Signum Crucis

Signum Crucis
In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.

Znak križa nije samo čin, nego i izjava vjere. U toj jednostavnoj gesti ne činimo samo znak našeg otkupljenja, nego i izražavamo vjeru u Preveto Trojstvo. S tim jednostavnim činom vjernici rane Crkve utvrđivali su svoju vjeru u teškim vremenima. Tertulijan, zapisujući u trećem stoljeću, spominje kako su kršćani činili Znak Križa nakon što su ustali, dok su se oblačili, nakon što su ušli ili napustili svoje kuće, kada su išli na kupanje, kada su sjeli za stol, kada su palili lampu, zapravo, početkom svakog čina. Sv. Augustin nam kaže da “Znakom Križa Tijelo Gospodinovo se posvećuje, posvećuju se krstionice, svećenici i drugi redovnici Crkve se primaju u svoju službu, sve što se treba učiniti svetim se posvećuje znakom Gospodinova križa, uz zazivanje Kristova imena.”

O značenju Adventa

O značenju Adventa

Možda će vam se , kad se probudite, činiti kako je nastupila još jedna u nizu, sasvim obična nedjelja no nije tako. danas počinje jedno od najvažnijih razdoblja u godini za kršćane poznato kao Dočašće ili Advent.

Advent uvijek počinje četiri nedjelje prije Božića. Sama riječ ‘advent’ dolazi iz latinske riječi ‘adventus’ koja znači ‘dolazak’, a označava razdoblje isčekivanja. S jedne strane očekuje se rođenje Isusa Krista, a s druge se također očekuje njegov povratak kao spasitelja na Sudnji dan. Drugim riječima, značenje adventa je dvojako jer u te dane istovremeno slavimo prošlost u vidu Isusovog rođenja kao i budućnost koja dolazi u vidu spasenja na Sudnji dan. To su dani kada kršćani prihvaćaju postojanje Boga te istovremeno vjeru u njegov konačan sud, kao i nadu u vječan život.
Datum kada Advent počinje razlikuje se od godine do godine no nikada ne može početi prije 27. studenoga ili nakon 3. prosinca. Završava na Badnjak, 24. prosinca. U njegovom prvom dijelu, koji traje do 16. prosinca, kršćani se pripremaju za Kristov ponovni dolazak dok se u drugom dijelu pripremaju za proslavu njegovog rođenja.
Obilježavanje Adventa kao važnog razdoblja u kršćanskoj tradiciji počelo je još u 4. stoljeću. Tada je biskup Perpetuo iz francuskog grada Toursa uveo 40 dana posta koji su počinjali na dan Svetog Martina, 11. studenoga, a završavali bi na Badnjak. Sveti Martin jedan je od najpoznatijih kršćanskih svetaca, a poznat je kao zaštitnik vojnika. Kršten je s 18 godina, a upravo tada bio je vojnik koji se već pune dvije godine borio u Rimskoj vojsci protiv Gala. Međutim, neposredno prije no što je trebala nastupiti bitka kod današnjeg grada Wormsa u Njemačkoj odlučio je kako se više ne može boriti jer mu to brani vjera. Tada je izustio: ‘Ja sam Kristov vojnik, ne mogu se boriti.’ Optužen je za kukavičluk i zbog toga bačen u zatvor no tada je tamničarima odgovorio kako će dokazati svoju hrabrost – trebali su mu samo dozvoliti doći pred prvi red vojnika nenaoružan. Tako je i bilo. Kada su ga Gali vidjeli, ostali su zadivljeni njegovom hrabrošću i do borbe nikad nije došlo. Sam Martin oslobođen je službe u vojsci, a nakon toga se zaredio i čitav život, sve do svoje smrti 397. godine, proveo je posvećen Bogu.
Upravo njemu u čast uvedeno je gore spomenutih 40 dana Svetog Martina ili Martinov post koji je predstavljao preteču današnjeg Adventa. Razdoblje od 40 dana uzeto je kako bi se na taj način odalo počast Korizmi, razdoblju posta u jednakom trajanju koji se prakticira uoči Uskrsa. Međutim, već u 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je razdoblje Adventa na četiri tjedna uoči Božića. Također je ukinuo dotadašnji strogi post koji je uključivao potpuno suzdržavanje od mesa i mlječnih proizvoda. Međutim, valja imati na umu da se i dan danas Advent, sukladno kršćanskoj tradiciji, smatra razdobljem kada moramo jesti i živjeti umjereno.

Zlo i patnja

Zlo i patnja
Često se pitamo da li je Bog pravedan, kada cijeli svijet ispašta i vlada zlo i patnja. Mnogi ljudi se ljute i zbog toga počinju sumnjati u svoju vjeru. Nikad se ne zapitaju: “Da li sam ja kriv ili kriva zbog svoje ne sreće i patnje?” Ne shvaćaju da im Bog šalje poruke. Te poruke koje nam Bog šalje trebaju mijenjati naše osobine, navike i pokazivati put prema boljem i sretnijem životu. Iz dana u dan radimo nešto što je krivo, povrijedimo nekoga ili kažemo nešto što nismo trebali osjetimo svoju ne čistu savjest. Da bih smo je očistili trebamo priznati svoje greške, znati se ispričati.
Čovjek je stvoren sa srcem da njime voli, umom da njime misli i dušom, da njome prašta. Tako bih svaka osoba koja može voljeti i misliti trebala oprostiti svakoj duši, jer ni ona sama nije bez grijeha

0208 – Gospa od Anđela – Porcijunkulski oprost

Porcijunkulski oprost

U ljeto 1216. god., sv. Franjo je boravio u kapelici sv. Marije od Anđela. Noć prije njegova puta u Perugiu, u posjetu papi Honoriju III. Imao je viziju Krista i Njegove Majke, okružene anđelima. Gospodin je rekao: “Franjo, zatraži od mene što god želiš na slavu Božju i spasenje ljudi.”
Sveti Franjo je odgovorio: “Gospodine, molim ti se po posredovanju Djevice, zagovarateljice čovječanstva i ovdje prisutne, da udijeliš oprost svima koji posjete ovu crkvu.” Blažena Djevica se poklonila pred svojim Sinom da podupre molbu. Gospodin je rekao Franji da ode k papi i dobije željenu uslugu. Premda su mnogi kardinali bili poprilično protiv ove ideje, papa se ubrzo složio s Franjinim zahtjevom. Bio je to Porciunkulski oprost od 2. kolovoza.

SAKRAMENT POTVRDE

POTVRDA I SAKRAMENT POTVRDE
Krštenje, Euharistija i Potvrda čine sakramente kršćanske inicijacije – uvođenje u cjelovit kršćanski život. Nema potpunog kršćanina ako nije primio sva tri ova sakramenta.
“Zajedno s krštenjem i euharistijom sakrament Potvrde tvori cjelinu ‘sakramenata kršćanske inicijacije’, jedinstvo koje treba čuvati. Vjernicima treba zato tumačiti kako je primanje ovog sakramenta nužno za utvrđenje krsne milosti. ‘Po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu uz Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru’.“ (KKC 1285)

1. Potvrda u Božjem naumu spasenja
Što je bitno za sakrament Potvrde?
Bitno je to da su krštenici na poseban način obdareni jakošću Duha Svetoga, božanske osobe koja ih čvrsto veže uz Crkvu da bi kao pravi Kristovi svjedoci, ne samo riječju, nego i djelom živjeli, branili i promicali svoju vjeru.
Već u Starom Zavjetu proroci su navijestili da će Duh Gospodnji počivati na Božjem poslaniku, na Mesiji, kako bi mogao ostvariti svoje poslanje. Silazak Duha Svetoga na Isusa dok je bio kršten u rijeci Jordanu bio je za prisutne znak da je On taj Božji poslanik, Mesija, Sin Božji, čija će se cjelokupna misija ostvariti u zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga Otac daje u obilju.
“Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao ‘bez mjere’ (Iv 3,34).“ (KKC 1286)

2605 – Sv. Filip Neri – Dobri savjeti nasmijanog sveca

Dobri savjeti nasmijanog sveca

Opomene mladićima

1. Blaženi vi, mladići, što imate vremena, da djelujete dobra.

2. Nije vrijeme spavanja, jer nebo nije za lijenčine.

3. Sinci, budite veseli; glavno je da ne griješite.

4. Ali čuvajte se pretjerana veselja, jer ovo iščupa i ono malo dobra što ste sabrali.

5. Ne valja zanemariti pobožnih vježbanja; ako ćeš na pristojne zabave, izvrši prije svoje pobožnosti, pak pođi.

DESET ČINJENICA KOJE VEĆINA KATOLIKA NE ZNA, A TREBALA BI ZNATI

DESET ČINJENICA KOJE VEĆINA KATOLIKA NE ZNA, A TREBALA BI ZNATI

Gotovo u većini slučajeva ljudi napuštaju katoličku vjeru zbog nedostatka razumijevanja. Međutim, da katolici zaista vjeruju da su članovi jedne, istinite Crkve koju je utemeljio sam Krist (i koja je neophodna za njihovo spasenje), nitko je ne bi napustio!
Crkva
U nastojanju da pojasnimo ono što Katolička crkva naučava, donosimo popis 10 važnih činjenica koje nam mogu pomoći da bolje razumijemo i branimo naša uvjerenja…

Sv. Misa

Puno puta dođemo tako rastrešeni na Svetu Misu. Ponekada je samo zanimljivo gledati kako ulazimo u crkvu, kako se na brzinu prekrižimo, pokleknemo, zauzimamo svoje mjesto i čekamo da Sveta Misa započne. U većini slučajeva dolazimo i u zadnji čas u crkvu i nemamo nimalo vremena (ponekad je to manje i od pet minuta!) da malo saberemo svoje misli pred Svetu Misu kako bi si posvjestili da smo pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu te da ćemo za koji trenutak preko darova kruha i vina gledati samoga Gospodina koji je u Crkvi trajno prisutan upravo preko tih prilika kruha i vina.
Svaki od nas sabranih u crkvi vrši svoju službu. I jedna služba ne može vršiti svoju službu ukoliko nije usmjerena najprije prema samome Gospodinu, a onda i prema drugima koji su također došli slaviti Svetu Misu. Na Svetoj Misi nam se nikuda ne žuri. I rastrešenost u njoj nema mjesta. Preko Svete Mise, preko euharistijske službe, susrećemo se sa samim nebom koje u tom trenutku silazi na zemlju i svjedoči nam koliko je ovo vrijeme koje živimo na zemlji toliko kratko i da smo sve pozvani vršiti samo Gospodinu na slavu. Ne sebi. Ne drugome. Samo i jedino Gospodinu. A koliko toga samo kroz tjedan učinimo da mi budemo slavni, da mi budemo na prvome mjestu… I onda nam stvari same po sebi jednostavno propadaju jer nisu usmjerene prema Gospodinu, nemamo za cilj proslavu Njega, nego proslavu svoje osobe.
Euharistija nas na najbolji način uči da budemo cijelim svojim bićem usmjerni prema Gospodinu, a onda i prema bližnjemu! Zamolimo Gospodina da danas otvori oči naše vjere kako bi trajno bili zagledani samo u Gospodinovu slavu!

vlč. Tomislav Hačko

Tko kome dolazi?

Tko kome dolazi?

U Došašću slavimo
Gospodinov dolazak k nama,
ali i naš k njemu.

Zna on da mi ne možemo k njemu doći
«za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom»
samo svojim snagama.

Zato on dolazi k nama.

Dolazi da nas uzme k sebi.
K njemu ide onaj koji sa satnikom govori:
«Gospodine, nisam dostojan…»

Gospodine, učini moj život vječnim došašćem,
učini svako jutro novim Božićem,
učini i od mene pastira koji hita
da se Kralju svome novorođenom pokloni.
Bdijem Gospodine, radujem Ti se,
milosti Tvojoj se klanjam i zovem te:
Dođi Gospodine Isuse!

30.11.2014

 

Marija kao uzor

Marija kao uzor

Marija  je uzor osobe koja nije radila za ovaj svijet, već za vječnost. Kada je saznala za čast koja joj slijedi nije krenula zauzeti poziciju u društvu već je i dalje savjesno vršila obične poslove nazaretske kućanice. Time se stvaraju zdravi korijeni. Baš kao i njezin sin koji nije otišao na carski dvor tražeći materijalna sredstva za svoje programe. Nismo veliki ako stojimo na visokim položajima već ako s ljubavlju radimo svoj posao, …
biskup Mile Bogović.