Sveta Kristina (Izvanredna)

Sveta Kristina, 1150 – 24. srpnja 1224

Ova žena ustala je iz mrtvačkog sanduka, ulazila u goruću peć i živa izlazila, bacila se u mlinski kotač i živjela bez ozljeda!
Svatko je mogao vidjeti kada je stajala usred vatre, a vatra je nije progutala niti joj zadala ikakvu ranu!

Zašto bi katolici trebali čitati živote svetaca? Zato što su životi svetaca u najmanju ruku čudesni, jer Bog je upravo te ljude odabrao kako bi se kroz njihov život proslivljalo ime Gospodnje. Životi svetaca preplavljeni su mističnim i čudesnim stvarima o kojima ljudi malo znaju, a trebali bi znati više jer njihovi životi svjedoče veličinu Božju. Njihovi životi dižu, daju nadu, oni svjedoče o Živom i uskrslom Bogu koji djeluje i danas. Njihovi životu trebali bi biti svjedočanstva vjere iz kojih bi vjernici trebali crpsti snagu za sadašnje vrijeme. Nastavi čitati

Mučenici vjernosti Kristu, Crkvi, Papi i zvanju

Mučenici vjernosti Kristu, Crkvi, Papi i zvanju
Usvojoj prvoj enciklici Ecclesiam suam Pavao VI. je zapisao: “Krist je ustanovio svoju Crkvu, da bi svim ljudima bila dobra majka i služiteljica spasenja. Stoga se razumije, samo od sebe, zašto su joj tijekom stoljeća zasvjedočili posebnu ljubav i posvetili naročitu brigu svi oni kojima je na srcu ležala slava Božja i vječno spasenje ljudi. Među onima što su tako činili, isticali su se naročito pape, Kristovi namjesnici na zemlji, zatim nebrojeni biskupi i svećenici te udivljenja vrijedan broj kršćanskih svetaca…”
Mi ih danas ne želimo sve nabrajati, jer je to i nemoguće, nego ćemo se zadovoljiti da spomenemo neke. Uvjereni smo da pod tim kršćanskim svecima Sveti Otac razumijeva i sve one koji su se također istakli svojom vjernošću, a vjerojatno neće nikad doći na oltar. Među njima mislimo naročito na one koji su u ne tako davnom razdoblju osporavanja pokazali naročitu vjernost Crkvi i njezinoj hijerarhiji.
Na čelo svih onih koje danas želimo spomenuti stavljamo blaženog Josipa Fernandeza, mučenika u Tonkingu, čiji se spomendan danas i slavi. On se rodio 3. rujna 1775. u Ventosa de la Cueva, u Španjolskoj. Stupio je u Valladolidu u dominikanski red 12. kolovoza 1796. Završivši redovite nauke bio je g. 1805. zaređen za svećenika. Te iste godine kao misionar pošao je na Daleki istok u Tonking.
Kroz 32 godine apostolskoga rada, većinu je od toga vremena proveo u selu Kien-Lao, mnoge je obratio na kršćanstvo, a kršćane odgojio u vjernosti, u revnosti prema Kristu i Crkvi. Kad je u zemlji buknulo progonstvo, morao je napustiti svoje drago selo te potražiti sigurnije mjesto. No 18. lipnja 1838. napola uzet bio je uhvaćen i zatvoren.
Nalazeći se u gajbi od bambusove trstike, bio je neprestanim pokušajima, prijetnjama i obećanjima napastovan da otpadne od svoje vjere. Mučenik je na sva ta nastojanja izjavljivao da je došao u Tonking naviještati Isusa Krista te da je u taj posao utrošio sve svoje sile. Zbog toga je osuđen na smrt. Upravitelj pokrajine Lę-Vanh-Duc pokušao je s mučenikom 24. srpnja 1838. još jedanput sreću i dao mu ovaj prijedlog: “Sada ti valja odrubiti glavu. No, ako budeš pogazio križ, bit će ti vraćena sloboda pa ćeš se moći vratiti u Europu. Inače ćeš ginuti.” Mučenik vjernosti na to je odgovorio: “Ne, mandarine! Ako hoćeš, daj me pogubiti, samo te molim da mi ne govoriš o obešćašćenju onoga znaka spasenja po kojem su svi ljudi spaseni.” Nastavi čitati

Sveta Brigita Švedska

Sveta Brigita Švedska (1302-1373)
Brigita je rođena oko g. 1302. kao kćerka odlične švedske obitelji u Finstadu kod Upsale. Kad joj je bilo deset godina slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom, tako reći, ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Gospodin i pozvao je na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila dragu majku. Do svoje udaje već u 14. godini živjela je kroz tri godine kod svoje tetke, odijeljena od oca i svoje obitelji, što joj je bilo veoma teško. U takvom stanju sve više se sjedinjavala s Kristom, čovjekom boli, pa je iz toga upoznala povezanost između grijeha i poniženja u čovjeku s jedne te pomirenja i milosti u Kristu s druge strane. Nastavi čitati

Sv. Marija Magdalena – Večernja molitva

Sv Marija Magdalena – Večernja molitva

Molitva Marije Magdalene

Učitelju čudesni, dođi u moj život i oslobodi me od svih okova koji stežu moju dušu. Pa neka me i potpuno nastoje obuzeti i zarobiti, ti si jači!

Tebi ću pokloniti sve što jesam. Želim te pratiti, Gospodine, na tvojemu putu pa neka onda govore o meni što hoće i neka gledaju u meni koga žele – samo da ti budeš svjetlo mojega svijeta! Nastavi čitati

Sveta Marija Magdalena

Sveta Marija Magdalena
Časoslov naroda Božjega na obvezni spomendan sv. Marije Magdalene kaže posve kratko ono bitno. “Bila je primljena među Kristove učenike. Nazočna je bila kod njegove smrti i na Uskrs veoma rano vidjela je Otkupitelja koji je od mrtvih uskrsnuo. Njezino se štovanje u zapadnoj Crkvi raširilo posebno u XII. stoljeću.”
Što je prethodilo Magdaleninu životu prije nego je primljena među Kristove učenike, to je među tumačima Svetog pisma, svetim Ocima i hagiografima veoma sporno. Njihova su mišljenja ne samo različna, već i posve suprotna. U srednjem vijeku bilo je snažno naglašeno da je bila velika grješnica i da se obratila Gospodinu te postala velika pokornica: najodličniji predstavnik svih obraćenika. Mi se ovdje nećemo i ne možemo upuštati u ta raspravljanja, već jednostavno u sv. Mariji Magdaleni štujmo Gospodinovu učenicu, onu Magdalenu što je stajala pod njegovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. “Kad uskrsnu u prvi dan sedmice, Isus se najprije ukaza Mariji iz Magdale, iz koje bijaše istjerao sedam zlih duhova. Ona ode i to javi onima koji bijahu njegovi pratioci, a sad bijahu u tuzi i suzama” (Mk 16,9-10).
Prazan grob te kako se Isus ukazuje Mariji iz Magdale krasno je opisao sv. Ivan u 20. glavi svoga evanđelja. Nastavi čitati

Sveti Lovro iz Brindisija

Sveti Lovro iz Brindisija, crkveni naučitelj (1559-1619)
Jedan je od velikih likova potridentske crkvene obnove kapucin Lorenzo Russo, poznatiji kao Lovro iz Brindisija. On se rodio u tom gradu u Apuliji 22. srpnja 1559. Ostavši siroče bez oca, još kao dječak bijaše primljen među konventualske učenike te započe svoje humanističke nauke. Kad mu je umrla i majka – u dobi od 14 godina života Lovro napusti sjemenište svoga rodnoga grada te pođe k stricu u Veneciju. Ondje se upoznao s kapucinima i stupio u njihov red.
21. srpnja
Novicijat je svršio u Veroni. Nakon prvih zavjeta počeo je studijem logike u Padovi, a zatim je u Veneciji studirao filozofiju i teologiju. Kako je bio veoma nadaren smislom za znanost, oštrouman, dao se svim žarom na proučavanje Biblije. U tom je postigao izvanredne uspjehe zahvaljujući osobito studiju starih biblijskih jezika. Hebrejski je tako dobro naučio da je svojim znanjem iznenađivao i same židovske rabine.
Lovro je u Veneciji bio zaređen za svećenika 18. veljače 1582. Povjerena mu je služba profesora teologije pa je tako mogao nastaviti omiljelim daljnjim proučavanjem bogoslovske znanosti ne zanemarujući pri tom ni pastoralni rad, osobito propovijedanje. Za to je imao mnogo smisla i talenta. Kako si je svojim znanjem i krepošću brzo stekao velik ugled, počeli su mu povjeravati odgovorne službe. Postao je gvardijan, učitelj novaka, pa onda provincijal toskanske provincije. Kroz dvije godine obavljao je u Rimu službu propovjednika za Židove, a onda je postao opet provincijal pa generalni definitor svoga reda.
God. 1599. poslan je u Prag, a g. 1601. mnogo je pridonio pobjedi kršćanske vojske nad Turcima u Stolnome Biogradu u Ugarskoj. Vrativši se u Italiju izabran je za kapucinskoga generala. Za te službe kroz tri je godine pješke obišao sve kapucinske provincije po Europi, otklanjajući posvuda zloupotrebe što se bijahu u red uvukle, brinući se za obnovu redovničkoga života i stege. Svojom je revnošću braću ispunjao udivljenjem, a i zanosom za redovničke ideale.
Ostatak svoga života Lovro je proveo kao izvanredan propovjednik koga su posvuda rado slušali, kao diplomatski posrednik između raznih knezova i kraljeva. Zbog svega toga gotovo je stalno bio na putu. Koncem svibnja 1619. došao je u Lisabon. Ondje se nakon mjesec dana razbolio te 22. srpnja u dobi od 60 godina preminuo, oplakan od kraljevskoga dvora i svih onih što su ga poznavali.
Sv. Lovro je mnogo propovijedao, no znao je da za obranu vjere i obnovu kršćanskoga života samo to još nije dostatno. Traži se više od propovijedanja. Zato je običavao govoriti: “Oružje kojim želimo braniti vjeru jest ovo: svet život njezinih propovjednika i učitelja te strpljivo podnesene muke i progonstva; srca se ne osvajaju mačem nego uvjerenjem.”
Misu je znao u velikoj pobožnosti i utjehi i po nekoliko sati služiti pa je u tom pogledu u povijesti svetaca jedinstven slučaj.

Svojim se teološkim spisima sveti Lovro proslavio ne samo u mariologiji nego i u drugim granama svetih znanosti. Sva su mu sačuvana pisana djela zaslugom venetskih kapucina objavljena tek g. 1956. Ta zbirka sadrži njegovih 10 glavnih djela u 15 svezaka. Ona se mogu podijeliti na 4 vrste: propovijedi, svetopisamske rasprave i tumačenja, vjerske prepirke, osobni i autobiografski spisi. Zbog tih ga je djela papa Ivan XXIII. 19. ožujka 1959. proglasio naučiteljem Crkve, davši mu naslov “apostolski naučitelj”.

Sveti Ilija

Sveti Ilija prorok

Sveti Ilija je jedan od najvećih proroka Staroga Zavjeta. Koliko je bio velik i kao takav u narodu čašćen i cijenjen pokazuje i sam Isus na Gori Preobraženja kad su se ukazali s jedne strane njegove Mojsije a s druge Ilija.

Bogovidac, čudotvorac, branitelj vjere Božje, sv. Ilija bi rodom od plemena Aronova iz grada Tesvita, zbog čega je prozvat Tesvićanin. Kad se Ilija rodi, otac njegov Savah vide anđele Božje oko djeteta, kako ognjem dijete povijaju i plamen mu daju da jede. To bi predznamenje Ilijinog plamenog karaktera i njegove bogomdane sile ognjene. Svu mladost svoju proveo je u razmisljanju o Bogu i Nastavi čitati

Sveta Justa i sveta Rufina

Sveta Justa i sveta Rufina

Današnje su svete zaštitnice mučenice, Sveta Justa i Sveta Rufina (Santa Justa y Santa Rufina).
Rođene su u rimskom naselju Hispalisu (danas španjolski grad Sevilla) u III. stoljeću, Justa godine 268, a njezina mlađa sestra Rufina 270. Kćerke lončara, i same lončarice, nisu željele prodati svoju robu bogatom naručitelju kad su saznale da je namijenjena poganskim ritualima. U vrijeme Aurelijanovih progona a po naredbi gradskog prefekta Diogenianusa uhićene su 287. i strašno mučene. Nastavi čitati

Blaženi Hermann iz Reichenaua

Blaženi Hermann iz Reichenaua (1013-1054)
Čovjek od svojih suvremenika nazivan “čudom našega vremena” bio je od svoga djetinjstva – vjerojatno od dječje paralize – hrom, cijeli život vezan uz stolicu na kojoj je bio nošen. Tjelesno sakat, duševno je bio izvanredno obdaren pa se bavio raznim znanostima i umijećima, proučavanjem povijesti, matematike, zvjezdoznanstva, glazbe, a bio je i pjesnik te ispjevao vrijednih pjesama, koje su se u obliku himana sačuvale u upotrebi sve do danas.

Rođen je 18. srpnja 1013. u Saulgau kao sin grofa Wolfrada II. od Altshausena i Hiltrede, koja potjecaše iz Burgundije. Već od svoje sedme godine boravio je u samostanu Reichenauu. Hermann je u njemu u vrijeme opata Berna (1008-1048) primio temeljitu i za ono doba svestranu izobrazbu. I sam je postao redovnik, položio redovničke zavjete te je g. 1043. zaređen za svećenika. Opatija je Reichenau tada bila na vrhuncu svoga cvjetanja. Posjetio ju je car Henrik III. i papa sveti Leon IX. Nastavi čitati

Sveti Bruno, biskup Segnija

 

Sveti Bruno, biskup Segnija

Današnji sveti zaštitnik, Bruno, biskup Segnija (San Bruno di Segni, San Brunone d’Asti), rodio se oko 1045/1049. kao plemićki sin u talijanskom gradiću Soleru (provincija Alessandria, Pijemont).Benediktinac, studirao je teologiju u Astiju i Bologni. Za svećenika je zaređen 1079. i postao kanonikom u Sieni. Savjetnik četvorice papa, papinski poslanik, vrsni poznavatelj Svetog pisma, bio je glasovit po svojim propovijedima o Presvetom Sakramentu. Biskupom Segnija (Lazio) imenovao ga je 1080. papa Grgur VII, koji mu je povjeravao mnoge važne misije. Bio je bliski suradnik i njegovih nasljednika, Viktora III, Urbana II. i Paskala II. te je sudjelovao u radu crkvenih sabora u Clermontu (1095) i Toursu (1096). Nastavi čitati