2511 – Sveta Katarina – običaji

sv-katarina-obicajiSveta Katarina – običaji

Blagdan Svete Katarine (25. studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća (Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića, Sveta Katarina van, do Božića mesec dan), a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime (poznata je narodna uzrečica: Sveta Kata – snig na vrata, Sveta Kate – pari k’ ognju gnjate). Nastavi čitati “2511 – Sveta Katarina – običaji”

0111 – Sve o svecima

Sve o svecima 😉

Koliko točno ima svetaca?
Kako Crkva bira svece?
Kada je Crkva počela častiti svece?
Je li držanje slika i kipova svetaca idolopoklonstvo?
Mole li se katolici svecima?
Što je svetac-zaštitnik?
Postoji li svetkovina za svaki dan u godini?

Koliko točno ima svetaca?

U povijesti i prema rimskoj martirologiji i pravoslavnim izvorima postoji preko 10.000 svetaca i blaženika, ali konačan broj se ne zna.

Kako Crkva bira svece?

Kanonizacija, proces kojeg Crkva koristi kako bi nekoga proglasila svecem, koristi se tek od 10. stoljeća. Stotinama godina, počevši s prvim mučenicima prve Crkve, svece je proglašavao puk. Iako je ovo bio demokratskiji oblik priznavanja nekog svetim, neke priče o svecima bile su iskrivljene legendama, a neki nisu nikada ni postojali. Postepeno, prvo biskupi a na kraju Vatikan preuzeo je ovlast nad proglašavanjem svetaca. Nastavi čitati “0111 – Sve o svecima”

24. NKG – ČETVRTAK – ZRNCA VJERE

XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
24. NKG – Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici

Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.
Komu se malo oprašta, malo ljubi. (Lk 7, 46)

Gospodine, govoriš i meni,
ne samo Šimunu.
Toliko puta i ja poput Šimuna mnogo toga ne vidim.
Ne vidim ono što i mene optužuje.
Toliko toga drugima ne činim jer nisam dužna činiti
i tako zaboravljam na geste ljubavi.

I nije tu više riječ samo o Šimunu,
riječ je i o meni.
Činim i prema Tebi toliko koliko moram,
koliko mislim da trebam.
Ni ja Ti već dugo nisam oprala noge.
Pogotovo nisam to učinila svojim suzama.
Ne znam kada sam osjetila potrebu da isplačem
srce i dušu do Tvojih nogu.

I meni možeš prigovoriti da nisi primio poljupca.
Da, izgleda da činim sve
što spada na neki red.
Možda se i redovito molim, idem na Misu,
ne činim neke teške prekršaje Zakona,
nisam učinila neko veliko zlo.
Kao da bi trebao biti zadovoljan sa mnom.

Međutim, osjećam da očekuješ od mene poljubac.
Da očekuješ ljubav, a ne slovo Zakona,
da očekuješ više oduševljenja.
To ti nisam dala.

A posebno mi je teško dok razmišljam
koliko me Ti, Isuse, stojiš.
Moram priznati da me ne stojiš puno.
Nisam sposobna za Tebe žrtvovati nešto veliko,
potrošiti svoje imanje.
Nisam sposobna riskirati za Tebe.
Ne znam za Tebe učiniti neke velike odluke,
napraviti neke zaokrete u svojem životu.
Nisam Ti sposobna dati ono što je meni drago
i čega se tako teško odričem. Nastavi čitati “24. NKG – ČETVRTAK – ZRNCA VJERE”

24. NKG – ČETVRTAK – ZRNCA VJERE

XXIV. TJEDAN KROZ GODINU – ČETVRTAK
24. NKG – Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici

Bezimena

Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu.
(Lk 7,37a)

Neka žena! Bezimena!
Ime joj je pokajanje, plač, spoznanje vlastite grešnosti, hrabrost, odlučnost.
„Vjera te tvoja spasila, idi u miru!”
Vjera!
Ponese alabastrenu posudicu pomasti, zaplakana,
suzama kvasi Isusu noge, kosom ih svojom otire,
usnama cjeliva, rukama razmazuje pomast …

Koliko nježne ljubavi i predanosti!
Može li se itko tako duboko poniziti kao žena?
Žena koja je svjesna svoje promašenosti,
kojoj ljuske s očiju srca spadaju i jecaji proizvode spasonosne suze
– rijeke koje peru naslage blata.
A On to dopušta. Nastavi čitati “24. NKG – ČETVRTAK – ZRNCA VJERE”

7 pečata Apokalipse

U ovim mračnim vremenima mnogo se govori o ‘posljednjim vremenima’. Jeste li upoznati sa 7 pečata Apokalipse?

DOGAĐAJI PRIJE VELIKOGA DANA BOŽJEGA
Otkrivenje – Poglavlje 4, 1-11
Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta

Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: »Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!« I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja dúga slična smaragdu. Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore:
»Svet! Svet! Svet
Gospodin, Bog, Svevladar,
Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!«
I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu – Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći:
»Dostojan si, Gospodine, Bože naš,
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio,
i tvojom voljom sve postade
i bî stvoreno!« Nastavi čitati “7 pečata Apokalipse”

Što je posveta i predanje Isusovu i Marijinu Srcu?

Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino

Mjesec lipanj je posvećen Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu
Što je posveta i predanje Isusovu i Marijinu Srcu?
Bit posvete je, skladno posvetnoj molitvi, svjesno i potpuno odricanje od grijeha, napasti zla i đavla te neopozivo darivanje Srcu Marijinu i po njemu Srcu Isusovu kao odgovor na njihovu ljubav. S tom se posvetom svjesno obnavlja i produbljuje krsna posveta Bogu. Njome se osvježavaju milosti koje smo primili na svetom krštenju. Zašto govorimo o Isusovu i Marijinu “Srcu”? Nastavi čitati “Što je posveta i predanje Isusovu i Marijinu Srcu?”

0106 – Lipanj – mjesec Srca Isusova

Započinje mjesec lipanj, savršeno vrijeme za razmišljanje o Presvetom Srcu Isusovu!
Uđimo u otajstvo Božje ljubavi za svakoga od nas!

Lipanj: razmatrajmo Srce Isusovo
Predanost da se ponovno otkrije, zajedno s Božjom milosrdnom ljubavlju, još uvijek je nepoznata mnogima

Mjesec lipanj tradicionalno je posvećen pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusu, a to je providonosno bogoslužje proširio na cijelu Crkvu papa Pio IX. Margherita Maria Alacoque, iz reda Pohođenja u Paray-le-Monialu, koja je između 1673. i 1675. imala više viđenja u kojima joj je Krist odredio da se zauzme za uvođenje blagdana Srca Isusova na petak poslije Tijelovske oktave i štovanje petaka Srca Isusova i svete ure.

Jedno od najvećih iskušenja je misliti da je predanost Presvetom Srcu Isusu ritual koji pripada prošlosti ili čin isključive poslušnosti nekim bratovštinama ili nekom religijskom redu.

Isusovo je srce, od primitivne crkve, stvorilo blago iz kojeg se crpi bogatstvo Božje milosti, a božansko srce, probodeno kopljem rimskog vojnika, otvorilo je cijelom čovječanstvu izvor vječnog života, iz kojeg teče neprestano rijeka milosti sakramenta krštenja i euharistije.

Kako malo govorimo o besprijekornom srcu Božanskog Sina i o tome koliko bi se mogao promijeniti život svakog kršćanina da čuje o ovom srcu ljubavi i suosjećanja za sve ljude!

Približavanje sakramentu oltara proizvodi milost ulaska u zajedništvo s osjećajima, mislima i djelovanjima koja dolaze iz Isusova srca.

Koliko čovjek treba osjećati i živjeti osjećaje suosjećanja prema migrantima i izbjeglicama koje dolaze iz toliko područja sukoba i siromaštva! Koliko je potrebno pridržavati se Kristove misli, koja je od vječnosti željela brak između muškarca i žene kao jedini plodni i blagoslovljeni odnos! Koliko je POTREBNO djelovati pošteno i velikodušno u svom radu, bez traženja korupcije i kontinuiranog povećanja osobne dobiti na račun rada radnika i zaposlenika!

Razmišljanje o Isusovom srcu znači želju za dubokom promjenom u srcu, kako bi se asimilirala ta čistoća srca koja omogućuje da vidimo Boga.

Vidjeti Boga znači primarno prepoznavanje njegove prisutnosti koja se očituje kroz djela koja Otac ostvaruje kroz Isusa kroz Duha Svetoga.

Oni koji su imali milost da obnove razoren brak, djeca koja su nakon toliko pobuna imala veliki dar pomirenja sa svojim roditeljima, ljudi koji uspijevaju doći do kraja mjeseca unatoč velikoj ekonomskoj nesigurnosti, sve su znakovi providnosti i Božjeg djelovanja.

Ali današnji svijet smatra puku slučajnost ili isključivi rezultat osobnih zasluga, djela milosti koja je izvršio Bog, a taj čin nevjere, koji se sastoji u nepripisivanju Božjim djelima, potječe iz srca čovječanstva ranjenog ponosom, taštinom i pretpostavkom koje zamagljuje viziju Božjeg djela.

Čistoća srca može se roditi kroz duboki osjećaj poniznosti i krotkosti, koji su dva stupa da bi mogli primiti osvježenje kontemplacije Božjih djela.

Poniznost i krotkost vrline su koje pročišćavaju čovjekovo srce, koje, da bi živjelo, treba osjetiti srčani udar Božji. ona se mora provoditi duhovno tijekom cijelog kršćanskog života. Udruživanje s Isusovim srcem kroz čitanje Evanđelja, meditacija njegovih otajstava i život ustrajne molitve polako vodi novom ritmu njegova života. Veliki plodovi ovog novog života su veća pažnja prema potrebama drugoga, stav poniznosti sposoban prihvatiti poniženje i autentična krotkost koja otvara dušu slušanju potreba drugih.

Koliko je obitelji razdvojeno jer ne prihvaćaju da slušaju potrebe drugih, koliko se tinejdžera skriva u drogama, jer njihova srca nisu zagrijana ljubavlju roditelja, koliko se muškaraca i žena odlučuje živjeti svoje odnose uglavnom na internetu, jer je njihovo postojanje ostalo zatvoreno u obiteljskim odnosima bez te ljubavi i ljudske topline potrebne za zdrav i skladan rast.

Kristovo srce uči čovjekovo srce da se ne uzruja, da ne bude zbunjeno neuspjehom, patnjom i nerazumijevanjem života. Isusovo srce, okrunjeno trnjem napuštenosti, klevete i izdaje, moglo je voljeti svoje neprijatelje. Isusove riječi oproštenja izgovorene na križu rječiti su znak punine ljubavi koja izvire iz tog božanskog srca. Svaki čovjek koji živi kontemplacijom Božjeg srca ima mogućnost živjeti na isti način kao i Isus, odgovarajući na vapaj uvrede tihim blagoslovom, čineći dobro onima koji su nam naudili.

Tada se tuga posađena u srce djelom pravednosti i osobne osvete može iskorijeniti željom za zajedništvom s Isusovim srcem, koji ima sposobnost da se raduje dušama, opijajući ih kroz sudjelovanje u suštini njegova srca, ona nam je dana u Euharistiji.

Otajstvo utjelovljenja i strasti omogućilo je svakom čovjeku da vidi i čuje srce Oca kroz Sina, kako bi se Isusovo srce moglo presaditi umjesto kamenog srca onih ljudi koji još ne poznaju  milosrdnu Božju ljubav.

PRESVETO TROJSTVO – Razmišljanje svetog Augustina

Razmišljanje svetog Augustina

Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetoga Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.
Sv. Augustin se zaustavi i upita: “Dječače, što to radiš na pijesku?” “Želim more preliti u ovu rupu,” odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati: “Uzalud se trudiš! Okani se tog uzaludnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao pregrabiti more i preliti ga u tu rupu.”

“Zar je to zbilja nemoguće?” upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. “Ti misliš da je to nemoguće i smiješ se meni što pokušavam more preliti u malu rupu, a sam činiš upravo to! Htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.”

Nakon tih riječi dječak nestane.

Tada Augustin reče sam sebi:
„Vjera je sigurnija od shvaćanja!“
Priča dalje kaže kako je Augustin nastavio hodati s mislima usredotočenim na dječaka i na riječi koje mu je uputio. Nakon kratkoga vremena, prema predaji, shvatio je kako se susreo s anđelom kojega mu je, upravo, Trojedini Bog poslao i tako odgovorio na njegovo razmišljanje.

Mi ne možemo proniknuti unutarnje djelovanje Presvetoga Trojstva. O sv. Trojstvu znamo samo ono što nam je Bog Otac sam, preko svoga Sina objavio:
da je Svjetlost i da je Ljubav.
Boga ne možemo u potpunosti shvatiti, niti do kraja razumjeti, ali u Njega možemo vjerovati – vjerom koja je protkana razumom ! Trojstvo je najveće otajstvo naše vjere; otajstvo je tajna koja se otkriva u nama, a opet ostaje tajnom jer čovjek je svojim umom ne može do kraja shvatiti, proniknuti, otkriti…
Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati klanjajući Mu se i time da uvijek pobožno činimo znak svetog križa i pobožno, s najvećim poštovanjem izgovaramo riječi:

Oca i Sina i Duha Svetoga !

Augustin je znao da ne zna, shvatio da ne može shvatiti, razumio da ne razumije!

Blagdan Pedesetnice

Duhovi – blagdan Pedesetnice
Blagdan Duhova obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.
Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Nastavi čitati “Blagdan Pedesetnice”

SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

Svibanjske pobožnosti odnose se na posebne molitve i druge pobožnosti kojima se tijekom svibnja časti Blažena Djevica Marija.
Tradicija ovakvih pobožnosti seže u 16. stoljeće. Potvrdio ih je papa Pio VII., a kasniji pape, sve do danas, objavili su brojne naputke o štovanju Blažene djevice Marije i podržali ovu i druge marijanske pobožnosti u sveopćoj Crkvi.
Ljepota mjeseca svibnja nije samo u mirisnom cvijeću i u proljetom raspjevanoj i probuđenoj prirodi, nego za nas vjernike ljepota svibnja očituje se i u štovanju, koje u tom mjesecu, iskazujemo Blaženoj Djevici Mariji, Majki Crkve.

U svibnju nam je Gospa najbliža, jer je ona znak vedrine i duhovne snage kršćanstva. Moleći otajstva svete krunice povezujemo se i ujedinjujemo s Isusom Kristom koji je središte i cilj svake naše molitve.
Neka molitva Krunice ispuni i ovaj svibanj.

Kliknite OVDJE i pogledajte kako moliti Krunicu.

%d blogeri kao ovaj: