0709 – ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA

 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA
Nakon smrti mučenika proširio se glas o njima. Prvi koji je napisao izvještaj bio je ravnatelj stolne crkve ostrogonske Aleksandar Dobokai. Uskoro su i drugi događaji potvrdili ispravnost njihove odluke za mučeničku smrt. Prisegom je potvrđeno u istrazi da se u sobama u kojima su sveci mučeni čulo pjevanje i vidjelo svjetlo. Sakristan kraljevske kapele Eperrjessy izjavio je da je poslije smrti mučenika vidio u kapelici upaljene svijeće i jednog od mučenika kako služi sv. misu. Elizabeta Gadoczy, supruga ključara kraljevske palače, posvjedočila je da joj je suprug pričao kako se mrlje na zidu i na podu od krvi mučenika nisu dale nikako oprati, niti prebojati. U vrijeme kada su mučenici prenešeni u Also – Sebes veliki broj ljudi se vratio katoličkoj vjeri.
Kada je prestalo hodočašćenje na grob mučenika, čuda nisu prestala. Tako je grofica Forgach izjavila 1628. g., prigodom istraživanja o životu i smrti mučenika, da je ona zagovorom svetih mučenika ozdravila od teške bolesti srca. Jedna pak pobožna gospa nije mogla u braku imati sinove te se zagovorila mučenicima nakon čega je rodila tri sina davši im imena: Marko, Stjepan, Melkior. Kada su 1784. g. otvorili grob u njemu su pronašli spis o smrti i čudima svetaca. Taj spis se nije sačuvao, ali se sačuvao prijepis kojeg je napravio Antonije Buzna, skrbnik samostana sv. Klare. Evo nekoliko čudesnih dogadaja iz tog rukopisa. Redovnica u samostanu sv. Klare, Teogonija, je vidjela 1634. g. kako kraj prozora stoji u najvećam sjaju svećenik u sredini, a sa svake strane jedan isusovac. Istodobno je čula pjevanje.
Godine 1636. rodila se Sofija Partinger sa iskrivljenim nogama. Usprkos svojoj mani ona je primljena u redovnice sv. Klare. No s godinama njoj je bivalo sve teže dok napokon nije pala u postelju. Kada su donijeli posmrtne ostatke mučenika, ona je odlučila da se njima zagovori. Uz pomoć drugih sestara došla je do lijesa i počela se moliti. Vrlo brzo je osjetila moć u nogama. Nakon nekoliko dana ona je posve ozdravila i čak joj je nestala mana s kojom se rodila. Ovo je svojom prisegom potvrdila i sestra Ana Czopi predstojnica samostana i 12 drugih redovnica.
Također je redovnica Terezija Bihary imala dvije teške rane na nogama. Ona je obavila trodnevnu pobožnost na grobu mučenika moleći krunicu. Nakon tri dana ona je posve ozdravila. Pelagiji Szentgally stegnuše se ruke od vlage i nikakvi lijekovi joj nisu pomagali. Ona se molitvom obratila mučenicima, a još je natrla bolesne ruke komadićem moći od kostiju svetaca. Ozdravila je vrlo brzo.
Godine 1658. na čudesan način ozdravila je sestra Praxeda koja je bolovala od kostobolje. Ozdravljenju je bila nazočna sestra Virginija koja ju je i dovela do lijesa mučenika. Sestra Doroteja je pak imala teške bolove u crijevima; došavši do groba mučenika je ozdravila.
Redovnice Jakoba i Viktorija išle su kraj sakristije gdje je bio lijes sa moćima svetih mučenika. Ugledale su veliko svjetlo, a zatim su čule kako netko propovijeda. Uskoro su začule huku vjetra i vrata na lijesu su se otvorila, iako su ključem bila zaključana. Uskoro se grob zatvorio. Jedne noći vidjelo se kako iz groba izlazi svijetla zraka i ide prema sobi sesre Leonore Appony. Druge dvije sestre su ovaj dogadaj promatrale oko 15 minuta.
Jednom zgodom udoše u samostan sv. Klare razbojnici s namjerom da ga pokradu. Tada su začuli strašnu buku i preplašivši se oni pobjegoše. To su sami razbojnici izjavili na sudu. Godine 1689. sestra Judita Magdalena nije gotovo više mogla disati od prehlade. Ona zapali kod groba mučenika samo jednu svijeću i odmah ozdravi.
Gotovo stoljeće i pol nemamo više nikavih vijesti o novim događajima. Tek kada se povela 1863. g. istraga o životu svetaca, gospođa Klara Reisch je ispričala za čudesno ozdravljenje svoje kćeri. Naime njezina kćer je bolovala od vodene bolesti. Doktor ju je uzaludno liječio nekoliko tjedana, a onda odustao. Žalosna majka se je obratila sestrama Uršulinkama, one su stale moliti zagovor svetaca. Mlada djevojka je za jedan dan ozdravila.
Ivan Thinag izjavio je da je njegova kćer Franciska imala dugo vremena grčeve, a liječio ju je dr. Schmid. Kad lijekovi nisu koristili njegova supruga Ljudevita odlučila je zagovoriti kćer sv. mučenicima. Njegova supruga pošla je na njihov grob gdje je molila za svoju kćerku, ili da ozdravi, ili da joj Gospodin pošalje smrt. Za nekoliko tjedana bolesnica je posve ozdravila.
Časna majka Florijana Boehen, redovnica u samostanu Uršulinki dala je ovakvo svjedočenje 1863. g.: “Sestra Ksaverija bacala je krv, a jedne noći je uhvate teški grčevi. Doktori koji su došli izjavili su da će za jedan sat umrijeti. Na to sam sama potrčala do groba i molila se te rekoh: “Ako mi uslišate molbu dajte mi znak.” U isti čas je začula u lijesu prasak. Kad sam se vratila bolesnici bilo joj je bolje. lako je pobolijevala još pet šest tjedana, nije umrla.”
Ista sestra Ksaverija ispričala je da je, prije nego što je trebala položiti zavjete, trpjela od groznice i bacanja krvi. Doktor Kadeczky, koji ju je liječio, rekao joj je da je neizlječiva. Galavarica samostana joj je saopćila da tako bolesna ne može položiti zavjete. Sestra Ksaverija se je stala moliti mučenicima i to doslovce ovako:
“Vi mi morate sad pomoći, da položim zavjete, a poslije činite štogod hoćete.”
Još isti tjedan joj je bilo bolje i ozdravila je. Nakon dva mjeseca sazvano je vijeće koje joj dopustilo položiti zavjete. Godine 1852. sestra Ksaverija opet je oboljela i liječnici su dali dijagnozu – rak na želucu. No ona se oporavila bez ikakvih lijekova, što su potvrdili i sami liječnici.
Redovnicu Rozaliju udarila je kap i činilo se da je skoro mrtva. Napokon se malo pridigla i odmah je na štakama otišla do groba mučenika te se tamo stala moliti. Nakon molitve sestra koja ju je dopratila pruži joj štake medutim one joj više nisu bile potrebne. Sama se pridigla i otišla do svoje sobe. Još četiri godine, sve do svoje smrti, hodala je bez štaka.
Svakako je zanimljiv slučaj što ga je ispripovijedao liječnik Nadeniesk o bolesti svojeg sina.
“Mom sinu Adalbertu bilo je 11 godina 1859. Prehladivši se negdje poslije Uskrsa dobio je upalu mozgovnih opna. Ja sam kao liječnik, a i drugovi moji, koji nepozvani dodoše, ustanovismo, da je bolest veoma opasna. Premda je moj sin i propisane lijekove uzimao, bolest je već prvi dan tako krenula na zlo, da sam se pobrinuo, da primi sakramente umirućih. Do sedmog dana bolest je svakim danom bila teža. Sedmoga pak dana nastupi kriza i bolesniku bude nešto bolje, no ipak mogu reći, da je stanje bolesnikovo bilo vrlo pogibeljno, tako te mi je liječnik Hubert rekao: “Prijatelju, ti ćeš po svojoj prilici izgubiti sina.” Moja supruga, kako kasnije doznah, poručila je u samostan uršulinki, gdje je bio grob blaženih mučenika, i zamotila da se ondje moli za bolesnog mi sina. Sedmi dan svi znaci, koji pokazivahu smrtnu pogibao, iščeznuše, te se moglo skoro ozdravljenje očekivati. Majka se zavjetovala da će sina, ako ozdravi, odvesti na proštenište Marije Zellske, pa pošto je ona bila spriječena, ja sam ispunih taj zavjet.”

Nastavi čitati “0709 – ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA”

POVIJEST MU JE DALA ZA PRAVO

UZ 110. OBLJETNICU ROĐENJA KARDINALA ALOJZIJA
STEPINCA
POVIJEST MU JE DALA ZA PRAVO
Da zlo i mržnja itekako imaju svoje metode i sisteme najbolji dokaz je sramni i montirani proces protiv kardinala Stepinca, koji pokrenuše komunisti i tzv. antifašisti, udbaši i oznaši, a zapravo hrvatožderi i svega hrvatskoga mrzitelji. Svevremenska metoda mržnje glasi: najprije popljuvati i difamirati, ljudima pamet isprati, laži i objede uporno ponavljati i – sve nakon toga je lakše…
Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović bi rekao – trebalo je najprije napraviti “okvir za mržnju”, a da izrada toga okvira unatoč lažima i falsifikatima nije bila tako jednostavan posao govori i vrijeme od svibnja 1945. i ulaska drugova u Zagreb do jeseni 1946. kada je Stepinac uhićen. Ako je bio kriv i ako je bio “narodni neprijatelj br. 1” zašto nije odmah uhićen?
Kardinal Alojzije Stepinac jedan je od onih duhovnih boraca za Hrvatsku koji je svoju bitku časno izdržao do kraja: za njeno ime i jezik, katoličku vjeru , opstojnost, povijest, ponos i nacionalno dostojanstvo. Nastavi čitati “POVIJEST MU JE DALA ZA PRAVO”

03. NKG – VEČERNJA MOLITVA – d

III. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
03. NKG – Svagdan ili: Sv. Anđela Merici, djevica

VEČERNJA MOLITVA

Mk 4, 1-20 – Kakva je vaša zemlja?

U današnjem se evanđelju susrećemo sa Isusom koji se povukao na lađicu, jer je opet oko njega nagrnulo veliko mnoštvo ljudi, koji su ga voljeli slušati. I govori im u prispodobama. Danas je na redu prispodoba o sjemenu koja predstavlja Riječ Božju. Ta je Kristova prispodoba toliko jasna da se Isus čudi kako je apostoli nisu odmah shvatili. I mi često ne shvaćamo Isusovu riječ, i unatoč tolikom slušanju i čitanju Božje riječi mi ostajemo pri svom, kao kad sjeme pade na tvrdo tlo, kamenito tlo… Najkorisnije bi za nas bilo kad bismo zrnje Božje riječi, tako obilno sijano i putem bogoslužja, njegovali u svome srcu i duši, kako bi to sjeme u nama donijelo veliki rod. Važno je uvidjeti pri tome površnost i nestalnost duha… kako i s kojom radošću primam Božju riječ. Tu Riječ treba s velikim smislom za odgovornost paziti da je nešto ne iščupa iz našega srca, da je nešto ne zaguši ili istjera iz naše duše. A rast toga sjemena prepustiti onome koji jedini daje rast a to je Bog. Tako ćemo biti ispunjeni Duhom Božjim i milostima koje nam po izvršavanju Riječi svoje preobilno daje.

MOJ (auto)PUT NADE

MOJ (auto)PUT NADE
Inače nisam poklonik prosipanja privatnog života i intime po društvenim mrežama, al ovo je nešto, što nadilazi samu mene i želim svjedočiti kako je Bogu sve moguće.
Ne da bi dala sebi na važnosti, već Njemu.
Danas bilježim i blagoslivljam 5 godina kako sam imala bliski susret sa smrti i kako se Gospodin proslavio izvukavši me iz tih ralja.
Od toga dana, svaki dan, ma koliko težak bio,
mi je poseban.
Al ovaj dan je…
Njegov i moj dan.
Naš dan.
Na današnji dan, prije 5 godina, po drugi puta udahnuo je život u mene pokazujuć mi svakog dana koliko Mu vrijedim. Da sam Mu neprocjenjiva. Ljubljena.
Samo je jedna sekunda bila dovoljna da se život prekine.
Zaustavi.
Samo je jedan treptaj bio dovoljan da sve stane.
Meni. Nastavi čitati “MOJ (auto)PUT NADE”

SVJEDOČANSTVO

Molim anonimno!Hvaljen Isus i Marija!Evo moje svjedočanstvo…Prvim potresom u 3mj. u moju obitelj vratila se molitva krunice,prije sam ju molila da djecom,djeca su mi se bila otuđila od crkve,sad su sa mnom svaku nedjelju na svetoj misi,još da suprug krene nitko sretniji od mene❤️❤️..Prije sam uvijek pomagala na način da dam ali da mi ostane dovoljno,,,
Sada više ne brinem hoće li mi ostati dovoljno svaki mj dam bez razmišljanja i Bog se uvijek pobrine da imam dovoljno(podstanar sam)… U prvom valu korone ostala sam bez posla,molila sam i molitva mi je uslišana,Bog mi je providio posao,slava Isusu!Potres 29-og.. Gospodin je dao da smo svi kod kuće,dok je počelo tresti iz mene su krenule riječi najljepše molitve Oče naš…moj strah zamijenilo je neopisivo pouzdanje u Oca koji nas ljubi,hvala Ti Bože na daru vjere!Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube!!Slava Bogu na visini a na zemlji mir ljudima dobre volje!!Bog vas blagoslovio!!

Oporuka umiruće majke sinu bogoslovu

Nešto predivno! Sređujući župnu knjižnicu, naši bibliotekari pronašli su (u staroj Bibliji) pismo umiruće majke sinu bogoslovu. Bez datuma i potpisa, pretpostavljamo da bi moglo biti s početka 20.stoljeća… ostavlja bez daha snaga vjere ove umiruće žene!
Testament (oporuka)
Majke za svoga sina bogoslova
Još Tebi, moje najdražje izabrano dijete u nekoliko riječi kao oporuka Tvoje umiruće majke –
Tebi ostavljam kao najveće bogatstvo siromašnog Isusa,
koji Te je izabrao za učenika i apostola, Tebi ostavljam Isusovo zapostavljanje svijeta, njegovu ljubav, njegov žar za slavu Oca nebeskoga.
Njegova poniznost i krotkost neka napune Tvoje srce tako, da ne bude u njemu mjesta za pos… i samoljublje. Umirajuća želim da dignem ruku, i da te s pomoću Majke Božje blagoslovim.
Blagoslivljam Tvoje srce, da bi živjelo samo za čast Božju i spasenje duša. Blagoslivljam Tvoja usta, da bi se otvarala samo za čast Božju – Tvoj jezik, da bi svaka riječ, koju ćeš izgovarati na propovjedaonici ili ispovjedaonici rezala srca griješnicima. Nastavi čitati “Oporuka umiruće majke sinu bogoslovu”

PRIRODNA METODA LIJEČENJA COVID-a 19

PRIRODNA METODA LIJEČENJA COVID-a 19
Najprvo važno je znati da je COVID-19 bolest dišnih organa (nosa, usta, grla i pluća) koju izaziva virus SARS-CoV-2, a ubija ga temperatura veća od 40-50 stupnjeva.
Postoji metoda kako to učiniti. Znali su je i primjenjivali su je naše majke i očevi, bake i djedovi, liječeći sebe, djecu i unučad od svih virusnih oboljenja dišnih organa, kao što su gripe i sve vrste prehlada. Sjećam se kako su je na sebi i na nama svojoj djeci, kad smo bili bolesni, primjenjivali naši roditelji Ana i Ilija u mom rodnom selu Bilice u župi Kotor Varoš u BiH.
U toploj sobi, pod pokrivačima, kao što su jorgani i deke, nad malo širom posudom nosom i ustima udisali smo paru vrlo vruće vode. Činili smo to dok je voda bila vruća. Vremenski je to bilo oko 15-20 minuta. A onda bismo presvukli mokru odjeću i potom određeno vrijeme pokriveni ležali. Bilo je dovoljno da to učinimo samo jednom i problem bi nestao. Nastavi čitati “PRIRODNA METODA LIJEČENJA COVID-a 19”

Pobjednički tim: Papa Franjo i Gospa

Omiljena pobožnost pape Franje: Devetnica Gospi koja razvezuje čvorove

Koja je jedina stvar bez koje se rijetko vidi papa Franjo? Savjet: Uvijek ga nosi sa sobom i vidi se kako ga nosi na većini svojih slika.
Odustajete? To je njegov osmijeh. Na većini svojih slika nasmijan je. Koliko je to utješno? Papa Franjo ima težinu svijeta na svojim plećima kao Kristov namjesnik na Zemlji. Vrlo je svjestan stanja u svijetu, a opet, smiješi se većinu vremena.

Osmijeh je odraz unutarnje sreće i mira, a istodobno pokazuje dobrodošlicu ljubavi i prihvaćanja onima na koje svijetli. Svi bismo trebali željeti ono što on ima – onu spokojnu snagu i smirenost usred moralne oluje našega svijeta. Ako papa Franjo nije lud zbog država našega svijeta, zašto bismo mi? Na svojim ramenima nosi daleko više od nas. Koja je tajna sreće i dobrobiti kojom zrači? Nastavi čitati “Pobjednički tim: Papa Franjo i Gospa”

1411 – Tavelić i Stepinac – različito vrijeme, isti duh

Foto: Vlado Čutura/GK
Foto: Vlado Čutura/GK

Tavelić i Stepinac – različito vrijeme, isti duh

Sv. Nikola Tavelić postao je naš uzor na putu života pokazujući nam „usku stazu“ ljubavi koja vodi prema Bogu. On, „apostol vjerskog i narodnog jedinstva“, postao je svojom mučeničkom smrću i moćni nebeski zaštitnik svoga naroda čiji je na zemlji bio apostol. U povodu današnjeg blagdana, o životu sv. Nikole Tavelića, njegovoj kanonizaciji, duhovnoj ostavštini, te značenju za hrvatski vjernički narod govori dr. fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. Nastavi čitati “1411 – Tavelić i Stepinac – različito vrijeme, isti duh”