna prijeteća poruka. Jer obraćenje je bezuvjetno potrebno. Bez obraćenja prijete nam zlo, kaos i velika nesreća. Položaj je opasan. Ivan Krstitelj ne pripada govornicima koji drže kićene i umirujuće govore. Ljudi osjećaju da on ne okolišava, nego da stvari zove po imenu i stoga mu dolaze u velikom mnoštvu u neprohodnu pustinju. On je vjerodostojan, njegov strogi pokornički život nema ništa s licemjerjem, i stoga ga slušaju i vjeruju mu. Oni nerado iznose svoje pogreške i priznaju mu svoje grijehe. Kao znak da stvarno žele promijeniti svoj život, daju se od njega krstiti u rijeci Jordanu. Trebaju oprati svoje grijehe i biti spremni iznova započeti.

01. DOŠ – NEDJELJA – PROPOVIJEDI (A)

Došašće: vrijeme čežnje za boljom budućnošću  i budnog iščekivanja Gospodina

»Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.« (Mt 24,44)

Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!

Svaki čovjek misli o budućnosti i teži u svom životu uvijek za nečim boljim i za nečim što ga nadilazi, što još nije ostvario i što smatra ostvarenjem samoga sebe.
Zatim svatko od nas čezne za što boljim međuljudskim odnosima, za pravdom i ljubavlju među ljudima.
Čovjek je po svojoj naravi socijalno biće usmjereno na budućnost. Bog je čovjeka takvim stvorio i za tu čovjekovu težnju jamči ostvarenjem u svetim knjigama Staroga i Novoga Zavjeta.

U ovo liturgijsko vrijeme Došašća Crkva želi produbiti tu čovjekovu čežnju. Zato mu pred oči stavlja iščekivanja ljudi prošlosti i budi nadu suvremenog čovjeka za ostvarenjem prave čovječnosti
A Bog koji je ljubav dolazi u susret svome narodu da ga spasi.
Došašće je vrijeme čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodina dolaska.

01. DOŠ – NEDJELJA – Propovijedi (A)

Nedjelja – Propovijedi– 1. DOŠ (A)

Pametni i razumni Izrael je mnogo manje razumljiv od životinja bez pameti, kako kaže danas prorok u Prvom čitanju. Životinje poznaju svoga gospodara. Izrael ne poznaje svoga Boga i svoga Dobročinitelja. Ovaj redak se često kristi kao slika izraela koji je odbio upoznati i primiti Mesiju. Mi ga želimo primiti, čekamo ga i pripremamo mu pu u našim srcima, i ne samo…
Na početku smo još jednoga početka zvanoga Došašće ili Advenat. Vrijeme priprave za dolazak Novorođenoga kralja. Zacijelo nam današnja čitanja pružaju veliku pomoć za ovu pripremu ili barem u najmanju ruku prihvaćanja puta kojim krenuti. Prorok Izaija živi u burnim vremenima kada se mnogo toga lijepoga i ne vidi jer je ono što je bučnije i uočljivije – zlo, prekrilo i ono malo dobra što je preostalo. Mogli bismo reći da živi u našem vremenu i okruženju.

34. NKG – NEDJELJA – PROPOVIJED – NEDJELJA KRISTA KRALJA (C)

XXXIV. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
34. NKG – ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

PROPOVIJED

Krist je Kralj! Kao što je ovdje nad Riom, tako je i nad cijelim svijetom i cijelom vasionom…

U ovoj posljednjoj nedjelji liturgijske ili crkvene godine slavimo svetkovinu Krista Kralja. On nije samo “Kralj srdaca ili naših srdaca”, kako pojedini danas žele naglasiti i time umanjiti značenje ovoga svetoga čina i svete svetkovine, već je on Kralj svih naroda i Kralj svih država i krajeva. On je “Kralj svih Izraelovih plemena” koji ga priznaju kao nekada Davida i po tome sklapaju vječni savez s Njime. Jeruzalem u današnjem psalmu je središte svega i mjesto gdje će “Kralj Židova” – kako piše ponad glave na križu, biti osuđen, mučen, raspet,ismijan i ubijen kao razbojnik za sve.On pred Pilatom sam i na križu sam postaje Otkupitelj i Kralj svega stvorenja i svega stvorenoga, onih koji ga priznaju i koji su s njime, kao ona plemena Izraelova što se ujedinjuju i priznaju Davida za svoga kralja. On je vječni kralj sada i srdaca i svega, odnosno sve vasione.