0503 – Sveti Lucije

Sveti Lucije (2)Sveti Lucije (spomendan 5. ožujka)
Sveti Lucije (Lucius) I, rimski papa, 22. nasljednik svetog Petra, vladao je Crkvom od 25. lipnja 253. do 5. ožujka 254. Sin Porfirijana, rođeni Rimljanin, postao je pripadnikom rimskog klera pod papama Fabijanom i Kornelijem. Izabran je za papu nakon progona pape Kornelija. Živio je asketski, zahtijevao od svećenstva ćudoredno vladanje i borio se protiv krivovjerja. Poput svojeg prethodnika Kornelija bio je blag prema kršćanima povratnicima i pokajnicima, koji su se u strahu od progona privremeno odrekli vjere. Za progona kršćana u doba cara Valerijana i njegovog sina, cara Galijena, najprije je prognan iz Rima, a potom pozvan natrag. Nastavi čitati

0103 – Sveti David Velški

Sveti David VelškiSveti David Velški

Danas slavimo i svetog Davida, zaštitnika Walesa, velškog biskupa iz VI stoljeća. Sveti David (velški Dewi Sant) spominje se prvi put u rukopisima Kambrijskog godišnjaka iz X stoljeća. Prvi i najpouzdaniji životopis („Buchedd Dewi”) svetog Davida napisao je Rhygyfarch (Ricemarch) krajem XI stoljeća, a kasnije je dopunjen mnogim legendama i predajama. Rođen je oko godine 500. (po nekima 542.) u Caerfeiu (Pembrokeshire, jugozapadni Wales) kao sin menevijskog kralja Sanddea i svete None. Njegov prvi učitelj bio je sveti Illtyd, a sveti Paulin (Pawl Hen) poučavao ga je deset godina Svetom pismu. Prema predaji, David je znakom križa svoga učitelja Paulina ozdravio od sljepoće, a Paulin ga je poslao da propovijeda i širi Radosnu vijest. David je kao propovjednik i učitelj putovao Walesom, Dumnonijom (jugozapadna Britanija) i Bretanjom, osnivao i obnavljao crkve i samostane te se u jednom od njih i nastanio. On i njegovi monasi bili su poznati po strogom isposništvu. Pili su samo vodu, nisu jeli meso, dane su provodili u napornom fizičkom radu, a noći u molitvi, učenju i pisanju.

 

Oko 550. David je postavljen za biskupa Menevije (velški Mynyw), kraja u kojem je rođen. Hodočastio je u Jeruzalem i Rim, a potom je zamijenio svetog Dubrica kao nadbiskup Caerleona i kao primas Crkve u Kambriji sjedište nadbiskupije preselio u rodnu Meneviju. Kao misionar obratio je na kršćanstvo mnoge pogane, bio je glasovit po svojoj svetosti i mudrosti, a u njegovo vrijeme procvali su mnogi samostani. Borio se protiv krivovjerja, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Umro je u dubokoj starosti, na današnji dan, 1. ožujka, oko 589. (po nekima 601.), u mjestu St David’s (Pembrokeshire), a pokopan je u tamošnjoj katedrali svetog Davida. Svetim ga je 1120. proglasio papa Kalist II.

 

Zaštitnik je Walesa, a obično ga prikazuju kako stoji na brežuljku s golubicom na ramenu. Na današnji dan njegovi Velšani kite se porilukom u znak sjećanja na bitku protiv Saksonaca, u kojoj su prema Davidovom prijedlogu na svojim kapama nosili poriluk kako bi se razlikovali od neprijatelja. To im je donijelo pobjedu pa je poriluk i danas simbol Walesa.

Nastavi čitati

2702 – Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe – 27. veljače

sveti_gabrijel_od_zalosne_gospe

Sveti Gabrijel od Žalosne Gospe

Današnji zaštitnik je sveti Gabrijel od Žalosne Gospe (San Gabriele dell’Addolorata), talijanski redovnik pasionist. Rodio se 1. ožujka 1838. u Assisiju (Umbrija) kao Francesco Possenti, jedanaesto od trinaestoro djece pobožnih roditelja. Od treće godine obitelj je živjela u Spoletu. Ostao je bez majke u četvrtoj godini života, a školovao se u Spoletu, kod redovnika Kršćanske braće i isusovaca. Kao mladić bio je kicoš, vrlo nestašan, omiljen u društvu, na glasu kao udvarač, odličan plesač, redoviti posjetitelj kazališta i strastveni lovac. Nakon niza tragičnih događaja u njegovoj obitelji i svog čudesnog ozdravljenja, u devetnaestoj godini, 1856., stupio je u red pasionista svetog Pavla od Križa u Morrovalleu (Marche), a sljedeće godine položio zavjete. Nakon novicijata dobio je redovničko ime Gabrijel od Žalosne Gospe. Živio je tiho i samozatajno, najčešće predan dubokoj molitvi, a iznad svega pobožnosti prema Mariji i razmatranju njezinih žalosti zbog Isusovih muka.

Studirao je s velikim uspjehom filozofiju u gradiću Isola del Gran Sasso d’Italia (Abruzzo), iako je obolio od tuberkuloze. Bolest je podnosio spokojno i radosno, a svojim kolegama predstavljao trajnu inspiraciju i čvrstu moralnu podršku. Preminuo je u 24. godini, na današnji dan, 27. veljače 1862., sa smiješkom na licu i sličicom Marije Žalosne u ruci. Po riječima svjedoka u trenutku smrti ugledao je Mariju, pozdravio ju ispruženim rukama, a lice mu je postalo razdragano i nadnaravno sjajno. Pripisuju mu se mnoga čuda, a njegov grob mjesto je hodočašća brojnih vjernika. Blaženim ga je proglasio 1908. papa Pio X, a svetim 1920. papa Benedikt XV. Zaštitnik je pokrajine Abruzzo, katoličke mladeži, klerika, sjemeništaraca i studenata, te mnogih župa i crkava diljem Italije i svijeta.

2502 – Sveti Donat

Sveti Donat, zadarski biskup (+ oko 811)

O svetom Donatu, slavnom zadarskom biskupu, pisao je već glasoviti isusovac Farlati u svom monumentalnom djelu Illyricum sacrum, izdanom u Veneciji 1775. godine. Inače prva ozbiljna vijest o svetom Donatu potječe od Eginarda u njegovom djelu Povijesni spomenici Njemačke. Mjesna zadarska predaja misli da je sveti Donat rodom Zadranin. Prema Donaldovu ljetopisu malo poslije Božića godine 805. na dvoru Karla Velikoga u Salzburgu su se sastali s mletačkim duždem Pavao, zadarski knez i Donat, zadarski biskup. On je imao posredničku ulogu između Franaka i Bizanta. Išao je u Bizant gdje je dobio na dar moći svete sirmijske mučenice Anastazije. Bilo je to godine 804. za bizantskog cara Nikefora. Sveti Donat je prenio svetičine kosti u svoj Zadar te ih pohranio u tadašnjoj katedrali svetog Petra. Kasnije katedrala bi posvećena svetoj Anastaziji, ili kako je Zadrani zovu svetoj Stošiji. Neki spominju da je sveti Donat u Bizantu dobio na dar i relikvije svetog mučenika Krizonoga, po zadarski Krševana. Tim je svetinjama duhovno obogatio svoj biskupski grad i njegove crkve. Sveti Donat je umro oko godine 811. a pokopan je u velebnoj crkve Presvetog Trojstva koju je obnovio i koja je kasnije po njemu i dobila ime. Godine 1622., po volji zadarskog nadbiskupa Stelle, moći svetog Donata stavljene su pod glavni oltar. Godine 1809., nakon provale Francuza u Zadar, prenesene su kosti svetog Donata u katedralu svete Stošije gdje se i danas nalaze. Sveti Donat je zaštitnik grada Zadra, a slavi se na današnji dan.

2402 – Sveti Modest iz Triera

sveti_modest_iz_triera

Sveti Modest, biskup (+ 486)-a

Sveti Modest bio je jedan od biskupa drevne biskupije u Trieru. O njegovu životu imamo samo posve kratke podatke iz raznih martirologija ili rukopisa iz Njemačke i Nizozemske. Odatle je njegovo ime upisano u Rimski martirologiji, najveći popis mučenika i svetaca. Sveti Modest je upravljao biskupijom u Trieru u zadnjoj četvrti V. Stoljeća, kada se raspadalo Zapadno Rimsko carstvo i kada je svuda po Europi zbog seobe naroda i provala barbara vladala sama nesigurnost. Pljačke, osvajanja i masovna ubijanja bila su svakodnevno prisutna. U to teško doba jedina svijetla točka bili su neustrašivi sveti biskupi koji su se i uz opasnost gubljenja vlastitog života znali izložiti za svoje stado. Takav je bio i biskup Modest. On je prema prilično pomnom proučavanju umro godine 486. Pokopan je u crkvi svete Marije u Trieru. Ta je crkva slavna kao proštenišna jer se u njoj čuvaju relikvije svetog apostola Matije. Blagdan sv. Modesta slavi se danas, kad se prije obnove kalendara slavio i blagdan svetog Matije.

 

2202 – VEČERNJA MOLITVA – KATEDRA SVETOG PETRA

KATEDRA SVETOG PETRA
22. VELJAČE, Blagdan 

VEČERNJA MOLITVA

Molitva sv. Petru za ustrajnost u vjeri

Blaženi sveti Petre! Tebe je Isus zbog tvoje žive i velikodušne vjere, te duboke, iskrene poniznosti i oduševljene ljubavi odlikovao posebnim znakovima svoje naklonosti i prvenstvom nad svim apostolima, i predao ti vrhovništvo nad čitavom Crkvom, kojoj si ti postao temeljna stijena. Izmoli mi milost žive vjere i jakost da se nikada ne postidim tu vjeru javno ispovijedati, već da budem spreman i trpljenjem zasvjedočiti Spasitelju svoju vjernost. Isprosi mi sinovsku odanost svetoj Majci Crkvi, iskreno bezprijekorno vjernost Svetom Ocu, koji je nasljednik tvoje vjere i tvoje vrhovne vlasti, i vidljiva glava Katoličke Crkve. Daj, da poslušno i ponizno slušamo sve njezine pouke i savjete, te izvršimo sve njezine zapovijedi, da bismo tako uzmogli uživati na zemlji mir i sigurnost, a u nebu zadobiti vječnu sreću. Amen. Nastavi čitati

2202 – KATEDRA SVETOGA PETRA

KATEDRA SVETOG PETRA
22. VELJAČE, Blagdan

Blagdan Katedre sv. Petra slavio se na današnji dan u Rimu već od IV. st. kao znak jedinstva Crkve sazidane ne Apostolu. Stoga je danas dan kad nam se naročito valja uživljavati u tekst sv. Mateja po kojem je Petar temelj Crkve. Isus je Petru rekao: “Ti si Petar- Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crvku svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebesima, a što razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima”. Metafore kojima se Gospodin služi govoreći o Petru i samom Petru, a to su “ključevi” koji označuju vlasti, i “stijena” koja ističe solidnost zgrade, posve su razumljive svakom dobronamjernom čitatelju. One se posve jasno odnose na Petrovu osobu, a ne samo na njegovu vjeru ili čak na nekog drugoga. Već od ranih kršćanskih vremena nakon tjelesnih ostataka sv. Petra najviše se štovala njegova katedra kao simbol učiteljske vlasti. Katedra koja je sačuvana do danas, prema velikom arheologu De Rossiju, čini se da je sastavljena od tri dijela. Jedan potječe iz doba od IX-XI. st. drugi od bjelokosti iz V.- VI. st. dok se treći, najstariji pripisuje razdoblju apostolskih vremena. Svetkovina 22. veljače vuče korijene čak iz I. st. a tada se taj dan slavio sveti Petar kao zaštitnik kršćana.

 

2202 – MISNA ČITANJA – KATEDRA SV. PETRA

KATEDRA SVETOG PETRA
22. VELJAČE, Blagdan 

MISNA ČITANJA
📖: vl. 1Pt 5,1-4; Ps 23,1-6; Mt 16,13-19

Prvo čitanje: 1Pt 5, 1-4
Sustarješina i svjedok Kristovih patnja.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Predragi! Starješine među vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajedničar slave koja se ima očitovati: pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga — ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka,
nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kad se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati

2102 – SVETI PETAR DAMIANI

Sveti Petar Damiani, crkveni naučitelj (1007-1072)
21. VELJAČE

Peter Manns izdao je veoma vrijedno djelo od 1.100 stranica koje nosi naslov „Reformatori Crkve“. Riječ je o 400 Božjih ugodnika koji se mogu ubrojiti među obnovitelje Crkve. Ako ikome od njih pripada naslov reformatora, onda je to sigurno sv. Petar Damiani. On je bio jedan od najpoznatijih pisaca XI. stoljeća te jedan od najvećih sudionika takozvane predgrgurovske crkvene obnove, koja je prethodila reformi svetog Grgura VII.

Rođen je 1007. u Raveni. Rano ostaje bez roditelja a brigu oko njegova odgoja i velike izobrazbe koje mu je omogućena, preuzimaju njegovi brat i sestra. U sestri Roselindi našao je drugu majku, a u starijem bratu Damjanu drugog oca. Na njegovu uspomenu uzeo je i ime Damiani, što znači Damjanov.

Studirao je u rodnoj Raveni, Faenzi i Parmi. Bio je izobražen u tzv. “slobodnim znanostima”, a među njih pripadala je i vještina u lijepom izražavanju, bilo usmenom bilo pismenom. Petar je stekao izvanrednu sposobnost i upravo majstorstvo u vođenju polemike. Jedno je vrijeme i sam bio profesor, ali je tada odlučio promijeniti život. Nastavi čitati

2102 – Sveti Petar Damiani, crkveni naučitelj

Sveti Petar Damiani, crkveni naučitelj (1007-1072)

Peter Manns izdao je veoma vrijedno djelo od 1.100 stranica koje nosi naslov „Reformatori Crkve“. Riječ je o 400 Božjih ugodnika koji se mogu ubrojiti među obnovitelje Crkve. Ako ikome od njih pripada naslov reformatora, onda je to sigurno sv. Petar Damiani. On je bio jedan od najpoznatijih pisaca XI. stoljeća te jedan od najvećih sudionika takozvane predgrgurovske crkvene obnove, koja je prethodila reformi svetog Grgura VII.

Rođen je 1007. u Raveni. Rano ostaje bez roditelja a brigu oko njegova odgoja i velike izobrazbe koje mu je omogućena, preuzimaju njegovi brat i sestra. U sestri Roselindi našao je drugu majku, a u starijem bratu Damjanu drugog oca. Na njegovu uspomenu uzeo je i ime Damiani, što znači Damjanov.

Studirao je u rodnoj Raveni, Faenzi i Parmi. Bio je izobražen u tzv. “slobodnim znanostima”, a među njih pripadala je i vještina u lijepom izražavanju, bilo usmenom bilo pismenom. Petar je stekao izvanrednu sposobnost i upravo majstorstvo u vođenju polemike. Jedno je vrijeme i sam bio profesor, ali je tada odlučio promijeniti život. Nastavi čitati