2309 Svjedočanstvo

Padre Pio 3Po zagovoru i molitvi sv. Pija Bog je uskrisio mrtvo dijete i ozdravio od teške bolesti 1959. 

Jedna je majka iz Italije imala na smrt bolesno dijete od deset mjeseci. Po mišljenju liječnika dijete nikako nije moglo preživjeti. Ispaćena majka odluči učiniti ono posljednje kako bi spasila dijete. Ušla je s djetetom u vlak i uputila se u San Giovanni Rotondo zamoliti jednoga svetog svećenika, oca Pija, za pomoć. Ta majčina odluka pretpostavljala je veliko pouzdanje u molitvu toga velikog čudotvorca. Tijekom duge i naporne vožnje dijete je umrlo. Tada je majka učinila nešto nezamislivo. Umjesto da na sljedećoj stanici iziđe i sljedećim vlakom krene natrag kući, ona je umotala mrtvo dojenče u nekoliko krpa i stavila ga u putnički kovčeg. Tako je stigla do San Giovanni Rotonda. Nastavi čitati

Oglasi

0709 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA

 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA
Nakon smrti mučenika proširio se glas o njima. Prvi koji je napisao izvještaj bio je ravnatelj stolne crkve ostrogonske Aleksandar Dobokai. Uskoro su i drugi događaji potvrdili ispravnost njihove odluke za mučeničku smrt. Prisegom je potvrđeno u istrazi da se u sobama u kojima su sveci mučeni čulo pjevanje i vidjelo svjetlo. Sakristan kraljevske kapele Eperrjessy izjavio je da je poslije smrti mučenika vidio u kapelici upaljene svijeće i jednog od mučenika kako služi sv. misu. Elizabeta Gadoczy, supruga ključara kraljevske palače, posvjedočila je da joj je suprug pričao kako se mrlje na zidu i na podu od krvi mučenika nisu dale nikako oprati, niti prebojati. U vrijeme kada su mučenici prenešeni u Also – Sebes veliki broj ljudi se vratio katoličkoj vjeri.
Kada je prestalo hodočašćenje na grob mučenika, čuda nisu prestala. Tako je grofica Forgach izjavila 1628. g., prigodom istraživanja o životu i smrti mučenika, da je ona zagovorom svetih mučenika ozdravila od teške bolesti srca. Jedna pak pobožna gospa nije mogla u braku imati sinove te se zagovorila mučenicima nakon čega je rodila tri sina davši im imena: Marko, Stjepan, Melkior. Kada su 1784. g. otvorili grob u njemu su pronašli spis o smrti i čudima svetaca. Taj spis se nije sačuvao, ali se sačuvao prijepis kojeg je napravio Antonije Buzna, skrbnik samostana sv. Klare. Evo nekoliko čudesnih dogadaja iz tog rukopisa. Redovnica u samostanu sv. Klare, Teogonija, je vidjela 1634. g. kako kraj prozora stoji u najvećam sjaju svećenik u sredini, a sa svake strane jedan isusovac. Istodobno je čula pjevanje.
Godine 1636. rodila se Sofija Partinger sa iskrivljenim nogama. Usprkos svojoj mani ona je primljena u redovnice sv. Klare. No s godinama njoj je bivalo sve teže dok napokon nije pala u postelju. Kada su donijeli posmrtne ostatke mučenika, ona je odlučila da se njima zagovori. Uz pomoć drugih sestara došla je do lijesa i počela se moliti. Vrlo brzo je osjetila moć u nogama. Nakon nekoliko dana ona je posve ozdravila i čak joj je nestala mana s kojom se rodila. Ovo je svojom prisegom potvrdila i sestra Ana Czopi predstojnica samostana i 12 drugih redovnica.
Također je redovnica Terezija Bihary imala dvije teške rane na nogama. Ona je obavila trodnevnu pobožnost na grobu mučenika moleći krunicu. Nakon tri dana ona je posve ozdravila. Pelagiji Szentgally stegnuše se ruke od vlage i nikakvi lijekovi joj nisu pomagali. Ona se molitvom obratila mučenicima, a još je natrla bolesne ruke komadićem moći od kostiju svetaca. Ozdravila je vrlo brzo.
Godine 1658. na čudesan način ozdravila je sestra Praxeda koja je bolovala od kostobolje. Ozdravljenju je bila nazočna sestra Virginija koja ju je i dovela do lijesa mučenika. Sestra Doroteja je pak imala teške bolove u crijevima; došavši do groba mučenika je ozdravila.
Redovnice Jakoba i Viktorija išle su kraj sakristije gdje je bio lijes sa moćima svetih mučenika. Ugledale su veliko svjetlo, a zatim su čule kako netko propovijeda. Uskoro su začule huku vjetra i vrata na lijesu su se otvorila, iako su ključem bila zaključana. Uskoro se grob zatvorio. Jedne noći vidjelo se kako iz groba izlazi svijetla zraka i ide prema sobi sesre Leonore Appony. Druge dvije sestre su ovaj dogadaj promatrale oko 15 minuta.
Jednom zgodom udoše u samostan sv. Klare razbojnici s namjerom da ga pokradu. Tada su začuli strašnu buku i preplašivši se oni pobjegoše. To su sami razbojnici izjavili na sudu. Godine 1689. sestra Judita Magdalena nije gotovo više mogla disati od prehlade. Ona zapali kod groba mučenika samo jednu svijeću i odmah ozdravi.
Gotovo stoljeće i pol nemamo više nikavih vijesti o novim događajima. Tek kada se povela 1863. g. istraga o životu svetaca, gospođa Klara Reisch je ispričala za čudesno ozdravljenje svoje kćeri. Naime njezina kćer je bolovala od vodene bolesti. Doktor ju je uzaludno liječio nekoliko tjedana, a onda odustao. Žalosna majka se je obratila sestrama Uršulinkama, one su stale moliti zagovor svetaca. Mlada djevojka je za jedan dan ozdravila.
Ivan Thinag izjavio je da je njegova kćer Franciska imala dugo vremena grčeve, a liječio ju je dr. Schmid. Kad lijekovi nisu koristili njegova supruga Ljudevita odlučila je zagovoriti kćer sv. mučenicima. Njegova supruga pošla je na njihov grob gdje je molila za svoju kćerku, ili da ozdravi, ili da joj Gospodin pošalje smrt. Za nekoliko tjedana bolesnica je posve ozdravila.
Časna majka Florijana Boehen, redovnica u samostanu Uršulinki dala je ovakvo svjedočenje 1863. g.: “Sestra Ksaverija bacala je krv, a jedne noći je uhvate teški grčevi. Doktori koji su došli izjavili su da će za jedan sat umrijeti. Na to sam sama potrčala do groba i molila se te rekoh: “Ako mi uslišate molbu dajte mi znak.” U isti čas je začula u lijesu prasak. Kad sam se vratila bolesnici bilo joj je bolje. lako je pobolijevala još pet šest tjedana, nije umrla.”
Ista sestra Ksaverija ispričala je da je, prije nego što je trebala položiti zavjete, trpjela od groznice i bacanja krvi. Doktor Kadeczky, koji ju je liječio, rekao joj je da je neizlječiva. Galavarica samostana joj je saopćila da tako bolesna ne može položiti zavjete. Sestra Ksaverija se je stala moliti mučenicima i to doslovce ovako:
“Vi mi morate sad pomoći, da položim zavjete, a poslije činite štogod hoćete.”
Još isti tjedan joj je bilo bolje i ozdravila je. Nakon dva mjeseca sazvano je vijeće koje joj dopustilo položiti zavjete. Godine 1852. sestra Ksaverija opet je oboljela i liječnici su dali dijagnozu – rak na želucu. No ona se oporavila bez ikakvih lijekova, što su potvrdili i sami liječnici.
Redovnicu Rozaliju udarila je kap i činilo se da je skoro mrtva. Napokon se malo pridigla i odmah je na štakama otišla do groba mučenika te se tamo stala moliti. Nakon molitve sestra koja ju je dopratila pruži joj štake medutim one joj više nisu bile potrebne. Sama se pridigla i otišla do svoje sobe. Još četiri godine, sve do svoje smrti, hodala je bez štaka.
Svakako je zanimljiv slučaj što ga je ispripovijedao liječnik Nadeniesk o bolesti svojeg sina.
“Mom sinu Adalbertu bilo je 11 godina 1859. Prehladivši se negdje poslije Uskrsa dobio je upalu mozgovnih opna. Ja sam kao liječnik, a i drugovi moji, koji nepozvani dodoše, ustanovismo, da je bolest veoma opasna. Premda je moj sin i propisane lijekove uzimao, bolest je već prvi dan tako krenula na zlo, da sam se pobrinuo, da primi sakramente umirućih. Do sedmog dana bolest je svakim danom bila teža. Sedmoga pak dana nastupi kriza i bolesniku bude nešto bolje, no ipak mogu reći, da je stanje bolesnikovo bilo vrlo pogibeljno, tako te mi je liječnik Hubert rekao: “Prijatelju, ti ćeš po svojoj prilici izgubiti sina.” Moja supruga, kako kasnije doznah, poručila je u samostan uršulinki, gdje je bio grob blaženih mučenika, i zamotila da se ondje moli za bolesnog mi sina. Sedmi dan svi znaci, koji pokazivahu smrtnu pogibao, iščeznuše, te se moglo skoro ozdravljenje očekivati. Majka se zavjetovala da će sina, ako ozdravi, odvesti na proštenište Marije Zellske, pa pošto je ona bila spriječena, ja sam ispunih taj zavjet.”

Nastavi čitati

2908 – MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA – Svjedočanstvo

MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA, Spomendan

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati

SV. LOVRO – Svjedočanstvo

SV. LOVROLegenda kaže da je sv. Lovro, mučenik kojeg danas slavimo, nalazeći se na užarenom mučilu dobacio: “Ova je strana gotova, okrenite me!” Sv. Lovro zaštitnik je Rima, Rotterdama, Kanade, Šri Lanke, kuhara, pekara, komičara, mesara, vatrogasaca, knjižničara, kožara, siromaha, studenata, učenika itd.
Želimo svima sretan imendan.

Sestra Žarka Ivasić – mučenica svoga zvanja

Sestra Žarka Ivasić – mučenica svoga zvanja

„Nisam kriva, znam da nisam kriva… Ako treba umrijeti, spremna sam i umrijeti“. Ove riječi sestre Žarke Ivasić gotovo su jedine ostale zapisane kao one koje je izgovorila suočivši se s pozivom Isusa Krista na najveću i najsvečaniju žrtvu ljubavi: polaganje života za svakog čovjeka, i prijatelja i neprijatelja.

Sestra Žarka, krsnim imenom Julijana, rođena je 18. studenog 1908. godine u Krašiću, gdje živi sve do godine 1931., kad odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagrebu. Rast Julijanine vjere i odabir redovničkog zvanja imali su čvrst temelj u svjedočkoj vjeri njezinih roditelja, obitelji i župe. Tako Julijana u svom odabiru slijedi primjer svoje starije sestre Terezije (s. Hildeberte) i mnogih djevojaka iz svog mjesta. Ulaskom u novicijat 1932. godine dobiva redovničko ime Žarka. Godine 1936. polaže doživotne zavjete. Nastavi čitati

Sveti Antun i veliko čudo spajanja odrezane noge. Svetac čuda!

Čovjek iz Padove, po imenu Leonardo, priznao je Anti  da je u navali bijesa udario majku. Ante mu sa žaljenjem reče:

„Noga onoga koji udara svoju vlastitu majku, zaslužuje biti odsječena.“

Leonardo je otrčao do kuće i odsjekao si nogu. Vijest se proširila odmah po cijelom gradu, čak je stigla do Ante. Kada je saznao za to, sveti Antun je uzeo odsječenu nogu od mladića i čudesno ju spojio s tijelom., čineći znak križa.

I ovdje se događa izvanredno čudo: noga ostaje pričvršćena za nogu, tako da čovjek ustane, počinje hodati i sretno skakati, hvaleći Boga i zahvaljujući Anti.

Izvor http://www.santantonio.org

Čudotvorno raspelo Sv. Vida

Čudotvorno raspelo Sv. Vida 1Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve Sv. Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, Nastavi čitati

Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus

Sveti Antun Padovanski

Sveti Antun Padovanski

Djetešce se javi sv. Antunu i reče, da je Isus

Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Antun od Boga vanrednim načinom. Jednoga dana propovijedaše u Camposampieru. Onda ga k sebi pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno razmatrati i znanošću se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi. Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Antuna kroz prozor i vidje ga, Nastavi čitati

Sv. Antun Padovanski – čudotvorac za života

Sv. Antun Padovanski – čudotvorac za života

Razna čudesa

Domenico Beccafumi: Sv. Antun i čudo s magarcom, koji se poklonio hostiji.

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor. Sv. Antun proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž.Ona ode na gornji kat na prozor i tu je čula propovijed posve jasno, iako je sv. Antun propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.

Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed sv. Antuna i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete kao dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi, gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete o sigurne smrti.

Opet druga gospođa vrativši se s propovijedi svečeve nađe u kolijevki mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Antun reče joj gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: Idi, sin tvoj živi. I doista nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim prijateljima igra.

Iza jedne propovijedi sv. Antun tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Antunu, da se ispovijedi, ali ne može od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Antun pod vedrim nebom, kad se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap. Nastavi čitati

NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE) – Propovijed (C)

Dj 2.14-41

NEDJELJA DUHOVA (PEDESETNICE)
Svetkovina

PROPOVIJED (C)

Petrov govor
A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:
»U posljednje dane, govori Bog:
Izlit ću Duha svoga na svako tijelo
i proricat će vaši sinovi i kćeri,
vaši će mladići gledati viđenja,
a starci vaši sne sanjati. Nastavi čitati