Duhovi su rođendan Crkve

Duhovi su rođendan Crkve. No, naša Crkva nije neka atraktivna, mlada žena, nego stara dama. Na njezinu licu prepoznaju se tragovi duge povijesti. Preživjela je mnoge teške povijesne epizode… Današnji odlomak iz Djela apostolskih opisuje kako je Duh Sveti ispunio mladu zajednicu poput oluje, riječ je o pokretu, proboju, napuštanju bojažljivosti, o vatri i strasti… Bilo bi lijepo kada bi se i danas tako nešto dogodilo u Crkvi: oduševljenje, pokretljivost, odlučnost, odvažnost. Himni Duhu Svetom pozivaju na životnost, a ne na uspavanost. Mi smo ti koji držimo Isusovu poruku budnom. Svaki dan imamo priliku unijeti pozitivna iskustva, ‘silu odozgor’ u naš život, u naše kršćanske zajednice. Dopustimo da nas Duh Sveti pokrene! Od nemara za nadahnuća tvoja, oslobodi nas Gospodine!

Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća?

Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća?

 Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-10) nam govori da ubrus, koji je bio stavljen na Isusovo lice, nije bio bačen na stranu kao ostali povoji s njegovog tijela.  U Svetom Pismu Evanđelist nam točno navodi taj detalj:

“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče:  ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.’

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.  Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.  Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući.”

– Je li to važno? Apsolutno!  – Je li to zaista značajno? Da!

Da biste razumijeli značaj presavijenog ubrusa, morate razumjeti malo hebrejske tradicije toga dana.

Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, a svaki židovski dječak je znao tu tradiciju.  Kad sluga postavlja stol za objed gospodaru, on se trudi postaviti stol baš na način kako to gospodar želi.

Nakon što je stol savršeno postavljen, sluga će pričekati, promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objedovanje. Sluga se ne usuđuje dirati stol dok gospodar ne završi.

Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše prste, svoja usta i bradu, te taj zamotuljak salvete (ubrusa) baca na stol.  Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol (u ono doba) značio: “Ja sam završio.”

Ali ako je gospodar ustao od stola, presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: “Vratit ću se.”

Shvaćate li sada što nam je Gospodin Isus poručio tim činom? Vjerujmo!

Osjećate li koliko nas On voli? Neće nas ostaviti same!

Božji blagoslov svima vama.

Razmislimo:

Učenici su pronašli povoje u koje je bilo zamotano Isusovo tijelo. Isus je doslovno izišao  (iz  grobnih povoja) od mrtvih.
• Koju “grubu odjeću” trebamo  ostaviti iza sebe?
• Koji teret Bog želi ukloniti iz našeg života?

 

 

 

VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Vjeronauk

A ova su zapisana da vjerujete
Jedini razlog radi kojega su nadahnuti pisci zapisali Sveto Pismo je jačanje naše vjere. Sveto Pismo je knjiga koja nam pomaže da bismo utemeljili i osnažili svoju vjeru u Boga. Ona je vjerski zapis Duhom Svetim nadahnutih vjernika koji pomaže i sadašnjim vjernicima da razbuktaju svoju vjeru i da je po nadahnuću Duha Svetoga žive u svakodnevnom životu.

SINE, SAMO NAPRIJED…

SINE, SAMO NAPRIJED…

Djeca su učila križni put idući od postaje do postaje. Kod četvrte, gdje Isus susreće svoju Majku, vjeroučiteljica objašnjava kako je susret bio prebolan da bi Marija išta riječima Sinu rekla. U njenom pogledu bilo je sve. Pitanje je bilo: što je Marija svojim pogledom Sinu poručila? Javi se netko s odgovorom: “To nije fer! Ostavio si me samu…” Netko drugi: “Zašto??? Zašto baš meni to da se dogodi?” Konačno, curica neka digne ruku: “Marija je pogledom rekla: Sine, samo naprijed! Ne odustaj!” To je, uistinu, rekla. To govori i nama, i svi anđeli naši: “Sine, samo naprijed!”

Euharistijska služba

Euharistijska služba

Započinje prinošenjem darova kruha i vina na oltaru darovnom molitvom.
Slijedi kanon ili velika euharistijska molitva. Ona počinje predslovljem, a završava žrtvenim prinosom. Prilikom predslovlja svećenik kaže: “Gospodin s vama”, a vjernici odgovaraju: “I s duhom tvojim”. Svećenik nastavlja: “Gore srca”, a vjernici kažu: “Imamo kod Gospodina” te svećenik moli: “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!”, a odgovor vjernika je: “Dostojno je i pravedno!” Na kraju predslovlja pjeva se ili moli: “Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot …”

U euharistijskoj molitvi moli se Duha Svetoga, da posveti kruh i vino. Bitan dio je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. Svećenik u Isusovo ime nad kruhom izgovara: “Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati.”
Vjernici za to vrijeme uglavnom kleče

11.04.2015.

2503 – «Zdravo Marijo» je molitva, koja nikad ne dosadi

«Zdravo Marijo» je molitva, koja nikad ne dosadi. Od mnogih Zdravo Marija je sastavljena Krunica. Ona se sastoji od najljepšega i najdirljivijega, što imamo. To je pobožna vježba, koja se isto tako odnosi na Isusa Krista, kao i na Njegovu Majku. Nadalje, nemoguće je ustrajati u grijehu, ako se iskrena srca promatraju tajne krunice. Od kojegod strane mi promatrali ovu pobožnu vježbu, svuda nam se pokazuje njezina izvrsnost i korisnost.

2503 – PITAJ JE KAKO SE ZOVE…

PITAJ JE KAKO SE ZOVE…

Prepisujem tekst iz malog životopisa sv. Bernardice…

25.ožujka, na Blagovijest Bernardica je pohrlila u špilju
puna nade. Gospođa je već bila tamo i čekala ju je!
Nije se dogodilo ništa posebno.
Dvadeset tisuća nazočnih nije vidjelo ništa novoga.
Bernardica je ponovila svoj uobičajeni ritual:
Prekrižila se, kleknula, izmolila krunicu, pozdravila je i nasmiješila se.
Pola sata i sve je bilo gotovo.
Djevojka je sjala od sreće
Pa su je majka, sestre i tetke obasipale pitanjima.
Svima je odgovorila: ‘neko vrijeme ne moram dolaziti u špilju.
Gospođa će mi dojaviti kada se trebam vratiti,
Ali nije mi rekla na koji način.’
Onda se sjetila da mora nešto reći župniku

03. KOR – NEDJELJA – VJERONAUK

III. KORIZMENI TJEDAN – NEDJELJA
03. KOR – TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

VJERONAUK

Najvažnije riječi Utjelovljene Mudrosti u koje treba vjerovati i koje treba vršiti kako bismo se spasili

1. “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi (Lk 9, 23)! Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23). Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi svoj dar” (Mt 5, 23, 24).
2. “Ako tko dođe k meni, a više voli svoga oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre pa čak i svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik (Lk 14, 26). I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni (Mt 19, 29.). Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima, pa ćeš imati blago na nebu” (Mt 19, 21.).

3. “Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca (Mt 7, 21). Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici (Mt 7, 24). Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko (Mt 18, 3). Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama” (Mt 11, 29).
4. “Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi (Mt 6, 5). Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja. Nemojte ih, dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno (Mt 6, 7-8). Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv, koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe (Mk 11, 25). Štogod moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam” (Mk 11, 24).
5. “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih ljudi zapaze kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću” (Mt 6, 16).
6. “Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja (Lk 15, 7). Ja sam došao da pozovem na obraćenje ne pravednike, nego grešnike” (Lk 5, 32).
7. “Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5, 10). Blago vama kad vas ljudi zamrze, kad vas izopće, pogrde i odbace vaše ime kao zlo zbog Sina Čovječjega! U taj dan radujte se i kličite od veselja, jer je velika vaša plaća na nebu (Lk 6, 22). Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi” (Iv 15, 18-19).
8. “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti (Mt 11, 28). Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati, jest tijelo moje – za život svijeta (Iv 6, 51-52). Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće” (Iv 6, 55. 56).
“Svi će vas mrziti zbog moga imena. Ali vam ni jedna vlas s glave neće propasti” (Lk 21, 17. 18).

9. “Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednog mrziti, a dugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati” (Mt 6, 24).
“Iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To ukalja čovjeka. A jesti neopranim rukama ne ukalja čovjeka (Mt 15, 19. 20). Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo” (Mt 12, 35).
10. “Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje (Lk 9, 62). A vama su izbrojene i vlasi na glavi! Ne budite bojažljivi! Više vrijedite od mnoštva vrabaca (Lk 12, 7). Bog nije poslao svog Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu” (Iv 3, 17).
11. “Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela (Iv 3.20). Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini (Iv 4, 24). Duh je onaj koji oživljava, a tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život (Iv 6, 63. 64). Tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje zauvijek u kući (Iv 8, 34. 35). Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj (Lk 16, 10). Lakše da prođu nebo i zemlja nego da propadne jedna kovrčica iz Zakona (Lk16, 17.). Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog” (Mt 5, 16).
12. “Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko (Mt 5, 20). Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao (Mt 5, 29). “… Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju” (Mt 11, 12). Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidove i ne kradu (Mt 6, 19. 20). Nemojte suditi da ne budete suđeni! Jer kako budete sudili, onako će se i vama suditi” (Mt 7, 1. 2).
13. “Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima (Mt 7, 15. 16). Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog (Mt 18, 10). Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa” (Mt 25, 13).
14. “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više ništa učiniti! Pokazat ću vam koga treba da se bojite: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao (Lk 12, 4. 5). Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete pojesti, niti za svoje tijelo: u što ćete se obući; vaš Otac zna da vam je to potrebno (Lk 12, 22. 30). Nema ništa sakriveno što neće trebati da se očituje; ništa tajno što sigurno neće trebati da se sazna i na javu iziđe” (Lk 8, 17).
15. “Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik! A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga (Mt 20, 26. 27). Kako će mučno ući bogataši u kraljevstvo Božje! (Mk 10, 23). Lakše je devi kroz iglene ušice proći nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje (Lk 18, 25). Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Mt 5, 44). Jao vama, bogataši, jer imate svoju utjehu” (Lk 6, 24)!

16. “Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako, su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze (Mt 7, 13. 14). Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji; mnogo je zvanih, a malo izabranih (Mt 20, 16). Blaženije je davati nego primati (Dj 20, 35). Udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Tko bi te htio tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtač (Mt 5, 39, 40.). Uvijek treba moliti i nikada ne klonuti (Lk 18, 1). Bdijte i molite da ne padnete u napast (Mt 26, 41)! Svaki koji se uzvisi, bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen (Lk 14, 11). Dajte ono što je unutra kao milostinju i sve će vam biti čisto (Lk 11, 41). Ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje kljastu i hromu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili s dvjema nogama bačen u oganj vječni (Mt 18,8.9). Ako te i tvoje oko navodi na grijeh iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život, nego da budeš sa dva oka bačen u pakao ognjeni.”
OSAM BLAŽENSTAVA
17. “Blago siromasima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blago onima koji tuguju jer će se utješiti!
Blago krotkima jer će baštiniti zemlju!
Blago žednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi!
Blago milosrdnima jer će postići milosrđe!
Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!
Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji!
Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko “(Mt 5, 3-10)
18. “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Dobro, Oče, jer je tebi tako bilo milo”! (Mt 11, 25. 26).

19. Evo ukratko velikih i važnih istina radi kojih je Vječna Mudrost došla na zemlju da nas ih nauči nakon što ih je sama prvo provodila u život. Tako nas je htjela izvući iz zaslijepljenosti i zabluda u koje su nas strmoglavili naši grijesi. Blago onima koji budu shvatili te vječne istine! Još blaženiji koji im budu vjerovali! A najblaženiji su oni koji u njih vjeruju i po njima žive te i druge poučavaju pravednosti, jer će “blistati kao sjajni nebeski svod, kao zvijezde navijeke, u svu vječnost”.(Dn 12, 3.)

0812 – Marija, Učiteljica vjere

BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM
Vjeronauk

U našoj župi u vremenu došašća mladi imaju jedan lijepi običaj. Jedan drugome ostavljaju poticajne poruke, kratke, ali duboke misli, često iz Evanđelja ili iz pera nekog sveca. Obvezuju se da će moliti za tu osobu ili na njezine nakane. Tako je mene prije nekoliko dana dočekala vrlo poticajna poruka. U svom sam adventskom poštanskom sandučiću naišao na malu epruveticu, onakvu kakvu koriste u laboratorijima. Na njoj je bio zapisan evanđeoski citat Mt 17,20, a u njoj su se nalazili papirić s porukom „ovoliko je dovoljno, ne zaboravi“ te nekoliko sitnih zrnaca. Odmah me oduševila originalnost ideje koju je ta osoba, inače mlada znanstvenica, realizirala.

01. DOŠ – NEDJELJA – VJERONAUK

O značenju Adventa

Možda će vam se , kad se probudite, činiti kako je nastupila još jedna u nizu, sasvim obična nedjelja no nije tako. danas počinje jedno od najvažnijih razdoblja u godini za kršćane poznato kao Dočašće ili Advent.

Advent uvijek počinje četiri nedjelje prije Božića. Sama riječ ‘advent’ dolazi iz latinske riječi ‘adventus’ koja znači ‘dolazak’, a označava razdoblje isčekivanja. S jedne strane očekuje se rođenje Isusa Krista, a s druge se također očekuje njegov povratak kao spasitelja na Sudnji dan. Drugim riječima, značenje adventa je dvojako jer u te dane istovremeno slavimo prošlost u vidu Isusovog rođenja kao i budućnost koja dolazi u vidu spasenja na Sudnji dan. To su dani kada kršćani prihvaćaju postojanje Boga te istovremeno vjeru u njegov konačan sud, kao i nadu u vječan život.
Datum kada Advent počinje razlikuje se od godine do godine no nikada ne može početi prije 27. studenoga ili nakon 3. prosinca. Završava na Badnjak, 24. prosinca. U njegovom prvom dijelu, koji traje do 16. prosinca, kršćani se pripremaju za Kristov ponovni dolazak dok se u drugom dijelu pripremaju za proslavu njegovog rođenja.
Obilježavanje Adventa kao važnog razdoblja u kršćanskoj tradiciji počelo je još u 4. stoljeću. Tada je biskup Perpetuo iz francuskog grada Toursa uveo 40 dana posta koji su počinjali na dan Svetog Martina, 11. studenoga, a završavali bi na Badnjak. Sveti Martin jedan je od najpoznatijih kršćanskih svetaca, a poznat je kao zaštitnik vojnika. Kršten je s 18 godina, a upravo tada bio je vojnik koji se već pune dvije godine borio u Rimskoj vojsci protiv Gala. Međutim, neposredno prije no što je trebala nastupiti bitka kod današnjeg grada Wormsa u Njemačkoj odlučio je kako se više ne može boriti jer mu to brani vjera. Tada je izustio: ‘Ja sam Kristov vojnik, ne mogu se boriti.’ Optužen je za kukavičluk i zbog toga bačen u zatvor no tada je tamničarima odgovorio kako će dokazati svoju hrabrost – trebali su mu samo dozvoliti doći pred prvi red vojnika nenaoružan. Tako je i bilo. Kada su ga Gali vidjeli, ostali su zadivljeni njegovom hrabrošću i do borbe nikad nije došlo. Sam Martin oslobođen je službe u vojsci, a nakon toga se zaredio i čitav život, sve do svoje smrti 397. godine, proveo je posvećen Bogu.
Upravo njemu u čast uvedeno je gore spomenutih 40 dana Svetog Martina ili Martinov post koji je predstavljao preteču današnjeg Adventa. Razdoblje od 40 dana uzeto je kako bi se na taj način odalo počast Korizmi, razdoblju posta u jednakom trajanju koji se prakticira uoči Uskrsa. Međutim, već u 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je razdoblje Adventa na četiri tjedna uoči Božića. Također je ukinuo dotadašnji strogi post koji je uključivao potpuno suzdržavanje od mesa i mlječnih proizvoda. Međutim, valja imati na umu da se i dan danas Advent, sukladno kršćanskoj tradiciji, smatra razdobljem kada moramo jesti i živjeti umjereno.

 

Adventski vijenac ima 3 ljubičaste svijeće i jednu ružičastu, a u sredinu se stavlja još jedna bijele boje

Za sam Advent karakteristične su ranojutarnje mise, poznate još i kao zornice, koje počinju u 6 sati ujutro, kao i tradicija adventskog vijenca. Njegove korijene možemo potražiti još u doba antike. Vijenac je tada predstavljao simbol pobjede pa ga često možemo vidjeti u prizorima grčkih i rimskih vojnika kojima se stavljao oko glave u čast njihovog trijumfa nad neprijateljem. Osim što predstavlja borbu nad ovozemaljskih neprijateljem koji se nalazi s druge strane bojnog polja, vijenac također simbolizira i borbu kršćanina protiv tame i grijeha koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći nesretnoj djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac te na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan u tjednu osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića po jedna. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a postepeno je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.
Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj prodavaonici mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina, biljke koja je čuvala Kristovu majku, Blaženu Djevicu Mariju, tijekom njenog bijega u Egipat na koji se uputila sa suprugom Josipom i tek rođenim malim Isusom nakon što je kralj Herod dao naredbu da se daju ubiti sva djeca u kraljevstvu mlađa od dvije godine.
Sam oblik vijenca, koji nema ni početka ni kraja, simbolizira vječnost, a u njemu se pale tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Sutra, na prvu adventsku nedjelju, treba zapaliti prvu ljubičastu svijeću koju još nazivamo i Proročanskom svijećom. Palimo je u čast proroka koji su predvidjeli Kristovo rođenje, a simbolizira našu nadu u dolazak Mesije. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.
Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir. Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer upravo ta boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.

 

Adventski kalendar simpatičan je običaj koji će se svidjeti djeci

Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.
Osim adventskog vijenca sa svojim svijećama ovdje još treba spomenuti i adventsku svijeću. Obično se počinje paliti oko 1. prosinca no točan datum ovdje nije strogo određen. Na njoj su crticama i brojevima označeni, jedan ispod drugoga, dani do Božića, a svakog od tih dana ona pomalo dogorijeva te nas na taj način podsjeća na to da se Kristovo rođenje približava. Pali je se svaku večer i ona gori dok se obitelj okuplja za stolom na zajedničkoj večeri. Vjeruje se kako se i ovaj običaj prvi put javlja u Njemačkoj, a kasnije se proširio diljem svijeta, u sve zemlje gdje je kršćanstvo prisutno kao vjera.
Ono što će se posebno svidjeti djeci jest adventski kalendar. Prvi put se pojavljuje u Njemačkoj početkom 19. stoljeća, a premda su ga uveli Luterani danas je rado viđen i u katoličkim obiteljima. Izgleda poput kućice koja na sebi ima vratašca napravljena od 24 kartona. Kućica se postavlja na vidljivo mjesto u domu 1. prosinca, a svakim danom otvaraju se po jedna vratašca da bi se ona posljednja otvorila na sam Badnjak, 24. prosinca. Kada se neka vratašca otvore iza njih se nalazi simbol koji ukazuje na dolazak Božića, a iza one posljednje mora svakako biti prikazano rođenje malog Isusa. Na taj način djeci možemo približiti Božić i objasniti im na njima prigodan način što Advent predstavlja u životu svakog kršćanina.
I konačno, ne smijemo zaboraviti da Advent osim nade predstavlja i potvrdu kršćanske vjere u Krista koja se ponajviše manifestira kroz ljubav prema svojim bližnjima. Stoga ne smijemo zaboraviti ni na siromašne, bolesne i nemoćne za koje upravo nadolazeći dani simboliziraju nadu u bolje sutra.
Svim kršćanima želimo sretan i miran Advent.

 Napisao/la G.M.