Sveti Modest iz Triera

Sveti Modest iz Triera – 24. veljače

sveti_modest_iz_triera

Sveti Modest, biskup (+ 486)
Sveti Modest bio je jedan od biskupa drevne biskupije u Trieru. O njegovu životu imamo samo posve kratke podatke iz raznih martirologija ili rukopisa iz Njemačke i Nizozemske. Odatle je njegovo ime upisano u Rimski martirologiji, najveći popis mučenika i svetaca. Sveti Modest je upravljao biskupijom u Trieru u zadnjoj četvrti V. Stoljeća, kada se raspadalo Zapadno Rimsko carstvo i kada je svuda po Europi zbog seobe naroda i provala barbara vladala sama nesigurnost. Pljačke, osvajanja i masovna ubijanja bila su svakodnevno prisutna. U to teško doba jedina svijetla točka bili su neustrašivi sveti biskupi koji su se i uz opasnost gubljenja vlastitog života znali izložiti za svoje stado. Takav je bio i biskup Modest. On je prema prilično pomnom proučavanju umro godine 486. Pokopan je u crkvi svete Marije u Trieru. Ta je crkva slavna kao proštenišna jer se u njoj čuvaju relikvije svetog apostola Matije. Blagdan sv. Modesta slavi se danas, kad se prije obnove kalendara slavio i blagdan svetog Matije.

 

Sv. Polikarp

sveti-polikarpSveti Polikarp – 23. veljače

Danas slavimo svetoga Polikarpa, biskupa Smirne, mučenika i apostolskog oca. Rodio se godine 69., a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup, koji ga je upoznao u mladosti: “Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne”. Obratio ga je oko 80., a za biskupa postavio oko godine 96., sveti Ivan apostol, njegov učitelj. Kao mladi biskup ugostio je svetog Ignacija Antiohijskog, također mučenika. Polikarp je bio pastir čvrste vjere i postojan Kristov sljedbenik. Krajem 154. pošao je u Rim kao predvodnik i predstavnik crkava Male Azije kako bi s papom Anicetom raspravljao o danu slavljenja Uskrsa. Nisu se složili, ali su se rastali u miru. Svojom pojavom biskup Polikarp, borac protiv gnosticizma, ulijevao je poštovanje, a svojim pisanjem hrabrio je vjernike da ustraju u trenucima progona i kušnji. Nastavi čitati

KATEDRA SVETOGA PETRA

katedra_svetog_petra

Katedra svetog Petra apostola, 22. veljače

Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena” i „ključevi” jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.

Sveta Stolica-simbol papinstva, Lateranska bazilika u Rimu

Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V ili VI stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX do XI stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini.

Sveta Stolica – grb

Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena” njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.

Nastavi čitati

KATEDRA SVETOGA PETRA – Misna čitanja

katedra-svetoga-petra-misna-citanjaKATEDRA SVETOGA PETRA – Misna čitanja
📖: 1Pt 5,1-4; Ps 23,1-6; Mt 16,13-19

Prvo čitanje: 1Pt 5, 1-4
Sustarješina i svjedok Kristovih patnja.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Predragi! Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga — ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka,
nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati

Gospa Lurdska

Gospa Lurdska

Lurd (Lourdes), mali grad s oko 15 tisuća žitelja, u jugozapadnoj Francuskoj (departman Hautes-Pyrénées, regija Midi-Pyrénées), na rijeci Gave de Pau u Pirenejima, 60 kilometara jugozapadno od Toulousea, značajno je i omiljeno hodočasničko odredište. Godine 1858., četrnaestgodišnjoj Bernardici (Bernardette) Soubirous, mlinarevoj kćerki, u spilji Massabielle osamnaest puta ukazala se Blažena Djevica Marija. Prvo ukazanje dogodilo se 11. veljače 1858., kada je Bernardica vidjela Gospu u spilji nedaleko grada, skupljajući drva za ogrjev u društvu svoje sestre i prijateljice. Slična ukazanja ponovila su se te godine još 17 puta, sve do 16. srpnja 1858. U svojim obraćanjima Bernardici Marija ju je pored ostalog potaknula da iskopa izvor s ljekovitom vodom, zaželjela dolazak mnoštva vjernika na mjesto ukazanja, preporučila molitve i pokoru za nevoljne grešnike, bolesni svijet i obraćenje nevjernika, zatražila podizanje crkve na tom mjestu i predstavila se kao Bezgrešno Začeće. Nastavi čitati

Sveta Skolastika Nursijska

sveta_skolastika

Sveta Skolastika Nursijska (Scholastica, Scolastica da Norcia) bila je sestra blizanka svetog Benedikta opata, utemeljitelja benediktinaca i zaštitnika Europe. “Skolastika stoji kao proljetni smiješak uz svog ozbiljnog brata Benedikta”, piše u jednom njemačkom svetačkom zborniku. Rođena je 480. u Norciji (Umbrija). O životu svete Skolastike doznajemo iz druge knjige „Dijaloga” svetog Grgura Velikog, posvećene životu svetog Benedikta. Od djetinjstva je Skolastika bila posvećena dragom Bogu, a kao redovnica živjela je ponizno, skromno i šutljivo, u molitvi stalno povezana s Isusom. Nekoliko godina prije smrti boravila je u ženskom samostanu u Plombarioli, nedaleko benediktinskog samostana u Monte Cassinu. Prema strogim redovničkim pravilima samo jednom godišnje smjela je provesti dan sa svojim bratom Benediktom u duhovnim razgovorima. Susret se odvijao u prostoriji na samostanskom posjedu, kamo bi Benedikt došao u pratnji jednog učenika. Dirljiv je opis posljednjeg susreta Benedikta i Skolastike. Dan su proveli u hvaljenju Boga i duhovnim razgovorima. Prije mraka su blagovali, a poslije još malo razgovarali. Kad je Benedikt htio poći u samostan, Skolastika ga je zamolila da ostane i da cijelu noć provedu zajedno. Htjela je razgovarati o radostima nebeskoga života, ali Benedikt nije želio provesti noć izvan samostana. Nato je Bog na usrdnu Skolastikinu molitvu poslao silan pljusak i snažnu grmljavinu koja ih je zadržala zajedno do zore.

sveta_skolastika_i_sveti_benedikt

 

Tri dana poslije tog susreta Benedikt je imao viđenje sestrine duše kako izlazi iz tijela i u obliku golubice leti u raj. Skolastika je preminula 10. veljače 547. Benedikt je poslao braću redovnike po tijelo svoje sestre i položio ga u grob pripravljen za njega samog. U kolijevci benediktinskog reda, u glasovitom samostanu Monte Cassinu, na njihovom zajedničkom grobu piše: “Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva.” Vjernički puk zaziva svetu Skolastiku kod grčeva, protiv udara groma i u vrijeme suše za kišu. Zaštitnica je redovnica benediktinki i francuskog grada Le Mansa, posvećeni su joj brojni samostani, crkve, kapele i oltari, a prikazali su je u svojim djelima mnogi velikani likovne umjetnosti.

Nastavi čitati

Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija

Sveti Pavao Miki i mučenici iz NagasakijaSveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija

Današnji sveti zaštitnik je Pavao (Paul, Paulo) Miki, japanski isusovac i mučenik, jedan od 26 japanskih mučenika iz Nagasakija, koji su svoj život položili za vjeru Kristovu. Pavao Miki rodio se oko 1562. u Tsunokuniju nedaleko Kyota. Kršten je s 5 godina, zajedno sa svojim roditeljima. Odgojili su ga isusovci u Azuchiju i Takatsukiju. Stupio je 1580. u Družbu Isusovu i postao glasovit kao vrsni propovjednik i vjeroučitelj. Zahvaljujući njemu mnoštvo duša iz svih slojeva japanskog društva prigrlilo je katoličku vjeru. Bio je izuzetno vješt u dijalogu s nekršćanima. Svoj život posvetio je nasljedovanju Krista raspetoga i službi naviještanja evanđelja. O tome svjedoče njegova brojna pisma, osobito ona iz zatočeništva. Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, daimyo Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike. Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali, a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali „Tebe Bože hvalimo”. Nastavi čitati

SV. VLAHO – Propovijed kardinala Stepinca

svvlaho1Stepinac u Dubrovniku: Mijenjaju se režimi, mijenjaju se svjetonazori, ali iznad svega stoji Bog

Tradicionalna, vjekovna svečanost sv. Vlaha, koja se svake godine na ovako svečan način slavi u ovom našem starodrevnom Dubrovniku, mogla bi se površnom promatraču našeg doba pričiniti kao nešto preživjelo, suvišno, neumjesno. Čovjek naime naših dana kao da ne pozna drugo nego ono, što dohvati svojim tjelesnim osjetima. Za njega je dobro samo ono, što godi njegovim tjelesnim očima. Za njega je istinito samo ono, što godi njegovim niskim strastima. Čovjek naših dana je poput leptira, koji nemirno vrluda od cvijeta do cvijeta, a da na koncu ostane praznih rukava. Čovjek duha ide dublje. On je poput pčele, koja ide u dubinu cvijeta, da izvadi iz njega ono, što je najbolje i najslađe, istinsku hranu i istinski miris meda. Nastavi čitati

SV. TOMA AKVINSKI – Citati

Sv. Toma Akvinski – Citati

“Bože moj, ne zaboravi me kad ja budem zaboravio Tebe. Ne napuštaj me, Gospodine, kad ja budem napustio Tebe. Ne udaljuj se od mene, kad se ja budem udaljio od Tebe. Zovi me kada Ti budem bježao, privuci me ako Ti se budem suprotstavljao. Podigni me kada budem pao. Gospodine, Bože moj, daruj mi budno srce.” (sv. Toma Akvinski)

SV. TOMA AKVINSKI

 

sv-toma-akvinskiSv. Toma Akvinski, svećenik i crkveni naučitelj (1225-1274)
Sveti Toma kojega se Crkva danas sjeća, pripada svakako u red jednog od najvećih crkvenih umova. Rođen je 1225. u dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem a završavajući visoke škole u Napulju upozna se s dominikanskim redom. Roditelji su se protivili da on kao plemićki sin stupi u prosjački red. Unatoč protivljenjima postao je dominikanac a poglavari vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti šalju ga učenjaku Albertu Velikom. Toma s 23 godine postaje profesor i predaje u Parizu, Rimu i Napulju. Unatoč velikoj učenosti ostao je jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik koji je odbijao sve ponuđene mu crkvene časti. Najslavnije djelo mu je svakako Teološka suma u tri sveska gdje sustavno obrađuje cijelu teologiju. Toma je umro relativno mlad, u dobi od 49 godina. Bilo je to 7. ožujka 1274. Bio je na putu u Lyon, na opći sabor. Proglašen je svecem 1567. i crkvenim naučiteljem.

Zaštitnik je svih katoličkih sveučilišta, škola i studenata, profesora, apologeta, knjižara, filozofa, proizvođača olovaka, nakladnika, intelektualaca, nevinosti, učenosti i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava širom svijeta, a zazivaju ga prigodom oluja i grmljavine.

za one koji žele znati više: Sveti Toma Akvinski