Sveti Antun i veliko čudo spajanja odrezane noge. Svetac čuda!

Čovjek iz Padove, po imenu Leonardo, priznao je Anti  da je u navali bijesa udario majku. Ante mu sa žaljenjem reče:

„Noga onoga koji udara svoju vlastitu majku, zaslužuje biti odsječena.“

Leonardo je otrčao do kuće i odsjekao si nogu. Vijest se proširila odmah po cijelom gradu, čak je stigla do Ante. Kada je saznao za to, sveti Antun je uzeo odsječenu nogu od mladića i čudesno ju spojio s tijelom., čineći znak križa.

I ovdje se događa izvanredno čudo: noga ostaje pričvršćena za nogu, tako da čovjek ustane, počinje hodati i sretno skakati, hvaleći Boga i zahvaljujući Anti.

Izvor http://www.santantonio.org

Oglasi

Čudotvorno raspelo Sv. Vida

Čudotvorno raspelo Sv. Vida 1Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve Sv. Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, Nastavi čitati

Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus

Sveti Antun Padovanski

Sveti Antun Padovanski

Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus

Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Antun od Boga vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Antuna kroz prozor i vidje ga, Nastavi čitati

Sv. Antun Padovanski – čudotvorac za života

Sv. Antun Padovanski – čudotvorac za života

Razna čudesa

Domenico Beccafumi: Sv. Antun i čudo s magarcom, koji se poklonio hostiji.

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor. Sv. Antun proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž.Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Antun propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Antuna i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.

Opet druga gospođa vrativši se s propovijedi svečeve nađe u kolijevki mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Antun reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim prijateljima igra.

Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Antunu, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap. Nastavi čitati

NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – Propovijed (C)

Dj 2.14-41

NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)
Svetkovina

PROPOVIJED (C)

Petrov govor
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:
»U posljednje dane, govori Bog:
Izlit ću Duha svoga na svako tijelo
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će mladići gledati viđenja,
a starci vaši sne sanjati. Nastavi čitati

SVETI JUSTIN – Presudu donosi onaj tko ima vlast

Presudu donosi onaj tko ima vlast

Kada pogledamo u povijest  vidimo da su propovjednici istine često stradali od vladajućih struktura država.

…Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, a još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom.U svojoj Drugoj obrani Justin pripovijeda kako je taj filozof kršćanima podmetao podvale, neistine i optužbe i na taj ih način ocrnjivao. Čak ih je optuživao da su i bezbožnici. Na te je optužbe Justin reagirao svojom Drugom odbranom, koju je upravio rimskome Senatu. Krescent ga je tada kao tobožnjeg neprijatelja rimskoga poretka tužio vlastima i Justin bi bačen u zatvor, a s njime i nekolicina njegovih učenika. Između g. 163–167. Justin je sa svojim drugovima Karitonom, Karitom (žena), Evelpistom, Jeraceom, Peonom i Liberianom osuđen na smrt i pogubljen. Mučeništvo je opisano u Aktima sv. Justina i drugova. Po jednodušnom sudu povijesne kritike taj spis ima veliku povijesnu vrijednost. Samu smrt ti su sveti mučenici sa svojim hrabrim i učenim predvodnikom najvjerojatnije podnijeli g. 165. za vrijeme cara Marka Aurelija. Po mišljenju svećenika mučenika naučnika, docenta na Lateranskom sveučilištu Vladimira Boublika, Justinova mučenička smrt povlači sa sobom i žalosnu ironiju: Velikog filozofa, optužuje drugi filozof, da bi na osnovu te optužbe bio osuđen na smrt u ime cara M.Aurelija,opet filozofa.<

kako je žalosna činjenica da i dan danas postoji tendencija a negdje čak i praksa da se ljudi koji drugačije vjeruju i propovijedaju budu najprije izvrgnuti preziru i ruglu, a kada se i ako se stvore uvjeti, budu predati i na prijeki sud. A najtragičnije u svemu tome jeste djelovanje oficijelnih crkava protiv nepodobnih manjinskih grupa. Justin je neustrašivo sa svojom grupom zastupao istinu. Gdje ćemo biti mi kao pojedinci kada se i ako se podigne sličan uragan neprijateljstva  duha protiv onih koji drže Zapovijedi Božje i Vjeru Isusovu?

Svjedočanstvo

Dogodilo se to u misiji, u Zairu prije 25 godina. U regiji Kasangulu, dva velika sela, jedno katoličko i jedno pogansko nisu bili u dobrim odnosima. Iz jednog sela često su krali ovce i poljske plodove pa je zbog toga bilo ozljeđenih i mrtvih na obje strane. Zbog straha, nitko nije smio otići iz jednog u drugo selo. Poznato je da, u Africi, plemenske borbe imaju stare korjene i te običaje teško je iskorijeniti.

Otac Mario Van de Kerkoven, belgijski misionar, 1974 godine navijestio je, u katoličkom selu, Kristovo uskrsnuće i oprost grijeha, navodeći da je najljepši plod Uskrsa mir. Njegovi vjernici mu na to kažu: “Zašto nam Isus, jer je danas Uskrs, ne donese mir sa susjednim selom?” Otac Mario kaže: “Slavit ćemo danas svetu Misu na tu nakanu, zatim ćemo otići posjetiti ih.” Tako u Uskrsno jutro krene kršćansko selo u susret nekršćanskom selu. Svatko je nešto ponio kao dar: netko ovcu, netko kokoš, netko vreću riže, a netko platno za odjeću.

Susjedno selo, videći ih iz daleka kako “neprijatelj” dolazi odmah se spremilo za borbu; netko sa štapom, netko sa lukom i strijelom a netko sa nožem. Kada se kršćansko selo, na čelu sa svećenikom, približilo, vidjeli su da dolaze u prijateljstvu, pa su odložili oružje. Po prvi put su, stanovnici koji su uvijek bili neprijatelji, sprijateljili se. Nastavi čitati

Svjedočanstvo

Vjerom možemo ostvariti pobjedu u svim područjima svoga života. Na biblijskoj grupi bila je i Vanesa, djevojka koja je godinu dana provela u Teen Challenge-u, ustanovi koja se brine o ovisnicima.

U toj ustanovi vladaju: molitva i rad. Dosta vremena odvaja se za molitvu, slavljenje Boga i pjevanje, i puno se radi. Tako im je sve vrijeme zauzeto. U Lisabonu ima mnogo narkomana, čak su cijele obitelji u drogi i prostituciji. U Portugalu je najjači Teen Challenge centar. U čitavom svijetu imaju šest ustanova: pet za mladiće i jednu za djevojke. Brinu se za otprilike tristo do tristopedeset ljudi. Gotovo 90% onih koji uđu u centar zaraženo je sidom. A kad izlaze, izliječeno je 90%. Nemaju više side. To je Bog koji čini čuda. Što je zanimljivo – ondje se uopće ne moli za ozdravljenje, već samo ozračje molitve I Božje prisutnosti liječi njihove živote. To je Bog koji liječi. Ni jedan čovjek to ne bi mogao. Često dođu u centar kao razrušene ličnosti, koje su izgubile sve vrednote I sve preziru. Ne prihvaćaju Boga i ne vjeruju u duhovnu snagu. Zanimljiv je taj njihov preokret dok borave u T.C.-u. Predivno je vidjeti kako sve ono što je đavao godinama rušio i razarao Bog sada obnavlja, popravlja I liječi. BOG JE VEĆI OD NAŠIH SLABOSTI! I krasno je vidjeti te mlade koji su doživjeli Božju blizinu i primili Isusa u srce te osjetili njegovu pomoć, kako uvjeravaju i svjedoče onim novima koji dolaze u centar bez ikakve vjere i životnih vrijednosti te s izgubljenim smislom i ciljem. Nastavi čitati

Čudo krvi – Kamenovana Bogorodica

Kamenovana Bogorodica

Početak predaje o Bogorodici Kamenovanoj vezan je za selo Re u dolini Vigezzo na sjeveru Italije i seže u 1494. godinu kada je neki mladić imenom Giovanni Zucono u trenutku ljutnje kamenom pogodio srednjovjekovnu sliku Bogorodice s Djetetom naslikane na pročelju seoske crkve sv. Mauricija. Slika je nakon toga tri tjedna neprekidno krvarila što je privuklo pozornost znatiželjnika. Uslijedila su i čudotvorna ozdravljenja po Bogorodičinom zagovoru, pa je nakon nekog vremena dio zida s čudotvornom slikom prenesen u novoizgrađenu baziliku. Pobožnost prema Bogorodici Kamenovanoj osobito je zaživjela tijekom XVII. i
XVIII. stoljeća, a vjeruje se da su ju na područje Srednje Europe putem svetih sličica proširili
dimnjačari iz Vigezza, svojedobno vrlo traženi na ovim prostorima. Nastavi čitati

Blagovali su samo Euharistiju

Blagovali su samo Euharistiju

Sv. Katarina Sijenska, crkvena naučiteljica (1347. – 1380.)

Sv. Katarina Sijenska živjela je u četrnaestom stoljeću, Proglašena je svetom 1461. godine, a papa Pavao VI. 1970. godine proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Punih osam godina živjela je samo od Svete Euharistije, bez hrane i vode.

Od mladih dana obilježena je mističnim iskustvima, viđenjima Isusa Krista a kasnije je obilježena i stigmama. U molitvenom zanosu znala bi vidjeti Presveto Srce Isusovo od kojega je u izobilju pila Predragocjenu Krv Njegovu. Iako nije jela ni pila punih osam godina ništa drugo osim Tijela i Krvi Kristove, bila je ispunjena životnom snagom i aktivna u svojoj svakodnevici.

Sv. Nikola von Flue, zaštitnik Švicarske (1417. – 1487.)

Rodio se u dobroj katoličkoj obitelji u Švicarskoj, oženjen s Dorotheom i otac desetero djece. Kad mu bijaše pedeset godina čuo je unutarnji glas kako ga zove: “Ostavi sve i slijedi me, Bog će se za te pobrinuti!” Sve je ostavio. Bosonog, pokriven dugom grubom tkaninom, bez novca, držeći krunicu u ruci živio je u osami u jednoj provaliji pod brdom Flue kao pustinjak.
DEVETNAEST GODINA BLAGOVAO JE SAMO SVETU EUHARISTIJU koju mu je davao svećenik za vrijeme Svete Mise. Živio je bez ikakve hrane, osim što se krijepio Svetom pričešću. Ne radi se, dakle, o kakvoj legendi, koju bi oko sveca splela pučka mašta. Taj čudesni svečev post pomno su ispitali i utvrdili i crkvene i građanske vlasti. Papa Pio XII. velikom svečanošću 1947. proglasio ga je svetim, a za njegovu ženu Dorotheu, koja je odgojila desetero djece u katoličkoj vjeri, otpočeo je proces beatifikacije. Nastavi čitati