Duhovi su rođendan Crkve. No, naša Crkva nije neka atraktivna, mlada žena, nego stara dama. Na njezinu licu prepoznaju se tragovi duge povijesti. Preživjela je mnoge teške povijesne epizode… Današnji odlomak iz Djela apostolskih opisuje kako je Duh Sveti ispunio mladu zajednicu poput oluje, riječ je o pokretu, proboju, napuštanju bojažljivosti, o vatri i strasti… Bilo bi lijepo kada bi se i danas tako nešto dogodilo u Crkvi: oduševljenje, pokretljivost, odlučnost, odvažnost. Himni Duhu Svetom pozivaju na životnost, a ne na uspavanost. Mi smo ti koji držimo Isusovu poruku budnom. Svaki dan imamo priliku unijeti pozitivna iskustva, ‘silu odozgor’ u naš život, u naše kršćanske zajednice. Dopustimo da nas Duh Sveti pokrene! Od nemara za nadahnuća tvoja, oslobodi nas Gospodine!
Kategorija: Vjeronauk
Prijatelju, čovjek tako ne izmišlja!
A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. (1 Kor 15,17-19)
Kršćanstvo nije samo filozofija ili moralni sustav; cjelina kršćanske vjere ovisi o nekim nevjerojatnim povijesnim činjenicama. Ako neke stvari nisu dogodile, onda je cijela religija beskorisna .
Najvažnije je svjedočanstvo – tjelesno uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih. Kristovo uskrsnuće potvrđuje Kristov identitet kao Sina Božjega a ujedno je i poraz nad Sotonom, grijehom i smrću. Sve ovisi o ovom čudu.
Da li se to stvarno desilo?
Navodim 3 povijesne činjenice o uskrsnuću, za one koji još ne vjeruju 😉 :
1) Nema tijela
U 1. stoljeću (ili čak i danas) lako se može dokazati da Isus nije uskrsnuo od mrtvih kad bi se pronašlo tijelo
Nakon njegove smrti na križu, Isusovo tijelo je stavljeno u grob, divovski kamen stavljen je na ulaz , grobnica je zapečaćena, a rimski stražari su postavljeni tamo da ga čuvaju po cijhnu života . Pa ipak, Isusovo tijelo nestalo je bez traga.
2) Na stotine svjedoka uskrsloga Isusa
Kršćani ne vjeruju u Isusovo uskrsnuće samo zato što mu je tijelo nestalo. Uskrsli Isus se pokazao ljudima i to ne samo apostolima ili njegovim učenicima, rodbini – Pavao nam piše o stotinama ljudi.
Evo što je NAPISAO u svojoj prvoj poslanici Korinćanima:
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.. (1 Kor 15,4-8)
Znanstvenici vjeruju da je sveti Pavao pisao ovo pismo negdje oko 54 god. , što objašnjava zašto on kaže “većina ih još i sada živi.” Drugim riječima, ako on ne govori istinu, moglo se vrlo lako dokazati da je u krivu.
3) Lašci koji su dali život za svoju laž?
Svjedoci uskrsnuća bili su spremni umrijeti strašnom smrću jer su znali što je istina
Apostoli su do kraja života govorili o Isusovom uskrsnuću , uprkos poniženjima, progonstvima i mučenjima, a od dvanaestorice njih jedanaest ubijeni su na najokrutnije načine tada poznate ljudima: Zbog čega bi učenici izmislili priču o uskrsnuću? Možda zbog ugleda? Bogatstva? Moći? Položaja?
1. Petar – raspet
2. Andrija – raspet
3. Matija – ubijen mačem
4. Ivan – umro prirodnom smrću
5. Jakov – raspet
6. Filip – raspet
7. Šimun – raspet
8. Tadija – ubijen strijelom
9. Pavle – odsiječena mu je glava
10. Toma – proboden kopljem
11. Bartolomej – raspet
12. Jakov, Zebedejev sin – ubijen mačem
Neki skeptici tvrde da su apostoli nekako ukrali njegovo tijelo, a zatim lagali da su vidjeli uskrsloga Krista. Današnjem čovjeku teško je učiniti i najmanju uslugu drugom čovjeku, a kamoli da za drugog žrtvuje svoj život.
Ako dakle nije bilo uskrsnuća, već su apostoli ukrali tijelo kako bi u javnosti proširili drsku i suludu izmišljotinu o uskrsnuću , to bi značilo da je svih ovih 11 ljudi umrlo mučeničkom smrću svjesno propovijedajući vlastitu laž. Zaista bi bilo teško naći 11 ljudi u cijeloj povijesti koji bi bili spremni na takvo nešto.
Apostoli Petar i Pavao zapečatili su svoja svjedočanstva vlastitom krvlju.
nijedan čovjek nije spreman umrijeti ako ne vjeruje da to čini za ISTINU
Čovjeku 21. stoljeća priča o uskrsnuću zvuči kao bajka ili kao besmislica, ali zar je u vrijeme apostola ova revolucionarna ideja pobuđivala manje zaprepaštenja? Nije li upravo ta nevjerica, ta zadrška čovjeka prvog i dvadesetprvog stoljeća u odnosu na biblijsku tvrdnju da “kako po Adamu svi umiru, tako će po Kristu svi oživjeti” dokaz da uskrsnuće nije ljudska izmišljotina, već Božije rješenje za smrt? Upravo je na to mislio francuski književnik i filozof 18. st Jean-Jacques Rousseau kada je na sva osporavanja uskrsa odgovorio riječima: “Prijatelju, čovjek tako ne izmišlja!”
Podjeli ovo:
Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća?
Zašto je Isus ostavio ubrus uredno složen u svom grobu nakon svog uskrsnuća? Evanđelje po Ivanu (Iv 20, 1-10) nam govori da ubrus, koji je bio stavljen na Isusovo lice, nije bio bačen na stranu kao ostali povoji s njegovog tijela. U Svetom Pismu Evanđelist nam točno navodi taj detalj:
“Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.’
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući.”
– Je li to važno? Apsolutno! – Je li to zaista značajno? Da!
Da biste razumijeli značaj presavijenog ubrusa, morate razumjeti malo hebrejske tradicije toga dana.
Presavijeni ubrus ima veze sa pojmom gospodara i sluge, a svaki židovski dječak je znao tu tradiciju. Kad sluga postavlja stol za objed gospodaru, on se trudi postaviti stol baš na način kako to gospodar želi.
Nakon što je stol savršeno postavljen, sluga će pričekati, promatrajući sa strane, dok gospodar ne završi objedovanje. Sluga se ne usuđuje dirati stol dok gospodar ne završi.
Kada gospodar završi s objedom, on ustaje od stola, obriše prste, svoja usta i bradu, te taj zamotuljak salvete (ubrusa) baca na stol. Sluga tada zna da smije počistiti stol, jer je bačen ubrus na stol (u ono doba) značio: “Ja sam završio.”
Ali ako je gospodar ustao od stola, presavio svoj ubrus i stavio ga kraj svoga tanjura, sluga ne bi smio dirati stol, jer je tako složen i ostavljen ubrus značio: “Vratit ću se.”
Shvaćate li sada što nam je Gospodin Isus poručio tim činom? Vjerujmo!
Osjećate li koliko nas On voli? Neće nas ostaviti same!
Božji blagoslov svima vama.
Razmislimo:
Učenici su pronašli povoje u koje je bilo zamotano Isusovo tijelo. Isus je doslovno izišao (iz grobnih povoja) od mrtvih.
• Koju “grubu odjeću” trebamo ostaviti iza sebe?
• Koji teret Bog želi ukloniti iz našeg života?
Podjeli ovo:
VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Vjeronauk
A ova su zapisana da vjerujete
Jedini razlog radi kojega su nadahnuti pisci zapisali Sveto Pismo je jačanje naše vjere. Sveto Pismo je knjiga koja nam pomaže da bismo utemeljili i osnažili svoju vjeru u Boga. Ona je vjerski zapis Duhom Svetim nadahnutih vjernika koji pomaže i sadašnjim vjernicima da razbuktaju svoju vjeru i da je po nadahnuću Duha Svetoga žive u svakodnevnom životu. Nastavi čitati “VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – Vjeronauk”
Podjeli ovo:
VELIKA SUBOTA – Vjeronauk – Kako s djecom razgovarati o Uskrsu?
Kako s djecom razgovarati o Uskrsu?
Ono što najviše uveseljava djecu kad je Uskrs u pitanju su zečići, šarene pisanice i košarice te čokoladne poslastice. No, bit će i onih koji će vrlo direktno postavljati pitanja o tome zašto je Isus bio kažnjen i morao umrijeti.
Teško je djeci objasniti pojmove kao što su uskrsnuće, spas od grijeha ili vječni život, jer to su stvari koje i mnogi odrasli ponekad ne mogu do kraja shvatiti. Djeca nas o tome neće ni pitati, ali će ih zasigurno zanimati zašto je Isus morao umrijeti, ako je bio dobar.
“Zašto su ubili Isusa?”
Djeca znaju da je Isus bio dobar, oni uče na vjeronauku da je volio ljude, osobito djecu, da im je pomagao, da ih je učio i liječio. Stoga im neće biti jasno, zašto su ga oni izdali, mučili, ponižavali i ubili. Djeca su prilično osjetljiva na nepravdu, a situaciju u kojoj je netko dobar morao biti kažnjen, mogli bi shvatiti upravo tako. Nastavi čitati “VELIKA SUBOTA – Vjeronauk – Kako s djecom razgovarati o Uskrsu?”
Podjeli ovo:
Velika subota i Vazmeno bdijenje
Vazmeno, sveto trodnevlje je »prepuno kontrasta, suprotstavljenosti, tamnih kolorita koji su prožeti svijetlim točkama, kao što to na Veliku subotu pokazuje ogoljeli oltar i ozbiljnost suočena sa smrću te Psalam 23. koji govori o podizanju nadvratnika, kako bi ušao Kralj slave, što jasno upućuje na uskrsnuće«. u starini, tijekom dana, Velika subota nije imala posebnu liturgiju, već je to bio »dan strogoga posta i žalovanja«.
Četiri jasno različita dijela ovoga slavlja upućuju na četiri naglaska. Prvi – »lucernarij« ili služba svjetla – veže se uz judeokršćansku praksu paljenja svjetiljke uz blagoslovnu molitvu. »Unoseći svijeću, upaljenu na novome ognju, u mračnu crkvu, evocira se Kristovo uskrsnuće. Svijeća je ognjeni stup koji je svijetlio Izraelu u njegovu prijelazu«, a uz najstariji rimski običaj da se uskrsna svijeća pali na svjetlu koje se čuva od Velikoga petka, »u 8. st. i nadalje, izvan Rima, svjetlo se uzima s nekoga drugog svjetla, vatre (poglavito u Galiji i Irskoj)«. Zato danas imamo i obred blagoslova vatre, ali i ukrašavanja svijeće: »Na svijeći je označen križ, tekuća godina te slova alfa i omega, kao znakovi početka i završetka.« Potom se u »potpuno mračnu crkvu unosi se simbol Krista-svjetla, čiji su dionici i vjernici koji pale svoje svijeće«. No, ono što je u tom dijelu obreda vjernicima zacijelo najdojmljivije sigurno je hvalospjev uskrsnoj svijeći – »Exultet«. Kroz povijest tekst se mijenjao, a sadašnji tekst vuče podrijetlo iz Galije (»Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela…«), ali je pod snažnim utjecajem Ambrozijeva stila
U drugome dijelu obreda – liturgiji Božje riječi : »Ritmičnost čitanja i psalama na dojmljiv način zahvaća cjelovitost povijesti spasenja do Uskrsnuća. Bilo bi dobro uključiti sva predložena čitanja, ali – ako se izabiru – nipošto se ne smije ispustiti čitanje o prijelazu izabranoga naroda preko Crvenoga mora, jer je u njemu sadržana slika Kristova prijelaza (pashe) iz smrti u život. Za vrijeme pjevanja Slave događa se svjetlosni ‘prasak’, praćen i zvučnim ekvivalentom zvonjave i svečanim pjevanjem uskrsnoga usklika ‘aleluja’ koji je tijekom korizme bio dokinut«, pa je jasno da je Aleluja »sastavni dio« obreda, a neki taj »poklik nazivaju i zaručničkom pjesmom vazmene noći. U tome prolomu svjetla i zvuka postiže se posebnost ozračja sakramentalnoga slavlja inicijacije u kojemu Crkva kao majka rađa novu djecu snagom Duha Svetoga«.
Ta je noć ujedno i povlašteno i najizvrsnije vrijeme za slavlje inicijacije i obred krštenja. Pri blagoslovu krsne vode svećenik jedanput ili triput uranja uskrsnu svijeću u vodu, uz molitvu da siđe Duh Sveti. U krsnome dijelu nalazi se i obnova krsnih obećanja, odricanje od zla i ispovijed vjere. Taj dio kasnije nadopunjuje škropljenje blagoslovljenom vodom uz krsnu pjesmu. Taj dio bdjenja završava molitvom vjernika.
Zatim se preporučuje da odrasli novokrštenici za pripremu darova na oltar donesu kruh i vino. »Čitava euharistija bdjenja sadrži: posebnost navještaja Gospodinove smrti, radosno slavljenje uskrsnuća i iščekivanje njegova drugog dolaska- Vazmeni govor stapa ljudska iskustva u životni sok izričaja čežnje za istinom koja je sposobna pomaknuti grobni kamen. Vazam se hrani tamom, ali živi od svjetla.«
Ivan Šaško
Podjeli ovo:
SINE, SAMO NAPRIJED…
SINE, SAMO NAPRIJED…
Djeca su učila križni put idući od postaje do postaje. Kod četvrte, gdje Isus susreće svoju Majku, vjeroučiteljica objašnjava kako je susret bio prebolan da bi Marija išta riječima Sinu rekla. U njenom pogledu bilo je sve. Pitanje je bilo: što je Marija svojim pogledom Sinu poručila? Javi se netko s odgovorom: “To nije fer! Ostavio si me samu…” Netko drugi: “Zašto??? Zašto baš meni to da se dogodi?” Konačno, curica neka digne ruku: “Marija je pogledom rekla: Sine, samo naprijed! Ne odustaj!” To je, uistinu, rekla. To govori i nama, i svi anđeli naši: “Sine, samo naprijed!”
Podjeli ovo:
Euharistijska služba
Euharistijska služba
Započinje prinošenjem darova kruha i vina na oltaru darovnom molitvom.
Slijedi kanon ili velika euharistijska molitva. Ona počinje predslovljem, a završava žrtvenim prinosom. Prilikom predslovlja svećenik kaže: “Gospodin s vama”, a vjernici odgovaraju: “I s duhom tvojim”. Svećenik nastavlja: “Gore srca”, a vjernici kažu: “Imamo kod Gospodina” te svećenik moli: “Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!”, a odgovor vjernika je: “Dostojno je i pravedno!” Na kraju predslovlja pjeva se ili moli: “Svet, Svet, Svet Gospodin Bog Sabaot …”
U euharistijskoj molitvi moli se Duha Svetoga, da posveti kruh i vino. Bitan dio je posvećenje kruha i vina izgovaranjem Isusovih riječi s Posljednje večere. Svećenik u Isusovo ime nad kruhom izgovara: “Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje će se za vas predati.”
Vjernici za to vrijeme uglavnom kleče
11.04.2015.
Podjeli ovo:
Signum Crucis
Signum Crucis
In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.
Znak križa nije samo čin, nego i izjava vjere. U toj jednostavnoj gesti ne činimo samo znak našeg otkupljenja, nego i izražavamo vjeru u Preveto Trojstvo. S tim jednostavnim činom vjernici rane Crkve utvrđivali su svoju vjeru u teškim vremenima. Tertulijan, zapisujući u trećem stoljeću, spominje kako su kršćani činili Znak Križa nakon što su ustali, dok su se oblačili, nakon što su ušli ili napustili svoje kuće, kada su išli na kupanje, kada su sjeli za stol, kada su palili lampu, zapravo, početkom svakog čina. Sv. Augustin nam kaže da “Znakom Križa Tijelo Gospodinovo se posvećuje, posvećuju se krstionice, svećenici i drugi redovnici Crkve se primaju u svoju službu, sve što se treba učiniti svetim se posvećuje znakom Gospodinova križa, uz zazivanje Kristova imena.” Nastavi čitati “Signum Crucis”
Podjeli ovo:
O značenju Adventa
O značenju Adventa
Možda će vam se , kad se probudite, činiti kako je nastupila još jedna u nizu, sasvim obična nedjelja no nije tako. danas počinje jedno od najvažnijih razdoblja u godini za kršćane poznato kao Dočašće ili Advent.
Advent uvijek počinje četiri nedjelje prije Božića. Sama riječ ‘advent’ dolazi iz latinske riječi ‘adventus’ koja znači ‘dolazak’, a označava razdoblje isčekivanja. S jedne strane očekuje se rođenje Isusa Krista, a s druge se također očekuje njegov povratak kao spasitelja na Sudnji dan. Drugim riječima, značenje adventa je dvojako jer u te dane istovremeno slavimo prošlost u vidu Isusovog rođenja kao i budućnost koja dolazi u vidu spasenja na Sudnji dan. To su dani kada kršćani prihvaćaju postojanje Boga te istovremeno vjeru u njegov konačan sud, kao i nadu u vječan život.
Datum kada Advent počinje razlikuje se od godine do godine no nikada ne može početi prije 27. studenoga ili nakon 3. prosinca. Završava na Badnjak, 24. prosinca. U njegovom prvom dijelu, koji traje do 16. prosinca, kršćani se pripremaju za Kristov ponovni dolazak dok se u drugom dijelu pripremaju za proslavu njegovog rođenja.
Obilježavanje Adventa kao važnog razdoblja u kršćanskoj tradiciji počelo je još u 4. stoljeću. Tada je biskup Perpetuo iz francuskog grada Toursa uveo 40 dana posta koji su počinjali na dan Svetog Martina, 11. studenoga, a završavali bi na Badnjak. Sveti Martin jedan je od najpoznatijih kršćanskih svetaca, a poznat je kao zaštitnik vojnika. Kršten je s 18 godina, a upravo tada bio je vojnik koji se već pune dvije godine borio u Rimskoj vojsci protiv Gala. Međutim, neposredno prije no što je trebala nastupiti bitka kod današnjeg grada Wormsa u Njemačkoj odlučio je kako se više ne može boriti jer mu to brani vjera. Tada je izustio: ‘Ja sam Kristov vojnik, ne mogu se boriti.’ Optužen je za kukavičluk i zbog toga bačen u zatvor no tada je tamničarima odgovorio kako će dokazati svoju hrabrost – trebali su mu samo dozvoliti doći pred prvi red vojnika nenaoružan. Tako je i bilo. Kada su ga Gali vidjeli, ostali su zadivljeni njegovom hrabrošću i do borbe nikad nije došlo. Sam Martin oslobođen je službe u vojsci, a nakon toga se zaredio i čitav život, sve do svoje smrti 397. godine, proveo je posvećen Bogu.
Upravo njemu u čast uvedeno je gore spomenutih 40 dana Svetog Martina ili Martinov post koji je predstavljao preteču današnjeg Adventa. Razdoblje od 40 dana uzeto je kako bi se na taj način odalo počast Korizmi, razdoblju posta u jednakom trajanju koji se prakticira uoči Uskrsa. Međutim, već u 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je razdoblje Adventa na četiri tjedna uoči Božića. Također je ukinuo dotadašnji strogi post koji je uključivao potpuno suzdržavanje od mesa i mlječnih proizvoda. Međutim, valja imati na umu da se i dan danas Advent, sukladno kršćanskoj tradiciji, smatra razdobljem kada moramo jesti i živjeti umjereno. Nastavi čitati “O značenju Adventa”
Svjedočanstva & Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.