04. KOR – PROPOVIJEDI – AB

IV. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
04. KOR – ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Razlog za radost

 

Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare. Prevedeno, to bi značilo “veseli se!” Korizmeno vrijeme i radost – ide li to skupa? “Veseli se!”, tako glase prve riječi današnje mise. One potječu od proroka Izaije. On kaže u posljednjem poglavlju svoje proročke knjige: “Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega, svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove.” (Iz 66,10-11)

Svjetske utjehe trenutno pritječu nešto oskudno. Uokolo biva sve tješnje, brige rastu iz dana u dan. U kom pravcu se to razvija? Ako pošteno sagledamo situaciju, zar se to ne bi moglo nazvati svjetskom privrednom krizom. Gdje je tu razlog za radost? Nastavi čitati “04. KOR – PROPOVIJEDI – AB”

02. KOR – PROPOVIJEDI – AB

II. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
02. KOR (B) – DRUGA KORIZMENA NEDJELJA

PROPOVIJEDI

Svijetli trenuci

Odmah na početku korizmenog vremena Crkva čita Evanđelje koje na prvi pogled ne spada u ozbiljnost pokorničkog vremena: “preobraženje” Isusovo na visokoj gori. Kako to da se baš odlučila za taj izbor? Čas ili trenutak događaja objašnjava njegovo mjesto u korizmenom vremenu.

Isus je na putu iz Galileje prema Jeruzalemu. Sve jasnije govori svojim pratiocima da su pred njim teški dani. Otvoreno govori o tome da ga u Jeruzalemu čeka odbacivanje, muka i smrt. Za njegove pristaše situacija je žalosna. Ne mogu razumjeti kako će se to dogoditi. Očekuju od Isusa pobjednički put, oslobođenje svoje zemlje, i svoga naroda od okupatora i tlačenja. Nastavi čitati “02. KOR – PROPOVIJEDI – AB”

06. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – AB

VI. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
06. NKG (B) – ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

BIBLIJSKA MISAO DANA

BOG ŽELI ORIGINALE, NE PRESLIKE

Mk 1, 40-45

Matej smješta ovu zgodu s gubavcem odmah nakon što je Isus dovršio svoj Govor na gori. Možemo samo predočiti toga bijednika kome je zakon zabranjivao pojaviti se u društvu. Morao se držati na razmaku dobačaja kamena od ljudi ili bilo kakva skupa, a ako bi se slučajno približavao kakvu naseljenu mjestu, morao je nositi čegrtaljke i izvikivati da bi svatko čuo: “Nečist, nečist”. Nije li to činio, mogao je biti na mjestu kamenovan. Shvatimo ovaj prizor u svoj njegovoj dramatičnosti i napetosti. Čovjek stavlja sve na jednu jedinu kartu, a ta se zove: Isus.

Isus nevoljnika ne odbacuje, ne prekorava, ne odbija od sebe. Vidi sklupčanu bijedu koja samo jedno ponavlja: “Gospodine, ako hoćeš, a tebi je to moguće, možeš me očistiti. Vidim izdaleka da govoriš Božje riječi. Nitko kao ti ne bi mogao izgovarati takve riječi, činiti znakove, davati takve naputke, ako Bog nije s njime. Sad je u tvojoj ruci sve moje. Ljudi će me kamenovati jer sam prekoračio zakon i propise. Stoga mi se smiluj”. Nastavi čitati “06. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – AB”

06. NKG – PROPOVIJEDI – AB

VI. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
06. NKG –  ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Danas, braćo i sestre, ne znamo za što nam je um prije zastao, ili za prvo čitanje ili treće. Naime, u prvom čitanju iz Levitskog zakonika smo čuli tzv. Kodeks čistoće, u kojem se pomno opisuje što i kako moraju činiti i kako se obilježiti oni koji su dobili gubu. Možda čak se ne mora raditi o gubi, dovoljno je imati samo i najmanje naznake na koži. Ovakvo stanje bolesnika je jedno vrhunsko ponižavanje da mu se ravna ne može naći niti usporediti. Oni su praktično isključeni od svega, i fizički i moralno. I tek kada bolje sagledamo ovaj ulomak Levitskoga zakona, te uočimo položaj i poniženje u svakom smislu oboljelih od ove Hansenove (1881) bolesti, onda nam isto tako postaje veoma jasno zašto onaj ozdravljeni gubavac iz današnjega evanđelja ne šuti i ne sluša Isusovu uputu, da nikome ne kazuje. Iskreno rečeno, ili kako to mi kažemo, ruku na srce, ne bih ni ja šutio ni jednoga trenutka, da sam proveo onakav život kao onaj kojega je ozdravio.Tko bi mogao šutjeti poslije tolike provedene šutnje? Jedina riječ koju su mogli podijeliti sa drugima je bila da viču kada ugledaju druge da je Nečist! Nečist! I danas kao i prošle nedjelje se mi pitamo zašto Isus zabranjuje da se ikome kazuju ovakvi događaji osim svećenicima za svjedočanstvo. Mislim da je odgovor veoma jasan i u današnjem evanđelju, a to je odgovor i za sve slične prilike. Netom se to dogodilo od njegova razglašivanja Isus više nije mogao uću u grad javno (od masa svijeta) nego se zadržavao vani na samotnim mjestima, pa su svejedno, dolazili k njemu odasvud.
Isus je ovdje danas još uvrijedio nazočne opslužitelje zakona jer je dodirnuo onoga nečistoga koga se nije smjelo dotaknuti. No, njegova ruka ga nije dotakla da bi prenio na sebe gubu, već da ga oslobodi od ponižavajućih patnji, bolesti i stanja. Ujedno ozdravljenje ovoga nesretnika postaje simbol Isusove borbe protiv zla. Za njega je važniji čovjek nego zakon. Opslužuje zakon, ali gdje je čovjek važniji tu nema zakona. Koji zakon može zabraniti da se ozdravi čovjek, pa bilo to bilo koje doba, ili dana ili noći, ili subote, ili prvoga dana po suboti. Krist danas svojim postupkom čovjeka je oslobodio zakona što ga je sputavao u izolaciju i isključivao iz svega, osim poniženja. Tako je ponovno čovjeka uklučio u zakon, te, s druge strane, poštivao zakon, ali najprije čovjeka i ljubav prema čovjeku, odnosno iskorijenuće i pobjedu nad zlom. Isusova je zadaća pobijediti zlo u bilo kojem obliku i na bilo koji način.On sluša svoga Oca i neprestano je u vezi s njim. Upravo će zato i Isusovi učenici morati poći po svijetu i liječiti gubave i izgoniti zloduhe (Mt 10,8).
Poslije ovoga bi se moglo još izlagati o koječemu, ali i povući zaključke za nas danas. Vidimo da su mase zainteresirane za Isusa i željne čudesa. Danas, zapravo imamo toliko svijeta koji mole i traže od Isusa čudesa. Zamjenjuju ga s jednim iscijeliteljem ili kakvim mađioničarem. Sjetimo se kada je umnožio kruh i ribe, htjeli su ga zakraljiti, ali On je otišao prema gori, i to sam. Učinio je čudo da im kaže da je On kruh života, te da nije dovoljno imati samo materijalno da bi bili sretni. Tako je dao vid slijepome da im kaže kako je On svijetlo svijeta, kao što je dao Lazaru život da kaže On je uskrsnuće i život. Nastavi čitati “06. NKG – PROPOVIJEDI – AB”

03. NKG – PROPOVIJEDI – AB

III. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
03. NKG (B)  – TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

NEDJELJNE PROPOVIJEDI

ČITANJA:
Jon 3, 1-5.10; Ps 25, 4b-7bc.8-9; 1Kor 7, 29-31; Mk 1, 14-20

Približilo se kraljevstvo Božje
Evanđelje ove nedjelje govori nam o Isusovoj nastupnoj propovijedi u Galileji, kako ju je zabilježio drugi evanđelista. Marko je počeo svoju knjigu o Isusu najavom: ” Evanđelje Isusa Krista Sina Božjega ” (Mk 1, 1). Tako formulirana, rečenica u grčkom izvorniku sadrži dvije nijanse značenja: evanđelje o Isusu , ali i evanđelje koje od Isusa potječe . Očito da je za drugog evanđelistu sadržaj evanđelja iza Uskrsa dopunjen. Do Uskrsa evanđelje je ono što Isus propovijeda, a iza Uskrsa evanđelje su djela i riječi Isusove.
Nakon što je Krstitelj bio silom ušutkan, Isus dolazi u Galileju i propovijeda ” evanđelje Božje “. Marko zatim u produžetku pokazuje u čemu se sastojalo evanđelje kao srž Isusova propovijedanja:
• Ispunilo se vrijeme,
• Približilo se kraljevstvo Božje!
• Obratite se
• I vjerujte evanđelju!
Isus pretpostavlja kod povijesnih slušalaca kao poznat pojam kraljevstva Božjega. Hebrejska riječ malkut i grčka basileia znači kraljevstvo i vladavinu , državu i čin kraljevanja . U starozavjetnim tekstovima Bog je predstavljen kao vladar sve zemlje, posebno vladar svoga savezničkog naroda Izraela. Proroci su naglašavali Božje kraljevanje Izraelom i poganskim narodima a u razdoblju oko Isusova povijesnog nastupa postojalo je uvjerenje o skorom novom Božjem zahvatu u povijest Izraela i poganskih naroda, uvjerenje o kraljevstvu Božjem koje će se vidljivo očitovati.
Na tu vjeru svojih sunarodnjaka Isus se naslanja i kaže da se približilo kraljevstvo Božje. Po njemu koji se u svemu podlaže Bogu i zato postaje znak i sredstvo Božjeg milosnog vladanja svijetom. Odmah iza ove propovijedi Isus zove prve učenike i oni se odazivaju. Zove one koji će poput njega biti poslušni Bogu i omogućavati da Bog znakovito bude prisutan u svijetu. Nastavi čitati “03. NKG – PROPOVIJEDI – AB”

02. NKG – PROPOVIJEDI – AB

II. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
02. NKG – DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJEDI

Našli su Mesiju
U današnjem evanđelju (Iv 1, 35-42) ponovno nas zadivljuje lakoća kojom Isus privlači svoje učenike. Ivan i Andrija bili su najprije učenici Ivana Krstitelja.
S njim su provodili vrijeme na rijeci Jordanu, slušali njegove silne propovijedi o potrebi obraćenja i skorom sudu te mu pomagali prilikom krštenja… Odnos učitelja i učenika u to vrijeme nije bio samo na teoretskoj razini, nego i na životnoj. Učenici su provodili gotovo sve vrijeme s učiteljem. Osim teoretskih pouka pokušali su slijediti i njegov život, a i učitelj je tako imao priliku temeljitije ocijeniti učenika.
Ivan Krstitelj je na Jordanu među tolikim pukom ugledao Isusa i povikao ispovjedivši tako svoju vjeru “Evo Jaganjca Božjeg!”, priznajući tako da je Isus novo žrtveno janje koje oduzima grijehe svijeta, predoznačujući tako njegovu smrt za spas svijeta. Nastavi čitati “02. NKG – PROPOVIJEDI – AB”

04. DOŠ – PROPOVIJEDI – AB

IV. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
04. DOŠ  – ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

PROPOVIJEDI

Pred samim smo Božićem. Sveta Crkva nam danas stavlja na razmatranje onaj Marijin veliki korak kada kaže: “Evo službenice Gospodnje i neka mi bude po riječi Tvojoj” (Lk 1,37). Ovdje ne možemo, a ne zapaziti riječ službenica koja ima višestruko značenje, od kojih je ono prvo puno poniznosti, podložnosti i posvećenosti određenoj osobi ili činu. Sam Isus će kasnije isključiti ovu riječ i pojam za svoje apostole jer će ih nazvati prijateljima. Također u psalmima nalazimo ovu riječ za molitelje koji žele do kraja izvršiti zapovijedi Gospodnje.
Blažena Djevica je zacijelo u ovome jer želi do kraja vjerovati Gospodinu i posvetiti se njegovoj Riječi. No, ovu riječ nalazimo i uz imena Abrahama, Mojsija, Jozue, Davida i proroka. Nalazimo je uz osobe što su ispunile velike zadatke u povijesti spasenja, stoga je i Marija svjesna da mora ispuniti jednu veliku zadaću u povijesti spasenja ljudskoga roda. Zadaća joj nije jasna, ali je spremno i odlučno prihvaća ne čekajući odluke od drugih. Da je kojim slučajem trbala se savjetovati sa roditeljima ili budućim ukućanima, rodbinom ili vršnjakinjama, nikada ovu odluku ne bi donijela, jer bi joj to svojim “dobrim i iskrenim” savjetima onemogućili drugi. Ona u poniznosti i potpunoj podložnosti Gospodinu Bogu prihvaća ovu zadaću, uostalom kako će i kasnije za Isusova javnoga djelovanja prihvatiti sve ono što on bude tražio, i još će spremno nadodati da učine sve što im kaže.
A da je uistinu službenica potvrđuje to i svojim spremnim i neodgađajućim odlaskom služiti u gorje ostarjeloj Elizabeti.
Međutim, na vratima Božića što nama danas, meni i tebi, kaže ova Marijina spremnost i poruka današnjih čitanja, nedjelje i ove svete mise? Veoma je lako razviti teoriju, pozvati se na Marijinu spremnost i tako proslijediti, ali se ostaje u riziku da se promaši i današnja poruka i predika. Ovoj teoriji treba u naše vrijeme dati dušu, dati stvarnost, pretočiti je u svagdašnji naš život. Ako ovu teoriju ne potvrdimo, po Marijinom uzoru, dobrim djelom i djelima onda nam ostaje sve bez adrese i jednostavno rečeno bezimeno. Zato nam treba Marijin zagovor i Božja pomoć uz mnogo našega truda i dobre volje, koju tako rado ispovijedamo i propovijedamo, ali moramo biti budni i paziti da i tu ne prijeđemo granicu, da nam se ne dogodi kao željenome princu u slijedećem primjeru P.Righetta, koji je usput, budi rečeno, parafraza primjera o svetom Nikoli i Kasijanu.
Neki je daleki kralj trebao jednoga novoga princa i dao je oglas da će se izabrati novi princ od onih koji pristignu u kraljevu palaču sutra u podne. Naravno pristiglo ih je mnogo. Kada su ispitali sve kandidate i pregledali ih odlučili su se za dvojicu koji su imali sve tražene odlike. Kralj je odlučio da je princ onaj koji prvi stigne u daleki, ali i najmanji grad njegova kraljevstva.
Trebalo je mnogo dana ići do imenovanoga grada. Hod je započeo. Jedan je započeo tako oštro da je ostavio drugoga daleko. Idući putem razbojnici su nekoga čovjeka opljačkali i premlatili, bacivši ga u jarak. Ugledavši to prvi, nastavio je svoj put da ne gubi vrijeme. Drugi je, međutim, pomogao izranjenome, uzeo ga na ramena predao ga liječniku najbližega mjesta i nastavio put.
Nekoliko kilometara dalje dijete se izgubilo u šumi. Prvoga nije zanimalo, samo je nastavio hod. Drugi je izgubio cijeli dan dok mu je našao roditelje i predao dijete. Gotovo je više bilo nemoguće nadati se da će stići prvi u ugovoreni grad.
Prvi je stigao i slavio novi naslov princa. Stigao je i kralj da proglasi svoga novoga princa. Započeo je svoju besjedu: “Prolazeći ovamo gradonačelnik jednoga grada me zaustavio i pohvalio mi se da ga je nedan neznanac spasio i učinio toliko dobra za njega. Zatim su su se pojavili i neki roditelji tražeći od mene da nagradim jednoga neznanca što im je pronašao dijete izgubljeno, a zatim pronašao i njih. Koji je od vas dvojice ovo učinio:”
Ovaj drugi je vidio da je otkriven i diže ruku. Tada mu prilazi kralj i svečanim glasom ga proglašava pobjednikom i princom. Utrka nije važna, mnogo je važnije ovo drugo. Tada kralj zaključi da je pokazao odlike veće i jače od ijednoga princa, a to je pomoći i služiti čovjeku prije svake druge stvari.
Prosvijedovao je onaj što je prvi stigao u utrci, ali je odgovor bio, ako si u tome prvi nisi u ono što je važnije – u ljudskosti, a to sve znači da si zadnji, jer si propustio i zanemario stvari mnogo važnije. Tražio si čast i vlast, a ne dobro čovjeka.
Uistinu primjer poučan i lijep za današnje razmišljanje. Marija je spremno prihvatila upravo ulogu službenice i pobijedila utrku, tako da je postala Kraljicom Neba i Zemlje, upravo zato jer je u poniznosti žrtvovala svoj život za Boga i brata čovjeka. Ovo bi trebala biti poruka danas svima nama da ne možemo ispovjedati našu vjeru bez dobrih djela za koja imamo milijune prigoda da ih učinimo svaki dan, ali nažalost milijune prigoda da ih preskočimo, propustimo i ne učinimo. Stoga budimo kršćani koji će svoje kršćanstvo i ispovijedanje vjere pokazivati i potvrđivati djelima svojih ruku i svoga uma. Sve ovo činimo u poniznosti zagovorom Blažene Djevice i pomoću Gospodina Boga. Onda će naši koraci odisati blagoslovom, poniznošću i na koncu, ne manje važnim, osobnim zadovoljstvom što smo uspjeli sve ovo potvrditi. Ovo se događa samo onima koji hoće i koji izvršavaju glas što ga čuju u svojoj duši, svojoj Crkvi, svojoj obitelji, u svome zvanju, u svome svagdašnjem djelovanju. Poteškoća ima i biti će ih. Boriti se mora. Uspijeva samo onaj koji zatraži pomoć od Boga i koji daje sve od sebe. Malo nam tu drugi može pomoći ili odnemoći.
“Nisam još u životu uspio naći čovjeka koji mi je u životu napravio toliko poteškoća, koliko sam ih ja pripravio samome sebi”. L. Moody
Neka poteškoća. Recimo sa R. Tagoreom: “Bože, ne molim te da me oslobodiš poteškoća (nisi oslobodio ni svoga Sina), nego te molim da budeš u poteškoćama sa mnom, da ih mognem savladati.
Bože, budi s nama da mognemo ostati ponizni u Tvojoj službi i odgovoriti zavjetu kojega smo preuzeli Svetim Krštenjem.

02. DOŠ – PROPOVIJEDI – AB

II. TJEDAN DOŠAŠĆA – NEDJELJA
02. DOŠ – DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

PROPOVIJEDI

Danas riječi proroka Izaije nalaze mjesto i u ulomku Markova Evanđelja. Prorok ih viče sedam stoljeća prije samoga Kristova dolaska, a Ivan Krstitelj prije samoga Kristova krštenja: “Pripravite put Gospodinu i poravnite mu staze…” To smo na jedan način već imali čuti ovih dana u čitanjima tijekom tjedna. Gospodin dolazi dati nadu i utijehi svome stvorenju koje je stvorio i koje neće napustiti. Zato On od nas traži suradnju u spasenju i odgovor. (“Kako je lako svidjeti se Isusu i biti u njegovom srcu!? Ne treba ništa drugo, nego ljubiti ga i ne gledati u sebe bez opažanja svojih mana i grijeha.” Sv. MalaTerezija) No, ono što nam se danas posebno nameće jest onaj drugi dio kada Ivan najavljuje samoga Isusa kao veličinu kojoj on nije dostojan odriješiti remenje na obući, a obuća su bile obične sandale izrađene od komada daske, remenja od devine kože i od drvenih čavala što su pričvršćivali remenja uz dasku.
Ivan je, dakle, sebe držao toliko malenim i poniznim da se tako izrazio. To će mu Krist kasnije uzvratiti i nazvati ga čovjekom najvećim ikada rođenim od žene. Nastavi čitati “02. DOŠ – PROPOVIJEDI – AB”

33. NKG – PROPOVIJED – A

jesus-sitting-at-table-1024x682

XXXIII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
33. NKG – TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJED

Budnost za Gospodina

Budnost je i ljudska i kršćanska vrlina. Psihološki se govori o pažnji i o svjesno budnom stanju. Tko je nepažljiv, taj nije kod stvari. Skrenuo je pažnju na nešto drugo ili uopće nije budan: spava ili sanja…
Za normalan način života od velike je važnosti biti u duhu budan, pogotovo ako se radi o važnim odlukama ili o povećanoj pažnji. Mislimo samo na potrebu koncentracije u saobraćaju; kako nam lako mogu naškoditi premorenost ili stres, ili utjecaj alkohola, ljekova ili droge.
Kao kršćani trebamo se isticati posebnom budnošću. Radi se o stavu očekivanja koje je usmjereno na dolazak Gospodinov. Mi vjerujemo na vidljivi pojavak, dolazak Gospodina našega Isusa Krista na kraju dana, na sudnji dan. Vjerujemo također u to, da za svakoga od nas u trenutku smrtnoga časa, za koji nitko unaprijed ne zna, dolazi trenutak, u kojem ćemo stupiti pred Gospodina i dati račun za svoj život. Tada će svatko morati odgovorno stajati pred Bogom sucem živih i mrtvih, ujedno beskonačno milosrdnim i beskonačno pravednim, te dati račun za primljene darove s kojima je činio dobro ili zlo. Nastavi čitati “33. NKG – PROPOVIJED – A”

32. NKG – PROPOVIJED – A

lamps1

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU – NEDJELJA
32. NKG – TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU

PROPOVIJED

Apostol Pavao piše u Prvoj poslanici Solunjanima, da bi želio, da oni ne budu u neznanju glede onih koji su usnuli, i da ne tuguju kao drugi koji nemaju nade. Tada nastavlja pokazujući im nadu i dovršenje u Isusu Kristu, uskrsnulome, koji će nanovo doći da i mi zauvijek živimo s Ocem.
Dani nakon Svih Svetih i Dušnog dana nukaju nas da razmislimo o smrti i prolaznosti. Ne ostajemo u žalosti nego molimo za umrle u vjerničkom povjerenju u Boga, da ih uzme u svoj nebeski mir i vodi ih gledanju njegove slave. Za nas žive na zemlji vrijedi poziv Gospodinove opomene, kako smo je čuli u Evanđelju: “Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa”, kada Gospodin dolazi.
Crkva se potpuno može usporediti s jednom djevicom koja čeka na dolazak zaručnika. Krist je nju zaručio, on joj je vjeran i obećaje joj vječno dovršenje u nebeskom kraljevstvu. Spremnost čekanja bit će izražena i ostvarena kroz stav vjere kao i djela ljubavi. Također i mi kao vjernici sudjelujemo u tom stavu očekivanja Crkve. Dovršenja još nema ali nam je obećano, i mi smijemo ići u radosti našim putom, da ispunimo našu životnu zadaću i činimo dobro koje nam je moguće.
Vratimo se još jednom čitanju iz Prve poslanice Solunjanima. Tu je rečena gotovo bitna izreka uskrsne nade koja nam je svima dana: “Ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime u slavu.” To obećanje je odlučujuće i treba nas ispuniti radošću i pouzdanjem. Nastavi čitati “32. NKG – PROPOVIJED – A”

%d blogeri kao ovaj: