XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
23. NKG – Svagdan ili: Presveto Ime bl. Dj. Marije
VEČERNJA MOLITVA
U smiraj večeri, zahvali Stvoritelju na daru ovog dana..
zahvali mu što nam je danas darovao Sunce i što je sad iznad nas postavio Mjesec i Zvijezde…
zahvali mu na svakoj osobi, svakom bratu i svakoj sestri, koja je danas prošla kroz tvoj život…
zahvali mu za svaki osmijeh koji ti je danas darovao kroz druge.. Nastavi čitati “23. NKG – VEČERNJA MOLITVA – g”
XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
23. NKG – Sv. Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup, mučenici
Spomendan
BIBLIJSKA MISAO DANA
Danas nam govoriš, Isuse, o čistoći namjere i kako djela otkrivaju pravu prirodu ljudskog srca: „ Nema dobrog stabla koje rađa lošim plodom, niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodom. Ne beru se smokve s trnja, niti grožđe s kupine .“ Želiš nas podsjetiti da nam „bit“ osobe omogućuje da prosuđujemo njezine postupke. Kvaliteta ploda ovisi o kvaliteti stabla. „Srce“, odnosno „duboka unutrašnjost“ osobe, je bitna. Vanjska djela moraju odgovarati dubokoj kvaliteti karaktera.
„ Dobar čovjek iz dobra što je u srcu svome pohranjeno iznosi dobro, a zao čovjek iz zla što je u srcu svome pohranjeno iznosi zlo.“ Nismo definirani onim što govorimo, već prvenstveno onim što činimo; bit ćemo poznati po svojim plodovima. Zatim, po svojim riječima, i možda na kraju, po onome što mislimo. Ono što nosimo u svojim srcima je ono što projiciramo prema van, uključujući i svoje riječi. Nastavi čitati “23. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – g”
Litanije Preslavnog Imena Marijina
Gospodine, smiluj se
Kriste, smiluj se
Gospodine, smiluj se
Kriste, čuj nas
Krist, usliši nas
Sine Marijin, čuj nas
Sine Marijin, usliši nas
Nebeski Oče, kojemu je Marija kći, smiluj nam se
Vječni Sine, kojemu je Marija majka,
Duše Sveti, kojemu je Marija zaručnica,
Slavno Trojstvo, kojemu je Marija službenica, Nastavi čitati “1209 – Litanije Preslavnog Imena Marijina”
Ime Marijino
Blagdan se Imena Marijina počeo slaviti u španjolskoj biskupiji Cuenca već g. 1513. Taj je blagdan u XVII. stoljeću bio proširen na čitavu [panjolsku kao i na Napuljsko Kraljevstvo. Nakon izvojevane pobjede nad Turcima kod Beča papa Inocent XI. proširio ga je na cijelu Crkvu. Tako je to ostalo sve do posljednje reforme kalendara kad se opet slavi samo u mjesnim Crkvama. Kako je taj blagdan u našem puku još uvijek prilično uvriježen, mi ćemo ga i dalje pobožno slaviti na današnji dan. Neka što boljoj našoj proslavi Imena Marijina pomogne i ovaj prikaz.
Najprije ćemo opisati pobjedu kršćanske vojske nad Turcima koja se zbila 12. rujna 1683. U drugoj polovini XVII. stoljeća Turci su opet počeli ugrožavati ne samo pogranične krajeve svoga carstva u Hrvatskoj i Ugarskoj, već sa silnom vojskom od 250.000 vojnika pod vodstvom Karamustafe opkoliše i Beč. Da im je pao u ruke taj grad, imali bi otvoren put daljnjem nadiranju prema Zapadu. Nastavi čitati “1209 – Ime Marijino”
XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
23. NKG – Svagdan ili: Presveto Ime bl. Dj. Marije
JUTARNJA MOLITVA
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
“Tebi ću se moliti, o Bože, ujutro ćeš moj glas uslišati.” Ps 5, 3
Posveta
Neka ti bude da ujutro kad se probudiš poželiš biti Čovjek i nastojiš to biti cijeli dan. Ako se pri tome sjetiš Boga, tim bolje. I nisu ti potrebne nikakve druge posvete. No, ako ti nekakav ritual pomaže da budeš više Čovjek, onda u redu. To je tvoja privatna stvar. I ne treba tu mnogo naklapanja, ovih i onih molitava. Ni sam Isus nije volio naklapanja, već nas je naučio samo jednu molitvu. I sve što je u skladu s njom jest u redu. A sve drugo… Zaključite sami
Gospodine, udostoj me da se u ovaj dan sačuvam od svakog grijeha i nauči me da činim volju Tvoju Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen. ✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞
XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SUBOTA
23. NKG (II) – Svagdan ili: Presveto Ime bl. Dj. Marije
MISNA ČITANJA
📖: 1Kor 10,14-22; Ps 116,12-13.17-18; Lk 6,43-49
Prvo čitanje: 1Kor 10,14-22
Jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima velim; sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve, nisu li zajedničari žrtvenika? Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neću da budete zajedničari vražji. Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jači od njega?
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati “23. NKG – MISNA ČITANJA – g (II)”
Presveto Ime Marijino
Ime je dar.
‘Više vrijedi dobro ime, nego sva bogatstva! – piše u Salomonovim izrekama. Imendan je jednako tako važan kao rođendan. Pod imenom se misli ono jedinstveno, osobno, neponovljivo svakog čovjeka. Zato ime voljene osobe zvuči potpuno drugačije nego sva druga imena, jer za onoga koji ljubi ‘sadrže’ ti slogovi i ta slova ono jedinstveno i neponovljivo, ili barem na to podsjećaju. Myriam po mišljenju nekih znači ‘od Boga ljubljena’. Ime naše drage Gospe nama kršćanima je drago i sveto. Ono sadrži sve bogatstvo, pobuđuje najsvetije osjećaje i naznačuje najveće pobjede. Ime Marijino je slavno na zemlji i još slavnije na nebu. Anđeli Mariji služe, a ljudi joj se utječu u zagovor u svojim potrebama. Mi Hrvati katolici u pozdravljanju spominjemo i Mariju uz Isusa. Kršćanski roditelji najčešće daju svojoj ženskoj djeci to lijepo ime ili koji oblik toga imena. Ima dosta i muškaraca koji se zovu Marijan, pa čak i ime Marija stavljaju prije svoga krsnog imena. Mnoge redovnice uza svoje redovničko ime nose i ime Marija. Iako taj spomen više nije u rimskome kalendaru slavi se još u mnogim krajevima. Prva službena borba za Marijino Ime kao Bogorodice vodila se u Crkvi na Efeškom saboru 22. lipnja 431. godine. Tada je Crkva službeno proglasila dogmu da je Marija Bogorodica. U Misnu liturgiju ušlo je Marijino ime početkom XVI. stoljeća, a u rimski kalendar unio ga je papa Inocent XI. kao spomen pobjede nad Osmanlijama. Kad su Turci s brojnom vojskom doprli do Beča 1683. godine, zavladao je veliki strah u cijeloj Europi. Tada je Papa potaknuo sav kršćanski svijet da moli Gospu za pomoć. Malobrojnija kršćanska vojska, s Marijinim imenom na usnama i žarkom molitvom u srcu, uspjela je pobijediti neprijatelje 12. rujna. Tada je vojska Jana Sobieskoga potukla Turke zazivajući ime Marijino. U bitci su sudjelovali i Hrvati. Ime Marijino, kao sažetak svih ostalih naziva, nalazi se na vrhu Gospinih litanija, koje mnogi u nas znaju napamet i mole ih, naročito uz njezinu krunicu.
Piše: Mirko Ikić
XXIII. TJEDAN KROZ GODINU – SRIJEDA
23. NKG – Svagdan
BIBLIJSKA MISAO DANA
PREVRAT SVIH VRIJEDNOSTI
Lk 6,20-26
Isusov Govor na gori u kršćanskoj je svijesti i pameti redovito u onome obliku u kome ga nalazimo u Matejevu Evanđelju, poglavlja peto, šesto i sedmo. U Luke nema Govora na gori, nego govor negdje na nekoj zaravni, u polju, na ravnu prostoru. Isus silazi s brda, k njemu se slijevaju mnoštva učenika i naroda te svaka vrst bolesnika. Imamo tri sloja slušatelja: Dvanaestoricu, učenike te mnoštva iz bliže ili daljne okolice. Za razliku od Mateja ovdje imamo i pogane, stanovnike iz priobalja, iz Tira i Sidona. Time kao da želi naglasiti kako je Isusova riječ upućena ne samo Židovima, nego i svima bez razlike, svejedno odakle su. Samo jedno treba, spoznati naime vlastitu potrebu i nemoć. Dakle, biti čovjek, ne nadčovjek. Jer, koji to čovjek ne treba pomoći? Nastavi čitati “23. NKG – BIBLIJSKA MISAO DANA – d”
Blaženi Francisco Gárate (1857-1929)
Ivan Pavao II. proglasio je 6. listopada 1985. skromnoga brata pomoćnika iz Družbe Isusove, Francisca Gáratea, blaženim. Taj sada blaženi brat bijaše drugo od sedmero djece jedne siromašne seljačke obitelji u blizini Azpeitije, nedaleko od dvorca Loyole u pokrajini Baskiji u Španjolskoj. Rodio se 3. veljače 1857. u pravoj potleušici. U dobi od 14 godina pošao je u Orduńu (Vizcaya) u isusovački kolegij “Nuestra Seńora de la Antigua”, ali ne kao đak već kao kućni pomoćnik. Siromaština ga je nagnala na to.
Promatrajući život isusovaca, pa i njihove časne braće, oduševio se za to zvanje te g. 1874. stupio u isusovački novicijat koji se tada za španjolske isusovce provincije Loyole, prognane iz domovine, nalazio u Poyannu, u južnoj Francuskoj.
Na Svijećnicu 1876. položio je prve redovničke zavjete te g. 1877. bio poslan u kolegij Santiago Apostolo u La Guardiji (Pontevedra). Ondje je zdušno i savjesno 10 godina vršio službu bolničara. Brinuo se za oboljele đake u kolegiju, a vršio je i službu sakristana. Njegovo suosjećanje, njegova revnost, susretljivost i ljubav prema bolesnicima, probudila je u brojnoj zajednici kolegija sveopće udivljenje te iskrenu simpatiju. Nakon što je na Veliku Gospu 1887. položio zadnje zavjete, bio je poslan 1888. za vratara u Kolegij za više nauke sveučilišta Deusto (Bilbao). U toj je službi ostao sve do svoje blažene smrti 9. rujna 1929.
Sveti Petar Claver
U broj stvarno velikih misionara i velikih socijalnih radnika uopce, valja svakako ubrojiti i sv. Petra Clavera, isusovca, apostola crnačkoga roblja u Kolumbiji. Njegov život i rad zadovoljava i najstroža mjerila istinskoga heroizma. Njega bez pretjerivanja, mirne duše, možemo nazivati herojem kršćanske samaritanske ljubavi. On je svojim služenjem robovima ispisao najljepše stranice djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.
Petar Claver je sin Katalonije. Rodio se najvjerojatnije 25. lipnja 1580.g. u Verdu, u krilu dobre i duboko kršćanske radničke obitelji. Odgojen kršćanski, rano je počeo misliti na duhovni stalež. Prema tadašnjem običaju veoma mlad, na blagdan Bezgrešnog Začeća 1594.g., primio je kleričku tonzuru. Od god. 1596., započeo je s visim naukama na isusovačkom sveučilištu u Barceloni. Tamo je dobio zvanje za Družbu Isusovu pa je 7. kolovoza 1602.g., stupio u isusovački novicijat u Tarragoni. Dvije godine kasnije s velikom je pobožnošću i duhovnom utjehom položio prve redovničke zavjete.
Nakon toga je nastavio studij filozofije u kolegiju Montesion u Palmi, na otoku Mallorki. Tijekom 3 godine živio je ondje pod istim krovom sa svetim vratarom kolegija, bratom Alfonzom Rodriguezom, koji je na njega izvršio izvanredan utjecaj. Cesto je s njim razgovarao, govorio mu je o svom misionarskom zvanju, a sveti ga je starac poticao na rad u misijama. Petar ce kasnije priznati da su to bile najljepše godine njegova života. Nastavi čitati “0909 – Sveti Petar Claver”
Vjera 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.