SV. PAVAO OD KRIŽA

sveti-pavao-od-krizaSVETI PAVAO OD KRIŽA (1694.-1775.)

U rimskoj bazilici Svetih mučenika Ivana i Pavla, na kosini brežuljka Monte Celio, nalazi se grob osnivača pasionista svetog Pavla od Križa. On se rodio 3. siječnja 1694. u Ovadi kod Genove. Već od rane mladosti osjećao je iskrenu i duboko proživljavanu pobožnost prema raspetome Kristu. Njegovu je muku revno i postojano razmatrao, njome se duhovno hranio, na njoj svoj značaj izgrađivao. Da se i sam što više suobliči raspetome Gospodinu, svoje siromašno tijelo podvrgavaše oštrim pokorama. Po noći je bdio, bičevao se, a po danu molio i postio.
Kad je god. 1715., potaknuta od Klementa XI., Venecija opremila vojsku protiv Turaka, pridružio joj se i Pavao “i to ne kao plaćenik, već iz želje da se bori protiv Turčina”. No došavši u Cremu, gdje se okupljahu dobrovoljci – najvjerojatnije 20. veljače 1716. – “potaknut nadahnućem odozgora što ga zadobi u jednoj crkvi gdje se obavljala pobožnost 40-satnog klanjanja, baš na tusti četvrtak, odstupi od svog nauma i vrati se natrag”. Čini se da je od toga časa pomalo nazrijevao koji je njegov životni poziv. Do potpune će jasnoće doći kasnije, prosvjetljivan svjetlom odozgora. Nastavi čitati

Oglasi

SV. LUKA – VEČERNJA

SV. LUKA, Blagdan

VEČERNJA

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Radosnim srcem pjevamo ti hvale,
Blaženi Luka, mučeniče Kristov,
Junačkom borbom stekao si vijenac
Pobjede prave.

Potaknut Duhom, pišeš svemu svijetu
Predivnu knjigu sretne Blagovijesti:
Riječi i djela, život, smrt i uskrs
Isusa Krista.

Zapisa ti nam Djela apostolska,
Širenje Crkve, djela Svetog Duha –
Nova vremena nastaju po svijetu,
Vjekovi novi.

Liječniče umni, Pavlov pratioče,
Zadivljen slijediš Diva-apostola:
Da nas užeže njeg’va ljubav, vjera,
Svima izmoli!

Lijeka udijeli svima našim zlima,
Vjeru okrijepi, borbu nam olakšaj:
K Bogu da sretno svi mi prispijemo –
Živjeti s Bogom. Amen.

Nastavi čitati

Sv. Luka

Luka EvandjelistDanas je blagdan svetoga Luke evanđeliste. Meni najdrazi evanđelista zbog predivnih izvješta s prekrasnim detaljima, kao npr. o Isusovom rođenju, ili rođenju Ivana Krstitelja ili o pohodu presvete Bogoridice rođakinji Elizabeti u Judejsko gorje.

Prema svetoj predaji bio je liječnik po zanimanju, rođen u gradu Antiohiji (stari patrijarsijski grad, danas Antakija u juznoj Turskoj) a i počeo je prvi slikati ikone, posebno presvete Bogordice i danas se u svijetu štuju broje čudotvorne ikone koje se pripisuju svetom Luki.
Najpoznatije njegove ikone su u mjestu Seidnaya u Siriji koje je najpoznatije marijansko svetište na Bliskom istoku, a crkvu di se čuvaju te ikone podigao je sami car Konstantin i majka mu ravnoapostoslka carica sv. Helena. Nastavi čitati

Sveti Luka

sv-lukaSveti Luka je bio Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine.To svjedoče sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizadoše iz obrezanja. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz svetoga Pavla prvi put ga nalazimo na apostolovu drugom misijskom putovanju od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. god. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. god. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih, jedini od evanđelista spominje u svom evanđelju. Nastavi čitati

SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI

Sv. Ignacije Antiohijski rodio se sredinom prvoga stoljeća, najvjerojatnije u Siriji. Postoje određene indicije da su mu roditelji bili robovi, a samim time pripadao je ljudima koji su u društvu bili obespravljeni. Ipak, u Crkvi toga vremena vladao je drukčiji odnos prema robovima te su čak mogli biti izabrani za biskupe. Tako je Ignacije postao treći biskup Antiohije.

Ovo su povijesno razdoblje obilježile dvije stvarnosti: hereze i progonstva. Ignacije se kao biskup na poseban način borio protiv gnosticizma. Pojam gnosticizam potiče od grčke riječi gnosis – znanje. Sljedbenici toga nauka uče kako postoji posebno, tj. skriveno znanje, a koje samo pojedinci smiju posjedovati. Naglašavaju oslobođenje od ovog svijeta usvajanjem ezoteričkih znanja, a Boga možemo spoznati samo unutrašnjom samospoznajom. Osim toga, za razliku od kršćanstva, uče o postojanju dva principa, princip dobra i princip zla.
Nakon što je car Trajan zasjeo na carsku stolicu, između 110. i 115. godine započeli su žestoki progoni kršćana. Car je od kršćana tražio da se odreknu svoje vjere. Antiohijski biskup Ignacije nije se htio pokoriti carskoj naredbi te su ga zbog toga okovali u lance i poslali u Rim. Brod kojim je Ignacije putovao nenadano se zaustavio u Smirniji. Tu je prigodu Ignacije iskoristio te je kršćanskim zajednicama u Maloj Aziji uputio sedam pisama.
Stigavši u Rim, u rimskom koloseumu bio je predan divljim zvijerima. Liturgijski kalendar slavi blagdan sv. Ignacija 17. listopada, a na taj isti dan slavi ga i sirska Crkva.
U Godini vjere, koju je prije nekoliko dana u Rimu otvorio nasljednik sv. Petra, Benedikt XVI., vjerujem kako nam primjer sv. Ignacija Antiohijskog može pomoći da i mi kao kršćani rastemo u vjernosti Bogu i u ljubavi prema svom biskupu, a samim time i prema cjelokupnoj Kristovoj Crkvi. U svojim pismima sv. Ignacije potiče kršćane da uvijek budu jedinstveni; povezani sa svojim biskupom; da žive prema Božjim zapovijedima te neka se čuvaju krivih nauka. Ukoliko se budemo držali savjeta i poticaja koje nam je uputio sv. Ignacije, doista će nam ova Godina vjere biti plodonosna te ćemo, nasljedujući primjer sv. Ignacija, postajati sve sličniji Kristu – Spasitelju.

 

fra Ivan Macut

Sv. Ignacije Antiohijski

Sv. Ignacije Antiohijski – uzor hrabrih i pravovjernih biskupa

Vrijeme smrti biskupa sv. Ignacija Antiohijskog smatra se 107. godina, što znači da je bio suvremenik apostola Ivana. Umro je bačen lavovima, tješeći svoje stado da želi biti “Kristova pšenica samljevena zubima zvjeri”…

Njegovo svjedočanstvo vjere i njegovih sedam poslanica otkrivaju nam mnoge stvari: Nastavi čitati

SV. IGNACIJE ANTIOHIJSKI

Sveti Ignacije Antiohijski

Danas slavimo svetog Ignacija Antiohijskog, starokršćanskog pisca, biskupa i mučenika, poznatog i pod nadimkom “Theophorus”, “Bogonosac”. Rodio se u Siriji oko 35. ili 50, vjerojatno kao poganin, i ubraja se u takozvane apostolske oce. Učenik je svetog Ivana Evanđelista i kao nasljednik svetog Petra i svetog Evodija treći biskup Antiohije (danas Antakya u južnoj Turskoj). Kao biskup morao se boriti protiv gnostika i njihovih dualističkih zabluda, a zajedno sa svojim stadom bio je na udaru Domicijanova progonstva. Za cara Trajana osuđen je na smrt i odveden u Rim. Kako je brod koji je Ignacija vozio u Rim, pristajao u mnogim maloazijskim lukama, tamošnjim kršćanima pružila se prilika da pozdrave Kristovog mučenika, okovanog u lance. Na putu prema Rimu napisao je sedam glasovitih poslanica, upućenih različitim crkvama, od kojih je najpoznatija “Poslanica Rimljanima”.
Njegova pisma, kojima je hrabrio Kristove sljedbenike, spadaju među najstarija i najvažnija svjedočanstva o životu prve Crkve. Prvi je pisac koji je upotrijebio termin “katolička crkva”, a Rimsku crkvu kao prvi biskup Istoka naziva “predstojnicom zajednice ljubavi”. U Rimu je bačen pred lavove i mučenički preminuo u Colosseumu između 98. i 117. Po načinu na koji je mučen moglo bi se naslutiti da je potjecao iz klase robova. Prema legendi on je dijete, koje je Isus uzeo u zagrljaj i blagoslovio ga (Marko, 9, 36-37). Zaštitnik je crkava u istočnom Sredozemlju i sjevernoj Africi, a zazivaju ga osobe koje pate od bolesti grla.

Sv. Margareta Marija Alacoque

margareta-marija-alacoqueSv. Margareta Marija Alacoque, djevica (16. listopada)
Margarete Alacoque rodila se 22. srpnja 1647. u Lautecouru (Lotekur) nedaleko od grada Paray-le-Moniala u pokrajini Burgundiji. Njezin otac Claude Alacoque bio je kraljevski bilježnik. Umro je mlad, ostavivši iza sebe brojnu obitelj. Majka Filiberta kao udovica nastavila je brinuti se za svoju djecu, a od nekih se sinova zbog toga morala i odijeliti. Margaretu, kojoj je bilo osam godina, povjerila ju je klarisama u Charolesu. U djevojačkom domu naišla je na sredinu punu revnosti i duhovnog poleta, što joj je veoma odgovaralo. Iznenada je teško obolila i zbog bolest morala se vratiti kući. Bolovala je četiri godine i na čudesan način je ozdravila.

Kad je ozdravila, morala je svladati i druge poteškoće da bi u 24. godini života mogla ostvariti svoje pravo zvanje. Do potpune jasnoće o tome životnom zvanju došla je prigodom posjeta samostanu sestara Pohoda Marijina u Paray-le-Monialu. Bilo je to 25. svibnja 1671. Nalazeći se toga dana u samostanskoj govornici, jasno je u svojoj nutrini čula glas s ovom porukom: “Hoću da budeš ovdje!” U roku od tri tjedna zamolila je da bude primljena, a 25. kolovoza već je započela svoju postulanturu. Sljedeće godine, 6. studenoga, primila je redovničko odijelo te položila zavjete u ruke poglavarice majke Marije-Franciske de Saumaise (Somez). Od tog se časa povijest njezina života i stapa s poviješću samostana u Paray-le-Monial. Nastavi čitati

SV. TEREZIJA AVILSKA -TEREZIJINI VAPAJI BOGU

terezijini-vapaji-boguTEREZIJINI VAPAJI BOGU

Sv. Terezija Avilska je osim velikih pisanih djela ostavila i za sebe kraća molitvena djela. Danas smo odlučile s vama podijeliti njene Vapaje duše Bogu koje je pisala nakon svete Pričesti. O čemu je razmišljala, što je Gospodina molila, za čim je uzdisala, odnosno vapila poslušajte dva takva njena molitvena uzdaha: Nastavi čitati