0812 – Marija, Učiteljica vjere

BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM
Vjeronauk

U našoj župi u vremenu došašća mladi imaju jedan lijepi običaj. Jedan drugome ostavljaju poticajne poruke, kratke, ali duboke misli, često iz Evanđelja ili iz pera nekog sveca. Obvezuju se da će moliti za tu osobu ili na njezine nakane. Tako je mene prije nekoliko dana dočekala vrlo poticajna poruka. U svom sam adventskom poštanskom sandučiću naišao na malu epruveticu, onakvu kakvu koriste u laboratorijima. Na njoj je bio zapisan evanđeoski citat Mt 17,20, a u njoj su se nalazili papirić s porukom „ovoliko je dovoljno, ne zaboravi“ te nekoliko sitnih zrnaca. Odmah me oduševila originalnost ideje koju je ta osoba, inače mlada znanstvenica, realizirala. Nastavi čitati “0812 – Marija, Učiteljica vjere”

01. DOŠ – NEDJELJA – VJERONAUK

O značenju Adventa

Možda će vam se , kad se probudite, činiti kako je nastupila još jedna u nizu, sasvim obična nedjelja no nije tako. danas počinje jedno od najvažnijih razdoblja u godini za kršćane poznato kao Dočašće ili Advent.

Advent uvijek počinje četiri nedjelje prije Božića. Sama riječ ‘advent’ dolazi iz latinske riječi ‘adventus’ koja znači ‘dolazak’, a označava razdoblje isčekivanja. S jedne strane očekuje se rođenje Isusa Krista, a s druge se također očekuje njegov povratak kao spasitelja na Sudnji dan. Drugim riječima, značenje adventa je dvojako jer u te dane istovremeno slavimo prošlost u vidu Isusovog rođenja kao i budućnost koja dolazi u vidu spasenja na Sudnji dan. To su dani kada kršćani prihvaćaju postojanje Boga te istovremeno vjeru u njegov konačan sud, kao i nadu u vječan život.
Datum kada Advent počinje razlikuje se od godine do godine no nikada ne može početi prije 27. studenoga ili nakon 3. prosinca. Završava na Badnjak, 24. prosinca. U njegovom prvom dijelu, koji traje do 16. prosinca, kršćani se pripremaju za Kristov ponovni dolazak dok se u drugom dijelu pripremaju za proslavu njegovog rođenja.
Obilježavanje Adventa kao važnog razdoblja u kršćanskoj tradiciji počelo je još u 4. stoljeću. Tada je biskup Perpetuo iz francuskog grada Toursa uveo 40 dana posta koji su počinjali na dan Svetog Martina, 11. studenoga, a završavali bi na Badnjak. Sveti Martin jedan je od najpoznatijih kršćanskih svetaca, a poznat je kao zaštitnik vojnika. Kršten je s 18 godina, a upravo tada bio je vojnik koji se već pune dvije godine borio u Rimskoj vojsci protiv Gala. Međutim, neposredno prije no što je trebala nastupiti bitka kod današnjeg grada Wormsa u Njemačkoj odlučio je kako se više ne može boriti jer mu to brani vjera. Tada je izustio: ‘Ja sam Kristov vojnik, ne mogu se boriti.’ Optužen je za kukavičluk i zbog toga bačen u zatvor no tada je tamničarima odgovorio kako će dokazati svoju hrabrost – trebali su mu samo dozvoliti doći pred prvi red vojnika nenaoružan. Tako je i bilo. Kada su ga Gali vidjeli, ostali su zadivljeni njegovom hrabrošću i do borbe nikad nije došlo. Sam Martin oslobođen je službe u vojsci, a nakon toga se zaredio i čitav život, sve do svoje smrti 397. godine, proveo je posvećen Bogu.
Upravo njemu u čast uvedeno je gore spomenutih 40 dana Svetog Martina ili Martinov post koji je predstavljao preteču današnjeg Adventa. Razdoblje od 40 dana uzeto je kako bi se na taj način odalo počast Korizmi, razdoblju posta u jednakom trajanju koji se prakticira uoči Uskrsa. Međutim, već u 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je razdoblje Adventa na četiri tjedna uoči Božića. Također je ukinuo dotadašnji strogi post koji je uključivao potpuno suzdržavanje od mesa i mlječnih proizvoda. Međutim, valja imati na umu da se i dan danas Advent, sukladno kršćanskoj tradiciji, smatra razdobljem kada moramo jesti i živjeti umjereno.

 

Adventski vijenac ima 3 ljubičaste svijeće i jednu ružičastu, a u sredinu se stavlja još jedna bijele boje

Za sam Advent karakteristične su ranojutarnje mise, poznate još i kao zornice, koje počinju u 6 sati ujutro, kao i tradicija adventskog vijenca. Njegove korijene možemo potražiti još u doba antike. Vijenac je tada predstavljao simbol pobjede pa ga često možemo vidjeti u prizorima grčkih i rimskih vojnika kojima se stavljao oko glave u čast njihovog trijumfa nad neprijateljem. Osim što predstavlja borbu nad ovozemaljskih neprijateljem koji se nalazi s druge strane bojnog polja, vijenac također simbolizira i borbu kršćanina protiv tame i grijeha koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći nesretnoj djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac te na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan u tjednu osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića po jedna. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a postepeno je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.
Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj prodavaonici mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina, biljke koja je čuvala Kristovu majku, Blaženu Djevicu Mariju, tijekom njenog bijega u Egipat na koji se uputila sa suprugom Josipom i tek rođenim malim Isusom nakon što je kralj Herod dao naredbu da se daju ubiti sva djeca u kraljevstvu mlađa od dvije godine.
Sam oblik vijenca, koji nema ni početka ni kraja, simbolizira vječnost, a u njemu se pale tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Sutra, na prvu adventsku nedjelju, treba zapaliti prvu ljubičastu svijeću koju još nazivamo i Proročanskom svijećom. Palimo je u čast proroka koji su predvidjeli Kristovo rođenje, a simbolizira našu nadu u dolazak Mesije. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.
Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir. Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer upravo ta boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.

 

Adventski kalendar simpatičan je običaj koji će se svidjeti djeci

Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.
Osim adventskog vijenca sa svojim svijećama ovdje još treba spomenuti i adventsku svijeću. Obično se počinje paliti oko 1. prosinca no točan datum ovdje nije strogo određen. Na njoj su crticama i brojevima označeni, jedan ispod drugoga, dani do Božića, a svakog od tih dana ona pomalo dogorijeva te nas na taj način podsjeća na to da se Kristovo rođenje približava. Pali je se svaku večer i ona gori dok se obitelj okuplja za stolom na zajedničkoj večeri. Vjeruje se kako se i ovaj običaj prvi put javlja u Njemačkoj, a kasnije se proširio diljem svijeta, u sve zemlje gdje je kršćanstvo prisutno kao vjera.
Ono što će se posebno svidjeti djeci jest adventski kalendar. Prvi put se pojavljuje u Njemačkoj početkom 19. stoljeća, a premda su ga uveli Luterani danas je rado viđen i u katoličkim obiteljima. Izgleda poput kućice koja na sebi ima vratašca napravljena od 24 kartona. Kućica se postavlja na vidljivo mjesto u domu 1. prosinca, a svakim danom otvaraju se po jedna vratašca da bi se ona posljednja otvorila na sam Badnjak, 24. prosinca. Kada se neka vratašca otvore iza njih se nalazi simbol koji ukazuje na dolazak Božića, a iza one posljednje mora svakako biti prikazano rođenje malog Isusa. Na taj način djeci možemo približiti Božić i objasniti im na njima prigodan način što Advent predstavlja u životu svakog kršćanina.
I konačno, ne smijemo zaboraviti da Advent osim nade predstavlja i potvrdu kršćanske vjere u Krista koja se ponajviše manifestira kroz ljubav prema svojim bližnjima. Stoga ne smijemo zaboraviti ni na siromašne, bolesne i nemoćne za koje upravo nadolazeći dani simboliziraju nadu u bolje sutra.
Svim kršćanima želimo sretan i miran Advent.

 Napisao/la G.M.

01. DOŠ – NEDJELJA – ZRNCA VJERE

O značenju Adventa – ADVENT

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan). Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem.

Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca (drukčije rečeno: nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola). Došašće obuhvaća tri tjedna te dane između četvrte nedjelje došašća i samog Božića.

Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Liturgijska boja u došašću je ljubičasta, (kao u korizmi). U misi se izostavlja himan “Slava” u misi, da bi taj tipično božićni himan (“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje…!”) jače odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođenja (Božić). U došašću su svakog jutra “zornice” puku omiljene rane mise na kojima se pjevaju tipične adventske pjesme. Primjerice “Padaj s neba roso sveta”, “Poslan bi anđel Gabrijel” i mnoge druge. Nastavi čitati “01. DOŠ – NEDJELJA – ZRNCA VJERE”

0111 – SVI SVETI, DUŠNI DAN I POTPUNI OPROST

SVI SVETI, DUŠNI DAN I POTPUNI OPROSTSVI SVETI, DUŠNI DAN I POTPUNI OPROST

SVI SVETI

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo. Nastavi čitati “0111 – SVI SVETI, DUŠNI DAN I POTPUNI OPROST”

3110 – SVI SVETI – OPROSTI

12049183_1539316686084834_5187133227675347448_nOvih dana Bog po Katoličkoj Crkvi svijetu udjeljuje posebnu milost – MOŽETE OTVORITI VRATA RAJA NEKOJ DUŠI U ČISTILIŠTU.

Na svetkovinu SVIH SVETIH i DUŠNI DAN (i ostale određene dane, vidi prilog), mogu vjernici u svim crkvama, grobljama u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST, koji se može namijeniti samo ZA POKOJNE.

Za dobiti potpuni oprost potrebno je:

  • pohoditi crkvu, groblje ili bogomolju u kojoj treba:

1) izmoliti Oče naš i Vjerovanje
2) ispovijediti se, ako je to potrebno (obavezno prije pričesti ako imamo teški grijeh na savjesti)

3) primiti sv. Pričest
4) izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape (nije propisano koju, svatko može izmoliti molitvu po osobnom nahođenju, ali je treba moliti na nakanu Sv. Oca)

Nastavi čitati “3110 – SVI SVETI – OPROSTI”

3110 – Svi sveti i Dušni dan

svi-sveti-i-dusni-dan-vjeronaukSvi sveti i Dušni dan – Vjeronauk

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenoga na blagdan Svih svetih i Dušni dan vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima.

Dani su to prisjećanja na drage pokojnike. Iskazujemo poštovanje i poginulim braniteljima, onima koji su poginuli za domovinu. Nastavi čitati “3110 – Svi sveti i Dušni dan”

Bijela nedjelja

 II. VAZMENI TJEDAN – NEDJELJA 
 Nedjelja iza Uskrsa zove se Bijela nedjelja.

Tako je nazvana po bijelim haljinama u koje su odrasli novokrštenici oblačili na Veliku subotu u noći (kod Vazmemog bdjenja), dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali.

I danas, djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu. Bijela nedjelja ima u nas još i pučko ime: Mladi Uskrs ili Mali Uskrs.
Po istoj simbolici u bijelo se odjevaju krštenici kod primanja sakramenta prve pričesti, manje kod potvrde (krizme) i gotovo redovito kod vjenčanja.

Ima li smisla ići na Ispovijed

Ima li smisla ići na Ispovijed ako ćemo opet ponavljati grijehe? Da li je laž ili licemjerstvo obećavati da više nećemo griješiti?
Ponekad se ova dvojba ili nesigurnost može pojaviti u ljudima. Ako konstantno gledamo iste pogreške možemo pasti u napast pomišljati da li uopće ima smisla ići na Ispovijed. ‘Pa to ćemo ionako opet napraviti, očito je da nismo savršeni, ako ćemo biti pošteni možemo reći da ćemo opet sagriješiti’. Ako je s obzirom na iskustvo vlastite grešnosti očito da ćemo jednom sigurno sagriješiti pitamo se uopće o smislu odlaska na Ispovijed. Netko može pomisliti da nije možda i licemjeran ili da vara samoga sebe i/ili Boga.
Ipak, o čemu se radi.
Naša ljudska narav ranjena je istočnim grijehom. U potpunoj slobodi živjet ćemo tek u Nebu. Ovaj naš život bit će obilježen padovima. Iskustvo nas sve uči da smo grešni ljudi.
Što se samih grijeha tiče: mane i problemi su nam uvijek isti. Zato je svaka ispovijed grijeha gotovo uvijek ista.
Znači li to da od Ispovijedi treba odustati jer ‘ionako ništa ne možemo promijeniti’? Svakako ne! Grijeh je zlo za našu dušu, naš odnos prema Bogu, bližnjima i samima sebi. U većoj ili manjoj mjeri svaki grijeh je štetan.
Ispovijed je tu da ‘sanira štetu’ da se plastično izrazimo. Ispovijed naše stanje pred Bogom ‘svede na nulu, anulira pogreške’. Uvijek i svakome Bog pruža priliku da počne ispočetka. Ne postoji granica za Božje milosrđe! Kada se čovjek iskreno kaje jednostavno ne postoji zlo od kojega nas Bog ne može osloboditi. Zato odlazak na Ispovijed nije monotono ponavljanje istih stvari već zapravo prilika za novi i korjeniti početak, novo rođenje bez obzira na situacije koje prolazimo. Bog želi da na ovozemaljskom putovanju naš život bude neprestano uzdizanje prema Njemu. To je Ispovijed.
Ideja da Ispovijed nema smisla ili da pri tome varamo sebe i Boga može doći iz naše nesigurnosti, neznanja, dvojbe…ali i od Zla koje želi da definitivno odustanemo od povratka k Bogu.
Produbljivanje vjerskog znanja je važno ali ponekad s pitanjima ne treba previše razbijati glavu. Kao što je Gospa Bogorodica i Djevica i točka tako treba imati povjerenja da u sakramentu Ispovijedi susrećemo Milosrdnog Oca i da time činimo dobro.
Ne radi se o tome jesmo li mi ljudi grešnici ili nismo već o tome jesmo li svjesni toga i priznajemo li se takvima. Ako da onda nema straha za nas. Tek onda kad odustanemo od Ispovijedi možemo reći da gubimo bitku. Dokle god se ispovijedamo i kajemo možemo biti sigurni da idemo prema Nebu.

don Marin

1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA -Strah od đavla?

Sveta Terezija AvilskaStrah od đavla?
Odgovor svete Terezije Avilske
Protiv neopravdana straha od đavla navest ću iz životopisa sv.Terezije Avilske (poglavlje 25,19-22). To je ohrabrujuće mjesto, dokle god mi sami ne otvorimo vrata đavlu:
“Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: “Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!” Nastavi čitati “1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA -Strah od đavla?”

Duhovi su rođendan Crkve

Duh SvetiDuhovi su rođendan Crkve. No, naša Crkva nije neka atraktivna, mlada žena, nego stara dama. Na njezinu licu prepoznaju se tragovi duge povijesti. Preživjela je mnoge teške povijesne epizode… Današnji odlomak iz Djela apostolskih opisuje kako je Duh Sveti ispunio mladu zajednicu poput oluje, riječ je o pokretu, proboju, napuštanju bojažljivosti, o vatri i strasti… Bilo bi lijepo kada bi se i danas tako nešto dogodilo u Crkvi: oduševljenje, pokretljivost, odlučnost, odvažnost. Himni Duhu Svetom pozivaju na životnost, a ne na uspavanost. Mi smo ti koji držimo Isusovu poruku budnom. Svaki dan imamo priliku unijeti pozitivna iskustva, ‘silu odozgor’ u naš život, u naše kršćanske zajednice. Dopustimo da nas Duh Sveti pokrene! Od nemara za nadahnuća tvoja, oslobodi nas Gospodine!

%d blogeri kao ovaj: