Ponedjeljak – Jutarnja molitva – 05. VAZ

Jutarnja molitvaPonedjeljak – Jutarnja molitva – 05. VAZ

Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem da svaki čin pravoga, slijepoga, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke, kako bih vas ja sam prebacio kao zaspalu djecu u majčinu krilu na drugu obalu.

Vaše razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate svoje brige i probleme?

Koliko stvari ja činim kada se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: «Isuse, misli ti». Zatvori oči i odmaraj se u meni!

Malo milosti dobivate kada žarko želite da ih dobijete i dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli molite u biti da vam uklonim tu situaciju ili problem, ali da to učinim kako vi hoćete… Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi. Nastavi čitati

Oglasi

VAZMENA SRIJEDA – Razmatranja – Isuse gdje si?

KrižIsuse gdje si?

«Isuse?! Isuse, jesi li tu?!» – vikao sam dok sam klečao ispred križa.
«Isuse, gdje si? Ne vidim te».
«Evo me, tu sam!» – čuo sam tihi glas.
«Isuse, jesi li to ti, ili mi se pričinjava?»
«Pogledaj u križ, ja sam uvijek tu na križu».
«Joj, Isuse, oprosti, uvijek zaboravim.» «A, Isuse… Da li ti mene stvarno voliš?»
«Pa, naravno da te volim. Zar to nisi osjetio?»
«Ma, osjetio sam, ali… zaboravio sam… A, Isuse, koliko ti mene voliš?»
«Pogledaj malo u mene. Vidiš li koliko su mi raširene ruke, e, toliko te volim.»
«Hvala ti Isuse, hvala. Samo još nešto… a hoćeš li me uvijek voljeti?»
«Pogledaj opet gore. Vidiš li koliko sam raširio ruke? I ne samo da sam ih raširio, nego sam dao da ih pribiju na križ, samo da ti pokažem da se moja ljubav neće nikada smanjiti!»
«A hoćeš li ikada otići od mene, i napustiti me?»
«Pa zar ne vidiš koliko te volim, neću te nikada napustiti. Evo, čak sam dao i da mi noge pribiju, da ti pokažem da se neću maknuti od tebe.»
«Hvala ti Isuse. Stvarno si pravi. Samo, znaš… meni je malo teško. Stišću me problemi i obveze sa svih strana i ne znam kako ću ih riješiti. Malo sam usamljen i slab.»
«Ne boj se. Samo dođi i prigrli svoj križ. Evo ja sam uvijek uz njega i ja ću ti pomoći nositi ga. Kad god prihvatiš svoj križ, naći ćeš mene i moju ruku koja ti pomaže»
«Hvala ti Isuse. Evo sada se ustajem i moram ići. Moram ići do svog križa.
Vidimo se tamo!»

Veliki tjedan – Petak

Veliki tjedan – Petak

Danas je dan kada je Isus umro. Ne negdje na krevetu i u tišini sobe okružen svojim najbližima. Ne utješen i pomognut u svojim zadnjim trenutcima. Njegova je smrt bila strašna i okrutna. Božji Sin i naš Spasitelj podnio je bolnu i sramotnu smrt.

Smrt je naš najveći i posljednji protivnik. S njom se svatko mora jednoga dana susresti. Možemo ne misliti na nju, bježati od nje, praviti se kao da je nema, zatvarati oči pred njom, ali ona nam neumitno prilazi, ništa je ne može zaustaviti i svakome će jednoga dana pokucati na njegova vrata života.Smrt je zadnji ali nasreću ne i nepobjedivi naš takmac i suparnik. Nakon Isusove smrti sve se primijenilo. Tako zajedno sa sv. Pavlom možemo hrabro i u vjeri reći: „Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ Nastavi čitati

VELIKI ČETVRTAK – Razmatranja

Veliki četvrtakPapa Ivan Pavao II. kaže:» Čovjek je put Crkve!» Kršćanstvo nije nastalo da bude samo religija, tj. štovanje Boga, već je rođeno iz strastvene ljubavi za čovjekom i njegovom srećom. «Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!» Veli i to: »Po tom će ljudi znati da ste moji učenici!» A to je bit kršćanske ljubavi koju upravo slavimo na Veliki četvrtak kada je Krist svima oprao noge.
Braćo i sestre, eto to je kršćanstvo! I to je razlog što nas Crkva svake godine na početku korizme zove na razmišljanje o životu, o nama, o svijetu u kojem živimo, a kroz misterije Velikog tjedna nam pokazuje da je ih je moguće ostvariti jer je Krist to već učinio. Biti kršćanin znači postati puni čovjek, čovjek Božji, čovjek za druge, poput samog Krista. Samo tako i jedino tako se ulazi u slavu. Za kršćanina u životu nema «sjenica», nema zapećaka, nema izolacije kada je u pitanju čovjek i život. Traženje sjenica, poput Petra, znači traženje iluzija i sreće izvan Boga jer naš Bog nije ostao izoliran i sretan sam u sebi, već se spustio u naš jadni i kukavni svijet da ga učini sretnim. No, On zato danas treba nas ljude, On treba naše oči i uši, naše ruke i noge, on treba naša srca i naša dobra djela!
I još samo jedno: žrtvovati se za druge «do smrti, smrti na križu» je jedini put sreće i jedini put smislenog života koji dovodi do Boga i potpunog preobraženja! A toga smo svi, i kao Crkva, i kao narod, i kao pojedinci, danas veoma potrebni!
Nastavi čitati

Juda prodaje Isusa

Juda prodaje Isusa

Ljudi trguju svime i svačim. Trguju i sa svakim. Zarada i profit su iznad svega. Tako se mogu prodati dragocjenosti, najdraže uspomene, trofeji, zbirke umjetnina… No to su sve stvari i nekako ih prebolimo. Ali može se prodavati i ljude. Nekoć se smatralo normalnim prodavati robove i njima trgovati. I danas ima trgovine ljudima i ljudskim organima. Može se prodati i prijatelja. To je upravo učinio Juda Iškariotski. Danas čitamo za vrijeme sv. mise izvješće, evanđelje sv. Mateja koji opisuje taj Judin trgovački posao. Danas je Juda prodao Isusa.
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.

Zvuči gotovo nevjerojatno. Juda dolazi Isusovim protivnicima i kaže hladno: „Što ćete mi dati i ja ću vam ga pr(o)edati. „Bez ikakve grižnje savjesti Juda “trguje” s glavarima svećeničkim. Dolazi se pogađati za cijenu i prodaje svog Učitelja s kojim je proveo dobar dio njegova javnog djelovanja. Svi evanđelisti ističu Judinu pohlepu za novcem. I ovdje on ima inicijativu. On sam ide i kao da trguje s nekom robom, nekim predmetom, a ne svojim prijateljem. Tko može proniknuti što je bilo u Judinu srcu! Zašto je to odlučio učiniti? Je li moguće da pohlepa za novcem i bogatstvom toliko može čovjeka zarobiti? Zbog novca izručuje Učitelja i Prijatelja svoga! Uostalom, tih trideset srebrnjaka nije bilo neko bogatstvo. To je bila cijena za jednog roba. Uvijek ćemo tu ostati pred tajnom čovjekove slobode i suradnje sa Zlim.

Molitva

Gospodine, prodao te tvoj učenik u bescjenje. To je bila cijena jednog roba. Jednoga dana zavolio se Judi i pozvao ga kao i druge svoje učenike da ostavi sve i ide za tobom. Odazvao se. Proveo je toliko vremena s tobom. Sve je čuo što si govorio i sve vidio što si činio. Ipak je na kraju odabrao drugi put. Zašto? Zašto i danas ima onih koji napuštaju svoje svećeništvo, redovništvo ili odbacuju vjeru? Što to, Gospodine, ima u čovjeku da ga okrene na suprotnu stranu, da od prijatelja postane neprijatelj, od vjernika nevjernik, od svećenika apostata? Zašto nam je sloboda toliko razorna, a Zli tako utjecajan?

Juda

Postao je simbolom izdaje i pronevjere, nevjernosti i otpada od svećeništva. Njegovo ime izaziva strah. Osjećamo da je staoskude na stranu Kaina i da se stavio u službu Zloga. To je već svojevrsni pakao. Nema ništa crnjeg ni strašnijeg od toga. Nema ništa opakijeg ni goreg.

I on je bio poslan u misiju kao i drugi. Propovijedao je o Isusu. Činio je čudesa u njegovo ime. Bio je apostol. Sada se prometnuo u izdajicu, u trgovca. Za šaku srebrenika prodaje ga onima koje već danima traže načina kako da ga uhvate i ubiju. Juda im pomaže i čini uslugu.

Hrvatski isusovac i pjesnik, p. Milan Pavelić napisao je pjesmu o otpalom i nevjernom svećeniku. Evo nekoliko stihova u kojima se Isus stavlja na stranu svećenikove majke i želi nju zaštititi i moli da svećenik na kraju ne završi poput Jude:

Pa udri, Juda! Evo Srce moje!

Kad hoćeš, pucaj u krvave grudi!

No ja te molim srcem majke tvoje:

Bar svršit nemoj slično prvom Judi!“ Nastavi čitati

Utorak – Razmatranja – 02. KOR

Križni putRažalostiti one koje ljubiš

Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš.
Mogao sam izbjeći taj susret s majkom.
Znaš li što znači vidjeti ljubljenu osobu koju si razočarao?
Bio sam prezren i odbačen od čitavog naroda kao heretik i zavodnik.
Moja je majka sve to znala.
Vidjela je fizičku i nutarnju bol i zagledala mi se u oči.
To je križ pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju.
Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole.
Ne možeš ih očuvati od toga. Nemoj odbijati taj križ. Nastavi čitati

Isuse, znam da si tu

isus8Isuse, znam da si tu.
I samo misli na to.On je čovjek i zato njegove oči te motre, njegove uši te slušaju.
Njegova ruka pruža se tebi i dodiruje te.
Njegove misli dodiruju vrhove tvojih misli.
Njegovi osjećaji su s tobom.
On te simpatizira.On ti vječito govori : Lijepo je što postojiš.Ja sam te htio.
Pokušajmo se mirno sabrati iz svih rastrešenosti ovoga dana.
Dođimo u središte svoga bića. A središte je u tebi.
Od kada si kršten u tebi Bog prebiva.
Duh Sveti je u tebi uvijek, u dubini tvoga bića, u tvojoj osobnosti, i zato si dionik božanske naravi.
Cijelo tvoje biće vapi za Bogom.
On je ljubav koja nikad nije dovoljno voljena.
On je ljubav koju neizmjerno trebaš, više nego dijete svoju majku.
Samo dopusti neka te Isus dodirne.
Mirno se opusti i dopusti Bogu da te dodirne.
I ako te boli duša zbog bilo čega, zamoli ga da dodirne tvoju ranu i da je izliječi.
Sjeti se onoga slijepca koji je rekao Gospodine da progledam.
Sjeti se onog gubavca koji je rekao Gospodine , ako hočeš , možeš me ozdraviti.
I s dubokom vjerom gledaj Isusa koji je tu prisutan.
Što hočeš da ti učinim , pita te Isus. Nastavi čitati

SILVESTROVO

christmas-minSILVESTROVO

Neku posebnu tajanstvenost nose posljednji dani građanske godine…. Mi to zovemo Stara godina, a to je zapravo posljednji dan godine koja je iza nas. Stara godina je poput vrha planine s koje možemo vidjeti 365 prošlih dana i, ako su bili ispravni, na njima se odmoriti, odahnuti ili žaliti što su ti dani bili prazni i što se nismo s nekim izmirili, oprostili drugome. Nastavi čitati

Učite od mene – Isus

advent“Učite od mene” – Isus

Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.

U adventu svi bi smo htjeli biti nekako otvoreniji, radosniji, čak i bolji. Nastojimo u sebi stvoriti jednu uzvišeniju, blagdansku atmosferu. Ali u dubini naše duše mi smo u stvari opterećeni ljudi, duboko ispod površine pjesmica i ukrasa, spremanja i blagdanskih objeda skriju se umorene i izranjene duše. Zaokupljeni samim sobom, ispraznostima koji nam ovaj svijet nudi, izranjeni uvredama, koje su nam naši bližnji nanijeli, razočarani izvršavamo naše svagdašnje poslove i možda ni ne znamo ili pak namjerno ne želimo prihvatiti, ipak Bog koji ispituje srca, koji ima uvid iza zastora, dobro zna i poznaje našu bijedu, naš jad. Nastavi čitati

Nedjelja – Razmatranja – 17. NKG (C) – Učitelj u molitvi

Lk 11, 1-13Učitelj u molitvi (Lk 11, 1-13)

U ovoj meditaciji uživjet ćemo se u prizor iz Evanđelja, bit ćemo tamo s Petrom, Ivanom i drugim učenicima koji gledaju Isusa uronjenog u razgovor sa svojim Ocem. Učenici su tada kao i u drugim prilikama, svjedočili bliskost koja prožima njihov odnos. Nikada se nevidljivi Otac nije više obznanio nego onda kada se odražavao na licu svoga sina u molitvi. Učenici su gledali. Divili su se i čeznuli za istim.
Isus će nas naučiti kako da se molimo. Zamolimo ga tu milost, „Isuse nauči me kako moliti. Podari mi želju za molitvom, želju za samoćom s tobom, želju za molitvom koja će biti snažna vodilja u mom životu“.

Odlomak iz Evanđelja (Lk 11, 1-13) Nastavi čitati