23. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – d

lk-6-20-26XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
23. NKG – Svagdan 

BIBLIJSKA MISAO DANA

PREVRAT SVIH VRIJEDNOSTI
Lk 6,20-26

Isusov Govor na gori u kršćanskoj je svijesti i pameti redovito u onome obliku u kome ga nalazimo u Matejevu Evanđelju, poglavlja peto, šesto i sedmo. U Luke nema Govora na gori, nego govor negdje na nekoj zaravni, u polju, na ravnu prostoru. Isus silazi s brda, k njemu se slijevaju mnoštva učenika i naroda te svaka vrst bolesnika. Imamo tri sloja slušatelja: Dvanaestoricu, učenike te mnoštva iz bliže ili daljne okolice. Za razliku od Mateja ovdje imamo i pogane, stanovnike iz priobalja, iz Tira i Sidona. Time kao da želi naglasiti kako je Isusova riječ upućena ne samo Židovima, nego i svima bez razlike, svejedno odakle su. Samo jedno treba, spoznati naime vlastitu potrebu i nemoć. Dakle, biti čovjek, ne nadčovjek. Jer, koji to čovjek ne treba pomoći? Nastavi čitati “23. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – d”

0909 – Blaženi Francisco Gárate

Blaženi Francisco Gárate (1857-1929)
Ivan Pavao II. proglasio je 6. listopada 1985. skromnoga brata pomoćnika iz Družbe Isusove, Francisca Gáratea, blaženim. Taj sada blaženi brat bijaše drugo od sedmero djece jedne siromašne seljačke obitelji u blizini Azpeitije, nedaleko od dvorca Loyole u pokrajini Baskiji u Španjolskoj. Rodio se 3. veljače 1857. u pravoj potleušici. U dobi od 14 godina pošao je u Orduńu (Vizcaya) u isusovački kolegij “Nuestra Seńora de la Antigua”, ali ne kao đak već kao kućni pomoćnik. Siromaština ga je nagnala na to.
Promatrajući život isusovaca, pa i njihove časne braće, oduševio se za to zvanje te g. 1874. stupio u isusovački novicijat koji se tada za španjolske isusovce provincije Loyole, prognane iz domovine, nalazio u Poyannu, u južnoj Francuskoj.
Na Svijećnicu 1876. položio je prve redovničke zavjete te g. 1877. bio poslan u kolegij Santiago Apostolo u La Guardiji (Pontevedra). Ondje je zdušno i savjesno 10 godina vršio službu bolničara. Brinuo se za oboljele đake u kolegiju, a vršio je i službu sakristana. Njegovo suosjećanje, njegova revnost, susretljivost i ljubav prema bolesnicima, probudila je u brojnoj zajednici kolegija sveopće udivljenje te iskrenu simpatiju. Nakon što je na Veliku Gospu 1887. položio zadnje zavjete, bio je poslan 1888. za vratara u Kolegij za više nauke sveučilišta Deusto (Bilbao). U toj je službi ostao sve do svoje blažene smrti 9. rujna 1929.

0909 – Sveti Petar Claver

Sveti Petar Claver
U broj stvarno velikih misionara i velikih socijalnih radnika uopce, valja svakako ubrojiti i sv. Petra Clavera, isusovca, apostola crnačkoga roblja u Kolumbiji. Njegov život i rad zadovoljava i najstroža mjerila istinskoga heroizma. Njega bez pretjerivanja, mirne duše, možemo nazivati herojem kršćanske samaritanske ljubavi. On je svojim služenjem robovima ispisao najljepše stranice djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.
Petar Claver je sin Katalonije. Rodio se najvjerojatnije 25. lipnja 1580.g. u Verdu, u krilu dobre i duboko kršćanske radničke obitelji. Odgojen kršćanski, rano je počeo misliti na duhovni stalež. Prema tadašnjem običaju veoma mlad, na blagdan Bezgrešnog Začeća 1594.g., primio je kleričku tonzuru. Od god. 1596., započeo je s visim naukama na isusovačkom sveučilištu u Barceloni. Tamo je dobio zvanje za Družbu Isusovu pa je 7. kolovoza 1602.g., stupio u isusovački novicijat u Tarragoni. Dvije godine kasnije s velikom je pobožnošću i duhovnom utjehom položio prve redovničke zavjete.
Nakon toga je nastavio studij filozofije u kolegiju Montesion u Palmi, na otoku Mallorki. Tijekom 3 godine živio je ondje pod istim krovom sa svetim vratarom kolegija, bratom Alfonzom Rodriguezom, koji je na njega izvršio izvanredan utjecaj. Cesto je s njim razgovarao, govorio mu je o svom misionarskom zvanju, a sveti ga je starac poticao na rad u misijama. Petar ce kasnije priznati da su to bile najljepše godine njegova života. Nastavi čitati “0909 – Sveti Petar Claver”

23. NKG – MISNA ČITANJA – d (II)

lk-6-20-26XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
23. NKG (II) – Svagdan

MISNA ČITANJA
📖: 1Kor 7,25-31; Ps 45,11-12.14-17; Lk 6,20-26

Prvo čitanje: 1 Kor 7, 25-31
Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave! Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene!

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave! Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene! Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
Ovo hoću reći, braćo: vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ne uživaju, jer — prolazi obličje ovoga svijeta.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati “23. NKG – MISNA ČITANJA – d (II)”

1208 – Sveta Ivana Franciska de Chantal

Sveta Ivana Franciska de Chantal

Sveta Ivana Franciska rodila se u Dijonu 28. siječnja 1572. Otac joj Benignus Frèmyot bijaše predsjednik Burgundskog parlamenta. Bio je to čovjek potpun katolik, vjeran kralju, zbog svojih je načela mnogo pretrpio, čak i to da su mu opljačkali kuću i imanje. Majku je jedva i poznavala jer joj je umrla vrlo rano. Djetinjstvo je provela pod nesretnom zvijezdom strašnih hugenotskih ratova. Vjerni otac vodio je svoje troje djece i preko ruševina i opustošenih crkava i samostana euharistijskom Spasitelju. U takvim prilikama Ivana Franciska dozrela je ranije nego njezine drugarice.
Imala je prilike da se dobro uda za nekog kalvina, dakle inovjerca. Nije pristala, već je izjavila: »Radije život u tamnici nego u kući krivovjerca.« Takva bi izjava danas zvučala malo preoštro i neekumenski, ali u ono doba bila je sasma normalna u ustima pravovjernih katolika. No još i danas mješoviti brakovi nisu nikako neko idealno rješenje. Zato je bolje da se katolici samo među sobom žene i udaju.Franciska se napokon udala za baruna de Chantala, katolika i čovjeka bez prijekora. Bila je dobra žena i majka, vrijedna domaćica, ali je uvijek našla vremena da zadovolji i svojim duhovnim potrebama koje su bivale sve veće. Rodila je šestero djece, od kojih je dvoje rano umrlo. Ostale je lijepo odgojila. Nije bilo dana a da nije skupa s njima pribivala sv. misi, i da nije učinila koje dobro djelo siromasima i bolesnicima. Jedanput je obećala da neće nikoga odbiti tko je zamoli milostinju i to je savjesno ispunjavala.Nebo njezine sreće izgledalo je vedro i bez oblaka. Kad je rodila najmlađe dijete, dođe joj vijest koja joj je ranila srce. Njezin je muž nesretnim slučajem poginuo u lovu. Ostala je udovica, a bilo joj je tek 29 godina. Tada je učinila zavjet da se više neće udavati.U to vrijeme upoznala je svetog ženevskog biskupa Franju Saleškoga i izabrala ga za ispovjednika. On joj je postao prosvijetljeni i od Boga poslani duhovni vođa. Svetac se već dulje vremena bavio mišlju osnivanja reda od Marijina pohođenja, koji ne bi živio u klauzuri da bi se lakše mogao baviti službom bolesnima, siromašnima i utamničenima. U Franciski je našao dušu koja bi mogla poslužiti njegovim planovima. I zbilja, na blagdan Presvetog Trojstva god. 1610. Franciska je s još dvjema damama iz Annecyja stavila na sebe redovničku koprenu. Sada je smogla snage da velikodušno oprosti ubojici svoga muža čijem je djetetu dapače postala kuma na krštenju. Budući da red bez klauzure kao prevelika novost nije bio usvojen, Sveti Franjo Saleški je morao sestrama od pohođenja uvesti strogu klauzuru, a mjesto da dvore bolesnike, preuzele su odgoj ženske mladeži. Ipak je nutarnja linija novog rada bio duh blagosti te namjesto vanjske stroge pokore krotkost i poniznost sveca. Kao najljepši cvijet u Redu od pohođenja procvast će kasnije sv. Margareta Alacoque, kojoj će Gospodin povjeriti tajne svoga Srca i kojom će se poslužiti za uvođenje u Crkvu blagdana Srca Isusova.Nekoć brižna majka i žena postala je sada Franciska odlična poglavarica i duhovna majka svojim kćerima. S dubokim mističnim životom znala je združiti rad za dobro bližnjega. Od njezinih pisanih djela glasovita su njezina pisma koja je upravljala Sv. Franji Saleškom. Dočekala je sreću da se njezin red brzo proširio te je u godini svetičine smrti bilo već 82 samostana Od pohođenja. Svetom ju je proglasio god. 1767. papa Klement XIII.
Sestre Pohoda Marijina djeluju u Hrvatskoj već više od 60 godina. U Zagreb su došle 1. rujna 1947. na poziv biskupa Josipa Lacha i preuzele brigu za Dom Božje providnosti i za kapelu Corpus Domini (Mošćenička ulica, Trešnjevka). U tom domu osnovale su svoj samostan koji je potvrđen 24. svibnja 1949. U samostanu, koji je uz kapelu, žive svoju karizmu kontemplativnim životom, onako kako su to zamislili njihovi utemeljitelji, sveti Franjo Saleški i sveta Ivana Franciska de Chantal. Red Sestara pohoda Marijina i danas je omiljen i uspješan u svijetu, sa 161 samostanom u 33 zemlje.

Štuje se kao zaštitnica od želučanih bolesti i paralize.

1807 – Sveti Bruno, biskup Segnija

 

Sveti Bruno, biskup Segnija

Sveti Bruno, biskup Segnia u Laciju (1049-1123)-a

Bruno je rođen g. 1049. u krilu jedne odlične obitelji u Astiju. Nauke je svršio u Bologni i Sieni, gdje postade katedralni kanonik. G. 1079. prisustvovao je saboru u Rimu. Tada je došao u vezu s papom Grgurom VII., koji ga je 1080. imenovao biskupom u Segniju, a povjeravao mu i druge važne misije, što je znak da je bio osoba njegova velikog povjerenja.
Bruno je bio snažna ličnost, čovjek borben, pa je u borbi protiv laičke investiture aktivno sudjelovao ne samo uz bok Grgura VII., već i njegovih nasljednika Viktora III., Urbana II. i Paskala II. Poput svog velikog uzora Grgura VII. i Bruno je veoma odlučno perom i radom branio slobodu Crkve protiv svih onih koji su je sputavali. To su u prvom redu bili svjetovni knezovi i vladari koji su htjeli i Crkvom vladati. Nastavi čitati “1807 – Sveti Bruno, biskup Segnija”

0107 – Sveti Mucijan-Marija Wiaux

Sveti Mucijan-Marija Wiaux (1841-1917)

Papa Ivan Pavao II. svečano je 11. prosinca 1989. proglasio svetim redovnika iz družbe Braće kršćanskih škola. To je Mucijan-Marija Wiaux. Danas ćemo se upoznati s njim. Njegov je život bio prava monotonija, nalik na pustinju. Krajolik je pustinje veoma jednoličan: beskrajna pješčara, pijesak i opet samo pijesak, dani puni žege, sve slični jedan drugome, noći pune hladnoće i sablasnog mraka. Sliku jedino izmijeni koji put strašan vjetar, ali je ništa ne poljepša. Drugih događaja u pustinji nema. Ondje ne pada kiša i ništa ne niče, ne raste, ne zeleni se, ne donosi ploda.
U sivilu i jednoličnosti života brata Mucijana ističe se ipak jedan dan. Bilo je to 1. srpnja 1856. kad je mladi Louis-Joseph Wiaux, sin seoskog kovača, obukao crnu sutanu s bijelim ovratnikom školske braće sv. Ivana de La Salle. Tada je promijenio i svoje krsno ime. Otada se zvao brat Mucijan-Marija. Nastavi čitati “0107 – Sveti Mucijan-Marija Wiaux”

2406 – Molitva Sv Ivanu Krstitelju

Zaboravljena molitva Ivanu Krstitelju

Sveti Ivane Krstitelju,
Božji dragi prijatelju,
prikrsti me s krstom,
sa svetim me sastavi,
sa Isusom u slavu vičnju,
kraljevstvo nebesko. Amen

1506 – Čudotvorno raspelo Sv. Vida

Čudotvorno raspelo Sv. Vida 1Poznata je legenda vezana uz Čudotvorno raspelo Sv. Vida koje se nalazi u Katedrali, prema kojoj se Petar Lončarević kartao sa svoja dva druga ispred crkve Sv. Vida, gdje je bilo izloženo raspelo za javno štovanje. Igra mu nije polazila za rukom, pa je srdito dohvatio kamen i bacio ga u lijevi bok raspela. Na užas prisutnih, iz udarenog kipa, potekla je krv, a pod nogama bogohulnika otvorila se zemlja i progutala ga ostavivši mu svetogrdnu ruku da stravično izviruje. Tadašnji guverner Rijeke, barun Rauber, Nastavi čitati “1506 – Čudotvorno raspelo Sv. Vida”

VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – VEČERNJA MOLITVA

Uskrs

VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA

VEČERNJA MOLITVA

Bože, dok polazim na počinak, mnogi ljudi plaču u nevolji i vape za hranom. Dok ja imam milost da smijem moliti, mnogi ne znaju kome bi se obratili u svojim nevoljama. Meni je dobro. Zato moja zadnja riječ danas, i prva sutra ujutro, mora biti zahvalnost tebi.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
Nastavi čitati “VAZMENA NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – VEČERNJA MOLITVA”

Design a site like this with WordPress.com
Započnite