SVETI IRINEJ – Presudu donosi onaj tko ima vlast

Presudu donosi onaj tko ima vlast

Kada pogledamo u povijest  vidimo da su propovjednici istine često stradali od vladajućih struktura država.

…Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, a još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom.U svojoj Drugoj obrani Justin pripovijeda kako je taj filozof kršćanima podmetao podvale, neistine i optužbe i na taj ih način ocrnjivao. Čak ih je optuživao da su i bezbožnici. Na te je optužbe Justin reagirao svojom Drugom odbranom, koju je upravio rimskome Senatu. Krescent ga je tada kao tobožnjeg neprijatelja rimskoga poretka tužio vlastima i Justin bi bačen u zatvor, a s njime i nekolicina njegovih učenika. Između g. 163–167. Justin je sa svojim drugovima Karitonom, Karitom (žena), Evelpistom, Jeraceom, Peonom i Liberianom osuđen na smrt i pogubljen. Mučeništvo je opisano u Aktima sv. Justina i drugova. Po jednodušnom sudu povijesne kritike taj spis ima veliku povijesnu vrijednost. Samu smrt ti su sveti mučenici sa svojim hrabrim i učenim predvodnikom najvjerojatnije podnijeli g. 165. za vrijeme cara Marka Aurelija. Po mišljenju svećenika mučenika naučnika, docenta na Lateranskom sveučilištu Vladimira Boublika, Justinova mučenička smrt povlači sa sobom i žalosnu ironiju: Velikog filozofa, optužuje drugi filozof, da bi na osnovu te optužbe bio osuđen na smrt u ime cara M.Aurelija,opet filozofa.<

kako je žalosna činjenica da i dan danas postoji tendencija a negdje čak i praksa da se ljudi koji drugačije vjeruju i propovijedaju budu najprije izvrgnuti preziru i ruglu, a kada se i ako se stvore uvjeti, budu predati i na prijeki sud. A najtragičnije u svemu tome jeste djelovanje oficijelnih crkava protiv nepodobnih manjinskih grupa. Justin je neustrašivo sa svojom grupom zastupao istinu. Gdje ćemo biti mi kao pojedinci kada se i ako se podigne sličan uragan neprijateljstva  duha protiv onih koji drže Zapovijedi Božje i Vjeru Isusovu?

Oglasi

Svjedočanstvo – Papa Franjo i Sv. Josip

PAPA FRANJO I SV. JOSIP

“Htio bih vam reći nešto vrlo osobno. Jako volim sv. Josipa jer je on čovjek tišine i snage. Na svome stolu imam kip sv. Josipa kako spava. Premda spava, on brine Crkvu. Da! Znamo da on to može, pa kada imam problem, nekakvu poteškoću, napišem malu poruku na papirić i stavim je ispod svetog Josipa kako bi on mogao o tome sanjati. Drugim riječima, govorim mu: „Zagovaraj me, moli za rješenje ovoga problema!“

Ustajanje s Isusom i Marijom
Ti dragocjeni trenuci počivanja, odmaranja s Gospodinom u molitvi, trenuci su koje možemo htjeti produžiti. Ali poput sv. Josipa, kada smo čuli Božji glas, moramo se ustati iz drijemanja, moramo ustati i djelovati (usp. Rim 13,11). Vjera nas ne miče iz svijeta, već nas dublje uvodi u njega. Svatko od nas, u stvari, ima posebnu ulogu u pripremanju dolaska Božjeg kraljevstva na naš svijet.”

Papa Franjo na susretu s obiteljima u Manili, 16. siječnja 2015. 

“Znaš, moraš biti strpljiv s tim tesarima: kažu da će za nekoliko tjedana završiti komad namještaja ali to se otegne i na nekoliko mjeseci. Ali oni rade svoj  posao i to dobro! Samo trebate biti strpljivi … “ Papa Franjo

Ispod kipa spavajućeg Josipa, Papa stavlja molitvene nakane, tako da kip sve više raste ;)))

Latinski američki biskup, koji je posjetio Papu, fotografirao je kip spavačkog sveca Josipa.

(DAKLE NISMO JEDINI 😉 ♥

Čak i prije nego što je papa Franjo ovo javnoizrekao , njegova je predanost sv. Josipu i navika  povjeravanja sv. Josipu, u obliku molitvi, problema, namjera, zahtjeva za milostima , već je bila poznata.

Drveni kip sv. Josipa, koji se nalazi u sobi sv. Franje u kući sv. Marte, dug je oko četrdeset centimetara i prikazuje sveca odjevenog u zlatno obrubljene tamnozelene i crvene haljine tipične za latinsku Ameriku. Josip leži i spava, položaj iz Evanđelja: Josip u snu  dobiva poruke s neba o Mariji i koje ime koje dijete treba uzeti, u snu je upozoren i  na opasnost  Heroda, prije bijega u Egipat.

Kip sv Josipa koji jePapa  imao u Argentini

 

 

 

 

Marija

 

Dijete koje je POBIJEDILO smrt.

Šokirani liječnici. Dijete koje je POBIJEDILO  smrt. 10 dana nakon pobačaja čuju OTKUCAJE SRCA!

Za parove koji se vole, dijete je uvijek dar. Gotovo svatko želi imati dijete, ali ponekad trudnoća ne ide kako treba. Često se mogu pojaviti komplikacije u vrijeme trudnoće ili spontani pobačaja, kao što je to u ovom slučaju

Michelle je bila vrlo sretna pored svoga supruga. Živjeli su u Newbridgeu, Irska, i bili su ponosni roditelji dvoje djece. Oboje su željeli povećati obitelj i ponovno je zatrudnjela.

Međutim, u šestom tjednu trudnoće, Michelle je počela osjećati oštru bol prije odlaska na posao. Odjednom je shvatila da su joj hlače pune krvi i ona je trčala u bolnicu sa svojim mužem. Primljena je i primila najgore vijesti. Nastavi čitati

SVJEDOČANSTVO – IZ PREDVORJA PAKLA PREMA……

IZ PREDVORJA PAKLA PREMA…… ( Uz pomoć 15 molitvi svete Brigite Švedske).

Svjedočanstvo 1.
Prije nekih 28 godina počela sam se družiti sa 4 cure iz ulice s kojima se nikada prije nisam družila. Ubrzo sam shvatila da su one moderne vještice. Imale su sve osim kristalne kugle. Stoljetni kalendar, rašlje. Jedna od njih, samo godinu dana starija od mene, gatala je profesionalno iz karata i kave. Tu su još bile sanjarice, a nisam znala da su i duhove dozivale. Ispočetka nisam u to vjerovala, ali kad mi je ova što gata pogodila i moje misli ja sam postala toliko na to navezana da sam svaki dan tražila da mi gata. Jedna moja prijateljica i ja bile smo najviše ugrožene. Događalo se da bi poslije gatanja počele u isti glas plakati i nismo se zaustavljale.Uskoro su nam se javili i strahovi pogotovo od života, od ljudi, od izlaženja iz kuće. Moja prijateljica nije sama smjela otići u centar. Umišljala je da je najružnija na svijetu, a tako se i meni događalo. Onda je jednog dana moja prijateljica rekla da ima neke molitve koje se mole godinu dana i pročitala mi obećanja.
Pošto sam ja bila toliko na ovoj drugoj strani da sam vjerovala u sve drugo osim Boga odbila sam je. Uskoro je ona izašla iz tih okultnih praksi u kojima je bila daleko više od mene bez ikakvih posljedica. Život joj se naočigled mijenjao. Sada kada pogledam njen život vidim samo ruže. Naravno tu je bilo i trnja, ali ne toliko koliko u drugim životima. Udala se bez nekih posebnih problema. U obitelji su joj svi živi i zdravi. Kad se nađem u njihovoj obitelji osjećam poseban blagoslov u njihovom međusobnom odnosu. Blagoslovljeni su sa četvero prekrasne djece, međusobnim slaganjem što je najveće blago. Obadvoje imaju posao i materijalno bogatstvo na čemu im mnogi zavide. Svakog ljeta uspiju otići na more, posjetiti braću u Njemačkoj i rodbinu u Hercegovini. Moja prijateljica se ne moli jer nema vremena, ali i sama kaže da njena svekrva zato sve za njih izmoli. Ta žena živi sama i moli čitav dan, a njima sve cvijeta. Zar to nije divno… Jedni siju drugi žanju.
Najbolje od svega ja nisam njoj nimalo zavidna jer vidim da sve primaju od Boga. Često znam zahvaliti Bogu što je tako velik u njihovim životima, a tada u sebi osjećam nadu i ljubav. Sa tako malo je postigla tako puno. Nastavi čitati

Horor “stečenog prava”

Horor “stečenog prava”

Obitelj na dlanu; SUB, 18. STUDENI 2017. 12:15(KTA)

Piše: Danijela Blažeka

Postoji jedan film koji sam gledala jako, jako davno, možda još u osnovnoj školi, a čija je jedna scena bila toliko strašna da je se do dana današnjeg svako malo sjetim i s kojom se nijedna scena iz bilo kojeg filma horora ne može usporediti. Riječ je o filmu Sofijin izbor.Radnja filma odvija se za vrijeme II. svjetskog rata i neposredno nakon njega. U toj sceni koju ne mogu zaboraviti, mlada žena, Židovka, nađe se s dvoje djece, sinom od 12 do13 godina i kćeri od 9 do 10, na ulazu u koncentracijski logor. Nakon svih strahota uhićenja i transportiranja vlakom u neljudskim uvjetima, suočava se s užasom većim od svih drugih zajedno: Jedan od logorskih čuvara, nacist, stavlja je pred izbor – može sa sobom povesti u logorski dio (i možda život) samo jedno od svoje djece, drugo ide s onima koje će odmah usmrtiti! Ako ne izabere sama, on će u smrt odvesti oboje djece! Snaga te scene jeziva je, strašna! U toj nemogućoj situaciji, žena u očaju izabire sina i potom gleda kako djevojčicu koja se očajnički okreće prema njoj i zaziva je odvode na njezinu kalvariju i golgotu koja će neminovno uslijediti. Godinama kasnije, vidimo da su majka i sin preživjeli logor. No oboje su uistinu u njemu, u onoj jednoj jedinoj sceni, u onom jednom jedinom trenutku odluke… umrli. Nastavi čitati

STOP POGANIZACIJI

stopSTOP POGANIZACIJI
..jedno stravično svjedočanstvo žene(nije za one slabijeg želuca) koja je prisustvovala sotonističkom ritualu žrtvovanja djeteta na Noć vještica:
“Ta žena u crnoj odori je istupila sa malom bebom.Isprva nisam shvatila da je riječ o pravoj bebi. Postavila je bebu na oltar.Beba je disala,ali nije plakala. A onda je prvosvećenik uzeo Athame, odnosno ceremonijalni bodež ili kamu i jednostavno prerezao bebi vrat i sakupio njenu krv u kalež. Nastavi čitati

Svjedočanstvo – Mladić se probudio iz kome

Hvaljen Isus i Marija. Zahvalila bi svima koji su molili, mladić se jutros probudio iz kome. Bogu hvala i slava!

Molitvena nakana bila je 14. 10. 2017. Hvaljen Isus i Marija. Molila bih Vas da se pomolite za jednog mladića koji je jučer teško stradao u prometnoj nesreći. U komi je. Hvala! Molim anonimno.

Svjedočanstva & Vjera (15.10.2017. 4:25)
Moliti ćemo . Mir i božji blagoslov, BVB ✞

Svjedočanstvo

Obitelj se nadala čudu, i čudo se desilo -…….

Hvala vam puno na molitvi, misi i odvojenom vremenu za moju nakanu. Osoba za koju smo molili se probudila iz kome. Jos joj predstoji velika borba ali uzdamo se i dalje u Boga.

Molitvena nakana bila je 17. RUJNA 2017 u  9:59h

Postovani i dragi ljudi. Hitni potrebna molitva za mladog oca i supruga u komi. Lijecnici mu ne daju nikakve sanse ali cijela obitelj se nada cudu…

Nije bilo on- line molitve,nego je admin svecenik prikazao osobu na sv misi isti dan u 11 h.

0410 Franjino svjedočanstvo

Franjino svjedočanstvo

Isus je pronašao i pozvao Mateja da pođe za njim. Je li on zaslužio svojim životom? Vjerojatno ne!? Na njega su gledali kao izdajicu svoga naroda jer je radio za Rimljane ikao onoga koji je iznuđivao novac od naroda. U očima Židova on je bio veliki grešnik.
Pismoznanci i farizeji bili su šokirani kad su vidjeli da se Isus nalazi u njegovoj kući. Čudili su se i pitali kako Isus može biti s carinicima i grešnicima?! To je ljudsko razmišljanje i ljudski pogled na čovjeka i njegov život. Isus. „Nisam došao suditi nego spasiti!“
Franjo je ne samo učio nego i naučio Isusovu lekciju. Iz života sv. Franje:
Jednog su dana tri razbojnika došla moliti za hranu u Monte Casale gdje su braća sv. Franje živjela. Gvardijan braće znao je da su to bili zli ljudi i nije im dao ući unutra. Štoviše, on ih je izgrdio zbog zločina koja čine i nije mogao zamisliti kako se usude biti tako drski da traže hranu koja pripada Božjim slugama! Kad se Franjo vratio s torbom kruha i vrčem vina što je isprosio, bio je vrlo tužan kad je čuo što se dogodilo.
Franjo je vrlo dobro poznavao ljude. Znao je da se uzaludno propovijeda gladnom želucu, a znao je i to da Rim nije sagrađen u jednom danu. Ovaj je događaj bio trenutak u kojem se mogu doslovno primjeniti riječi Evanđelja: „Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu ćete plaću imati? Ne čine li to i carinici? Činite dobro ne nadajući se ničemu i bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i nezahvalnima i zlima.“
Stoga Franjo reče gvardijanu: „Grešnici će se vratiti Bogu svetom krotkošću, a ne grubim vrijeđanjem. Zbog toga Isus Krist, čije smo evanđelje obećali opsluživati, kaže da zdravi nisu potrebni liječnika nego bolesni i da on nije došao radi pravednih nego radi zlih (grešnih).“
Franjo je tada zapovjedio gvardijanu da pronađe razbojnike i ponudi im kruh i vino što je on upravo isprosio. Kad ih pronađe, neka klekne pred njih i traži oproštenje za svoju grubost. Osim toga, neka ih moli da mu obećaju kako više neće činiti zlo zbog Franje i straha Božjega. Ako to obećaju, Franjo će se pobrinuti za sve njihove potrebe.
Gvardijan je učinio kako mu je Franjo zapovjedio. Nakon što su se najeli i poslušali ponizne riječi gvardijana, razbojnici su počeli shvaćati kako su bili zli, iako nisu imali grižnju savjesti do tog trenutka.
Razbojnici su odlučili vratiti k Franji s nakanom da vide mogu li se nadati Božjem milosrđu iako su bili krivi zbog velikih zločina. Franjo ih je ljubazno pozdravio i uvjerio da su Božja dobrota i milosrđe beskrajni. Kao rezultat Franjine brige i dobrote, razbojnici su se pridružili manjoj braći.
Čini se da je Franjo bio sposoban objasniti tko je Bog. Mnogim ljudima je drago čuti o Božjoj ljubavi, milosrđu i dobroti. Ali to njima može značiti da je Bog slab i da se oni mogu lako izvući sa svojim grijesima. Bog je kao djed ili roditelj odraslih koji nam dopušta učiniti što želimo sve dok ne štetimo drugima. Takvi ljudi zaborave da Bog također zahtjeva kajanje i obraćenje.
Drugima se opet sviđa slušati o veličanstvu i snazi Božjoj što za njih znači da je Bog daleko. Njima je dovljno vršiti zapovijedi ako žele imati dobar odnos s Bogom. To im stvara ugodan osjećaj iako je činjenica da je njihov odnos prema Bogu vrlo minimalan.
Franjo je vrlo dobro shvatio ljubav, dobrotu i milosrđe Božje jer je i sâm to bio doživio. Bog želi kajanje svakog grešnika i Franjo je sigurno bio jedan od najsnažnijih posrednika. Budimo i mi, svojim životom i riječima, oni koji će služiti kao posrednici između Boga i grešnika, a ne oni koji će ih osuđivati i ne dopuštati im da nam se približe.

 

0709 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA

 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA
Nakon smrti mučenika proširio se glas o njima. Prvi koji je napisao izvještaj bio je ravnatelj stolne crkve ostrogonske Aleksandar Dobokai. Uskoro su i drugi događaji potvrdili ispravnost njihove odluke za mučeničku smrt. Prisegom je potvrđeno u istrazi da se u sobama u kojima su sveci mučeni čulo pjevanje i vidjelo svjetlo. Sakristan kraljevske kapele Eperrjessy izjavio je da je poslije smrti mučenika vidio u kapelici upaljene svijeće i jednog od mučenika kako služi sv. misu. Elizabeta Gadoczy, supruga ključara kraljevske palače, posvjedočila je da joj je suprug pričao kako se mrlje na zidu i na podu od krvi mučenika nisu dale nikako oprati, niti prebojati. U vrijeme kada su mučenici prenešeni u Also – Sebes veliki broj ljudi se vratio katoličkoj vjeri.
Kada je prestalo hodočašćenje na grob mučenika, čuda nisu prestala. Tako je grofica Forgach izjavila 1628. g., prigodom istraživanja o životu i smrti mučenika, da je ona zagovorom svetih mučenika ozdravila od teške bolesti srca. Jedna pak pobožna gospa nije mogla u braku imati sinove te se zagovorila mučenicima nakon čega je rodila tri sina davši im imena: Marko, Stjepan, Melkior. Kada su 1784. g. otvorili grob u njemu su pronašli spis o smrti i čudima svetaca. Taj spis se nije sačuvao, ali se sačuvao prijepis kojeg je napravio Antonije Buzna, skrbnik samostana sv. Klare. Evo nekoliko čudesnih dogadaja iz tog rukopisa. Redovnica u samostanu sv. Klare, Teogonija, je vidjela 1634. g. kako kraj prozora stoji u najvećam sjaju svećenik u sredini, a sa svake strane jedan isusovac. Istodobno je čula pjevanje.
Godine 1636. rodila se Sofija Partinger sa iskrivljenim nogama. Usprkos svojoj mani ona je primljena u redovnice sv. Klare. No s godinama njoj je bivalo sve teže dok napokon nije pala u postelju. Kada su donijeli posmrtne ostatke mučenika, ona je odlučila da se njima zagovori. Uz pomoć drugih sestara došla je do lijesa i počela se moliti. Vrlo brzo je osjetila moć u nogama. Nakon nekoliko dana ona je posve ozdravila i čak joj je nestala mana s kojom se rodila. Ovo je svojom prisegom potvrdila i sestra Ana Czopi predstojnica samostana i 12 drugih redovnica.
Također je redovnica Terezija Bihary imala dvije teške rane na nogama. Ona je obavila trodnevnu pobožnost na grobu mučenika moleći krunicu. Nakon tri dana ona je posve ozdravila. Pelagiji Szentgally stegnuše se ruke od vlage i nikakvi lijekovi joj nisu pomagali. Ona se molitvom obratila mučenicima, a još je natrla bolesne ruke komadićem moći od kostiju svetaca. Ozdravila je vrlo brzo.
Godine 1658. na čudesan način ozdravila je sestra Praxeda koja je bolovala od kostobolje. Ozdravljenju je bila nazočna sestra Virginija koja ju je i dovela do lijesa mučenika. Sestra Doroteja je pak imala teške bolove u crijevima; došavši do groba mučenika je ozdravila.
Redovnice Jakoba i Viktorija išle su kraj sakristije gdje je bio lijes sa moćima svetih mučenika. Ugledale su veliko svjetlo, a zatim su čule kako netko propovijeda. Uskoro su začule huku vjetra i vrata na lijesu su se otvorila, iako su ključem bila zaključana. Uskoro se grob zatvorio. Jedne noći vidjelo se kako iz groba izlazi svijetla zraka i ide prema sobi sesre Leonore Appony. Druge dvije sestre su ovaj dogadaj promatrale oko 15 minuta.
Jednom zgodom udoše u samostan sv. Klare razbojnici s namjerom da ga pokradu. Tada su začuli strašnu buku i preplašivši se oni pobjegoše. To su sami razbojnici izjavili na sudu. Godine 1689. sestra Judita Magdalena nije gotovo više mogla disati od prehlade. Ona zapali kod groba mučenika samo jednu svijeću i odmah ozdravi.
Gotovo stoljeće i pol nemamo više nikavih vijesti o novim događajima. Tek kada se povela 1863. g. istraga o životu svetaca, gospođa Klara Reisch je ispričala za čudesno ozdravljenje svoje kćeri. Naime njezina kćer je bolovala od vodene bolesti. Doktor ju je uzaludno liječio nekoliko tjedana, a onda odustao. Žalosna majka se je obratila sestrama Uršulinkama, one su stale moliti zagovor svetaca. Mlada djevojka je za jedan dan ozdravila.
Ivan Thinag izjavio je da je njegova kćer Franciska imala dugo vremena grčeve, a liječio ju je dr. Schmid. Kad lijekovi nisu koristili njegova supruga Ljudevita odlučila je zagovoriti kćer sv. mučenicima. Njegova supruga pošla je na njihov grob gdje je molila za svoju kćerku, ili da ozdravi, ili da joj Gospodin pošalje smrt. Za nekoliko tjedana bolesnica je posve ozdravila.
Časna majka Florijana Boehen, redovnica u samostanu Uršulinki dala je ovakvo svjedočenje 1863. g.: “Sestra Ksaverija bacala je krv, a jedne noći je uhvate teški grčevi. Doktori koji su došli izjavili su da će za jedan sat umrijeti. Na to sam sama potrčala do groba i molila se te rekoh: “Ako mi uslišate molbu dajte mi znak.” U isti čas je začula u lijesu prasak. Kad sam se vratila bolesnici bilo joj je bolje. lako je pobolijevala još pet šest tjedana, nije umrla.”
Ista sestra Ksaverija ispričala je da je, prije nego što je trebala položiti zavjete, trpjela od groznice i bacanja krvi. Doktor Kadeczky, koji ju je liječio, rekao joj je da je neizlječiva. Galavarica samostana joj je saopćila da tako bolesna ne može položiti zavjete. Sestra Ksaverija se je stala moliti mučenicima i to doslovce ovako:
“Vi mi morate sad pomoći, da položim zavjete, a poslije činite štogod hoćete.”
Još isti tjedan joj je bilo bolje i ozdravila je. Nakon dva mjeseca sazvano je vijeće koje joj dopustilo položiti zavjete. Godine 1852. sestra Ksaverija opet je oboljela i liječnici su dali dijagnozu – rak na želucu. No ona se oporavila bez ikakvih lijekova, što su potvrdili i sami liječnici.
Redovnicu Rozaliju udarila je kap i činilo se da je skoro mrtva. Napokon se malo pridigla i odmah je na štakama otišla do groba mučenika te se tamo stala moliti. Nakon molitve sestra koja ju je dopratila pruži joj štake medutim one joj više nisu bile potrebne. Sama se pridigla i otišla do svoje sobe. Još četiri godine, sve do svoje smrti, hodala je bez štaka.
Svakako je zanimljiv slučaj što ga je ispripovijedao liječnik Nadeniesk o bolesti svojeg sina.
“Mom sinu Adalbertu bilo je 11 godina 1859. Prehladivši se negdje poslije Uskrsa dobio je upalu mozgovnih opna. Ja sam kao liječnik, a i drugovi moji, koji nepozvani dodoše, ustanovismo, da je bolest veoma opasna. Premda je moj sin i propisane lijekove uzimao, bolest je već prvi dan tako krenula na zlo, da sam se pobrinuo, da primi sakramente umirućih. Do sedmog dana bolest je svakim danom bila teža. Sedmoga pak dana nastupi kriza i bolesniku bude nešto bolje, no ipak mogu reći, da je stanje bolesnikovo bilo vrlo pogibeljno, tako te mi je liječnik Hubert rekao: “Prijatelju, ti ćeš po svojoj prilici izgubiti sina.” Moja supruga, kako kasnije doznah, poručila je u samostan uršulinki, gdje je bio grob blaženih mučenika, i zamotila da se ondje moli za bolesnog mi sina. Sedmi dan svi znaci, koji pokazivahu smrtnu pogibao, iščeznuše, te se moglo skoro ozdravljenje očekivati. Majka se zavjetovala da će sina, ako ozdravi, odvesti na proštenište Marije Zellske, pa pošto je ona bila spriječena, ja sam ispunih taj zavjet.”

Nastavi čitati