Sveti Toma iz Villanueve

Sveti Toma od Villanove (1486-1555)
Kad bismo htjeli kratko sažeti život ovoga sveca, onda bismo rekli da je bio izvanredan u milosrdnoj ljubavi prema bližnjemu i u skromnosti i poniznosti. Te dvije vrline naročito sjaje na njegovu liku.
Toma se rodio god. 1486. u Fuenllani u Španjolskoj, no brzo se preselio u Villanueva de los Infantes, pa je po tom gradu ušao i u povijest.
Toma je bio natprosječno nadaren dječak pa je već u osnovnoj školi stekao prilično znanje. Kad mu je bilo 15 godina, pošao je na daljnji studij na sveučilište Alcalá de Henares, baš u vrijeme kad je slavni kardinal Cisneros stvarao sveučilište u Alcali, koje će postati veoma glasovito. Dvije godine kasnije Tomi je umro otac ostavivši mu kuću i nešto novca. Toma se vratio kući, novac podijelio siromasima, a kuću uz majčin pristanak pretvorio u bolnicu. Tada je opet pošao na sveučilište i upisao se na teologiju. U dobi od 26 godina bio je već profesor filozofije i teologije, a slovio je kao odličan predavač. Nastavi čitati

Oglasi

2109 Sveti Matej

Sveti Matej, apostol i evanđelist
“Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Matej gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ‘Hajde za mnom!’ On ustade i pođe za njim. Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, dođoše mnogi carinici i grješnici te sjedoše za stol s njim i s njegovim učenicima. Kad to opaziše farizeji, upitaše njegove učenike: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?’ Kada to Isus ču, odgovori: ‘Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Idite i naučite što znači: Više volim milosrđe nego žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike'” (Mt 9,9-13).
O sv. Mateju, u puku veoma popularnom svecu, osim onoga u Evanđelju ne znamo mnogo. Od onoga malo što znamo važan je izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima te im je, prije nego ih ostavi, napisao Evanđelje u njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Euzebije se u svome izvještaju oslanja na stariju vijest u spisima svećenika Papije, koji je kao istraživač veoma pouzdan. On poistovjećuje apostola Mateja s piscem Matejeva evanđelja. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku. Istovjetnost je potvrdila i Papinska biblijska komisija 19. lipnja 1911. Nastavi čitati

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa (Maria-Teresa vom heiligen Josef), njemačka redovnica, utemeljiteljica Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, rođena je 19. lipnja 1855. u Sandowu (danas Sądów, općina Cybinka, zapadna Poljska), kao Anna Maria Tauscher van den Bosch, najstarija od osmero djece evangeličkog pastora Hermanna Traugotta Tauschera i Pauline van den Bosch (rodom iz Haarlema u Nizozemskoj). Već kao djevojčica postala je mali Božji apostol i naviještala vjeru svojim Nastavi čitati

Sveti Eustahije

Sveti EustahijeDanašnji sveti zaštitnik je i Eustahije, rimski mučenik iz II. stoljeća. Dao je život za Krista Gospodina zajedno sa suprugom Teopistom i sinovima Agapijem i Teopistom. Zvao se Placid i bio visoki časnik tjelesne straže rimskog cara Trajana. Premda poganin, javno je iskazivao milosrđe i tako postajao sve nepoćudniji vlastima. To mu je Nastavi čitati

Sveti Andrija Kim Taegon

Sveti Andrija Kim Taegon

Današnji sveti zaštitnik Andrija Kim Taegon, mučenik, prvi je korejski svećenik, a ujedno i prvi svećenik koji je u Koreji umro za vjeru. Rođen je 21. kolovoza 1821. u plemićkoj obitelji („yangban“), kao sin roditelja obraćenika. Njegov otac Ignatius Kim, također je umro mučenički, 1835. Andrija je kršten u petnaestoj godini, a u želji da postane svećenik putovao je 1300 milja do najbližeg katoličkog sjemeništa u portugalskoj koloniji Macao. Za svećenika ga je zaredio 1845. u Shanghaiu francuski biskup Jean-Joseph Ferréol. Vratio se u Koreju kako bi djelovao među svojim narodom. Za vrijeme vladavine dinastije Joseon došlo je do strašnih progona kršćana, a nekoliko tisuća je umoreno, među njima i Kim Taegon. Mučen je i glava mu je odrubljena 16. rujna 1846. na rijeci Han, nedaleko korejske prijestolnice Seoula. Blaženim ga je 1925. proglasio papa Pio XI, a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 6. svibnja 1984, s još 103 korejska mučenika, za vrijeme svojeg pastirskog pohoda Koreji. Tom prigodom papa je kazao: „Korejska Crkva jedinstvena je jer su je u potpunosti osnovali laici. Ova nova Crkva, tako mlada, ali ipak tako snažna u vjeri, izdržala je valove i valove progona. Zato, za manje od jednog stoljeća, može se pohvaliti s 10 tisuća mučenika. Smrt tih mučenika postala je kvasac Crkve i potakla današnji procvat Crkve u Koreji. Dan danas njihov besmrtni duh podržava kršćane Crkve u „sjevernoj tišini“ ove nesretne i podijeljene zemlje.“ U Koreji danas živi gotovo 5 milijuna katolika. Sveti Andrija Kim Taegon zaštitnik je korejskih svećenika. Pomolimo se za tako daleku, a tako blisku korejsku Crkvu, svetu i mučeničku!

1909 Sveti Januarije

Sveti Januarije, biskup i mučenik († 305)
Najstariji izvor, iz kojega saznajemo nešto pouzdano o velikom napuljskom zaštitniku sv. Januariju, jest izvadak iz pisma što ga je g. 432. napisao svećenik Uranius.
Iz tog pisanog dokumenta, koji je čak ušao u latinsku patrologiju, doznajemo da je sv. Januarije bio biskup i mučenik te da je proslavio crkvu u Napulju. Prema najstarijim liturgijskim dokumentima mučeništvo se sv. Januarija i njegovih drugova zbilo 19. rujna 305. za vrijeme Dioklecijanova progonstva.
Godine 432. napuljski je biskup Ivan I. otkrio kosti svetog Januarija te ih pohranio u katakombama Capodimonte. Relikvije su sv. Januarija god. 831. odnesene u Benevent. Odande su pak god. 1154. dospjele u samostan Montevergine. I tek su god. 1497. opet vraćene u Napulj, gdje se i danas nalaze i štuju.
Ime je sv. Januarija usko vezano uz povijest grada Napulja, kome je već stoljećima glavni zaštitnik. Radosni i tužni događaji u tisućljetnoj povijesti toga grada isprepliću se s imenom, štovanjem i čudom krvi sv. Januarija. To se čudo spominje tamo od god. 1389. A ono se događa na blagdan prijenosa svečevih relikvija, tj. u subotu uoči prve nedjelje u svibnju, zatim 19. rujna i 16. prosinca ili u devetnici i osmini tih dana. Svečeva tvrdo zgrušana krv, koja se čuva u relikvijaru, najedanput provrije i poprimi tekuće stanje.
O toj se pojavi mnogo pisalo i raspravljalo. U svakom slučaju ona je veoma zanimljiva. Izreći konačan sud o njoj ne spada na nas. Jedno je u svemu tome ipak sigurno, a to je da Bog može čudesnim znacima proslaviti svoje svece. Ti nam znaci onda mogu pomoći da porastemo u vjeri u Božju svemogućnost i dobrotu.

1809 Sveti Josip iz Copertina

 

Sveti Josip iz Copertina (1603-1663)
Kad je na današnji dan god. 1663. umro u Osimu franjevac konventualac otac Josip iz Copertina, njegovo ime bijaše već poznato po cijeloj Europi. On, doduše, nije osnivač nikakvog novog reda ni pisac kakve knjige niti je u dušobrižništvo unio kakve nove, originalne metode. On ne samo da nije bio nadaren političkom i diplomatskom mudrošću, a još manje osposobljen znanstvenom spremom da bi se mogao uključiti u sukob Crkve s počecima prosvjetiteljstva i državnog apsolutizma, već mu je nedostajala i osrednja sposobnost da u samostanu preuzme bilo kakvu odgovorniju službu. Po čemu je onda bio tako poznat? – Po svetosti i izvanrednim nadnaravnim mističnim pojavama koje su je pratile.
Schamoni navodi mišljenje jednog svjedoka koji je bio prisutan kad su sv. Josipu iz Copertina u njegovoj zadnjoj bolesti donijeli svetu pričest. “Tada se na svečevu licu na začuđenje sviju prisutnih pojavio neobičan sjaj svjetla. Prečasni g. generalni vikar iz Osima, kad je vidio to prekomjerno svjetlo i preobraženo lice, pozva me, jer sam stajao na mjestu s kojeg se to nije moglo vidjeti, te i ja promatrah isto djelovanje.” Nastavi čitati

1709 Sveta Hildegarda iz Bingena

Sveta Hildegarda iz Bingena

Današnja je sveta zaštitnica Hildegarda iz Bingena (Hildegard von Bingen), poznata i kao “Sibila s Rajne” ili kao “čudo XII. stoljeća”, njemačka redovnica benediktinka, mističarka, književnica, glazbenica i znanstvenica. Rođena je 1098. u Bermesheimu kod Alzeya (Rheinland-Pfalz) kao deseto dijete plemića Hildeberta i Mechtilde. Već kao djevojčica imala je viđenja. Roditelji su je s 8 godina dali na odgoj redovnicama ubenediktinski samostan Disibodenberg. U petnaestoj godini Hildegard je i sama primila redovničku koprenu. Sa 40 godina počela je zapisivati svoja viđenja. Posjedovala je dar proročanstva, pisala propovijedi i životopise svetaca, vodila bogatu korespondenciju s papama, carevima, kraljevima, biskupima i drugim istaknutim osobama svojega vremena. Bila je savjetnica mnogih uglednika. Sačuvao se veći broj njezinih pisama i rasprava koje su uz njezine pjesme na latinskom jeziku zanimljivi dokumenti iz razdoblja križarskih ratova. Objavila je mnoga djela i znanstveno se bavila teologijom, medicinom, botanikom, glazbom, etikom i kozmologijom. Oko 1151. skladala je liturgijsku dramu s moralnom poukom pod naslovom „Ordo Virtutum“ („Red vrlina“). Nastavi čitati

1709 Sveti Robert Bellarmino

Sveti Robert Bellarmino, crkveni naučitelj (1542-1621)
Isusovac, kardinal i teolog Roberto Bellarmino, rodio se 4. listopada 1542. u Montepulcianu, u talijanskoj pokrajini Toscani. Bio je nećak pape Marcela II. Školu je započeo u isusovačkom kolegiju u svom rodnom gradu. G. 1560. stupio je u red Družbe Isusove, a 1570. zaredio ga je za svećenika biskup Jansenius. U Louvainu je djelovao kao propovjednik i sveučilišni profesor g. 1570-1576. Bio je prvi isusovac koji je s dopuštenjem luvenskog sveučilišta u isusovačkom kolegiju javno tumačio Summu sv. Tome Akvinca.
Na želju pape Grgura XIII. od 1576. do 1588. na Rimskom je kolegiju tumačio tzv. kontroverznu teologiju. I tako je nastalo njegovo slavno djelo u kojemu se manje-više nalazi sve ono što su tada novovjerci širili i naučavali. Bellarmino je na sve to dao odgovor pravovjernog katoličkog nauka. Kao duhovnik u Rimskom kolegiju Bellarmino je upoznao Alojzija Gonzagu za čiju će se beatifikaciju kasnije žarko založiti. Od g. 1592. bio je rektor Rimskog kolegija, a već 1594. postaje provincijal Napuljske provincije Družbe Isusove te vrši tu službu do g. 1597. kad ga papa Klement VIII. pozove u Rim za papinskog teologa, savjetnika Sv. zbora oficija te rektora Penitencijarije kod sv. Petra. Nastavi čitati

1609 Sveti Kornelije i Ciprijan

Sveti Kornelije, papa, i Ciprijan, biskup
Crkva danas slavi ovu dvojicu mučenika skupa. Obojica su živjela u veoma teškom vremenu. U to po Crkvu teško doba Kornelije, god. 251. izabran za rimskoga biskupa, nije preuzeo na se baš laku baštinu. Novacijan, veoma nadaren i utjecajan rimski teolog i svećenik bi također izabran za papu. I tako je u samom središtu kršćanstva došlo do raskola. Sporne točke nisu bile teološke naravi. Radilo se o pastoralnoj praksi. Pitanje je bilo kakav da se zauzme stav prema onima koji u progonstvu otpadoše od vjere?
Kornelije zastupaše blaži stav. Neka se onima koji se budu iskreno kajali opet otvore vrata Crkve. Novacijan je zastupao drukčije mišljenje. Stoga je Kornelije sazvao sinodu u Rimu koja je Novacijana i njegove pristaše isključila iz Crkve. Papa je za svoj stav dobio potvrdu s raznih strana i od onih koji su pripadali drugim mjesnim crkvama.
Kornelije nije imao na raspolaganju mnogo vremena da radi na crkvenom jedinstvu. Kad je, naime, za Decijeva nasljednika, cara Gala, opet buknulo progonstvo protiv kršćana, papa Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civittavecchia, gdje je umro 14. ili 15. rujna 253. god. Tijelo mu je kasnije pokopano u Kalistovim katakombama. Crkva ga ubraja u mučenike. Nastavi čitati