1107 – Sveti Benedikt

Sveti Benedikt, zaštitnik Europe (480-547)
Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan. No kako je u Korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten na današnji dan, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.
Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.
Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti.
Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve.
Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života – po uzoru apostola – naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”
Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.
Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. “Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima” (Pius Parsch).

0907 – Blažena Marija Propetog Isusa Petković

Blažena Marija Propetog Isusa Petković
Današnja je zaštitnica hrvatska blaženica Marija Propetog Isusa Petković, utemeljiteljica redovničke zajednice Kćeri Milosrđa svetog Franje. Rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892,
kao šesto od osmero djece Antuna Petkovića-Kovača i Marije rođene Marinović, u imućnoj i pobožnoj obitelji. U djetinjstvu je pokazivala sklonost pobožnosti i milosrđu i odlučila štititi siromahe, tu „probranu i ljubljenu braću raspetog Gospodina“. Već je s pet godina pošla u osnovnu školu, a završila je s 11 godina. Kada je imala 19 godina, umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Bila je krhka i često pobolijevala, ali je godinama okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih vjeronauku i ostalim predmetima. Na poticaj dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića postavila je 1920. temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa svetog Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži« i uzela redovničko ime Marija Propetog Isusa. Dovela je svoje sestre 1923. u Suboticu da bi pomagale u sirotištu “Kolijevka”, a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude kojima je trebala pomoć. Prvi samostan osnovala je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva skupina sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina i tamo osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. Nastavi čitati

0607 – Sveta Marija Goretti

Sveta Marija Goretti, mučenica čistoće (1890-1902)
Marija Goretti je rođena u siromašnoj obitelji u mjestu Corinaldo, u pokrajini Ancone, 16. listopada 1890. U kući su je od milja zvali Marietta. Kako njezin otac Luigi u tom kraju nije mogao dostatno zara­đivati za svoju brojnu obitelj, preseli se u Ferriere di Conca, 10 km od Nettuna, u Kampaniji gdje je radio na imanju grofa Mazzoleni-ja.
Kako je u tom kraju harala malarija, otac oboli i umrije kad je ona imala deset godina. Od tada se za obitelj brine majka Assunta a djelo­mično joj pomaže i starija kćerka Marietta.
Marija je često išla na groblje i molila se za svoga pokojnog oca koji ju je naučio izgovarati ime Isus i Marija. Za njega je namijenila i svoju Prvu Svetu Pračest, koju je primila u Nettunu u jedanaestoj godini života. Tamo je ona često polazila na Svetu misu u pratnji kume Cimarelli i s mlađim sestrama i braćom, a ponekad je tamo prodavala golubove i jaja. U kući bi za stolom znala poput majke mlađim sestrama i braći gurnuti svoj tanjur neka se što bolje nahrane. Kad ju je majka Assunta zbog toga jednom prekorila, ona je šutjela. Svoj dnevni posao Marija je radila u istrošenim i zakrpanim haljinama koje joj je poklonila sus­jeda. Svaki dan je molila krunicu pred svima, a kad bi legla u krevet, ispod slike Blažene Djevice Marije izmolila bi još jednu za pokojnog oca i tek tada usnula.” Nastavi čitati

0507 – SVETI ĆIRIL I METOD

SV. ĆIRIL I METOD, zaštitnici Europe
Blagdan

Neki podaci o životu Sv. Braće

Živjeli su u IX. stoljeću. Rođeni u Solunu. Otac im Leon bijaše visoki gradski činovnik. Otac im je prerano umro pa je za njih preuzeo brigu carski kancelar Teotikst. Metod bijaše pravnik pa mu je bila povjerena uprava provincije u Makedoniji. Mnogo mlađi Konstantin od Teoktista bi pozvan u Carigrad na studij. Studirao je s maloljetnim carem Mihajlom III. Imao je za učitelja glasovitog Leona, zvanog Matematika, te Focija, budućeg patrijarha. Završivši nauke Konstantin je napustio karijeru na dvoru, dao se zarediti za svećenika, a preuzeo je i službu patrijaršijskog bibliotekara. No brzo je napustio tu službu te se potpuno povukao u jedan samostan. Kad su ga pronašli, nije se više htio vratiti u službu bibliotekara, no ipak je prihvatio katedru filozofije u kojoj se toliko odlikovao da je dobio ime Filozof. U to je vrijeme pošao na dvor kalifa u Bagdad u svojstvu carskoga poslanika.
Međutim je g. 855. u Bizantu došlo da vrlo značajnih političkih promjena. Rođak cara Mihaela te smrtni neprijatelj Teoktista uspio je posve zadobiti povjerenje mladog cara te ubiti Teoktista. Carica majka Teodora morala se povući s upravljanja carstvom, a kasnije su je zatvorili u manastir. Pod vladavinom Mihajla III. upravljanje i vođenje poslova efektivno je prešlo u ruke Bardasa. Tragičan završetak Teoktista i Teodore, zaštitnika Ćirila i Metoda, bijaše koban po obojicu. Metodije se odrekao svoje službe te zamonašio u samostanu Olimpu u Bitiniji. Isto se tako povukao iz javnog života i Konstantin te pošao za svojim starijim bratom na Olimp. Nastavi čitati

0507 – Sveti Ćiril i Metod

Sveti Ćiril i Metod

Draga braćo i sestre, danas želim govoriti o svetom Ćirilu i Metodu, braći po krvi i vjeri, slavenskim apostolima. Ćiril se rodio 826. ili 827. godine u Solunu u obitelji carskog službenika Leona: bio je najmlađi od sedmero djece. Još kao dijete naučio je slavenski jezik. U dobi od 14 godina poslan je u Carigrad na školovanje, a školske je klupe dijelio s mladim carem Mihaelom III. Tih je godina stekao je naobrazbu iz različitih sveučilišnih predmeta, među kojima iz dijalektike u kojoj mu je učitelj bio Focije. Nakon što je odbio primamljivu bračnu ponudu, odlučio se zarediti te je postao “knjižničar” u svojem patrijarhatu. Nedugo zatim, želeći se povući u osamu, sakrio se u samostan, ali je ubrzo otkriven te mu je povjerena zadaća da predaje svete i profane znanosti: tu je službu tako dobro vršio da su ga prozvali “Filozof”. U međuvremenu, brat Mihael (rođen oko 815. godine), nakon administrativne karijere u Makedoniji, oko 850. godina odriče se svijeta i povlači u monaški život na brdu Olimp u Bitiniji, gdje je uzeo ime Metod (monaško ime je moralo započinjati istim slovom kao i krsno) i postao igumen samostana Polychron. Nastavi čitati

0507 – SV. ĆIRIL I METOD – JUTARNJA MOLITVA

 

SV. ĆIRIL I METOD, zaštitnici Europe
Blagdan

JUTARNJA MOLITVA

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

Posljednja molitva sv. Ćirila

“I kako se približilo vrijeme njegova odlaska sa ovoga svijeta, podigao je svoje ruke k nebesima i pomolio se Gospodinu, sa suzama govoreći: ‘Gospodine Bože, koji si anđele svoje bestjelesne sebi ostavio na službu, rasprostirući nebo, osnivajući zemlju, i sve što postoji izveo iz nepostojanja u postojanje, koji uvijek činiš volju onih koji te se boje i čuvaju tvoje zapovijedi, usliši molitvu moju i svoje vjerno stado. I kome si me postavio, beskorisnoga i nedostojnoga sluga svoga, izbavi ga od svake bezbožne i poganske zloće, i od svakoga huliteljskog i krivovjerskog jezika koji govori hulu protiv tebe; i uništi krivovjerje krivovjeraca, i umnoži brojnost tvoje Crkve. I učini da se svi jednodušno skupe, i ujedini ljude u jednomišljenju i istinitoj tvojoj vjeri, i udahni pravu ispovijest u njihova srca i riječ tvoga nauka. Jer tvoj je dar što si nas nedostojne primio na propovijedanje Krista tvoga. Blagodati čineći koje su tebi ugodne, koje si mi dao, kao tvoje vraćam tebi; postavi svoju moćnu desnicu da svi slave ime tvoje vlasti, sveto Trojstvo.’
A poljubivši sve svetim poljupcem, reče: ‘Blagoslovljen Gospodin, koji nas nije predao u ruke naših nevidljivih neprijatelja, već je i uništio zamku koju su nam postavili oni koji vrebaju na nas, i izbavi nas od propadljivoga.’ To rekavši, usne u Gospodinu.”

„Gospodine, daj mi sunca, cvijet, smiješak, oči djeteta. Gospodine, daj mi radosti.“
 ❤ Blagoslovio nas Gospodin i sačuvao nas od svakog zla i uveo nas u život vječni. Amen .  ❤
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen

 

0307 – Sveti Toma

Sveti Toma, apostol
“Toma” u aramejskom jeziku znači blizanac. Zato ga Ivan evanđelist i naziva Tomom blizancem. On je u popisu dvanaestorice apostola kod Mateja na sedmom, kod Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Četvrti je evanđelist u četiri zgode postavio i Tomu. Najljepša je, svakako, ona o susretu nevjernog Tome s uskrslim Kristom.
Međutim, mi spomenimo i druge!
Kad su židovski glavari već čvrsto odlučili ubiti Isusa, on se jedno vrijeme nalazio “s onu stranu Jordana, na mjestu gdje je Ivan krstio” (Iv 10,40). Tada je k njemu stigla vijest da je bolestan njegov ljubljeni prijatelj Lazar. Kad je Lazar umro, Isus je odlučio poći k njemu. “Rabi – rekoše mu učenici – pa sad su te Židovi htjeli kamenovati, a ti ponovo ideš onamo!” (Iv 11,8). Apostoli su očito smatrali da je opasno ići natrag u Judeju pa Isusa nekako diskretno na tu opasnost upozoravaju. Ali kad Isus odlučno reče: “Lazar je umro, hajdemo k njemu! Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: ‘Hajdemo i mi da umremo s njim!'” (Iv 11,15-16). Da li je to bilo junaštvo ili potišteno mirenje sa sudbinom, teško je reći. Neki tumači Svetog pisma misle da se prije radi o ovom drugom. Kad bi se radilo o prvom, bila bi to od Tome veoma lijepa gesta. Nastavi čitati

0307 – SV. TOMA APOSTOL – MISNA ČITANJA

SVETI TOMA,
03. Srpanj, Blagdan 

MISNA ČITANJA
📖: Ef 2,19-22; Ps 117,1-2; Iv 20,24-29

Prvo čitanje: Ef 2, 19-22
Nazidani na temelju apostolâ.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo!
Više niste tuđinci ni pridošlice,
nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji
nazidani na temelju apostolâ i prorokâ,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U njemu je sva građevina povezana
i raste u hram svet u Gospodinu.
U njemu ste i vi ugrađeni
u prebivalište Božje u Duhu.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

0207 – Sveti Bernardin Realino

Sveti Bernardin Realino (1530-1616)

Bernardin je rođen 1. prosinca 1530. u Carpiju, u sjevernoj Italiji. Stekao je zamjernu humanističku kulturu te postao dvostruki doktor: građanskoga i crkvenoga prava. Pohađao je predavanja na sveučilištu u Modeni, Bologni i Ferrari. U svojoj je ličnosti mogao ujediniti sve ideale tadašnje talijanske humanističko-renesansne kulture.
Po naravi je bio veseljak, optimist, vedar, srdačan, prema drugima pun poštovanja, darežljiv. Sve su to vrline koje čovjeku daju veliku vrijednost i osvajaju simpatije. Stoga nije čudo da je Bernardin kroz deset godina kao pravnik obavljao razne pravno-administrativne službe i to s uspjehom. Da je u njima ostao, vjerojatno bi se u društvu častima i bogatstvom visoko popeo. No, on je vidio da će kao pravnik biti izložen opasnostima u kojima bi se mogao ogriješiti o glas savjesti, o pravdu i poštenje. Izgubivši i ženu, koju je veoma volio, sve je više u duši dozrijevao i tako se osposobio da je mogao donijeti jednu veliku životnu odluku. Nastavi čitati

0107 – Sveti Mucijan-Marija Wiaux

Sveti Mucijan-Marija Wiaux (1841-1917)

Papa Ivan Pavao II. svečano je 11. prosinca 1989. proglasio svetim redovnika iz družbe Braće kršćanskih škola. To je Mucijan-Marija Wiaux. Danas ćemo se upoznati s njim. Njegov je život bio prava monotonija, nalik na pustinju. Krajolik je pustinje veoma jednoličan: beskrajna pješčara, pijesak i opet samo pijesak, dani puni žege, sve slični jedan drugome, noći pune hladnoće i sablasnog mraka. Sliku jedino izmijeni koji put strašan vjetar, ali je ništa ne poljepša. Drugih događaja u pustinji nema. Ondje ne pada kiša i ništa ne niče, ne raste, ne zeleni se, ne donosi ploda.
U sivilu i jednoličnosti života brata Mucijana ističe se ipak jedan dan. Bilo je to 1. srpnja 1856. kad je mladi Louis-Joseph Wiaux, sin seoskog kovača, obukao crnu sutanu s bijelim ovratnikom školske braće sv. Ivana de La Salle. Tada je promijenio i svoje krsno ime. Otada se zvao brat Mucijan-Marija. Nastavi čitati