3. VAZMENA NEDJELJA – Nedjeljne propovijedi – 03. VAZ/A

3. VAZMENA NEDJELJA – Nedjeljne propovijedi – 03. VAZ (A)

Dvojica učenika škrto kazuju Isusu što se dogodilo ovih dana u Jeruzalemu, a on njima temeljito i na veliko tumači Pisma. Tako će oni na koncu zaključiti “da im je gorjelo srce dok im je tako govorio”. Ovaj zaključak će donijeti isusova nazočnost među njima, pa oni odmah sa svojom vjerom i svojim svjedočenjem žure u Jeruzalem veselo i radosno javiti Zajednici Jedanaestorice. Lijepa poruka ovoga čina bi bila i danas nama da se ne bojimo ispričati i prenijeti drugima svoje lijepo iskustvo, pa makar nam i sada ne vjerovali. Nisu ni apostoli povjerovali ovoj dvojici učenika, kako svjedoči Sveti Marko, ali je kasnije sve došlo na svoje mjesto. Važno je da mi budemo pravi svjedoci i kao takvi na pravom mjestu. Petar danas govori kako se psalam i njegovo proroštvo, upravo ovih dana, potpuno ostvaruje u Isusu. Nastavi čitati

CVJETNICA – Propovijedi (A)

 Isus je svečano dočekan u svome gradu na svečan način, da se ispuni proroštvo. Da se ispuni i drugo proroštvo o patnji Sluge Gospodnjega, pobrinuo se taj isti narod. Optužbe su sročene i smišljene tako da ne mogu promašiti ili “faliti”. Jedna optužba je protiv Boga njemu stavljena u usta, a druga protiv cara, pa ako jedna ne bude dovoljna, odmah je tu i druga. Optužba za ovozemaljsko je bila da zabranjuje davati caru porez, a za božansko da se pravi Bogom. Opet, da se ispuni proroštvo i da se pokaže slava Gospodnja, Isus prihvaća sve ono što mu je Otac naredio i radi čega je k nama došao. Ovaj ulaz počinje svečano i svečano će se završiti i Uskrsom i Uzašašćem. Zato Crkva danas i slavi ovaj ulaz da nas pripremi na čine Muke Gospodnje, ali i na pobjedu groba i Kalvarije. Ovo je za nas jedna vrsta Tabora (kao što je Isus poveo učenike da ih pripremi na sve ovo) da se i mi pripremimo i prihvatimo, pa na koncu se nađemo u pobjedničkoj koloni Uskrsa i Uzašašća Gospodnjega. Nastavi čitati

5. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 05. KOR/A

Tema uskrsnuća je nazočna u svim današnjim čitanjima, na različitim mjestima i s različitih pogleda i značenja. Prorok Ezekijel naviješta da će Gospodin otvoriti njihove grobove, a tim označuje da će brzo ponijeti natrag iz progonstva u Jeruzalem i svoje mrtve i tako svi uskrsnuti na onaj novi i bolji život. Tako će završiti babilonsko sužanjstvo.

Uskrsnućem lazara Isus navješćuje konačno uskrsnuće svih nas na kraju vremena. On nije došao na Lazarovu samrt. Vjerojatno je time Mariji i Marti, kao tebi i meni htio reći da bol i patnja nisu prepreka i smetnja onom obećanom uskrsnuću kako Lazara, tako i svakoga od nas. Nastavi čitati

4. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 04. KOR/A

 O progledavanju i sljepoći

Gospodin Bog je pozvao proroka Samuela da nađe novoga kralja umjesto dosadašnjega Saula. Razumio je da Bog odabire drugačije od njegova načina i razmišljanja. Odabrati će nejakoga i malodobnoga pastirića koji će postati najslavniji kralj Izraelov. Proroku je objavljeno da Bog ide daleko u dubinu, a manje gleda na vanjštinu. Samuel će samo poslušati i izvršiti volju Božju.

Pripjevni psalam (22) nam kaže da je Gospod naš pastir i branitelj koji nas neće ostaviti pred poteškoćama, nevoljama i progonstvima. On je uvijek tu s nama i pored nas.
Sveti Pavao u današnjem Drugom čitanju poziva žitelje Efeza da žive život u svijetlu Kristovu koje su dobili. Nisu više oni zaslijepljeni neznanjem, već je sada svijetlo Kristovo tu i ono im osvjetljuje put dobrote, pravde i istine.
Prorok Izaija (35,5) je najavio da će progledavanja slijepaca najaviti Mesiju i da će to biti jedan od njegovih znakova. Ozdravljenje slijepoga se događa u Evanđelju. Međutim na početku je pomućeno slavlje jer pismoznanci i farizeji niječu ovaj itekako vidljivi čin. Jadni prosjak je odstranjen i izoliran od ovih predvoditelja građanskoga i vjerskoga života. No, Bog je tu opet na djelu. Isus ga nađe i objavi mu tko ga je ozdravio. On vidi i vjeruje. Njihove predrasude, nažalost ostaju one prijašnje uza sve ovo i tolika druga čudesa i Božje znakove.

Nastavi čitati

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

3. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 03. KOR/A

Propovjednik Evanđelja i Božje Riječi je kao uspinjač-alpinist, koji traži i rukama i nogama sigurni oslonac gdje će se uhvatiti da bi nastavio dalje svoje penjanje uz nevjericu i poteškoće. to je stvarnost koju je prihvatio i ide dalje.Zar nije Mojsiju danas na čvrstom tlu, jednako tako i još neizvjesnije. Sveto Pismo donosi stvarne događaje i odmah daje svoju poruku. Danas je to preko slike vode. Slikom vode se želi reći da kao što čovjek fizički ne može živjeti bez vode i žeđa za vodom, tako jednako treba žeđati za Bogom, za Kristom, u kojem nam je ponuđen odgovor. Ovo nije samo obećanje budućim blaženicima i sretnicima, već je ovo pravo iskustvo tko ga želi prihvatiti.Ovo najavljuje Prvo čitanje u kojem se gasi žeđ izabranom narodu preko Božjega sluge Mojsija. Zato nas i pripjevni psalam (94) poziva da “ne budemo srca tvrda” kao oni prije ovoga događaja uza sve gledanje djela Gospodina Boga među njima. Tako će im i nasljednici gledati Isusova čudesa i nijekati ih, dapače, čak ih i Sotoni pripisivati. Zato nas ve poziva da imamo i jačamo vjeru i povjerenje u Gospodina Boga ko ji je uvijek tu s nama. Dok pavao zove Rimljane da se prisjete da je “ljubav Božja razlivena u našim srcima” i to po Duhu Svetom, snagom Duha Svetoga.

Ivan u današnjem evanđeoskom ulomku koristi vodu, bunar i žednu Samaritanku. Razgovor je pažljiv i obazriv na dvostrukom značenju. On polazi od prirodne žeđi za vodom do žeđi za Bogom; od obične prirodne vode do iskustva s Bogom u Isusu Kristu, u ili po kojem je Bog dao sve odgovore čovjeku i utažio sve žeđi i sve čovjekove želje. On je voda živa od koje se više ne žedni. Isus kaže Samaritanki i Tebi, ali i meni da bismo dobili i imali ovu vodu, onda treba od nas udaljiti grijeh i biti bez grijeha.
Ona to prihvaća i odmah ide prenijeti ovu mesijansku poruku drugima. Mnogi su Samaritanci (stranci) došli, po ovoj njezinoj riječi, i povjerovali, kako nam kaže danas Evanđelje. Evo nam ovdje još jedne zadaće, one iz prve rečenice o propovijedanju i življenju Evanđelja.
Mi smo oni koji nekada i posumnjaju u svom uspinjanju uz liticu vjere ili kod litice čekajući žedni vodu. Ivan Pavao II. je na ovo rekao za mladež: “Mladi danas otkrivaju i pronalaze smisao svetoga i svetosti, iako uvijek ne znaju kako to prepoznati”. To znači da su žedni i daju znakove. Koji bi nam znakovi žeđi i žetve još trebali biti pred našim očima, i koji to drugi znakovi još mogu biti?!
Vodu u oceanima i morima nalazimo na početku stvaranja kao nešto negativno, rasuto i zločesto, pa će sam Gospodin omeđiti granice i utjerati ovo zlo u svoja korita i ravnati njima, tako da će se znati dokle će stizati “ponos tvoga valovlja”(Job 38,11). Ali gledajući s druge strane voda je gotovo najveći dar koji je mogao Gospodin dati čovjeku, dar bez kojega nema života na zemlji. Psalam kaže (64): “Ti si pohodio zemlju i …napunio rijeke vodama, natapaš je da se raduju pašnjaci upustinji. Kako ćemo tek ustvrditi što je voda za čitavu povijest nomada i polupustinjskih i pustinjskih krajeva. Kako bi se mogao zamisliti život bez vode.
Međutim, nas danas zanima i drugi vid značenja vode. Naime, voda ima snagu i značenje čišćenja i pranja od nečistoće, skida i uništava mrlje koje nanio grijeh, počevši od samoga krštenja. Tako da krštenjem vodom, ne samo da smo očišćeni i oprani, već vodom postajemo nova stvorenja, počinjemo novi život, postajemo djeca Božja, raskidamo sa starim, bivšim životom. Sjetimo se Isusova krštenja i kidanja skoro svih mjesta sa svojim Nazaretom i dojučerašnjim tridesegodišnjim životom. Od krštenja počinje i jest sve novo. Tako vodom postajemo nova stvorenja, a on je tu da nas ukrijepi u živu vodu, koja je on sam: “Voda koju ću ja dati, onima koji je budu pili postati će izvor života vječnoga”(Iv 4,14). Isus nas sam poziva više puta da “svi mi koji smo žedni da dođemo k njemu… iz njegova boka će poteći rijeke žive vode”(Iv 7,37..) ili “ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga”(3,5).
Isus je živa voda za kojoj mi trebamo žednjeti kao žedna pustinja za vodom. Čovjekovo srce je žedna pustinja koja također neprestano žedni kako za duhovnim tako za materijalnim; kako to lijepo reče Preradović:”Ljudskom srcu uvjek nešto treba / Zadovoljno nikad posve nije / Čim željenog cilja se dovreba / Sto mu želja iz njeg klije” (Ljudsko srce). Tako smo uvijek žedni sreće, pažnje, kruha, istine, kulture, dostojanstva, mira, nade… Što materijalno više imamo vode, to duhovno smo žedniji, ali se ne trudimo doći do bunara i tu utažiti žeđ. Možda bi se bilo dobro i upitati danas kada govorimo o svoj žeđi općenito i našim željama, koliko mi dopuštamo drugome sreću da nađe vodu i utaži žeđ, ili još bolje rečeno, mi koji pijemo živu vodu vjere koliko smo putokaz do izvora, do unara žive vode drugima. Koliko smo sreća drugima i izvor pravih životnih vrijednosti drugima, mi koji se držimo Kristovim, jer hranimo se njime i gasimo žeđ njime.
“Jednom je prilikom Konfucije susreo čovjeka odjevena u jelenju kožu, opasan užetom i sa lutnjom u rukama, čiji su zvuci veselo napunjali sumornu dolinu. Upita ga: ”Što te čini tako sretnim?”
Čovjek mu odgovara: ”Ja imam puno stvari pri sebi koje me čine sretnim. Čovjek je kruna stvaranja. Vidiš, Bog me je stvorio čovjekom, a ne životinjom, kako bi drugi mogli obući moju kožu kao što sam ja obukao ovu jelenju. Vidiš, pojedini umiru kao djeca, a ja sam postao zreo i odrastao. Mnogi provode svoje dane u zatvoru ili su prikovani za bolesničku postelju. Ja sam zdrav i slobodan. Sada mi odgovorite Vi, zašto ja ne bih bio zadovoljan i sretan?”
Tko je slobodan od zemaljskih briga može vidno svaki dan napredovati u duhovnom životu. Ne trebaju nam nerazumni strahovi.Ako blago i slatko govoriš, tvoj eho, odjek glasa samo može biti takav. Ako hodaš uspravno, tvoja sjena može biti samo takva, uspravna.
Kršćanin nema nikada straha od ničega i nikoga.
Isus je bio pomazan uljem radosti i On istim uljem je pomazao nas svoje učenike. On je Gospodin koji nas ljubi i oduzima nam pojedine stvari da bi nam ih na koncu višestruko umnožene udijelio“(GpG.Mabić/Jukić.V.279).
Mi bismo uistinu morali biti sretni što smo Kristovi i morali bismo ovu sreću iskazivati svojim životom mnogo, mnogo više nego to činimo. Ne baš uvijek se na nama vidi da nismo žedni. Nije to tragedija do sada, ali će biti tragično ako nastavimo tako i ne budemo pili više živu vodu i ne budemo tražili pomoć od Gospodina. Ako ne pijemo vodu ili ako ne jedemo, neminovno slijedi smrt. Ako smo toga svijesni, trgnimo se i počnimo se hraniti Kruhom Života i Živom Vodom, pjevajući sa Svetim Augustinom: “Gospodine Bože, stvorio si nas za sebe i zato je naše srce nemirno dok ne otpočine u tebi”. Pomozi nam da budeš hrana i piće našega nezadovoljnoga srca.

 

Sluga Božji Mojsije udara štapom stijenu i odmah poteče voda žednom narodu…

 

Štap je uvijek bio izvor zaštite u rukama čovjeka Božjega i svih pastira, kao i Dobroga Pastira…

 

“Ne budite danas srca tvrda kao u dan Mase i Meribe…” odakle je ostao sačuvan kamen iz toga mjesta i dobi…

Ona prepoznaje Mesiju (Živu Vodu) i ide javiti u selo. Na njezinu riječ dolaze mnogi i povjeruju u Njega. Opet su to stranci za domaće, Samaritanci…

fra Franjo Mabić

Nastavi čitati

2. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 02. KOR/A

preobrazenje_2a“Abraham se odmah zaputi, kako mu Gospodin bijaše rekao…” Abraham je u isti mah iskazao posluh. On, starac ostavlja dom i kraj oca svoga i ide u nepoznato. U isto vrijeme treba imati na umu da je Abraham najbogatiji čovjek, najbogatiji Šeik koji se može mjeriti u ekonomskim omjerima sa svim današnjim milijarderima. Drugo što se mora uzeti u obzir je duljina puta od nekoliko tisuća km. Od Ura Kaldejskoga, kod Šat-tel-Araba, do Mrtvoga Mora se ne može ni danas prečice, već uokolo uz Eufrat i Tigris do kraja Sirije, skoro Maloj Aziji, a onda se spustiti prema Palestini. Kasnije žrtva sina Izaka je itekako razumljivija i posluh Abrahamov iz ovoga kuta gledanja i znanja. No, njemu Bog nije nepoznat i poslušnost Njemu je na prvome mjestu, (Da je danas redovnička i svećenička poslušnost ovakva?!) ali ne samo radi samoga Abrahama, već i radi obećanja da će u njemu biti svi narodi blagoslovljeni, onako kako se budu odnosili prema Abrahamu i prema potomstvu njegovu. On postaje blagoslov, on postaje otac mnogih naroda. Ovo nije samo slika prijelaza iz jednoga kraja, iz jednoga mjesta u drugi, već i slika prijelaza iz jednoga života, ovoga u onaj vječni. Tako jednako izabrani narod nije više samo onaj izravni Abrahamov potomak, već i svi kršteni i oni na Krista upućeni. Bog svoja obećanja je ispunio i ispunja ih, a to čeka i od nas da preuzete obveze krsnoga zavjeta jednako ispunimo.

Nastavi čitati

1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

nedjeljne-propovijedi-01-kor-a1. KORIZMENA NEDJELJA – Propovijedi – 01. KOR/A

Napasti Adamu i Evi, napasti i samom Isusu, su tema današnje nedjelje. Adam i Eva su pali, Novi Adam – kako ga zove sveti Pavao – Isus je pobijedio. Đavao je uvjerio Adama i Evu da se udalje od istine i prihvate đavlovu istinu. Kada su upoznali tu njegovu novu istinu, bilo je kasno i uzaludno što su se uvjerili da nije vrijedilo ništa to njihovo novo saznanje. Kao i uvijek poslije učinjenoga grijeha savjest se otvori i pita. Ovo Prvo čitanje samo najavljuje ono što slijedi.

Upravo psalam 50. “Smiluj mi se Bože” žali za učinjenim grijehom jer je savjest probudila vjeru i traženje oprosta kajanjem, te traži da istom vjerom Bog oprosti i vrati “radost spasenje” i radost nevinosti duše. Bog je u upravo u Kristu – Novom Adamu oslobodio čovjeka od ovoga grijeha i njegovih posljedica, od smrti, kako nam danas tumači sveti Pavao u Drugom čitanju. Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 6. NKG (A)

mt-517-37Isus nije došao dokinuti zakon, kako sam kaže, već ga dopuniti i ispuniti. To znači da želi od ovoga što izgleda ili je nametnuto da bude naš osobni izbor i naše životno, nutarnje, i to osobno prihvaćanje. Jer svi su bili siti kao što smo i mi siti onoga samo izvanjskoga ispunjavanja zakona i njegova slova. To prigovaramo farizejima i nazivamo ih takvima, a često smo na istoj i jednakoj liniji opsluživanja i deklarativnoga prihvaćanja. Pravda jednoga Kristova sljedbenika, nas kršćana, ne ovisi samo od pukoga opsluživanja zakona, već od onoga kako nam sam Spasitelj daje primjer onoga što se u Njemu ispunilo i onoga kako on opslužuje zakon. On je poslušan zakonu u zajedništvu s Ocem. Tako On postavlja nove temelje vrjednovanja zakona i morala, a to je u svemu ovome i osobna nakana. Dakle nije dovoljno samo ono: “Ne ubij!” Gdje je ono što si drugome dobra učinio, a ne samo čuvao da ga ne ubiješ. Poštuj oca i majku samo radi zakona da te ne kazni, je ono najmanje što može biti ovdje na zemlji. Ovdje treba ljubav prema roditeljima, odgojiteljima, starijima, svima koji se brinu za zajedničke potrebe tebe, mene, Crkve, Društva i sviju koje moramo i trebamo gledati kroz naše roditelje, njihovo poštivanje i ljubav prema njima. Ne piše: “Poštuj djeda i babu!” Bili to značilo da njih treba ukloniti… E, to bi bilo ono farizejsko tumačenje. Tako ne piše u zakonu i ja ne moram… Nema tu ni kršćanstva ni Krista. Zakonu treba onaj DUH, a to mu je dao, donio i dopunio sam Krist. Njegovi gledaju tako živjeti i Njemu se mole da im pomogne! Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 5. NKG (A) – Vi ste svjetlost svijeta

Vi ste svjetlost svijeta

U sva tri današnja čitanja naglasak je način na koji živjeti naš kršćanski život ili našu vjeru živjeti u životu. Evanđelist Matej to lijepo izražava i naglašava da takvim životom trebamo biti svjetlo i sol drugima u životu. To znači da bi naš život, ovaj koji živimo i što ga živimo, morao biti svijetlo drugima i razlog i značenje opstanka i življenja za druge. Naši čini i naše djelovanje bi moralo biti za druge jedan vidljivi znak nazočnosti Boga u svijetu, onoga Boga u kojega mi vjerujemo i kojega ispovijedamo. To bi se trebalo potvrditi i potvrđivati svaki dan našim životom jer mi ispovijedamo i držimo da je naša vjera utemeljena na susretu osobno sa živim Kristom. Onda je posve logično i normalno da bi se ovaj susret trebao vidjeti i odražavati u našem životu. Tako je bilo apostolima i prvim učenicima i svjedocima koji su s Njime živjeli i tako se susretali, a nama ostaje i je da se duhovno susrećemo i jednako ispovijedamo i živu vjeru i ispovijed ovdje i sada “hic et nunc” živimo. Tako nam i Pavao želi reći da vjera nije neka teorija o životu, nego Isus osobno, Isusova osoba i snaga Duha Svetoga, za sve nas koji vjeru kao kvasac u našem životu imamo, prihvaćamo i živimo. Zato se treba u nama vidjeti zajedništvo i čvrsta veza između snage Božje i naših dobrih djela. Eto onda vjere, eto života, eto svjedočenja, eto otvaranja očima drugima i eto pokazivanja naših dobrih djela koja činimo u Bogu i radi Boga u bratu čovjeku i za brata čovjeka. Nastavi čitati

Svijećnica – Propovijedi – Prikazanje Gospodinovo “A”

Prikazanje Gospodinovo (Svijećnica)Ova svetkovina je u našem hrvatskom narodu i crkvi najpoznatija kao “Svijećnica-Kalandora ili Kandelora” po blagoslovu svijeća koje danas blagoslivljamo u našim crkvama i nosimo ih u naše domove i čuvamo za umiruće i još uoči nedjelje ili blagdana kada blagoslivljamo kuće, stanove, imanja i sve što jesmo ili imamo. Međutim, ova svetkovina se još zove i svetkovina Marijina očišćenja i još k tome Prikazanje Gospodinovo. Svi ovi nazivi kao i za Bogojavljenje imaju svoje lijepo opravdanje u samom iimenu. Marijino očišćenje je po tradiciji četrdeseti dan iza poroda se ide u hram na očišćenje. Marija opslužuje Zakon i u tome i u Mojsijevu propisu da se svako muško prvorođensče prikaže Gospodinu i prinese žrtva…a oni siromašniji dva golubića ili grlice. Sam će Gospodin kasnije reći da nije došao dokinuti nego dopuniti Zako, samim tim znači on izvršava Zakon i ovim činom Prikazanja u hramu, je on nije došao da bude služen, nego da služi i da dadne svoj život za otkup mnogih(usp Mk 10,45). Nastavi čitati