Nevjerojatna priča i glas sv. Padra Pia

Padre Pio: ‘Naš je cilj upoznati Boga’ (Video)
Nevjerojatna priča i glas sv. Padra Pia koji se čuje “otvorenog srca” …

Signora Luisa imala je sina koji je bio časnik u mornarici njezinog britanskog veličanstva; svakodnevno je molio za obraćenje i spas svoga sina.

Jednog dana engleski je hodočasnik stigao u San Giovanni Rotondo. Sa sobom je nosio svežanj novina. Luisa ih je htjela pročitati. Pronašao je vijest o potonuću broda na kojem je bio njen sin. Otrčala je plačući Padre Piu.

Kapucin ju je utješio: „ Tko vam je rekao da je vaš sin mrtav? – I dao joj točnu adresu s imenom hotela, u kojem je mladi časnik, koji je izbjegao potonuće svog broda potopljenog u Atlantiku, čekao ukrcaj.

Luisa je odmah napisala i nakon nekoliko dana dobila je odgovor od svog sina.

Padre Pio i njegova smrt

Padre Pio i njegova smrt:

Posljednji trenuci ovozemaljskog života svetog fratra …
U ćeliji Padre Pia, neposredno prije njegove smrti, bilo je nekoliko fratra koji su pomagali njemu i nadređenom u samostanu s doktorom Salom i doktorom Giovannijem Sacaraleom.
Padre Pio sjedio je u naslonjaču, teško je disao i bio je vrlo blijed, a u desnoj je ruci držao svetu krunicu.
Prije nego što je izgubio osjetila, Padre Pio ponovio bi ” Isus Marija, Isus Marija “, ne slušajući što govoi liječnik. Zurio je u svemir. Kad se onesvijestio “dr. Scarale ga je nekoliko puta pokušao oživjeti, ali ništa. Vratio se u Očevu kuću nakon izvanrednog života u vjeri.

Padre Pio umro je u 2.30 sati 23. rujna 1968. u 81. godini u San Giovanni Rotondo, u samostanu kapucina, gdje je živio više od 50 godina svog mističnog života

Dvije su misterije povezane s njegovom smrću:
1) Prema mnogim svjedočanstvima, sveti je fratar znao za svoj sastanak sa smrću.
2) Čuvar samostana, liječnik Giuseppe Sala i neki fratri u vrijeme izviđanja na tijelu, nakon smrti, shvatili su da su njegove žile nestale na tijelu, bez ikakvog ožiljka (ovo je svjedočanstvo njegove svetosti)

2908 – MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA – Svjedočanstvo

MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA, Spomendan

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati

Carlo Acutis, evo najljepših rečenica

Carlo Acutis, evo najljepših izraza blažene budućnosti
Umro je u dobi od 15 godina od fulminantne leukemije. Bio je istinski ljubitelj Boga i euharistije. Biti će proglašen blaženim u Assisiju 10. listopada u bazilici San Francesco.

“Krunica je najkraća ljestvica za penjanje na Nebo”.

“Život je uistinu lijep samo ako smo voljeli Boga prije svega kao svoga bližnjega”.

“Kritizirati Crkvu znači kritizirati sebe! Crkva je izdavač blaga za naše spasenje”.

“Jedino čega se stvarno trebamo bojati je grijeh.” Nastavi čitati

Čudo krvi – Kamenovana Bogorodica

Kamenovana Bogorodica

Početak predaje o Bogorodici Kamenovanoj vezan je za selo Re u dolini Vigezzo na sjeveru Italije i seže u 1494. godinu kada je neki mladić imenom Giovanni Zucono u trenutku ljutnje kamenom pogodio srednjovjekovnu sliku Bogorodice s Djetetom naslikane na pročelju seoske crkve sv. Mauricija. Slika je nakon toga tri tjedna neprekidno krvarila što je privuklo pozornost znatiželjnika. Uslijedila su i čudotvorna ozdravljenja po Bogorodičinom zagovoru, pa je nakon nekog vremena dio zida s čudotvornom slikom prenesen u novoizgrađenu baziliku. Pobožnost prema Bogorodici Kamenovanoj osobito je zaživjela tijekom XVII. i
XVIII. stoljeća, a vjeruje se da su ju na područje Srednje Europe putem svetih sličica proširili
dimnjačari iz Vigezza, svojedobno vrlo traženi na ovim prostorima. Nastavi čitati

Blagovali su samo Euharistiju

Blagovali su samo Euharistiju

Sv. Katarina Sijenska, crkvena naučiteljica (1347. – 1380.)

Sv. Katarina Sijenska živjela je u četrnaestom stoljeću, Proglašena je svetom 1461. godine, a papa Pavao VI. 1970. godine proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Punih osam godina živjela je samo od Svete Euharistije, bez hrane i vode.

Od mladih dana obilježena je mističnim iskustvima, viđenjima Isusa Krista a kasnije je obilježena i stigmama. U molitvenom zanosu znala bi vidjeti Presveto Srce Isusovo od kojega je u izobilju pila Predragocjenu Krv Njegovu. Iako nije jela ni pila punih osam godina ništa drugo osim Tijela i Krvi Kristove, bila je ispunjena životnom snagom i aktivna u svojoj svakodnevici.

Sv. Nikola von Flue, zaštitnik Švicarske (1417. – 1487.)

Rodio se u dobroj katoličkoj obitelji u Švicarskoj, oženjen s Dorotheom i otac desetero djece. Kad mu bijaše pedeset godina čuo je unutarnji glas kako ga zove: “Ostavi sve i slijedi me, Bog će se za te pobrinuti!” Sve je ostavio. Bosonog, pokriven dugom grubom tkaninom, bez novca, držeći krunicu u ruci živio je u osami u jednoj provaliji pod brdom Flue kao pustinjak.
DEVETNAEST GODINA BLAGOVAO JE SAMO SVETU EUHARISTIJU koju mu je davao svećenik za vrijeme Svete Mise. Živio je bez ikakve hrane, osim što se krijepio Svetom pričešću. Ne radi se, dakle, o kakvoj legendi, koju bi oko sveca splela pučka mašta. Taj čudesni svečev post pomno su ispitali i utvrdili i crkvene i građanske vlasti. Papa Pio XII. velikom svečanošću 1947. proglasio ga je svetim, a za njegovu ženu Dorotheu, koja je odgojila desetero djece u katoličkoj vjeri, otpočeo je proces beatifikacije. Nastavi čitati

Svjedočanstvo – Papa Franjo i Sv. Josip

PAPA FRANJO I SV. JOSIP

“Htio bih vam reći nešto vrlo osobno. Jako volim sv. Josipa jer je on čovjek tišine i snage. Na svome stolu imam kip sv. Josipa kako spava. Premda spava, on brine Crkvu. Da! Znamo da on to može, pa kada imam problem, nekakvu poteškoću, napišem malu poruku na papirić i stavim je ispod svetog Josipa kako bi on mogao o tome sanjati. Drugim riječima, govorim mu: „Zagovaraj me, moli za rješenje ovoga problema!“

Ustajanje s Isusom i Marijom
Ti dragocjeni trenuci počivanja, odmaranja s Gospodinom u molitvi, trenuci su koje možemo htjeti produžiti. Ali poput sv. Josipa, kada smo čuli Božji glas, moramo se ustati iz drijemanja, moramo ustati i djelovati (usp. Rim 13,11). Vjera nas ne miče iz svijeta, već nas dublje uvodi u njega. Svatko od nas, u stvari, ima posebnu ulogu u pripremanju dolaska Božjeg kraljevstva na naš svijet.”

Papa Franjo na susretu s obiteljima u Manili, 16. siječnja 2015. 

“Znaš, moraš biti strpljiv s tim tesarima: kažu da će za nekoliko tjedana završiti komad namještaja ali to se otegne i na nekoliko mjeseci. Ali oni rade svoj  posao i to dobro! Samo trebate biti strpljivi … “ Papa Franjo

Ispod kipa spavajućeg Josipa, Papa stavlja molitvene nakane, tako da kip sve više raste ;)))

Latinski američki biskup, koji je posjetio Papu, fotografirao je kip spavačkog sveca Josipa.

(DAKLE NISMO JEDINI 😉 ♥

Čak i prije nego što je papa Franjo ovo javnoizrekao , njegova je predanost sv. Josipu i navika  povjeravanja sv. Josipu, u obliku molitvi, problema, namjera, zahtjeva za milostima , već je bila poznata.

Drveni kip sv. Josipa, koji se nalazi u sobi sv. Franje u kući sv. Marte, dug je oko četrdeset centimetara i prikazuje sveca odjevenog u zlatno obrubljene tamnozelene i crvene haljine tipične za latinsku Ameriku. Josip leži i spava, položaj iz Evanđelja: Josip u snu  dobiva poruke s neba o Mariji i koje ime koje dijete treba uzeti, u snu je upozoren i  na opasnost  Heroda, prije bijega u Egipat.

Kip sv Josipa koji jePapa  imao u Argentini

 

 

 

 

Marija

 

Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca?

Alojzije Stepinac Što nama danas znači svjedočanstvo blaženog Alojzija Stepinca? Koliko poznajemo njegov životopis?

Svjedočanstvo svetosti je uvijek živio. Danas ne živimo u komunizmu i molim dragoga Boga da se to više nikada ne dogodi našem narodu, a i da u svijetu prestane to bezboštvo. No, koliko smo odmakli od tog vremena u našim razmišljanjima i ponašanju? Ušli smo u demokraciju u kojoj prepoznajemo pokvarenost čovjeka i gdje se vrlo brzo zaboravljaju žrtve koje su učinjene za našu slobodu. Strašno je danas biti svjedokom kako se čovjek i njegovo pravo na život gazi. Možemo kritički gledati na ono što se događalo kod privatizacije ili što je sve u našoj domovini prodano strancima. Kako se mi kao vjernici zalažemo za prava čovjeka u našem društvu? Stepinac je bio prepoznatljiv glas za čovjeka u vihoru Drugog svjetskog rata kao i nakon njega, kada je otvoreno upozoravao na sve opasnosti koje će se dogoditi. Gdje smo kao vjernici danas? Kako je sramotno slušati pokvarenost onih koji se zalažu za Nastavi čitati

Sv. Leopold Mandić – Svjedočanstva

Za priznavanje svetim Sveta kongregacija u Rimu i sam Sveti Otac papa moraju imati opipljive dokaze.

Želim ovdje kratko opisati dva slučaja koja su izravno pridonijela proglašenju i proslavi Leopolda Bogdana Mandića svetim.
Gospođici Elzi Raimondi iz Cavazzane di Lusia (Rovigo) operirani su u bolnici u Lendinari slijepo crijevo i bruh u preponi 6. lipnja 1944. godine. Dana 16. travnja 1946. učinjen je kirurški zahvat samo istraživačke naravi jer se otkrio teški oblik tuberkulozne upale potrbušnice. Otpuštena je iz bolnice s beznadnom dijagnozom. U svojoj kući, kada bi samo pokušala ustati ili sjesti u krevetu, padala je u nesvijest. Mjesni župnik govorio joj je o ocu Leopoldu i poticao je da mu se moli. Počela je 30. srpnja, zajedno s drugim osobama, moliti devetnicu. Nastavi čitati

03. NKG – SRIJEDA – VEČERNJA MOLITVA

III. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
03. NKG – Svagdan

VEČERNJA MOLITVA

Mk 4, 1-20 – Kakva je vaša zemlja?

U današnjem se evanđelju susrećemo sa Isusom koji se povukao na lađicu, jer je opet oko njega nagrnulo veliko mnoštvo ljudi, koji su ga voljeli slušati. I govori im u prispodobama. Danas je na redu prispodoba o sjemenu koja predstavlja Riječ Božju. Ta je Kristova prispodoba toliko jasna da se Isus čudi kako je apostoli nisu odmah shvatili. I mi često ne shvaćamo Isusovu riječ, i unatoč tolikom slušanju i čitanju Božje riječi mi ostajemo pri svom, kao kad sjeme pade na tvrdo tlo, kamenito tlo… Najkorisnije bi za nas bilo kad bismo zrnje Božje riječi, tako obilno sijano i putem bogoslužja, njegovali u svome srcu i duši, kako bi to sjeme u nama donijelo veliki rod. Važno je uvidjeti pri tome površnost i nestalnost duha… kako i s kojom radošću primam Božju riječ. Tu Riječ treba s velikim smislom za odgovornost paziti da je nešto ne iščupa iz našega srca, da je nešto ne zaguši ili istjera iz naše duše. A rast toga sjemena prepustiti onome koji jedini daje rast a to je Bog. Tako ćemo biti ispunjeni Duhom Božjim i milostima koje nam po izvršavanju Riječi svoje preobilno daje.