Sveti Stanislav

Sveti Stanislav, biskup i mučenik

Sveti Stanislav Krakovski je rođen 26. srpnja 1030. godine, u Szczepanowu [ ščepanov ], kraj Krakova u Poljskoj, nakon mnogo molitava njegovih roditelja. Roditelji su mu u znak zahvalnosti Bogu što im je darovao sina, odredili svećenički poziv. Nakon što su oni umrli, cijelo bogatstvo i imetak svoje obitelji podijelio je siromašnima. Ubrzo je postao svećenik, a kasnije i kanonik u krakovskoj katedrali.

Nedugo zatim je mjesto krakovskog nadbiskupa ostalo prazno, te je uz Papinu pomoć, za novoga nadbiskupa izabran Stanislav. Stanislav se prvenstveno brinuo za siromašne – sve ih je popisao i rekao svojim slugama da nikada ništa ne odbiju ljudima s toga popisa.

U to je vrijeme Poljskom vladao Boleslav II. Ćelavi. Bio je to kralj vrlo dobre čudi, izvojevao je mnoge pobjede,ali su ga one, nažalost, i iskvarile. Tako je nakon mnogo pohlepnih i okrutnih dijela sablaznio kraljevstvo time što je oteo ženu jednome od svojih plemića. Kada je vidio kraljevo ponašanje, nadbiskup Stanislav se pobunio, jer je htio vratiti Boleslava natrag u kršćanski život, te nije štedio molitava za njega. Nastavi čitati

Oglasi

Sveti Ivan de La Salle

Sveti Ivan de La SalleSveti Ivan Krstitelj de la Salle, prezbiter (1651-1719)
Današnji svetac je jedan od onih koji su sav život i sve energije posvetili poučavanju i odgoju djece i mladeži. Ivan de la Salle, osnivač je reda Školske braće. Ivan je rođen 30. travnja 1651. godine u Reimsu u Francuskoj a umro 7. travnja 1719. u St. Yonu kod Rouena. Ivan je svoj životni vijek proveo za vladavine Luja XIV., “kralja sunca” i u to se vrijeme stvarao proleterijat građanskog staleža koji je jadno životario dok su plemići živjeli u izobilju. Djeci siromašnog proleterijata posvetio se današnji svetac. U svom plemenitom poslu Ivan je puno pretrpio ali je ipak u njemu ustrajao punih 40 godine. Ljudska zloća, nerazumijevanje i nezahvalnost nisu ga mogli slomiti. Hrabro je podnosio sva poniženja koja su nemilo padala na njegov svijetli lik. Odgajajući djecu za bolji i čistiji život, pružajući im osnove znanja i uvodeći ih u visine vjere Ivan de la Salle uz Božju milost zaslužio je da bude uzdignut na čast oltara.

KTA

 

Sveti Celestin I

Sveti Celestin I – 6. travnja

sveti_celestin_i

Sveti Celestin I

Današnji sveti zaštitnik je papa Celestin I, koji je kao 43. papa vladao od 422. do 432. Po jednima rođen u Rimu, po drugima u Kampaniji, sin Priska, spominje se prvi put kao Celestin đakon u ispravi pape Inocenta I iz 416. Kao namjesnik Kristov bio je vrlo energičan i aktivan. Borio se protiv raznih krivovjernih nauka i sljedbi u ranoj crkvi, prije svega protiv nestorijanizma i pelagijanizma. Prema učenju carigradskog patrijarha Nestorija Krist nije bio jedinstvena osoba nego je postojao kao dvije osobe i imao dvije naravi, božansku i ljudsku. Pelagijanizam, koji se širio u južnog Galiji i Engleskoj, prenaglašavao je čovjekovu slobodnu volju i naravnu mogućnost da dosegne spasenje.

Za vrijeme Celestinovog pontifikata održan je III opći sabor u Efezu (431.), koji je osudio Nestorijev nauk, a Mariju svečano proglasio Bogorodicom. Saborska odluka o Marijinom bogomajčinstvu smatrana je u Rimu kao istinska pobjeda papinih nastojanja i zalaganja njegovog izaslanika Ćirila Aleksandrijskog.

Izuzetno je zaslužan za pokrštavanje Irske jer je 431. poslao na Zeleni otok opata Paladija, a po nekima i svetog Patrika, da tamo šire Radosnu vijest. Posebne zasluge stekao je i u graditeljstvu.

sveti_celestin_3

Obnovio je i poljepšao takozvanu Julijevu baziliku, koja se danas zove Santa Maria in Trastevere, a bogata je prekrasnim mozaicima. Dao je sagraditi i baziliku svete Sabine na brežuljku Aventinu, u kojoj svake godine na Pepelnicu u Rimu svečano započinje korizma. Preminuo je u Rimu 27. srpnja 432. Umjetnici ga često prikazuju s golubicom, zmajem i plamenom.

Sveti Izidor Seviljski

Sveti Izidor SeviljskiSveti Izidor Seviljski

Današnji sveti zaštitnik je Izidor Seviljski (San Isidoro de Sevilla, Isidorus Hispalensis), nadbiskup Seville i crkveni naučitelj. Rodio se oko 560. u Cartageni (Murcia, jugoistočna Španjolska) kao sin pobožnih i uglednih roditelja. Svetima su kasnije proglašeni i njegova braća Leander i Fulgencije, te sestra Florentina. Ostao je rano bez roditelja, pa je brigu oko njegova odgoja preuzeo stariji brat Leander, nadbiskup Seville. Isidoro se već kao dječak zagrijao za knjigu i znanstveni rad, a školovao se u sevillskoj katedralnoj školi. Izuzetno je cijenio redovnike i napisao djelo “Monaško pravilo”, u kojem ističe da se redovnički život mora sastojati od odricanja, strogog siromaštva, postojanosti u dobru, molitve i rada. Posebnu pozornost pridavao je proučavanju Svetog pisma. Sudjelovao je u obraćenju na katolicizam arijanske vizigotske kraljevske obitelji. Svestrani znanstvenik i govornik, naslijedio je oko godine 600. brata Leandra kao nadbiskup glavnog andaluzijskog grada Seville. Njegova teološka škola u Sevilli postala je najuglednija znanstvena crkvena ustanova u Španjolskoj. Sudjelovao je na crkvenim saborima u Sevilli (619.) i Toledu (633.) i zauzimao se za otvaranje katedralnih škola te uz latinski, učenje grčkog i hebrejskog jezika.

U svojim teološko-filozofskim koncepcijama oslanjao se na svetog Augustina i Grgura Velikog. Njegovo djelo “Podrijetlo riječi ili etimologije”, u 20 knjiga, enciklopedija je svega tadašnjeg znanja (gramatika, retorika, aritmetika, glazba, astronomija, medicina, pravo, povijest, teologija, zoologija, poljoprivreda, ratne vještine itd.). Gramatičko djelo “Razlike” sadrži pedagoško-filološke i etičko-religijske elemente, djelo “Povijest Gota, Vandala i Sveva” daje dragocjene podatke za povijest ranoga srednjeg vijeka, a djelo “O slavnim ljudima” predstavlja povijest kršćanske književnosti. Isidorovi mnogobrojni teološki i znanstveni spisi bili su glavni izvor znanja i obrazovanja u srednjem vijeku. Posljednji od zapadnih latinskih crkvenih otaca, baštinu klasike i ranog kršćanstva predao je srednjem vijeku. Dobrotvor i prijatelj siromaha, preminuo je u Sevilli na današnji dan, 4. travnja 636. Svetim ga je proglasio 1598. papa Klement VIII, a crkvenim naučiteljem 1722. papa Inocent XIII. Svoje mjesto našao je i u Danteovom “Raju” (X. 130). Zaštitnik je školske djece, studenata, Interneta, računala, korisnika računala, računalnih tehničara, informatičara, topografa, filozofije i književnosti, te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Nastavi čitati

Sveti Rikard, biskup

Sveti Rikard, biskup (1197/8-1253)
Sveti Rikard je rođen nepoznatog datuma 1197. ili 1198. godine u Engleskoj kao sin malog posjednika koji zarana ostaje bez roditelja pa brigu oko njega preuzimaju skrbnici.

Sveti Rikard bio je biskup Chichestera u Engleskoj. Na slikama ga se uobičajeno prikazuje s kaležom podno nogu. Razlog tome leži u činjenici da je svecu za vrijeme služenja svete mise kalež pao s oltara, a svete prilike se unatoč tome nisu prolile. Kočijaši smatraju svetog Rikarda svojim zaštitnikom, vjerojatno zbog toga što je jedno razdoblje života radio na polju svoga oca gdje se služio kolima i konjima.

Sveti Rikard rodio se u mjestu Droitwich, u grofoviji Worcestershire. Bio je sin maloga posjednika. Kao mlad dečko ostao je bez roditelja, a brigu za njega i njegovog starijeg brata i sestru preuzimaju skrbnici. No, skrbnici se baš i ne bi mogli nazvati skrbnicima. Vrlo su se slabo brinuli za Rikarda i njegovu rodbinu. Kada je najstariji brat postao punoljetan, od originalnog imanja ostao je vrlo malo. Rikard je u sebi osjetio želju za studijem i za svećeništvom. Nadao se da će tako i materijalno pomoći obitelji. Kao student, u slobodno vrijeme, išao je raditi na plug kako bih skupio sredstva za daljnje obrazovanje.

Njegov stariji brat na Rikarda je prenio preostali posjed, kada je vidio kako je Rikard radin. Rikardu se ubrzo pružila prilika da se oženi za dobrostojeću mladu, međutim on je ženidbu odbio, posjed je vratio bratu te se vratio u Oxford na daljnji studij. Nastavi čitati

VAZMENI PONEDJELJAK – SVETAC DANA

VAZMENA OSMINA – VAZMENI PONEDJELJAK (Drugi dan Vazmene osmine)
SVETAC DANA

Na uskrsni ponedjeljak spominjemo se puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.
Emaus je antički grad, oko 11 km sjeverno od Jeruzalema. Spominje se u Evanđelju po Luki, kada su se dva Isusova učenika nakon Isusove smrti i uskrsnuća vraćala kući u Emaus, a putem im se pridružio Isus. Isusovi učenici teško su podnijeli Isusovu muku i smrt. Mnogi su bili neutješni i uplašeni, nisu razumjeli što se dogodilo. Mnogi su se iz Jeruzalema vratili u svoja mjesta. Tako su se i dva Isusova učenika vraćala u Emaus. Nastavi čitati

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – USKRS

NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODNJEGA – USKRS
SVETAC DANA

 

Danas slavimo Uskrs, najveći kršćanski blagdan, dan uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Prepustimo riječ evanđelistima svetom Mateju, svetom Marku i svetom Luki:

„Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: “Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam.”

 

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći “Zdravo!” One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”

Svojom prošlošću, ali i traženjem Gospodina u mraku, Marija Magdalena je slika cijelog grešnog čovječanstva i svake pojedine osobe koja traži Boga lutajući u tami ovoga svijeta. Za grob se ne navodi komu pripada, iako se zna da je Isusov, čime evanđelisti ističu kako je njegov grob simbol svih grobova. Skinuti kamen poručuje da su s isusovim uskrsnućem grobovi izgubili svoju kobnost. Više nema groba koji će ostati zapečaćen, nema tame koju svjetlost neće pobijediti ni grešnika kojem će biti uskraćeno pronaći svoga Spasitelja. Petar je tu stvarnost posvjedočio riječima: „Tko god u njega vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.”

Isusovom Uskrsnuću posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Zapruđe, Sesvetski Kraljevec kod Zagreba, Radatovići u Žumberku, Čepin, Kućan Marof kod Varaždina, Subotica).

Svim vjernim čitateljicama i čitateljima  od srca želimo SRETAN, RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

 

Velika subota

Velika subota

Velika subota je dan tišine i molitve. Vjernici posjećuju posebno uređene Božje grobove u crkvama i kapelama. Ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje, a u subotu navečer slavi se svečanim obredom vazmeno bdjenje (sveta ili velika noć), početak uskrsnog slavlja. Crkveni smisao cijelog slavlja prekrasno je iskazan u vazmenom hvalospjevu koji veliča Kristovo djelo otkupljenja u otajstvu uskrsnuća. To je hvalospjev „Kristu uskrslom, povratniku od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova“.

 

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Molitva sv. Josipu za zaštitu

Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove.Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom!

Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike.

Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen.

KATEDRA SVETOGA PETRA

katedra_svetog_petra

Katedra svetog Petra apostola, 22. veljače

Kada govorimo o Katedri svetog Petra apostola (Cathedra sancti Petri) mislimo na relikviju, papinsko prijestolje u crkvi svetog Petra u Rimu ili u prenesenom smislu na Stolicu svetog Petra ili Svetu Stolicu, što se u diplomatskom izrazu već od srednjega vijeka odnosi na samog papu i državu Vatikan (Santa sede). Blagdan Katedre svetog Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV stoljeća kao znak jedinstva Crkve sazidane na Kristovom namjesniku. To je dan kad se prisjećamo evanđeoskog teksta svetog Mateja, posebno dragog srcu svakog katolika, po kojem doznajemo da je Petar temelj naše Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Riječi „stijena” i „ključevi” jasno se odnose na Petrovu osobu i govore o snazi njegove vjere i vlasti koja mu je povjerena.

Sveta Stolica-simbol papinstva, Lateranska bazilika u Rimu

Već od ranih kršćanskih vremena štovala se Petrova katedra kao simbol papinske učiteljske vlasti. Nekada su je pape koristili kao prijestolje pa se često mislilo da ju je koristio i sam sveti Petar, no papama ju je 875. darovao car Karlo Ćelavi. Očuvana je do danas i sastoji se od tri dijela. Najstariji potječe iz apostolskih vremena, drugi, od bjelokosti iz V ili VI stoljeća, a najnoviji je onaj iz razdoblja od IX do XI stoljeća. Pozlaćenu brončanu oplatu izradio je od 1647. do 1653. slavni kipar i arhitekt Gian Lorenzo Bernini.

Sveta Stolica – grb

Današnja svetkovina podsjeća nas katedrom svetoga Petra kao svojevrsnim trajnim simbolom na činjenicu da je Krist Gospodin imenovao svoga namjesnika na zemlji, namijenio mu ulogu učitelja i pastira, a njegova služba i misija proteže se kao neprekinuti, neraskidivi lanac sve do modernih vremena. „Vrata paklena” njegovu Crkvu neće i ne mogu nadvladati.

Nastavi čitati