XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
18. NKG (I) – Svagdan ili: Sv. Euzebije Verčelski; ili: Bl. Dj. Marija od Anđela
JUTARNJA MOLITVA
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
Dobro jutro Isuse hvala ti za novi dan, dobro jutro Bože moj hvala ti za divan san.Dobro jutro Marijo evo mene pred tebe, daj mi snage majko Božja slijedit sina, pravog Boga!
Dobar vam i blagoslovljen dan!
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
XVIII. TJEDAN KROZ GODINU – PONEDJELJAK
18. NKG (I) – Svagdan ili: Sv. Euzebije Verčelski; ili: Bl. Dj. Marija od Anđela
MISNA ČITANJA
📖: Br 11,4b-15; Ps 81,12-17; Mt 14,13-21
Prvo čitanje: Br 11, 4b-15
Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod.
Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Izraelci se opet upuste u jadikovanje, govoreći: »Tko će nas nasititi mesom! Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka. Sad nam život vene; nema ničega, osim mane pred našim očima.«
Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stupao u stupi. Kuhao ju u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijaše kao okus kolača zgotovljena na ulju. Kad bi se noću spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mana.
Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Gospodnji žestoko planu, i Mojsije se ražalosti.
Mojsije reče Gospodinu: »Zašto zlostavljaš slugu svoga? Zašto nisam našao milost u tvojim očima, kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima! Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: Daj nam meso da jedemo! Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za mene. Ako ćeš ovako sa mnom postupiti, radije me ubij, ako sam našao milost u tvojim očima da više ne gledam svoga jada.«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati
Sveti Benedikt, zaštitnik Europe (480-547)
Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No kako je u Korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten na današnji dan, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.
Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.
Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti.
Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve.
Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života – po uzoru apostola – naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”
Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.
Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. “Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima” (Pius Parsch).
Blažena Marija Propetog Isusa Petković
Današnja je zaštitnica hrvatska blaženica Marija Propetog Isusa Petković, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa svetog Franje. Rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892,
kao šesto od osmero djece Antuna Petkovića-Kovača i Marije rođene Marinović, u imućnoj i pobožnoj obitelji. U djetinjstvu je pokazivala sklonost pobožnosti i milosrđu i odlučila štititi siromahe, tu „probranu i ljubljenu braću raspetog Gospodina“. Već je s pet godina pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 godina. Kada je imala 19 godina, umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Bila je krhka i često pobolijevala, ali je godinama okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih vjeronauku i ostalim predmetima. Na poticaj dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića postavila je 1920. temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa svetog Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži« i uzela redovničko ime Marija Propetog Isusa. Dovela je svoje sestre 1923. u Suboticu da bi pomagale u sirotištu “Kolijevka”, a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude kojima je trebala pomoć. Prvi samostan osnovala je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva skupina sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina i tamo osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. Nastavi čitati
XIV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
14. NKG – Svagdan ili: Sv. Marija Goretti, djevica i mučenica
Žetve je mnogo, a radnika malo.
Propovijedanje evanđelja je nešto što radimo s našim riječima jednako kao i našim postupcima. Vezano za to mora biti suosjećanje, koje se definira kao gledanje kroz oči i srce druge osobe. Zato je Isus sažaljen prema mnoštvu, jer su poput rasutih ovaca bez pastira. On je suosjećajan prema ljudima koje poučava i liječi, jer zna da u njihovim srcima, kao i u našim vlastitim srcima i u našim danima i godinama, mi smo ponekad izgubljeni i slomljeni ljudi, očajnički tražeći Boga koji brine o tome. i voli i liječi. U Isusovoj službi i u njegovom tekućem radu kroz Crkvu, mi trebamo biti instrumenti mira i radnici milosrđa svijetu oko nas. Bog vidi i naše srce, i on ima suosjećanje. Božansko Srce se pokreće sažaljenjem. Nastavi čitati
Sveta Marija Goretti, mučenica čistoće (1890-1902)
Marija Goretti je rođena u siromašnoj obitelji u mjestu Corinaldo, u pokrajini Ancone, 16. listopada 1890. U kući su je od milja zvali Marietta. Kako njezin otac Luigi u tom kraju nije mogao dostatno zarađivati za svoju brojnu obitelj, preseli se u Ferriere di Conca, 10 km od Nettuna, u Kampaniji gdje je radio na imanju grofa Mazzoleni-ja.
Kako je u tom kraju harala malarija, otac oboli i umrije kad je ona imala deset godina. Od tada se za obitelj brine majka Assunta a djelomično joj pomaže i starija kćerka Marietta.
Marija je često išla na groblje i molila se za svoga pokojnog oca koji ju je naučio izgovarati ime Isus i Marija. Za njega je namijenila i svoju Prvu Svetu Pračest, koju je primila u Nettunu u jedanaestoj godini života. Tamo je ona često polazila na Svetu misu u pratnji kume Cimarelli i s mlađim sestrama i braćom, a ponekad je tamo prodavala golubove i jaja. U kući bi za stolom znala poput majke mlađim sestrama i braći gurnuti svoj tanjur neka se što bolje nahrane. Kad ju je majka Assunta zbog toga jednom prekorila, ona je šutjela. Svoj dnevni posao Marija je radila u istrošenim i zakrpanim haljinama koje joj je poklonila susjeda. Svaki dan je molila krunicu pred svima, a kad bi legla u krevet, ispod slike Blažene Djevice Marije izmolila bi još jednu za pokojnog oca i tek tada usnula.” Nastavi čitati
XIV. TJEDAN KROZ GODINU – UTORAK
14. NKG – Svagdan ili: Sv. Marija Goretti, djevica i mučenica
MISNA ČITANJA
Prvo čitanje: Post 32, 23-33
Zvat ćeš se Izrael, jer si se hrabro borio s Bogom.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Ustane Jakov noću, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza. Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. Jakov ostane sam.
I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. Potom reče: »Pusti me, jer zora sviće!« Ali on odgovori: »Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.« Nato ga onaj zapita: »Kako ti je ime?« Odgovori: »Jakov«. Onaj reče: »Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.« Onda zapita Jakov: »Reci mi svoje ime!« Odgovori onaj: »Za moje me ime ne smiješ pitati!« I tu ga blagoslovi.
Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel, jer — reče — »Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.« Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. Zato Izraelci do današnjega dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, jer je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati
SV. ĆIRIL I METOD, zaštitnici Europe
Blagdan
Neki podaci o životu Sv. Braće
Živjeli su u IX. stoljeću. Rođeni u Solunu. Otac im Leon bijaše visoki gradski činovnik. Otac im je prerano umro pa je za njih preuzeo brigu carski kancelar Teotikst. Metod bijaše pravnik pa mu je bila povjerena uprava provincije u Makedoniji. Mnogo mlađi Konstantin od Teoktista bi pozvan u Carigrad na studij. Studirao je s maloljetnim carem Mihajlom III. Imao je za učitelja glasovitog Leona, zvanog Matematika, te Focija, budućeg patrijarha. Završivši nauke Konstantin je napustio karijeru na dvoru, dao se zarediti za svećenika, a preuzeo je i službu patrijaršijskog bibliotekara. No brzo je napustio tu službu te se potpuno povukao u jedan samostan. Kad su ga pronašli, nije se više htio vratiti u službu bibliotekara, no ipak je prihvatio katedru filozofije u kojoj se toliko odlikovao da je dobio ime Filozof. U to je vrijeme pošao na dvor kalifa u Bagdad u svojstvu carskoga poslanika.
Međutim je g. 855. u Bizantu došlo da vrlo značajnih političkih promjena. Rođak cara Mihaela te smrtni neprijatelj Teoktista uspio je posve zadobiti povjerenje mladog cara te ubiti Teoktista. Carica majka Teodora morala se povući s upravljanja carstvom, a kasnije su je zatvorili u manastir. Pod vladavinom Mihajla III. upravljanje i vođenje poslova efektivno je prešlo u ruke Bardasa. Tragičan završetak Teoktista i Teodore, zaštitnika Ćirila i Metoda, bijaše koban po obojicu. Metodije se odrekao svoje službe te zamonašio u samostanu Olimpu u Bitiniji. Isto se tako povukao iz javnog života i Konstantin te pošao za svojim starijim bratom na Olimp. Nastavi čitati
Sveti Ćiril i Metod
Draga braćo i sestre, danas želim govoriti o svetom Ćirilu i Metodu, braći po krvi i vjeri, slavenskim apostolima. Ćiril se rodio 826. ili 827. godine u Solunu u obitelji carskog službenika Leona: bio je najmlađi od sedmero djece. Još kao dijete naučio je slavenski jezik. U dobi od 14 godina poslan je u Carigrad na školovanje, a školske je klupe dijelio s mladim carem Mihaelom III. Tih je godina stekao je naobrazbu iz različitih sveučilišnih predmeta, među kojima iz dijalektike u kojoj mu je učitelj bio Focije. Nakon što je odbio primamljivu bračnu ponudu, odlučio se zarediti te je postao “knjižničar” u svojem patrijarhatu. Nedugo zatim, želeći se povući u osamu, sakrio se u samostan, ali je ubrzo otkriven te mu je povjerena zadaća da predaje svete i profane znanosti: tu je službu tako dobro vršio da su ga prozvali “Filozof”. U međuvremenu, brat Mihael (rođen oko 815. godine), nakon administrativne karijere u Makedoniji, oko 850. godina odriče se svijeta i povlači u monaški život na brdu Olimp u Bitiniji, gdje je uzeo ime Metod (monaško ime je moralo započinjati istim slovom kao i krsno) i postao igumen samostana Polychron. Nastavi čitati
SV. ĆIRIL I METOD, zaštitnici Europe
Blagdan
JUTARNJA MOLITVA
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
Posljednja molitva sv. Ćirila
“I kako se približilo vrijeme njegova odlaska sa ovoga svijeta, podigao je svoje ruke k nebesima i pomolio se Gospodinu, sa suzama govoreći: ‘Gospodine Bože, koji si anđele svoje bestjelesne sebi ostavio na službu, rasprostirući nebo, osnivajući zemlju, i sve što postoji izveo iz nepostojanja u postojanje, koji uvijek činiš volju onih koji te se boje i čuvaju tvoje zapovijedi, usliši molitvu moju i svoje vjerno stado. I kome si me postavio, beskorisnoga i nedostojnoga sluga svoga, izbavi ga od svake bezbožne i poganske zloće, i od svakoga huliteljskog i krivovjerskog jezika koji govori hulu protiv tebe; i uništi krivovjerje krivovjeraca, i umnoži brojnost tvoje Crkve. I učini da se svi jednodušno skupe, i ujedini ljude u jednomišljenju i istinitoj tvojoj vjeri, i udahni pravu ispovijest u njihova srca i riječ tvoga nauka. Jer tvoj je dar što si nas nedostojne primio na propovijedanje Krista tvoga. Blagodati čineći koje su tebi ugodne, koje si mi dao, kao tvoje vraćam tebi; postavi svoju moćnu desnicu da svi slave ime tvoje vlasti, sveto Trojstvo.’
A poljubivši sve svetim poljupcem, reče: ‘Blagoslovljen Gospodin, koji nas nije predao u ruke naših nevidljivih neprijatelja, već je i uništio zamku koju su nam postavili oni koji vrebaju na nas, i izbavi nas od propadljivoga.’ To rekavši, usne u Gospodinu.”
„Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti.“
❤ Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen . ❤
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.