0709 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA

 ČUDA SVETOGA MARKA KRIŽEVČANINA
Nakon smrti mučenika proširio se glas o njima. Prvi koji je napisao izvještaj bio je ravnatelj stolne crkve ostrogonske Aleksandar Dobokai. Uskoro su i drugi događaji potvrdili ispravnost njihove odluke za mučeničku smrt. Prisegom je potvrđeno u istrazi da se u sobama u kojima su sveci mučeni čulo pjevanje i vidjelo svjetlo. Sakristan kraljevske kapele Eperrjessy izjavio je da je poslije smrti mučenika vidio u kapelici upaljene svijeće i jednog od mučenika kako služi sv. misu. Elizabeta Gadoczy, supruga ključara kraljevske palače, posvjedočila je da joj je suprug pričao kako se mrlje na zidu i na podu od krvi mučenika nisu dale nikako oprati, niti prebojati. U vrijeme kada su mučenici prenešeni u Also – Sebes veliki broj ljudi se vratio katoličkoj vjeri.
Kada je prestalo hodočašćenje na grob mučenika, čuda nisu prestala. Tako je grofica Forgach izjavila 1628. g., prigodom istraživanja o životu i smrti mučenika, da je ona zagovorom svetih mučenika ozdravila od teške bolesti srca. Jedna pak pobožna gospa nije mogla u braku imati sinove te se zagovorila mučenicima nakon čega je rodila tri sina davši im imena: Marko, Stjepan, Melkior. Kada su 1784. g. otvorili grob u njemu su pronašli spis o smrti i čudima svetaca. Taj spis se nije sačuvao, ali se sačuvao prijepis kojeg je napravio Antonije Buzna, skrbnik samostana sv. Klare. Evo nekoliko čudesnih dogadaja iz tog rukopisa. Redovnica u samostanu sv. Klare, Teogonija, je vidjela 1634. g. kako kraj prozora stoji u najvećam sjaju svećenik u sredini, a sa svake strane jedan isusovac. Istodobno je čula pjevanje.
Godine 1636. rodila se Sofija Partinger sa iskrivljenim nogama. Usprkos svojoj mani ona je primljena u redovnice sv. Klare. No s godinama njoj je bivalo sve teže dok napokon nije pala u postelju. Kada su donijeli posmrtne ostatke mučenika, ona je odlučila da se njima zagovori. Uz pomoć drugih sestara došla je do lijesa i počela se moliti. Vrlo brzo je osjetila moć u nogama. Nakon nekoliko dana ona je posve ozdravila i čak joj je nestala mana s kojom se rodila. Ovo je svojom prisegom potvrdila i sestra Ana Czopi predstojnica samostana i 12 drugih redovnica.
Također je redovnica Terezija Bihary imala dvije teške rane na nogama. Ona je obavila trodnevnu pobožnost na grobu mučenika moleći krunicu. Nakon tri dana ona je posve ozdravila. Pelagiji Szentgally stegnuše se ruke od vlage i nikakvi lijekovi joj nisu pomagali. Ona se molitvom obratila mučenicima, a još je natrla bolesne ruke komadićem moći od kostiju svetaca. Ozdravila je vrlo brzo.
Godine 1658. na čudesan način ozdravila je sestra Praxeda koja je bolovala od kostobolje. Ozdravljenju je bila nazočna sestra Virginija koja ju je i dovela do lijesa mučenika. Sestra Doroteja je pak imala teške bolove u crijevima; došavši do groba mučenika je ozdravila.
Redovnice Jakoba i Viktorija išle su kraj sakristije gdje je bio lijes sa moćima svetih mučenika. Ugledale su veliko svjetlo, a zatim su čule kako netko propovijeda. Uskoro su začule huku vjetra i vrata na lijesu su se otvorila, iako su ključem bila zaključana. Uskoro se grob zatvorio. Jedne noći vidjelo se kako iz groba izlazi svijetla zraka i ide prema sobi sesre Leonore Appony. Druge dvije sestre su ovaj dogadaj promatrale oko 15 minuta.
Jednom zgodom udoše u samostan sv. Klare razbojnici s namjerom da ga pokradu. Tada su začuli strašnu buku i preplašivši se oni pobjegoše. To su sami razbojnici izjavili na sudu. Godine 1689. sestra Judita Magdalena nije gotovo više mogla disati od prehlade. Ona zapali kod groba mučenika samo jednu svijeću i odmah ozdravi.
Gotovo stoljeće i pol nemamo više nikavih vijesti o novim događajima. Tek kada se povela 1863. g. istraga o životu svetaca, gospođa Klara Reisch je ispričala za čudesno ozdravljenje svoje kćeri. Naime njezina kćer je bolovala od vodene bolesti. Doktor ju je uzaludno liječio nekoliko tjedana, a onda odustao. Žalosna majka se je obratila sestrama Uršulinkama, one su stale moliti zagovor svetaca. Mlada djevojka je za jedan dan ozdravila.
Ivan Thinag izjavio je da je njegova kćer Franciska imala dugo vremena grčeve, a liječio ju je dr. Schmid. Kad lijekovi nisu koristili njegova supruga Ljudevita odlučila je zagovoriti kćer sv. mučenicima. Njegova supruga pošla je na njihov grob gdje je molila za svoju kćerku, ili da ozdravi, ili da joj Gospodin pošalje smrt. Za nekoliko tjedana bolesnica je posve ozdravila.
Časna majka Florijana Boehen, redovnica u samostanu Uršulinki dala je ovakvo svjedočenje 1863. g.: “Sestra Ksaverija bacala je krv, a jedne noći je uhvate teški grčevi. Doktori koji su došli izjavili su da će za jedan sat umrijeti. Na to sam sama potrčala do groba i molila se te rekoh: “Ako mi uslišate molbu dajte mi znak.” U isti čas je začula u lijesu prasak. Kad sam se vratila bolesnici bilo joj je bolje. lako je pobolijevala još pet šest tjedana, nije umrla.”
Ista sestra Ksaverija ispričala je da je, prije nego što je trebala položiti zavjete, trpjela od groznice i bacanja krvi. Doktor Kadeczky, koji ju je liječio, rekao joj je da je neizlječiva. Galavarica samostana joj je saopćila da tako bolesna ne može položiti zavjete. Sestra Ksaverija se je stala moliti mučenicima i to doslovce ovako:
“Vi mi morate sad pomoći, da položim zavjete, a poslije činite štogod hoćete.”
Još isti tjedan joj je bilo bolje i ozdravila je. Nakon dva mjeseca sazvano je vijeće koje joj dopustilo položiti zavjete. Godine 1852. sestra Ksaverija opet je oboljela i liječnici su dali dijagnozu – rak na želucu. No ona se oporavila bez ikakvih lijekova, što su potvrdili i sami liječnici.
Redovnicu Rozaliju udarila je kap i činilo se da je skoro mrtva. Napokon se malo pridigla i odmah je na štakama otišla do groba mučenika te se tamo stala moliti. Nakon molitve sestra koja ju je dopratila pruži joj štake medutim one joj više nisu bile potrebne. Sama se pridigla i otišla do svoje sobe. Još četiri godine, sve do svoje smrti, hodala je bez štaka.
Svakako je zanimljiv slučaj što ga je ispripovijedao liječnik Nadeniesk o bolesti svojeg sina.
“Mom sinu Adalbertu bilo je 11 godina 1859. Prehladivši se negdje poslije Uskrsa dobio je upalu mozgovnih opna. Ja sam kao liječnik, a i drugovi moji, koji nepozvani dodoše, ustanovismo, da je bolest veoma opasna. Premda je moj sin i propisane lijekove uzimao, bolest je već prvi dan tako krenula na zlo, da sam se pobrinuo, da primi sakramente umirućih. Do sedmog dana bolest je svakim danom bila teža. Sedmoga pak dana nastupi kriza i bolesniku bude nešto bolje, no ipak mogu reći, da je stanje bolesnikovo bilo vrlo pogibeljno, tako te mi je liječnik Hubert rekao: “Prijatelju, ti ćeš po svojoj prilici izgubiti sina.” Moja supruga, kako kasnije doznah, poručila je u samostan uršulinki, gdje je bio grob blaženih mučenika, i zamotila da se ondje moli za bolesnog mi sina. Sedmi dan svi znaci, koji pokazivahu smrtnu pogibao, iščeznuše, te se moglo skoro ozdravljenje očekivati. Majka se zavjetovala da će sina, ako ozdravi, odvesti na proštenište Marije Zellske, pa pošto je ona bila spriječena, ja sam ispunih taj zavjet.”

Nastavi čitati

Oglasi

2908 MUČENIŠTVO SV. IVANA KRSTITELJA – Svjedočanstvo

Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja

Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista? Nastavi čitati

ČUDO U HRVATA O KOJEM SE MALO GOVORI

ČUDO U HRVATA O KOJEM SE MALO GOVORI Kosti sv. Šime nadnaravno ostale prikovane za Zadar!

PRIČA O ONOME KOJI JE DRŽAO MESIJU

Čudesnu priča o škrinji svetog Šime, zaštitnika Zadra čije su relikvije 40-ih godina talijanske vlasti htjele odnijeti u Italiju, ali po čudu Božjem, doslovno, nisu uspjeli, ispričala nam je danas 81-godišnja Zorka koja se sjeća svjedočanstva majčine prijateljice Marije.

Sveti Šimun Bogoprimac, po kojem, kako veli Miroslav Krleža, pola hrvatskoga naroda i danas nosi svoje ime i prezime, čovjek je iz Lukina evanđelja. Starac Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek iz Jeruzalema, kojemu je Duh Sveti obećao da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju dočekao je u jeruzalemskom hramu Mariju i Josipa, uzeo u naručaj Isusa i u njemu prepoznao Mesiju, a njegovoj majci prorekao kako će joj mač boli probosti dušu. Na današnji dan, 2. veljače slavimo taj veličanstveni događaj. Tijelo ovog sveca nalazi se u Zadru, u crkvi svetog Šime i o njegovom prebivanju u tom gradu postoji čudesno svjedočanstvo. Nastavi čitati

Svjedočanstvo

Drage sestre i braćo u Kristu. Želim svjedočiti koliko je Bog,nas Gospodin milosrdan, kako je njegova snaga nad svim snagama, kako je njegova ljubav nad svim ljubavima. Majka sam tri dječaka. Imam predivnog supruga kojeg volim svim srcem. Kada smo se vjenčali, zahvaljivala sam dragom Bogu. Na našem vjenčanju pozvala sam Isusa da bude u našim životima i u našem domu. Nastavi čitati

SV. LOVRO – Svjedočanstvo

SV. LOVROLegenda kaže da je sv. Lovro, mučenik kojeg danas slavimo, nalazeći se na užarenom mučilu dobacio: “Ova je strana gotova, okrenite me!” Sv. Lovro zaštitnik je Rima, Rotterdama, Kanade, Šri Lanke, kuhara, pekara, komičara, mesara, vatrogasaca, knjižničara, kožara, siromaha, studenata, učenika itd.
Želimo svima sretan imendan.

Svjedočanstvo

Hvaljen Isus i Marija. Javljam se sa svojim svjedočanstvom. U braku sam malo više od dvije ipol godine. Nisam mogla ostati trudna, iako su moji nalazi i od muža uredni. Sjećam se da sam mužu rekla prošle godine u ovo vrijeme, ne treba meni doktor meni treba Božji blagoslov koji ću dobiti od Isusa preko fra Ive Pavića. Da napomenem molila sam mnogo puta devetnice Sv. Riti, Sv. Anti. Išla sam na više zvjeta u razna mjesta, molila u grupi da se molite za mene. I tako sam ove godine odlučila poći u Šurkovac, bilo je mnogo kušnji da odustanem. Došla sam tamo i rekla Bože daj mi vjere da povjerujem da ti možeš učiniti čudo u mom životu. Kad je fra Ivo došao do mene da mi položi ruke, izrekla sam ono što mi je na srcu, čim me dotakao pala sam (počivala u Duhu svetom) u tom padu rekla hvala ti Isuse, samo su mi suze klizile niz lice od sreće. Odmah sam znala da je Isus bio uz mene i učinio čudo u mom životu, nakon 16 dana sam saznala da sam trudna. Pišem ovo kao ohrabrenje svim ženama koje prolaze što sam ja prolazila, ne gubite vjeru Isus je uvijek uz nas. Nadam se da nije sebično da zamolim da se pomolite za mene da rodim živo i zdravo dijete.

Molitvena nakana bila je 07.03.2017

Molim Vas pomolite se za mene i mog supruga da nas nagradi darom koji strpljivo ćekamo

Svjedočanstva & Vjera 11. OŽUJKA 13:30

imajte strpljenja i puno vjere

Sv. Antun Padovanski – čudotvorac za života

Razna čudesa

Domenico Beccafumi: Sv. Antun i čudo s magarcom, koji se poklonio hostiji.

Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Antunu i na njegov zagovor. Sv. Antun proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti. Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Antuna, a to joj nije dozvolio njezin opaki muž. Nastavi čitati

Svjedočanstvo jednog evangelizatora – Kako pobijediti napad sotone?

Kako pobijediti napad sotone?

Dakle, kad te đavao napada, prvo mjesto na koje on udara je tvoj um! Pitanje je: kako se obraniti, i kako pobijediti u toj borbi?

Odgovor nalazimo u 2Kor 10,4-5:

„Oružja za naše ratovanje nisu tjelesna, već božanski jaka za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja (mišljenja) i svaku oholost koja se diže protiv spoznanja Boga i zarobljavamo svaki um (misao) da se pokorava Kristu.“

  1. Ovdje se radi o ratovanju!! Područje naših misli je bojno polje! Ratovanje je prvo u našem umu,prije nego prijeđe na druga područja. Ako pobijediš u ovoj borbi, uživat ćeš pobjedu nad sotonom, koju ti Bog daje, svaki dan svoga života.
  2. Oružja koja su nam dana od Boga za naše ratovanje nisu tjelesna, već božanski jaka – za rušenje utvrda!!

  3. Negativne misli koje sotona ubaci u naš um su njegove utvrde!! Shvati: zle misli su od đavla! Biblija kaže da mi rušimo sotonine utvrde i obaramo njegove zle misli koje proizvode krivo i pogrešno razmišljanje i vode nas u poraz. Nastavi čitati

MOLITVE JEDNOGA VJERNIKA – Kako sam postao svećenik

Kako sam postao svećenik

Jednom su razgovarali dva prijatelja nevjernik i vjernik i da stvar bude bolja nevjernik je po zanimanju znanstvenik a vjernik uopce nema škole, vjernik se pristojno razgovara, bio je smiren sa smiješkom na licu a znanstvenik koji je bio pun znanja i ugledne reputacije u drustvu ponasao kao ludak koji je htio rijecima na silu uvjeriti vjernika kako je u krivu, osim znanja i psihologije koja mu daje verbalnu prednost u komunikaciji sa vjernikom i dobru demagogiju, znanstvenik nikako nije mogao uvjeriti vjernika da je bas on u pravu sto je na to vjernika proglasio glupanom i idiotom koji ne moze ionako shvatiti jer nema znanje koje on ima. Razgovor je zavrsio i svatko je otisao na svoju stranu.

Kako bi svijetu pokazao da je u pravu znanstvenik je napisao knjigu o dokazima kako Bog ne postoji, napisao je kako su vjera, crkva i religije stvorene od judi samo kako bi se sa njima lakse upravljalo, imao je veliki uspjeh i gostovao na mnogim emisijama kad je mislio da je on u pravu kao i svi njegovi sljedbenici odlucio je potraziti i zahvaliti se osobi radi koje je napisao tu knjigu. Otisao je ispred crkve i cekao da zavrsi misa, ionako nije vjerovao pa smatro da je nepotrebno da ulazi u crkvu. I napokon kad je misa zavrsila sav sretan jedva je docekao da vidi ponovno prijatelja kojeg je cekao i da mu kaze vidis da sam bio u pravu. Otisli su na kavu u isti onaj kafic u kojem su prvi put raspravljali o Bogu. Razgovor je zapoceo tako sto se znanstvenik hvalio na sva usta i sa jednim velikim olaksanjem rekao jer vidis da sam ja bio u pravu, Vjernik ustane sa stolice i veli ja te nemogu siliti Bog nikoga ne sili ja neznam njegove puteve ali znam da Bog i tebe voli.

Tu zavrsava razgovor.

Nije onako kako se cini, vi ste sigurno jedva cekali zavrsetak gdje na kraju vjernik uvjerava znanstvenika i dokazuje mu da je u pravu ali ne, poanta je da pravi vjernik cijeni svaku osobu i njeno misljenje a sve ostalo prepusta Bogu na volju. Pravom vjerniku ne treba potvrda drugih ljudi ne trazi potvrda da Bog postoji on jednostavno zna on moli i zivi zivotom vjernika.

Evo nastavak cuda Bozjega evo kako je isla prica dalje:

Svatko je otisao na svoju stranu, vjernik sretan jer zna da Bog nije Bog osvete nego ljubavi a znanstvenik takoder sretan jer je dokazao ono za sto je zivio, Nakon dugo godina vjernik umire.

Na sprovod mu je dosao prijatelj i kad je sprovod zavrsio prisla mu je zena pokojnika i rekla kako je njezin suprug do posljednjeg dana zivota svaki dan molio za njegovo obracenje, ali gospođo ja ne vjerujem tako da od toga nece nista dogoditi, zena mu je odgovorila tebi je nemoguce ali Bogu je sve moguce.

Rijeci supruge su dale na razmisljanje i znanstvenik je neprekidno razmisljao, njemu je sve moguce, ma mora da sam poludio kako je to moguce kad sam dokazao da Bog ne postoji kako kad ni sam ne vjerujem ali opet jake su to rijeci Bogu je sve moguce, mozda sam ipak pogriješio jer ako je meni nemoguce ali ne,ne cekaj malo ako sad pokleknem sve ono sto sam napisao i stekao slavu otici ce u vjetar i drugi ce me odbaciti, hm odbaciti pa moj prijatelj mene nikada nije odbacio a ja sam cak bio malo i grub prema njemu a on me je cijelo vrijeme slusao i cijenio iako je on bio vjernik.

Znastvenik nije znao da je na putu preobrazbe i svakim danom je rasla sve vise i vise, stovise toliko je bila jaka da nocu nije mogao spavati, budio se ni sam neznajuci zasto ali uvjek mu je na misli bio Bog i rijeci gospođe, tebi je nemoguce ali Bogu je sve moguce.

Vise se nije mogao nositi sa time i odlucio je posjetiti gospođu, kad je zena otvorila vrata ostao je bez teksta jednostavno nije znao sto reci, udi dijete dobro dosao, sjedni bile su to rijeci dobrodoslice,
Ponudila ga je kavom, na sto je pristao i dok je zena kuhala kavu on je gledao sve te svete slike po zidu, kriz na zidu, imali su i mali oltar, sav se zamislio i onda je izgovorio o Boze moj sta je ovo, cula je njegove rijeci zena i sva sretna mu veli neboj se samo budi ono sto jesi Bogu si drag, rasplakale su ga rijeci zene, ali kako kada sam ga ja odbacivao zasto je to tako zasto, nakon toliko kratkog razgovora gdje nisu kavu stigli popiti znanstvenik je poslusavsi rijeci zene otisao u crkvu i tamo trazio svecenika, ni sam neznajuci da je upravo povjerovao

Na njegovo cuđenje bio je to mladi svecenik, 29 godina,
Dobar dan ja sam, da znam tko ste vi, vi ste znanstvenik koji je htio dokazati da Bog ne postoji
Znanstveniku su ove rijeci bile drage, mislio je kako i u crkvi citaju njegove i knjige i naravno godilo mu je sto je poznat i u crkvenim krugovima, Drago mi je, ja sam velićasni Marko recite sto mogu uciniti za vas, pa znate ja sam dosao ovdje kako bi razgovarali… O Bogu jeli tako upita ga svecenik, da kako ste znali, evo vidite vi ste meni puno pomogli zahvaljujuci vama ja sam postao svecenik, hocete da sjednemo jer ovaj razgovor bi mogao potrajati, da molim vas ovim rijecima znanstvenik pristaje na razgovor , tako su otisli u zupni ured di su nastavili razgovor,
Prve rijeci svecenika bile su a jeste li vi krsteni. Jesam velicasni, imam sve potvrde moja supruga i ja smo vjenacini u crkvi, bas ljepo a recite a zasto vam je bilo toliko bitno vjecavati se u crkvi i kada ste krsteni,
Krsten sam prije nego sam napisao knjigu, a sve sam to obavio kako bi se mogli vjencati u crkvi, ajde bas ljepo, daj mi sada molim vas recite vi kao nevjernik zasto vam je bilo toliko bitno vjencanje u crkvi, radi obicaja velicasni,

Dobro znaci vi imate sve potrebno i mozete se sad odma ispovjediti kod mene ako hocete, a ne nebi, gledajte ja sam samo dosao radi razgovora o Bogu, radi razgovora o Bogu pa onda ste na pravom mjestu, recite sto vas muci, velecasni kad sam dosao rekli ste da sam ja zasluzan sto ste vi postali svecenik hocete mi nesto reci o tome, moj otac je bio veliki vjernik, sjecate se radi njega ste napisali knjigu, sta vi ste njegov sin, jesam ali ne pravi sin, vi i moj ocuh ste bili veliki prijatelji, sjecate se kada ste otisli u Ameriku studirati, ostavili ste djevojku koja je poslje rodila mene, O Boze ne mislite valjda da sam ja vas pravi otac, da vi ste moj pravi otac, plac koja je potekla iz znastvenika nije se mogla zaustaviti, jecaji su odjekivali cijelom zupom, cvrsto je zagrlio sina, sine moj oprosti mi molim te, oprostio sam ti tata. Nakon kratkog soka znanstvenik kojeg sada mozemo zvati otac je dosao k sebi, pozvao je sina da dode u njegov dom kako bi nastavili razgovor,

Vidis ti kada si otisao u Ameriku mama je rodila mene ali na zalost umrla je od raka,meni je tada bilo godinu dana,da sjecam se moj prijatelj mi je pisao o tome i ja mu nisam vjerovao da sam ja otac, da mene su tada oni posvojili, nisu tada bili vjernici, bili su poput tebe nisu vjerovali ali bili su bogati sve dok im posao nije propao i ostali su bez icega, pomoc su potrazili u crkvi, odma su mene krstili, do osmog razreda sam obavio sve svete potvrde, bilo je to moje najljepse doba zivota ali pubertet me je promjenio i skrenuo sam sa puta, bio sam u drustvu narkomana, ja nisam uzimao teze droge sam dragi Bog me je cuvao, bravo sine ali kako si postao svecenik, vidis sa svojih 20 godine procitao sam knjigu koju si napisao ali posto nisam htio biti poput tebe u meni se je rodio inat da napravim sve kontra od tvog uvjerenje sjecam se jednom je moj očuh dosao doma bio je sav izgubljen plakao je majka ga je pitalo sto je bilo, sjecam se rekao je kako je razgovarao sa tobom i kako i dalje mora moliti i jako mu je bilo krivo radi tebe, posto sam imao nekakve temlje vjere, zahvaljujuci vjerunauku u skoli vjera mi nije bila strana, rekao sam svojim roditeljima da bi se htio vratiti vjeri, sto nije bilo tesko jer oni su tada bili preobraceni toliko jako da su svaki dan molili, znanstveniku je tada bilo krivo na rijeci sina da je potrazio pomoc roditelja ali ostao je sabran i nastavio slusati svoga sina,

Nije se to desilo odma, na pocetku uopce nisam mogao moliti, bilo mi je jako tesko, bilo je i po mjesec dana da nisam molio a moj odlazak na mise je bio vise radi postovanja prema mojim roditeljima, uvjek mi je bilo na mislima tvoja knjiga, to me je drzalo jer nisam htio postati poput tebe, malo po malo udaljio sam se od drustva sto nije bilo lako, tada moje molitve su pocele dobivati smisla, poceo sam se moliti za prijatelje, poceo sam ici na duhovne obnove, svecenik koji je vodio duhovne obnove postao je moj najbolji prijatelj,

Pune tri godine sam zivio zivotom vjernika, jednom je u zupi bio organiziran odlazak u Međugorje, sjecas se isto ono o kojem si pisao kako je Međugorje samo izmljisotina ljudi ali ja sam tamo dozivo potpuno obracenje, kad sam dosao pocela je misa, koju sam odslusao do kraja, ali nekako nisam mogao napustiti crkvu i ostao sam poslje mise i odlucijo se pomoliti ispred kipa Marijinog, ni sam neznam sto se je desilo ali cijeli moj zivot je prosao kroz mene, plakao sam i jecao toliko jako da sam jedva do zraka dolazio, pomalo kad sam dolazio k sebi uocio sam casne sestre pored mene koje su molile zajedno sa menom, cule su moj tezak plac i dosle su moliti smenom one su bile uz mene cijelo vrijeme, kad sam napokon dosao k sebi casne su mi rekle da sam dozivijo potpuno unutarnje ciscenje, kasnije sam im rekao kako sam vidio Mariju i kako me je vodila kroz zivot, ( ovo je istinito svjedocanstvo jedne osobe)

Od toga dana ja sam odlucio postati svecenik, jer one tvoje rijeci kako je Međugorje samo Hrvatska izmisljotina je laz u koju sam se sam uvjerijo i to mi je bio dovoljan dokaz da odem za svecenika.

Sine ja neznam sto bi ti trebao reci, ali vidis tvoje prica, svjedocanstvo tata, dobro svjedocanstvo je u potpunosti promjenilo moje misljenje o Bogu i znam da izgubljeno vrijeme nikada necemo moci nadoknaditi ali znaj da mi je drago i ponosim se sto si postao svecenikom

Otac i sin su ostali u kontaktu, otac je odbijo sudjelovati u emisijama i prestao je pricati o svojoj knjizi, pomajka je umrla godina dana nakon supruga,

Ovo nije kraj price, evo drugog poglavlja
Svecenik je otisao u Hrvatsku, napustivsi Rim njegov otac je ostao sam ali posjecivali su se medusobno i stalno su telefonski bili u kontaktu, Znanstvenik je u medu vremenu postao pravi vjernik i sudjelovao je u pomaganju potrebitima,nekad istomisljenici njegove knjige su u potpunosti postali teski protivnici znastvenika
Osudivali su ga i nazivali izdajicom, nije se na to obazirao nego je molio za njih,

Shvatio je da je dokazao da Bog tad nije postojao jer nije vjerovao Bozjoj rijeci nego se oslanjao na covjeka, shvatio je za ateista Bog ne postoji i jedna rijec je dovoljna da to potvrdi dok vjerniku na milijone milijona nemoze poljuljati njegovu vjeru

Susretao je nove ljude jedan od njih je bio ateista covjek koji je bio nevjernik i sa kojim je vodio teske rasprave o Bogu, evo kako je isao taj razgovor

Ti koji si napisao knjigu protiv Boga sad svjedocis za Boga pa nema smisla vise raspravljati sa tobom ti si izdajica koliko su ti platili ajde molim te reci, moj kriz je moja knjiga, to mi je placa ovdje na zemlji, jednom ces i ti povjerovati zato pazi kako pricas, da koja si ti budala isprali su ti mozak, jesi gledao dokumentarac o religiji, da jesi sad nebi ovako pricao jesi cuo za new age nisi, ali new age je sotonska laz i shvatiti ces jednog dana.

Bog uvjek nalazi puteve do nas samih, dokaza je svugdje i sa vecim cudima od ovoga
Stoga ne sudimo druge, bolje se je maknuti i moliti za njihovo obracenje.

ZIVOT SE NASTAVLJA ALI BOG UVJEK NALAZI PUT DO NASIH SRCA, NOVI NACINI DOKAZIVANJA PROTIV BOGA ALI UVJEK JE RIJEC O BOGU PA KAKO ONDA NEBI POVJEROVAO, KAD TAD ZAR NE BOZE MOJ, VOLIM TE ISUSE I OBRANI ME OD ZLA VOJSKE NEVJERNIKA, HVALA TI BOZE HVALA TI ISUSE HVALA TI MAJKO NASA MARIJO, HVALA

Nama je nemoguce ali Bogu je sve moguce