1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA – VEČERNJA MOLITVA

XXVIII. TJEDAN KROZ GODINU – PETAK
28. NKG – Sv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica, Spomendan

VEČERNJA MOLITVA

Ako se danas nečega bojite, uplašeni ste ili nervozni, predlažemo vam da izgovorite riječi ove molitve i otvorite svoja srca Gospodinu.

„Ništa neka te ne straši,

Ništa ne uznemiruje.

Sve prolazi.

Samo Bog ostaje isti.

Tko je strpljiv sve postiže.

Tko ima Boga ima sve.

Jedino Bog dostaje.”

Sveta Terezija Avilska

1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA

SVETA TEREZIJA OD ISUSA (AVILSKA)
Život prve žene naučiteljice Crkve mogli bismo nazvati duhovnim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. O tome je njemački isusovac Josef Sudbrack napisao vrijednu i stručnu studiju u kojoj pokazuje aktualnost Terezijina iskustva. Njezin mistični odgovor Božjemu pozivu vodi neposredno u veoma bujan nutarnji život, a i u apostolat. Tko si bude dao truda te pročita barem središnje tekstove iz Terezijinih djela, naći će u njima onakve stavove kakvi su i njemu potrebni za njegov osobni duhovni život. Nastavi čitati “1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA”

1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA -Strah od đavla?

Sveta Terezija AvilskaStrah od đavla?
Odgovor svete Terezije Avilske
Protiv neopravdana straha od đavla navest ću iz životopisa sv.Terezije Avilske (poglavlje 25,19-22). To je ohrabrujuće mjesto, dokle god mi sami ne otvorimo vrata đavlu:
“Ako je Bog tako moćan kao što znam i vidim, ako demoni nisu ništa drugo nego robovi, u što mi vjera zabranjuje sumnjati, što mi oni tada mogu učiniti kad sam služavka Kralja i Gospodina? Možda zato što se ne osjećam dovoljno snažnom da se suprotstavim čitavom paklu? Uzela sam u ruku križ i učinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjećala tako preobraženom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: “Samo dođite bliže. Budući da sam služavka Božja, željela bih vidjeti što mi možete učiniti!” Nastavi čitati “1510 – SV. TEREZIJA AVILSKA -Strah od đavla?”

1410 – Sveti Kalist I.

Sveti Kalist I., papa i mučenik (+ 222)
Dok o rimskim biskupima sve tamo do svršetka II. stoljeća, osim jedne ili druge iznimke, znamo veoma malo, dotle su nam biskupi III. stoljeća već prilično dobro poznati, jasno iscrtane ličnosti. Oni se pokazuju kao djelotvorni sudionici tadašnjih zbivanja u Crkvi. Njihov je život i djelo u pouzdanim predajama predano budućim pokoljenjima. Crkva ih slavi kao mučenike i svece, poštuje njihove grobove, a to je dalo povoda da se život tih papa III. stoljeća, da se ispune neke praznine iz njihova života, kasnije okitio raznim legendama koje su, doista, samo legende. Kao svece i mučenike pape III. stoljeća Crkva naročito slavi sv. Kalista L, koga se danas spominjemo, sv. Poncijana, sv. Hipolita, sv. Fabijana, sv. Kornelija i sv. Siksta II. Nastavi čitati “1410 – Sveti Kalist I.”

1310 – Sveti Eduard

Sveti Eduard, kralj (1004-1066)
U povijesti kršćanskih naroda, pa tako i u povijesti Engleske bilo je svetih vladara koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Jedan je takav i engleski kralj Eduard koji se god. 1004. rodio u Islipu kod Oxforda kao sin kralja Etelreda II. i Eme, sestre Rikarda II. Normandijskoga. Stric mu je bio sveti mučenik Eduard, također engleski kralj.
Eduard je već kao dječak god. 1014. za vrijeme danske invazije upoznao pečalbu jer se morao skloniti kod djeda i bake s majčine strane. Ondje proboravi prilično vremena dok napokon god. 1041. ne bi pozvan natrag u domovinu kao baštinik engleskoga prijestolja na koje se uspe sljedeće godine, a svečano je okrunjen za kralja god. 1043. Kao kralj odmah se našao u središtu sukoba oko svoga prijestolja između dviju stranaka koje su htjele na monarha imati utjecaj. Bila je to filo-normanska stranka, prema kojoj je bio sklon, i anglosaska, kojoj je bio na čelu barun Godwin od Wessexa.
Možda je upravo iz duha pomirljivosti kralj oženio god. 1045. kćerku toga svoga političkoga protivnika, veoma izobraženu Edith. Ali njegov protivnik nije bio isto tako pomirljiv pa je kralj god. 1051. s čitavom svojom obitelji morao u izgnanstvo dok je sama kraljica jedno vrijeme morala biti zatvorena u samostanu. Do kakva-takva pomirenja s anglosaskom strankom došlo je zato što je kralj god. 1052. pristao da se otarasi svoje normanske okoline. Nastavi čitati “1310 – Sveti Eduard”

1210 – Sveti Serafin

Sveti Serafin, redovnik (1540-1604)
Tipičan svetac na talijanski način je kapucinski brat Serafino da Montegranaro. Rodio se god. 1540. u Montegranaru, u pokrajini Ascoli Piceno u Italiji. Roditelji su mu bili ljudi skromnih materijalnih dobara, ali zato pobožni i vjerni kršćani koji su živjeli po vjeri i u duhu vjere. Svome su sinu nadjenuli ime Felice – Srećko.
Kad je Feliks poodrastao, stao je odmah privređivati da pomogne barem malo roditeljima koji su bili siromašni. Unajmio se kao pastir kod jednoga seljaka i čuvao mu stado, baš onako kao i njegovi suvremenici sveti Paškal Bayldn u Španjolskoj i Feliks da Cantalice u Italiji. Nalazeći se u samoći polja i livada Feliks, iako nepismen, naučio je čitati iz velike knjige Božje prirode, u kojoj je duh uzdizao prema Bogu. Nastavi čitati “1210 – Sveti Serafin”

0910 – Sveti Dionizije i drugovi, mučenici

Sveti Dionizije i drugovi, mučenici

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje. On je misionario tada posve beznačajno galo-romansko naselje zvano Lutetia Parisiorum, iz kojeg se kasnije razvio grad Pariz. Tamo je s dvojicom svojih sudrugova Rustikom i Eleuterijem za Decijeva god. 250/51. ili za Valerijanova progonstva godine 258. poginuo mučeničkom smrću. Bila mu je odrubljena glava. Pokopan je 6 kilometara dalje od pariškoga naselja. Nastavi čitati “0910 – Sveti Dionizije i drugovi, mučenici”

0910 – Sveti Ivan Leonardi

Sveti Ivan Leonardi

Ivan je rođen 1541. g u Diecimu u Italiji. Bio je 7. dijete Jakova i Ivane Leonardi, r. Lippi. Poslije petogodišnjeg školovanja kod jednoga župnika, počinje učiti za ljekarnika. Tamo se uključuje u skupinu kršćana koji žele češće i dulje moliti, pomagati siromasima i hodočasnicima. Iz te zajednice razvila se bratovština ili kongregacija Colombini. Kada su ga franjevci odbili primiti u svoj samostan, Ivan je po savjetu ispovjednika odlučio studirati teologiju i postati svećenik. Ubrzo je primio sve niže svete redove, a na blagdan Bogojavljenja 1571. g. zaređen je za svećenika. Dosta mu je pomagao dominikanac Bernardini. Ivan je po želji biskupa skrbio za crkvu malteških vitezova. Htio je otvoriti i školu u kojoj bi poučavao u duhu normi Tridentskoga sabora. Biskup Alessandro Guidiccioni je odmah zamijetio Ivanovu uspješnost pa mu povjerava pouku u svim gradskim crkvama. Za što bolji pastoralni rad Ivan je napisao i malo književno djelo 1574. g. Trudio se što više popraviti štetu koju je učinio Bernardino Ochino, kapucinski general. On je, naime, mnoge sablaznio prijelazom na protestantizam i vjenčanjem s jednom ženom iz grada Luccae. Ivan je 1. rujna 1574. g. u crkvi Santa Maria della Rosa utemeljio kongregaciju klerika. Nju je, pod naslovom Družba reformiranih svećenika, odobrio papa Klement VIII. 1595. g. Papa Pavao V., nasljednik pape Klementa VIII., nazvao ih je Družbom regularnih klerika Majke Božje, a papa Grgur XV. ubrojio ih je 1621. g. među prave crkvene redove. Zbog nesporazuma, pa i prijetnji, Ivan odlazi u Rim. On je izabrao 30 g. starijega sv. Filipa Nerija za svoga duhovnoga vođu. Ivan je idejni začetnik kolegija de propaganda fide kojeg je ostvario 1627. g. papa Urban VIII. Umro je u Rimu 8. listopada 1609. g. Pokopan je u crkvi Santa Maria in Portico, a odatle prenesen u crkvu Santa Maria in Campitelli, gdje je sjedište njegova reda. Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 10. studenog 1861., a Pio XI. svetim 17. travnja 1938. godine.

Mirko Ikić

Zaštitnik je farmaceuta.

0810 – Sveti starac Šimun

Sveti starac Šimun
Kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram, da izvrše sve što je nakon rođenja prvorođenca propisivao Mojsijev zakon, došao im je ususret časni starina, jedan od onih ljudi koji su bili puni Božjega duha a koje nazivahu i prorocima. Zvao se Šimun, a sv. Luka piše da je bio pravedan, bogobojazan te da su mu sve misli bile upravljene prema otkupljenju Izraela. Tom je svetom starcu Duh Sveti objavio da neće umrijeti dok ne vidi obećanoga Mesiju. Voden Duhom, došao je u hram baš kad su ondje bili Isusovi roditelji s malim Isusom na rukama.
Sav sretan, Šimun je uzeo u naručaj Božansko Djetešce te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svima narodima, koji će biti “svjetlo na prosvjetljenje naroda i na slavu Izraela”. Na žalost, sveti je starac predvidio da će on biti i znak osporavanja, onaj kome će se protiviti i koji će morati umrijeti, ali smrću što će biti otkupiteljska. Tužno proroštvo pogodit će i Isusovu Majku: “I tvoju će dušu probosti mač.” Čitav je taj susret majstorski opisao sv. Luka u glavi II., 22-35. Nastavi čitati “0810 – Sveti starac Šimun”

0710 – Blažena Djevica Marija od Krunice

Blažena Djevica Marija od Krunice

Današnji je Gospin blagdan uveden u Crkvu u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V. Isusovac Karl Joseph HIinkhammer napisao je na temelju ispitivanja pisanih izvora solidnu studiju o krunici, o njezinu postanku i njezinoj trajnoj vrijednosti.
Prema istraživanjima oca HIinkhammera, a koja usvaja i teolog Leo Scheffczyk, u oblikovanju krunice odlučan je udio imao kartuzijanski prior Adolf von Essen. On je, iako najmlađi od sviju, god. 1409. jednoglasno bio izabran za priora svoga samostana. Taj je izbor potvrdio generalni prior reda kartuzijanaca Stjepan Maconi. Nastavi čitati “0710 – Blažena Djevica Marija od Krunice”