1305 – Gospa Fatimska

Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom gradu Fatimi, 1917. godine.
Prije Marijinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija (Lucia de Jesus dos Santos), bl. Franjo (Francisco Marto) i bl. Jacinta (Jacinta Marto), stanovnici sela Aljustres u blizini Fátime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira.
Prvo Anđelovo ukazanje
Dogodilo se u proljeće ili ljeto 1916. godine. Izgledao je kao lijepi mladić od 14 – 15 godina. Rekao im je da mole: “Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube. Tako molite! Srce Isusovo i Marijino pozorno slušaju vaše molitve.”
Drugo Anđelovo ukazanje
Dogodilo se u ljeto 1916. godine. Anđeo je poručio: “Što radite? Molite, mnogo molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane. Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žrtve! Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i molitvu za obraćenje grešnika. Tako ćete osigurati mir svojoj domovini.”
Treće Anđelovo ukazanje
Treće ukazanje dogodilo se krajem ljeta ili početkom jeseni 1916. godine. Anđeo je kleknuo pored njih i rekao: “Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina, molim Vas za obraćenje jadnih grešnika.” Zatim je Anđeo uzeo hostiju i dao je Luciji, a kalež Jacinti i Franji. Božja prisutnost bila je toliko snažna, da ih je gotovo potpuno obuzela. Mir i sreća koju su osjećali bili su veliki, jer im je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na Boga. Nastavi čitati “1305 – Gospa Fatimska”

1205 – Sveti Leopold Mandić

Sveti Leopold Mandić (1866-1942)

O. Leopold rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Boki kotorskoj, od roditelja Petra Mandića i Dragice, rođene Carević. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijeni ga u Leopold. Bio je najmlađe od dvanaestero djece. I ta činjenica, tko zna o njoj razmišljati, već sama od sebe mnogo govori. Bez velikodušnosti Bogdanovih roditelja da prihvate njega, dvanaesto dijete, Crkva bi ostala veoma prikraćena. O. Leopold bio je jedan od njezinih najvećih i najrevnijih djelitelja sakramenta pokore. Kolike je on tisuće pokornika pomirio s Bogom?! Svi bi ti bez njega, bez susreta s njime kao ispovjednikom, ostali silno prikraćeni. I naša domaća Crkva na hrvatskom jezičnom području ostala bi prikraćena za jednoga velikoga i slavnoga Božjega slugu, danas poznata i štovana po cijelom katoličkom svijetu. Mnoge dobrotvorne ustanove ustanovljene su u njegovo ime i s njime se ponose. Dok se veselimo nad našim svecem, ocem Leopoldom, dostojno je i pravedno da odamo dužnu zahvalnost i roditeljskoj velikodušnosti njegova oca i majke. Nastavi čitati “1205 – Sveti Leopold Mandić”

0305 – Molitva svetom apostolu Filipu

Molitva svetom apostolu Filipu

Slavni sveti Filipe, koji si na prvi Isusov poziv dragovoljno ga slijedio, i prepoznao kao Mesiju obećanog od Mojsija i Proroka, pun svetog entuzijazma, najavio ga je prijateljima, da s povjerenjem dođu slušati njegovu riječ. ;
ti koji si zagovornik pogana kod božanskog Učitelja i koji si poučeni od njega na poseban način o velikom otajstvu Trojstva; ti koji si žudio za mučeništvom kao za krunom apostolata:
Moli za nas, da naš um bude prosvijetljen uzvišenim istinama vjere i da naša srca budu snažno vezana za božanska učenja.
Moli za nas, da nam ne nedostaje snage nositi mistični križ boli s kojim ćemo moći slijediti Otkupitelja na putu do Kalvarije i Na putu u slavu.
Moli za nas, za naše obitelji, za našu daleku braću, za našu domovinu,
da zakon Evanđelja, koji je zakon ljubavi, pobijedi u svim srcima.

0205 – Sveti Atanazije

III. VAZMENI TJEDAN – PONEDJELJAK
03. VAZ – Sv. Atanazije, biskup i crkveni naučitelj

Sv. Atanazije, biskup i crkveni naučitelj

Atanazije je rođen u Egiptu, vjerojatno u tadašnjem glavnom gradu Aleksandriji i to oko 295., dok su još trajali progoni kršćana.

Zanesen kršćanskim asketskim idealima Atanazije je još kao mladić otišao u pustinju gdje je bio učenik Sv. Antuna pustinjaka. Atanazijev će se teološki talent razviti za arijanske krize. Arije je bio svećenika koji je nijekao Kristovo božanstvo. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršćanstvo, ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opći sabor u Niceji gdje je bilo osuđeno arijanstvo i proglašen pravovjerni nauk o istobitnosti Sina s Ocem. Arijeva osuda na saboru nije još značila i kraj arijanstva jer će se glavna borba voditi tek kasnije. U tu će borbu Atanazije uložiti sve svoje sile, dosljednost i nepomirljivost sa zabludom i tako postati jednim od najsjajnijih likova crkvene povijesti. Aleksandrijski biskup Aleksandar umro je 17. travnja 328., a u službi će ga naslijedit Atanazije. Puk ga je primio s oduševljenjem, veličajući ga kao „vjerodostojnog kršćanina, asketu i pravog biskupa“. Kao biskup morao je mnogo trpjeti. Bio je klevetan, proganjan: i to četiri puta iz svoje biskupije. No, svojim je spisima i govorima branio pravovjeran nauk spreman za njega žrtvovati i vlastiti život. Umro je u noći između 2. i 3. svibnja 373. prirodnom smrću.

J.P., KT

2904 – SV. KATARINA SIJENSKA – VEČERNJA MOLITVA

SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan 

VEČERNJA MOLITVA

MOLITVA SV. KATARINE SIJENSKE

TI, Ljubavi, nježna si i sveta vrpca koja dušu vezuje s njenim Stvoriteljem: Vezuješ Boga za čovjeka i čovjeka za Boga. Sina Božjega ti si prikovala za sveti Križ. Neslogu privodiš slozi, podijeljene ujedinjuješ; činiš bogatima one koji su siromašni u krepostima, jer ti svaku krepost oživljavaš. Daješ nam mir i okončavaš mržnju i rat; daješ nam strpljenje, snagu i veliku ustrajnost u svakom dobrom i svetom djelu. Nikada se ne umoriš i nikada ne odustaješ ljubiti Boga i bližnjega, niti u ruglu i patnji, niti u grdnji i preziru.

Milosrdni Gospodine Isuse, podaj mi tu svetu ljubav kako bi ustrajala u dobru i nikada od dobra ne odlutala; tko ima ljubav, temelj polaže na tebi, živoj stijeni, i slijedeći tvoj primjer, uči ljubiti svojeg Stvoritelja i bližnjega. U tebi, Gospodine, čitam pravila i nauk koje trebam slijediti; ti si Put, Istina i Život. Čitam li o tebi, ići ću pravim putem i paziti samo na slavu Božju i spasenje bližnjega. Amen

2904 – SV. KATARINA SIJENSKA

SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan
29. travanj

Katarina Sienska uz Tereziju Avilsku prva žena, proglašena naučiteljicom Crkve, od mnogih je smatrana mističarkom i sveticom, kod koje je izvanredno naglašena ljubav prema Kristu i Crkvi. Činila je to u vrlo teškom razdoblju crkvene povijesti, u XIV. stoljeću, kad su pape stolovali u Avignonu te bili pod utjecajem francuskih kraljeva, što je rodilo mnogim neželjenim posljedicama. Doživjela je i zapadni raskol, kad je Crkva imala dvojicu papa.

Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u Sieni, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinu je još kao malo dijete, čim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično, upravo magično privlačila crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog već od najranije mladosti vodio izvanrednim putem pa je djevojčica već sa 6 godina života imala na cesti svoj prvi zanos i neko viđenje.
Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlučila prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih je u Sieni bilo stotinjak. Majka se tome vrlo protivila jer joj je već bila našla pristala zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši tako Njegova zaručnica. U jednom joj je viđenju Isus naložio da se posveti apostolatu i tako njezinu, prilično skrovitu, životu dođe kraj. Deset posljednjih godina života provest će na putovanjima. Borila se za politiku pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi. Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina se dade na dvorbu jadnih bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag željeno zdravlje, a njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je svima ulijevala pouzdanje.
Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
Rekli smo da je Katarina mističarka Crkve, a time smo htjeli reći da je kao malo tko u svome duhovnom životu i molitvi nosila sve muke i probleme Crkve kojih je u njezino doba bilo vrlo mnogo. No ona nije ostala samo kod mistike, već je prešla i na akciju. Zato je 18. lipnja 1376. s dvadesetoricom svojih sljedbenika pošla u Avignon k papi Grguru XI. da ga sklone i upravo moralno prisili na povratak u Rim. Već prije susreta s njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za duhovnom obnovom Crkve i za povratkom Pape u sjedište njegove biskupije. Katarina se s Papom sastala tek u rujnu 1376. Papa ju je poslušao i vratio se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ, koje Talijani nazvaše “babilonskim sužanjstvom”.
G. 1377. Katarina je u svom rodnom gradu osnovala samostan, u kojem je rijetko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.
Sveta Katarina je malo pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je zapadni raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona 29. travnja 1380. umire u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj krvi: “Sangue, sangue!” – Krv, krv!
Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu Siensku naučiteljicom Crkve. Bilo je to 27. rujna 1970. Tu je čast od žena do sada, tjedan dana prije nje, doživjela još jedino sv. Terezija Avilska. Italija sv. Katarinu Siensku, uz sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.

P

2904 – JUTARNJA MOLITVA – SV. KATARINA SIJENSKA –

SV. KATARINA SIJENSKA, Blagdan 

JUTARNJA MOLITVA

Sveta Katarino,
ljubljena Kristova zaručnice,
Bog te je prosvijetlio
da budeš savjetnica vjere i istine
papama, biskupima i uglednicima svog doba.
Izmoli mudrost za pastire Crkve,
da vode Božji narod,
izmoli im ljubav, da blaže rane
današnjeg čovjeka,
izmoli im hrabrost, da nepopustljivo pokazuju
put Istine. Nastavi čitati “2904 – JUTARNJA MOLITVA – SV. KATARINA SIJENSKA –”

2804 – Sveti Petar Chanel

Sveti Petar Chanel, prezbiter i mučenik (1803-1841)

Vremenski okvir sv. Petra Chanela možemo kratko ovako označiti: rodio se 12. srpnja 1803. u Cuetu, u Francuskoj, umro mučeničkom smrću 28. travnja 1841. na otoku Futuni, u Oceaniji. Recimo barem nešto iz njegova lijepog života.
Dana 28. rujna 1833. nekolicina mladih francuskih svećenika klečala je do nogu pape Grgura XVI. Izvijestili su ga kako su se od godine 1816. udružili u družbu kojoj je jedna od prvih zadaća promicanje štovanja Majke Božje. Njihov naum pohvalio je i odobrio godine 1822. već papa Pio VII. I sadašnji Papa čuo je mnogo pohvala o njima, potvrdio njihovo pravilo te im izrazio želju da se dadnu na evangelizaciju nebrojenih otoka po Tihom oceanu. Svećenici su od svega srca podržali i prihvatili Papinu želju obvezavši se da će je ostvarivati. Među prisutnima u audijenciji kod Pape bio je i osnivač družbe svećenik Ivan Colin, koji je svoju novu kongregaciju nazvao Marijina družba, te Petar Chanel, koji će postati prvi misionar, mučenik i svetac nove ustanove. Nastavi čitati “2804 – Sveti Petar Chanel”

2804 – Sveti Ljudevit Montfortski

Sveti Ljudevit MontfortskiSveti Ljudevit Montfortski
Sveti Ljudevit Montfortski (Louis-Marie Grignion de Montfort), francuski svećenik, mariolog, utemeljitelj Družbe Marijine i Kćeri mudrosti, rođen je 31. siječnja 1673. u selu Montfort-sur-Meu (departman Ille-et-Vilaine, Bretanja), u siromašnoj i pobožnoj plemićkoj obitelji zakupnika i bilježnika Jean-Baptistea Grigniona i njegove supruge Jeanne Robert. Louis je bio njihovo najstarije preživjelo dijete, od njih osamnaest. Rano djetinjstvo proveo je u obližnjem Iffendicu, gdje je njegov otac kupio farmu. Primio je oko 1685. sakrament potvrde i tada je svojem krsnom imenu Louis dodao ime Marie. Poslan je na školovanje u isusovački kolegij svetog Thomasa Becketa u Rennesu, glavnom gradu Bretanje, u kojem je njegov stric bio župnik. Nastavi čitati “2804 – Sveti Ljudevit Montfortski”

2704 – Blaženi Jakov Zadranin

Blaženi Jakov Zadranin

Blaženi Jakov Zadranin – zvani Ilirik (Hrvat) rođen je u Zadru oko 1400. Pripadao je franjevačkom redu u kojem je služio kao časni brat. Dakle, duhovni poziv posvećenosti Bogu, Crkvi i ljudima, Jakov nije ostvarivao kao svećenik, nego je u skromnosti i poniznosti služio bratu čovjeku. Prema Pravilu sv. Franje, sredstva za svoje potrebe braća moraju priskrbiti svojim rukama, a u nevolji mogu i prositi. Tako je Jakov u svojoj zajednici dobio zadaću prikupljanja milodara, kuhanja i uređivanja vrta. Kad je 1438. zamjenik provincijala pošao na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio. Nakon kapitula ostao je u Provinciji sv. Nikole biskupa u Bariju, a potom je premješten u grad Bitetto gdje je proveo više od 40 godina. Život je proveo u raznim samostanima, a krasile su ga marljivost i molitva koje je svakodnevno prakticirao. Nastavi čitati “2704 – Blaženi Jakov Zadranin”

%d blogeri kao ovaj: