0507 – Sveti Ćiril i Metod

Sveti Ćiril i Metod

Draga braćo i sestre, danas želim govoriti o svetom Ćirilu i Metodu, braći po krvi i vjeri, slavenskim apostolima. Ćiril se rodio 826. ili 827. godine u Solunu u obitelji carskog službenika Leona: bio je najmlađi od sedmero djece. Još kao dijete naučio je slavenski jezik. U dobi od 14 godina poslan je u Carigrad na školovanje, a školske je klupe dijelio s mladim carem Mihaelom III. Tih je godina stekao je naobrazbu iz različitih sveučilišnih predmeta, među kojima iz dijalektike u kojoj mu je učitelj bio Focije. Nakon što je odbio primamljivu bračnu ponudu, odlučio se zarediti te je postao “knjižničar” u svojem patrijarhatu. Nedugo zatim, želeći se povući u osamu, sakrio se u samostan, ali je ubrzo otkriven te mu je povjerena zadaća da predaje svete i profane znanosti: tu je službu tako dobro vršio da su ga prozvali “Filozof”. U međuvremenu, brat Mihael (rođen oko 815. godine), nakon administrativne karijere u Makedoniji, oko 850. godina odriče se svijeta i povlači u monaški život na brdu Olimp u Bitiniji, gdje je uzeo ime Metod (monaško ime je moralo započinjati istim slovom kao i krsno) i postao igumen samostana Polychron.

01. KOR – NEDJELJA – Papin nagovor uz Anđeo Gospodnji (B)

Korizma je vrijeme duhovne borbe
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prošlu srijedu, obredom pepeljenja, započela je korizma, a danas je prva nedjelja toga liturgijskog vremena u kojem se spominjemo četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, nakon krštenja u rijeci Jordanu. Sveti Marko piše u današnjem Evanđelju: “I odmah ga Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu” (1, 12-13). Ovim jezgrovitim riječima evanđelist opisuje kušnju u koju se Isus dobrovoljno upustio prije početka svog mesijanskog poslanja. To je kušnja iz koje Gospodin izlazi kao pobjednik i ona ga priprema na naviještanje evanđelja Kraljevstva Božjega. On se, u tih četrdeset dana samoće, borio sa Sotonom “prsa o prsa”, raskrinkao njegove kušnje i pobijedio ga. I u njemu smo svi mi pobijedili, ali taj “pobjednički duh” moramo zadržati u našoj svakodnevici.

1710 – Sveti Ignacije Antiohijski, naučitelj jedinstva

Sveti Ignacije Antiohijski, naučitelj jedinstva

Draga braćo i sestre!

Sveti Ignacije bio je treći biskup Antiohije, od 70. do 107. godine, kad je podnio mučeništvo. Nakon Rima i Aleksandrije, Antiohija Sirijska (danas u Turskoj) bila je treća metropola Rimskoga Carstva. Ondje i izrasla cvatuća kršćanska zajednica: prvi joj je biskup bio apostol Petar, i ondje su se “učenici najprije prozvali kršćanima” (Dj 11,26). Euzebije Cezarejski posvećuje čitavo poglavlje svoje Povijesti Crkve životu i spisima Ignacijevim (3,36). “Iz Sirije”, piše on tako, “Ignacije je poslan u Rim gdje je imao biti bačen za hranu životinjama, zbog svjedočanstva što ga je dao za Krista. Putujući Azijom, pod strogom paskom svojih stražara” (koje on naziva “desetoricom leoparda” u svojoj Poslanici Rimljanima 5,1), “po gradovima gdje se zaustavljao, propovijedima i opomenama učvršćivao je Crkve. Posebno ih je upozoravao, najživljom gorljivošću, da se čuvaju krivovjerja, koja su tada počela nicati, te im je preporučivao da se ne odijele od apostolske predaje”. Prva postaja Ignacijeva putovanja prema mučeništvu bio je grad Smirna, gdje je biskup bio Polikarp. Ondje je Ignacije napisao četiri poslanice i to Crkvama u Efezu, Magneziji, Traliju i Rimu. “Otputovavši iz Smirne”, nastavlja Euzebije, “Ignacije je stigao u Troju, a odande je poslao još poslanica”: dvije Crkvama u Filadelfiji i Smirni, te jednu biskupu Polikarpu. Euzebije zaključuje tako popis sedam poslanica koje još i danas većina znanstvenika drži autentičnima, to jest da ih je doista napisao Ignacije. Konačno, iz Troje ovaj mučenik stiže u Rim, gdje je u Flavijevu amfiteatru predan za hranu krvoločnim zvijerima.