0605 – Sv. Irenej Srijemski

Liturgijski spomen svetog Ireneja Sirmijskog

  1. svibnja 2015.
    Liturgijski spomen sv. Ireneja Sirmijskog u Vlastitim misalima i Časoslovima đakovačke i srijemske biskupije nije se uvijek slavio istoga dana. U Vlastitim misalima iz 1885., 1919. i 1932. slavio se 23. ožujka; 1967./68. 23. kolovoza, a u sadašnjem 6. svibnja. Zanimljivo je da se u rukopisu Jakova Benkovića kao datum slavlja predlaže 26. kolovoza, da bi u isto vrijeme za dan 6. svibnja rukom bila prekrižena imena Montana i Maksime a dodano ime sv. Ireneja.[1]

sv. Irenej Sirmijski

  1. Biografski podaci
    Sv. Irenej, sirmijski biskup, jedini je sirmijski mučenik kojeg spominju gotovo svi martirologiji i kalendari. Spomen o njemu nalazimo u Acta Pollionis, bilježi ga i drevni Sirski martirologij. Svakako najznačajnije vrelo su njegova vlastita Acta.[2] Jedina neslaganja su po pitanju datuma njegove mučeničke smrti. Tako jedni bilježe da je to bilo 25./26. ožujka.[3] dok drugi njegovu smrt datiraju 6. travnja.[4] U Katalozima Istočne, odnosno Pravoslavne Crkve, također pronalazimo sv. Ireneja. Oni ga spominju 23. kolovoza.[5]

Nastavi čitati

0505 – Sveti Gothard

Sveti Gothard, biskup (960-1038)

Svetac kojega se Crkva danas sjeća u svom kalendaru. sv. Gothard, rođen je 960. g. kao sin sluge nekoć bogatog samostana kanonika sv. Augustina. To je Gothardu omogućilo pristup učenim ljudima koji ga šalju u Salzburg na izobrazbu. Vrativši se iz Salzburga 990. g. Gothard stupa u samostan i tri godine kasnije bude zaređen za svećenika a 996. g. postade i opatom samostana. Gothard je bio poklonik obnove koja je tekla iz samostana Cluny i Gorze. Glas o njegovoj sposobnosti i svetosti brzo se proširio pa je na želju cara Henrika II. i Wiligisa, nadbiskupa iz Mainza preuzeo vodstvo tirinške opatije. Današnji svetac nije hlepio za bogatstvima i titulama, nego mu je na prvom mjestu uvijek bilo širenje Božje riječi i činjenje dobrih djela. Godine 1022. stolni kaptol u Hildesheimu na prijedlog cara Henrika II. izabra Gotharda za svog biskupa. Kao biskup, Gothar je još većim žarom radio na uvođenju reformi te podizanju duhovne i kulturne razine i kod klera i kod običnog puka. Često se znao povući u samostane koje je dao izgraditi te u molitvi i razmišljanju crpiti snagu potrebnu za rješavanje svakodnevnih problema. Preminuo je nakon sveta života 5. svibnja 1038. g. Svetim ga je proglasio papa Inocent II. 1131. godine.

0405 – Sveti Florijan

Sveti Florijan, mučenik (+ 304)

U pogansko svetište za Dioklecijanova progonstva bio je priveden sv. Florijan koji je bio veteran rimske vojske a u gradu Cetiumu visoki državni činovnik. Doveden je da pred svima prinese žrtvu poganskim bogovima. Okrivljen je što je bio kršćanin i što je u Lauriacumu posjećivao kršćane i bodrio ih na ustrajnost u progonstvima. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskog uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i pretučen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns te tako završio svoje mučeništvo. Bilo je to 4. svibnja 304. godine. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je neka udovica po imenu Valerija. Mučenikovo je tijelo pokopano nedaleko od Lauriacuma a nad grobom mu nastade slavna opatija St. Florijan. Štovanje sv. Florijana rašireno je po Austriji, Bavarskoj a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a kao svog zaštitnika štuju ga i vatrogasci.

0405 – Sveti Florijan

Sveti Florijan, mučenik (+ 304)

Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zbog teškog rada i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog Carstva (danas dio Austrije).

Tadašnji vladari, rimski carevi Dioklecijan i Maksimilijan voljeli su Florijana zbog njegovih sposobnosti rješavanja problema i rada s ljudima. Vidjeli su Florijana kao čovjeka koji se lako suočava s teškim problemima. No, u to vrijeme, Florijan je trpio mnogo zbog svoje vjere.

Iako je bio časnik u vojsci, nije se držao politike ne pitaj, ne govori, nego je otvoreno priznao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme.

Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquiliusa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreće s njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara: – Poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima. Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija.

Aquilius je bio uvrijeđen, te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No, Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara – zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa, koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.

Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, a kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor, te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim idolima – bogovima. Budući da Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem.

Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: – Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo! Uplašeni njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i bace ga u rijeku Enns. Florijanovo tijelo kasnije pronalazi jedna pobožna žena te ga dostojno pokopa.

Šesto godina kasnije, negdje između 900. i 955., nedaleko Florijanova groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija).

Nakon što 1138. papa Lucije III. odobrava zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije sv. Florijana pošalju u tu zemlju, sv. Florijan postaje zaštitnik Poljske, a njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u poljskom gradu Krakovu.

Dan sv. Florijana ujedno je i dan hrvatskih vatrogasaca, a posebno ga slavi Zagrebačka nadbiskupija jer je sv. Florijan njezin drugotni zaštitnik.

Ime je latinskog porijekla i dolazi od riječi florianus – cvijeće. Hrvatske izvedenica ovoga ime je Cvjetko, Cvijeta, Cvita, Cvito…

Piše: Josip Antolović SJ

0205 – Sveti José María Rubio y Peralta

Sveti José María Rubio y PeraltaSveti José María Rubio y Peralta – 2. svibanj

Sveti José María Rubio y Peralta, španjolski svećenik, isusovac, „apostol Madrida“, rođen je 22. srpnja 1864. u Dalíasu (provincija Almería, Andaluzija), kao najstarije od trinaestero djece u seljačkoj obitelji Francisca Rubija i Mercedes Peralta. Od djetinjstva je maštao o svećeničkom pozivu pa je 1876. ušao u sjemenište u Almeríji. Premjestio se 1879. u sjemenište u Granadu, gdje je studirao filozofiju, teologiju i kanonsko pravo. Za svećenika je zaređen 24. rujna 1887. u Madridu, a nakon toga djelovao u blizini Madrida, kao kapelan u Chinchónu (1887-1889) i župnik u Estremeri (1889-1890). Od 1890. do 1894. predavao je u madridskom sjemeništu metafiziku, latinski i teologiju te djelovao kao kapelan kod madridskih redovnica bernardinki u crkvi Sacramento de Madrid. Gotovo 20 godina vodio je brigu o starijem bratu, svećeniku. Posjetio je 1904. Svetu zemlju i Rim, a 1906. ušao u isusovački novicijat u Granadi. Svečane redovničke zavjete položio je 1908. Otac Rubio bio je primjeran u svojem pastoralnom djelovanju pa ga je madridski nadbiskup Leopoldo Eijo y Garay nazvao apostolom Madida. Bio je poznat po svojim jednostavnim, dirljivim propovijedima i obratio mnoge bezvjerce. Nastavi čitati

2304 – SVETI JURAJ – Životopis

Sveti JurajSVETI JURAJ – Životopis
Sveti Juraj (lat. GEORGIUS, grč. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne crkve. Njegovo štovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao svoga sveca zaštitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Rođen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je među vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojišta. No sam Juraj veoma je rano postao kršćanin i zbog svoje vjere došao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je član Vojnoga vijeća u svojstvu časnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijući da je kršćanin. Nakon majčine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a svojim robovima dao je slobodu. Nastavi čitati

1904 – Sveti Leon IX.

Sveti Leon IX.

Današnji sveti zaštitnik je Leon IX, papa i crkveni obnovitelj, „apostolski hodočasnik“. Rodio se 21. lipnja 1002. u elzaškom gradu Eguisheimu (danas departman Haut-Rhin, Francuska) kao Bruno Hugonis ili Bruno, grof od Eguisheima-Dagsburga. Potomak njemačke aristokratske obitelji, djetinjstvo je proživio u dvorcu Eguisheim, u krugu roditelja, braće i sestara. Školovao se u lotaringijskom gradu Toulu (danas departman Meurthe-et-Moselle, Francuska), a zbog dobroćudne naravi zvali su ga “dobri Bruno”. Za vrijeme studija stekao je mnogo prijatelja, a posebno se oduševljavao za svečano bogoslužje, crkveno pjevanje i benediktinske reforme. Kao svećenik, toulski kanonik, došao je na dvor svoga rođaka, njemačkog cara Konrada II. i susreo se sa svijetom politike. Posebno ga je razočaralo ponašanje visokog svećenstva, zapletenog u svjetske poslove i ogrezlog u simoniju (trgovanje crkvenim stvarima, dužnostima i službama). Car je po svojoj volji postavljao biskupe i opate, a pritom je važnu ulogu igrao novac. Mladi svećenik posredovao je u pomirenju cara i velikaša iz Toula i Lotaringije te je spriječio građanski rat, pljačku i prolijevanje krvi. Već s 24 godine, 1026, prihvatio je želju poslanika grada Toula i postao njihovim biskupom, iako se radilo o siromašnoj i zapuštenoj biskupiji. Jašući na konju neumorno je obilazio svoju biskupiju, njezine župe i samostane. Nastojao je svećenike i redovnike usmjeriti prema idealima njihova poziva, održavao sinode i svojim obnoviteljskim radom upalio u Crkvi svjetlo nade i obećanja. Posebno se brinuo za siromahe, nevoljnike i potlačene te je svako jutro siromasima prao noge i posluživao ih kod stola. Nastavi čitati

1804 – Blažena Marija od Utjelovljenja

Blažena Marija od Utjelovljenja

Danas slavimo Blaženu Mariju od Utjelovljenja, mističarku i utemeljiteljicu francuskih bosonogih karmelićanki. Rodila se u Parizu 1. veljače 1566. kao Barbara (Barbe) Jeanne Avrillot, kći ugledne katoličke obitelji (njezin otac Nicolas bio je glavni računovođa Pariške trgovačke komore i kancelar kraljice Margarete Navarske). Odrasla je u vrijeme strašne “bartolomejske noći”, u kojoj je 1572. izvršen pokolj nad francuskim hugenotima. Kao djevojčica boravila je i školovala se kod klarisa u Longchampu. Tamo je primila prvu pričest, zavoljela samostanski život i željela postati redovnica. No, njezini roditelji imali su s njom druge planove. Morala se udati već sa 16 godina, 1584, za mladog aristokrata Pierrea Acarieja i postala poznata kao Madame Acarie. Iako se udala protiv volje, u 30 godina bračnoga života bila je uzorna supruga i majka šestoro djece. Omiljena u društvu, naučila je kako se svetost Nastavi čitati

1704 – Blaženi Rudolf iz Berna – dječak mučenik

Blaženi Rudolf iz Berna – 17. travanj

Blaženi Rudolf iz Berna (Rudolf von Bern), švicarski mučenik, rodio se oko 1290. u Bernu, glavnom gradu švicarske konfederacije. Prema bernskim kronikama iz XV. i XVII. stoljeća, u Bernu se 17. travnja 1294. dogodio strašan zločin. Mali Rudolf, kršćanski dječak, odvučen je u rudarski rov, razapet na križ i ostavljen da na tom križu izdahne. Građani Berna i bernski svećenici smatrali su malog Rudolfa istinskim kršćanskim mučenikom pa su ga uz velike počasti pokopali u glavnoj bernskoj crkvi (Berner Leutkirche) blizu oltara svetog Križa. Taj su oltar vjernici kasnije prozvali oltarom svetog Rudolfa jer su neki od njih na zagovor malog mučenika bili čudesno uslišani u svojim molitvama. Dječakova mučenička smrt pripisana je bez nekih dokaza članovima bernske židovske općine i oni su nepravedno optuženi za ritualno ubojstvo. Uslijedio je pravi pogrom. Neki članovi židovske zajednice su pozatvarani, neki mučeni i poubijani, a neki prognani. Od tada se nijedan Židov nije smio nastaniti u Bernu. Tako je jedna tragedija izazavala drugu.

Crkva s tijelom malog mučenika srušena je 1485, a na njezinom mjestu sagrađena je veća i ljepša crkva (Berner Münster). Rudolfovo tijelo stavljeno je u lijes i izloženo na oltaru svetog Križa. Kalvinisti su 1528. opustošili tu crkvu i porušili oltar. Relivije malog mučenika izvađene su iz lijesa, pokopane izvan crkve i tada im je nestao svaki trag. Spomendan blaženog Rudolfa uveden je u mjesni kalendar biskupije Basel. Njegovo ime danas je simbol ne samo žrtve jednog nevinog dječaka već i podsjetnik na stradanje nedužne bernske židovske zajednice.

 

 

 

1704 – Blažena Mariana od Isusa Navarro

Blažena Mariana od Isusa NavarroBlažena Mariana od Isusa Navarro – 17. travanj

Blažena Mariana od Isusa (Mariana de Jesús), španjolska redovnica, mercedarijevka, prozvana „ljiljanom Madrida“, rođena je u Madridu 17. siječnja 1565, kao Mariana Navarro de Guevara y Romero, kći Luisa Navarra, kraljevskog krznara i Juane Romero. Iako su je roditelji htjeli udati, pobožna djevojka željela je svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Otac ju je za kaznu smjestio u kuhinju i povjerio njezin odgoj strogoj sluškinji. Kad je Marianina majka umrla, stanje se pogoršalo jer je dobila i zlu maćehu koja ju je zlostavljala. Mariana je potom napustila roditeljsku kuću i živjela kao pokornica u iznajmljenoj sobici. Posvetila se molitvi, obilasku bolesnika te skrbi za nevoljnike i nemoćnike. Bolovala je od neke neobične bolesti ruku pa je nisu htjeli primiti ni u jednu redovničku zajednicu. Nastavi čitati