Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)

 Uzašašće Gospodinovo (Spasovo)

Danas slavimo Uzašašće Gospodinovo ili Spasovo, „drugi Uskrs“, blagdan koji se slavi 40 dana poslije Uskrsa. Prema Svetom pismu, Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao na zemlji i ukazivao se apostolima. Na četrdeseti dan javio se svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je da ostanu u gradu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru, podigao ruke i blagoslovio ih. Počeo je pred njihovim očima uzlaziti na nebo, a oblak ga je zaklonio i više ga nisu vidjeli. Dok su apostoli gledali na nebo, ukazala su im se dva anđela u bijelim haljinama i rekli: „Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus, koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” Uzašašću Gospodinovom posvećene su mnoge crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sloboština, Županja, Korođ kod Tordinaca, Babina Greda, Ruševo kod Čaglina, Cerovnik kod Josipdola, Pakoštane, Cetina kod Civljana, Split-Mejaši, Mokošica kod Dubrovnika, Vitaljina u Konavlima, Novi Travnik, Petrićevac kod Banje Luke, Riđica kod Sombora).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Marija pomoćnica kršćana

Marija pomoćnica kršćana

Svibanj je Marijin mjesec pa joj iz dubine srca pjevamo kao Kraljici svibnja, a danas s radošću slavimo Mariju pomoćnicu kršćana. Sveti Ivan Zlatousti prvi je 345. Mariju nazvao tim imenom. I u Lauretanskim litanijama zazivamo ju kao Pomoćnicu kršćana. Taj zaziv je uvršten u litanije poslije pobjede kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571, u bitki kod Lepanta. Tada su Turci bili nadmoćniji brojem lađa i vojnika, ali kršćani su se zavjetovali Mariji i uspjeli pobijediti. Poslije te bitke uveden je blagdan Marije Pobjednice ili Kraljice Presvete Krunice. Godine 1683. Turci su bili na pragu zauzimanja Beča, ali su kršćani pod vodstvom velikog poljskog kralja Jana Sobjeskoga pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja. Na stijegu su imali Marijin lik i geslo: „Naprijed, Bog i Marija su naša zaštita“. U čast te pobjede ustanovljen je blagdan Imena Marijina, 12. rujna. Francuski vladar Napoleon Bonaparte bio je strah i trepet Europe, a naročiti trn u oku bili su mu Petrovi nasljednici. Osamdesetgodišnjeg papu Pija VI, koji ga je izopćio iz Crkve, bacio je u tamnicu, u kojoj je ostao sve do svoje smrti u francuskom gradu Valenceu, 1799. Zatvorio je 1808. i papu Pija VII, koji se nalazio u njegovom zarobljeništvu 6 godina i mogao se vratiti iz Savone (Ligurija) u Rim tek na današnji dan, 24. svibnja 1814, nakon Napoleonova poraza kod Leipziga. Putem je u znak zahvalnosti posjetio mnoga Marijina svetišta, a posvuda su ga dobrodošlicom dočekivali razdragani vjernici. Papa se uzdao u Marijinu pomoć pa Pomoćnicu kršćana slavimo za uspomenu na svečani povratak Pija VII. iz sužanjstva. Nastavi čitati

Sv. Ivan Krstitelj de’ Rossi

Sveti Ivan Krstitelj de Rossi, svećenik (1698-1764)

Rim je grad posvećen životima mnogih mučenika i svetaca. Iako po rođenju nije bio Rimljanin – već rođen 22. veljače 1698. u Voltaggiu kod Genove – među izrazito rimske svece ubraja se i sv. Ivan de Rossi. I s pravom, jer je već kao trinaestogodišnji dječak došao u Rim k svome bratučedu Lorenzu de Rossiju, kanoniku zborne crkve S. Maria in Cosmedin. Došao je u Rim na studij u glasoviti isusovački Rimski kolegij. Studirao je najprije književnost, a zatim filozofiju, iz koje postiže doktorat. Nastavi čitati

Sveta Rita iz Cascije

Sveta Rita iz Cascije

Današnja sveta zaštitnica je Rita iz Cascije (Rita da Cascia), talijanska redovnica augustinka, mističarka. Rodila se 1381. kao Margherita Lotti u naselju Roccaporena (općina Cascia, provincija Perugia, Umbrija). Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, pribiližila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću. Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina. Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je mnogo molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke. Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj. Nastavi čitati

Sv. Bernardin Sienski

 Sveti Bernardin Sienski, franjevac (1380-1444)
Veliki pučki propovjednik XV. stoljeća u Italiji bio je franjevački misnik sv. Bernardin Sienski. Rodio se g. 1380. u Massa Maritima kod Siene. Otac mu je posjedovao rudnik te stajao na čelu mjesne uprave. Kad su Bernardinu bile četiri godine, pomriješe mu roditelji i on osta siroče. Kako nije imao braće ni sestara, rođaci ga uzeše k sebi u Sienu, koja postade njegov zavičaj, a on će je proslaviti isto tako kao i prije njega slavna sv. Katarina Sienska.
Bernardin je bio sposoban mladić pa se upisao na slavno Siensko sveučilište. Kao student bio je zbog svoje sposobnosti da svakome bude iskren prijatelj i zbog svoje poslovične darežljivosti veoma obljubljen. Svoju čovjekoljubivost pokazao je još više kad je u Sieni zavladala kuga. Svi bogataši pobjegoše tada iz grada i skloniše se na svojim seoskim imanjima. Iznimka je bio Bernardin, koji ostade u gradu i za jadne okužene učini veoma mnogo. Bernardin je sve svoje imanje podijelio siromasima i g. 1402. sam postao potpun siromah prigrlivši franjevačko siromaštvo. Pridružio se god. 1404. u Colombaiu opservantskoj, tj. strožoj grani franjevačkoga reda, u kojoj je zaređen za svećenika. Jedno je vrijeme djelovao u osamljenom brdskom samostanu posve nepoznat velikom svijetu. Ali Providnost ga je odatle htjela izvući te postaviti na svijećnjak da svijetli mnogima. Jednom je neki propovjednik naglo obolio pa ga je zamijenio Bernardin. Ta je propovijed toliko zanijela puk da su ga počeli na sve strane tražiti za propovjednika; i tako g. 1417. započe njegov veliki propovjednički pohod Italijom. Sveti Bernardin kao propovjednik postade veliki promicatelj pobožnosti prema Imenu Isusovu. Simbolom toga imena uresio je mnoge crkve, kuće, javne zgrade. Neki se pobuniše protiv te pobožnosti pa su protiv sveca vođena i tri crkvena sudska postupka: g. 1426. za vrijeme pape Martina V., g. 1431. za vrijeme pape Eugena IV. i g. 1438. na općem saboru u Baselu. No, na sreću, uvijek je izišla na vidjelo istina te bila dokazana Bernardinova potpuna pravovjernost, čistoća nakane i izvanredna svetost života U znak zadovoljštine za optužbe i sudove ponudili su mu za redom tri biskupske stolice: u Sieni, u Ferrari i Urbinu, no on ih je sve tri odbio. Nastavi čitati

Sv. Celestin V.

Sveti Celestin V., papa (1215-1296)
Ako u povijesti Crkve i u životima svetaca ima neobičnosti, onda je Celestin V., svakako, jedna neobičnost. On je pustinjak, odijeljen od svijeta, bez ikakva iskustva uprave, a ipak postaje papa te svojim postupkom dokazuje da za upravljanje Crkvom nije dostatna samo svetost, već i naravne sposobnosti: znanje i iskustvo.
Umro je u Rimu 4. travnja 1292. papa Nikola IV. Nakon njegove smrti sastaje se 12 kardinala da mu izaberu nasljednika. Izbor je trajao ništa manje nego 27 mjeseci. Bilo je natezanja bez kraja i konca, dok se napokon ne složiše u izboru kandidata. Izabraše 5. srpnja 1294. za papu pustinjaka Petra da Morronea, koji uze ime Celestin V. On je bio sin skromnih seljaka Angelaria i Marije, rođene Leone. Rodio se u Iserni, vjerojatno oko g. 1215., kao pretposljednje od dvanaestero djece. O posljednjim godinama njegova života znamo mnogo iz pouzdanih pisanih izvora, ali o njegovu djetinjstvu i mladosti veoma malo. Nastavi čitati

Svetac dana – Sveti Ivan I.

Sveti Ivan I.

Današnji sveti zaštitnik je papa Ivan I, mučenik, 53. nasljednik svetog Petra, od 523. do 526. Rodio se oko 470. u toscanskom gradu Sieni ili u Castellu di Serena, nedaleko Chiusdina, kao sin Konstancija. Rimski svećenik, arhiđakon, krhka zdravlja, na papinskom prijestolju naslijedio je 13. kolovoza 523. papu Hormisdasa. Prijatelj i pouzdanik filozofa Boecija, za vrijeme svoga kratkog pontifikata obnovio je velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti te groblje svetih Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. Uveo je i novo brojenje godina po Kristu, koje je sastavio monah Dionizije Mali. Ostrogotski kralj Teodorik vladao je tada velikim dijelom Italije, s prijestolnicom u Ravenni (Emilia-Romagna). Arijanac, prijekim okom gledao je na dobre odnose između pape i bizantskoga cara Justina I. Justin je u svome carstvu htio iskorijeniti arijanstvo, po kojem Krist nije iste biti s Bogom ocem, nego mu je samo sličan. Smatrajući se zaštitnikom arijanaca, kralj Teodorik je pozvao k sebi u Ravennu papu Ivana I. i prisilio ga da 525. protiv svoje volje s poslanstvom otputuje u Carigrad kako bi nagovorio cara Justina da povuče svoje dekrete protiv arijanaca.
Papa je u Carigradu na sam Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupao je s njim kao s “Petrom” te u sav glas davao oduška svojoj radosti što se u njihovoj sredini nalazi rimski biskup. U Carigradu je Ivan I. ostao sve do Uskrsa i u crkvi svete Sofije latinskim jezikom služio svečano blagdansko bogoslužje. Po Justinovoj želji, papa ga je i okrunio. Kad se vratio u Ravennu, Teodorik, koji je već umorio papinog prijatelja Boecija, nije bio zadovoljan njegovim poslanstvom, optužio ga je za kovanje urote i bacio ga u tamnicu. U Ravenni je Ivan I. preminuo u zatvoru kao mučenik, izmoren glađu i žeđu, na današnji dan, 18. svibnja 526. Četiri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Rim i pokopano u predvorju bazilike svetog Petra. Naročito ga štuju vjernici u Ravenni i Toscani.

Slika: Sveti Ivan I.

Slika: Sveti Ivan I.

Slika: Sveti Ivan I.

Svetac dana – Sveti Simon Stock

Sveti Simon Stock

Sveti Simon Stock, engleski svećenik, karmelićanin i mistik, rođen je oko 1165, vjerojatno u Aylesfordu na rijeci Medway (Kent). Malo je poznato o njegovom ranom životu. Prema legendi počeo je s 12 godina živjeti kao pustinjak, nastanio se u šupljem hrastu i hranio se travama, korijenjem i divljim jabukama. Djelovao je kao putujući propovjednik, hodočastio u Svetu zemlju, a nakon povratka u Englesku stupio u karmelićanski red. Neko vrijeme je živio i školovao se u Rimu, a boravio je i u Palestini, na brdu Karmel. Oko 1254. izabran je za generala karmelićanskog reda. Znatno je pomogao širenju reda u Engleskoj, južnoj i zapadnoj Europi. Osnovao je samostane u Engleskoj (Cambridge, 1248, Oxford, 1253), Francuskoj (Pariz, 1260) i Italiji (Bologna, 1260). Revidirao je pravila reda, prilagodio ga europskom načinu života pa su karmelićani iz pustinjačkog reda pretvoreni u prosjački. Postao je omiljen u Božjem narodu naročito zbog karmelskog škapulara i svojih viđenja.

Prema predaji Blažena Djevica Marija ukazala se Simonu Stocku 16. srpnja 1251. i donijela mu smeđi škapular s brda Karmela. Tom prilikom mu je navijestila: „To će biti povlastica za tebe i sve karmelićane. Tko umre u ovom habitu, bit će spašen“. U duhu tradicije karmelićanskog reda Simon Stock se pred Presvetim sakramentom i pred oltarom Majke Božje potpuno posvetio Bogu i Bogorodici. Iz pisanih izvora, što potječu s kraja XIV. stoljeća, poznato je da je „Simon Stock, iz engleske karmelićanske provincije, generalni prior, čovjek svet i slavan po svojim čudesima, preminuo 16. svibnja, pokopan u Bordeauxu, u provinciji Gaskonji“. Nalazio se tamo u vizitaciji te provincije. Prema predaji bio je autor nekih marijanskih pjesama. Umro je 1265. u karmelićanskom samostanu u Bordeauxu (jugozapadna Francuska). Karmelićanima je 1564. i službeno dopuštena proslava njegovog spomendana. Njegove relikvije nalaze se u katedrali u Bordeauxu, a od 1951. i u karmelićanskom samostanu njegovog rodnog Aylesforda. Slikari obično prikazuju svetog Simona Stocka odjevenog u karmelićanski habit, a često i s plamenim jezicima paklenog ognja. To je vezano uz njegova viđenja o karmelskom škapularu, u kojem mu je Marija obećala da će nositelji tog svetog znaka biti očuvani od pakla. Na mnogim slikama Simon Stock kleči ili stoji do nogu Majke Božje Karmelske, a ona mu predaje škapular. Zaštitnik je Bordeauxa, engleske karmelićanske provincije te mnogih župa, crkava i kapela diljem svijeta.

Slika: Sveti Simon Stock

Slika: Sveti Simon Stock

Slika: Sveti Simon Stock

Slika: Sveti Simon Stock

 

Sv. Ivan Nepomuk

Sveti Ivan Nepomuk

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Nepomuk (Jan Nepomucký), češki mučenik. Rodio se oko 1345. u češkom trgovištu Pomuku (kasnije Nepomuku), u Plzeňskom kraju, kao Jan Velflín (Welflin, Wölflin), sin mjesnog suca. Godine 1370. postao je klerik praške nadbiskupije i javni bilježnik, a 1380. zaređen je za svećenika i postavljen za župnika u Pragu. Studirao je teologiju i pravo na sveučilištu u Pragu, a potom doktorirao crkveno pravo u Padovi (1383-1387). Kanonik, prijatelj nevoljnika, glasoviti propovjednik, obratio je na tisuće izgubljenih duša i postao 1389. generalni vikar praškog nadbiskupa Jana iz Jenštejna. Svoga nadbiskupa zastupao je 1393. pred kraljem Václavom. Suprotstavio se kralju koji se miješao u crkvene poslove i nasilno htio prisvojiti crkvena dobra. Kralj ga je dao zatvoriti i mučiti, i naredio da ga noću bace s Karlova mosta u rijeku Vltavu. Dogodilo se to 20. ožujka 1393.
Pokopan je u katederali svetog Víta u Pragu. Legenda tvrdi da ga je kralj dao ubiti jer nije htio izdati grijehe koje mu je ispovijedala kraljica. Proglašen je mučenikom kao branitelj Crkve i čuvar ispovjedne tajne. Na mnogim mostovima srednje i istočne Europe (i u hrvatskim krajevima) često se nalazi kip Ivana Nepomuka, sveca koji drži prst na ustima, kao simbol vrijednosti šutnje i dužnosti čuvanja povjerene tajne. Blaženim ga je proglasio 1721. papa Inocent XIII, a svetim 1729. papa Benedikt XIII. Zazivaju ga kod kleveta, poplava, odavanja tajni, a zaštitnik je Češke, praške nadbiskupije, ispovjednika, valjane ispovijedi, čuvanja tajni, graditelja mostova, mlinara, mostova, voda, šutnje te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Stupnik-Lučko, Vukovar, Beli Manastir, Slavonski Brod, Hodošan kod Donjeg Kraljevca, Glina, Tounj, Saborsko, Gospić, Vrbovsko, Omiš, Kaštel Sućurac, Dobranje kod Ciste Provo, Metković, Rakitno kod Posušja, Gibarac kod Šida, Putinci kod Rume, Ratkovo kod Odžaka, Horgoš kod Kanjiže, Zrenjanin).

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk

Slika: Sveti Ivan Nepomuk-župna crkva u Lučkom

Slika: Sveti Ivan Nepomuk-župna crkva u Vrbovskom

Sveti Izidor ratar

Sveti Izidor ratar

Današnji sveti zaštitnik je Izidor ratar ili Izidor seljak (San Isidro Labrador), španjolski težak, prijatelj siromaha i životinja. Rodio se oko 1070. u Madridu kao sin skromnih i jednostavnih roditelja, koji su ga odgojili u pravom kršćanskom duhu. Zbog velikog siromaštva od rane mladosti radio je kao nadničar na tuđim poljima. Prije polaska na polje svakog jutra odlazio je na misu i toplo se preporučio Isusu i Mariji. Kad su Madrid 1110. napali Almoravidi, Izidor se sklonio u Torrelagunu. Tamo je upoznao djevojku Mariju Toribiju, zaljubio se u nju i oženio je. I ona je kasnije postala svetica, poznata kao Santa María de la Cabeza. Imali su sina koji je umro u djetinjstvu. Kad se 1119. vratio u Madrid, zaposlio se kod bogatog posjednika Juana de Vargasa. Stekao je njegovo povjerenje i postavljen je nadstojnikom imanja nedaleko Madrida. Zavidnici su ga optužili da za vrijeme posla ne radi nego moli. Gospodar se na svoje oči htio uvjeriti pa je jednog dana potajno pošao na njivu. Vidio je Izidora kako moli, a za plugom uz volovsku zapregu stajali su anđeli i orali. Gospodarevo poštovanje prema Izidoru još je više poraslo. Taj su prizor ovjekovječili mnogi veliki slikari.

Izidor je postao uzorom molitve i teškoga rada, a isticao se velikom ljubavlju i samilošću prema siromasima i životinjama. Svi su ga još za života smatrali pravim svecem, a pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja. Preminuo je na glasu svetosti na današnji dan, 15. svibnja 1130, u Madridu, gdje mu je posvećena i katedrala. Blaženim ga je proglasio 1619. papa Pavao V, a svetim 1622. papa Grgur XV. U Zagrebu su isusovci u XVII. osnovali i vodili Bratovštinu svetoga Izidora, koja je okupljala mnoge seljake iz okolice grada. Zazivaju ga pri smrti djece, a zaštitnik je Madrida, sela, seljaka, zemljoradnika, težaka, nadničara, farmera, rančera, orača, slugu, stoke te mnogih ustanova, udruga, naselja, biskupija, župa, crkava i kapela širom svijeta i hrvatskih krajeva (Divjake kod Skrada, Široko Polje kod Đakova, Cere kod Gruda, Odra kod Zagreba, Samobor). Velike svečanosti u čast svetom Izidoru održavaju se u Španjolskoj, Sjedinjenim Državama i mnogim zemljama Latinske Amerike.